nista vise ne asocira od hrane na dom i toplinu od domace supe. nema takvog osecaja za neka druga jela, bar ne u toj meri, dopusticete,kao kad kuca zamirise dok se sprema a napolju pljusti ledena kisa. tanjir supe ne samo sto okrepi telo nego je dobra i za dusu. smiri te. ima slican efekat zagrljaju.
mnoge porodice imaju svoj nacin kako je prave a te male razlike u pripremi, daje im se na znacaju, i svako misli da je upravo njihova ona prava. jer recept za domacu supu prenosi se cesto kroz generacije. sam naziv asocira na dom.
koliko ste puta u zivotu culi neku gospodju u godinama kako prezrivo odmahne glavom i spomene neku buducu snajku sa primedbom da “kod nje samo supe iz kesice”. smem li da priznam da volim i te ozloglasene, ali znamo svi, ona ce dati neki svoj ukus ali ne i atmosferu koju donosi ona prava.
ta bozanstvena drevna supa podrazumeva i odredjenu serpu u kojoj se kuva. “ nisi valjda poludela u tomeeeeee da pravis!” ovo se desi ako nema te odobrene. za goste, ako dodju, sigurno se vadi najbolji porcelan,ali kad ih nema, svako u kuci obicno zna iz koje posude najvise voli da je pojede i ako se to oduzme, nece biti isti ugodjaj a gundjanje ce slediti. i kasike nekad umeju da budu vazne pa je tako u mom okruzenju odomacen neki izraz “ protivtenkovske kasike” i ima onih koji bez njih kad jedu kao da ne jedu jer su gabaritne i zahvate taman koliko je potrebno, letele su avionom i pratile u stopu vlasnike.
sam ritual kad se jede supa, krece pozivom da je gotova, jer eno, meso omekanilo, pa da svi pozure da se ne 'ladi.neko potrci odmah, neko ima “samo nesto da zavrsi” ali nisam nikad cula da je bilo ko odbio da proba kasiku lekovite tecnosti. seda se za sto a onda ide i cuveno pitanje o kvalitetu supe i najcesce se cuje da nikad takva njje bila, nikad bolja, uspela sjajno.
i dan danas ima domacica koje se uzasnu ako nema domacih rezanaca, neke pak stidljivo kupe na pijaci, a one sto kupe u radnjama ne pricaju posebno o tome. i knedle su tek posebno umece, da budu mekane, a da se ne raspadnu.vazno je i meso koje se stavi, znate i sami, da ne pisem sad ali bez luka prepecenog na ringli, pa onda to nije supa uopste, tako kazu.
kad je neko pravi sam za sebe, nece izostati taj davni osecaj smirenosti. narocito ako je nedelja. kaze se - “hrana za dusu”.
jer ako je narucite iz restorana, mozda ce biti i ukusna, knedle ce se drzati, i fino ce da ugreje. i negde cete pomisliti da je dobra, skoro kao domaca. skoro…..
iz neke druge sobe pojavice se pas ili macka ako ih ima, i nonsalantno ce se potruditi da bude blize stolu jer se nikad ne zna ima li neko zalutalo parcence mesa. miris je poznat, ispuni citav prostor, tako vec generacijama….