Roditeljstvo

Još jedan četnički koljač - rehabilitovan!

Filip Mladenović RSS / 07.08.2022. u 02:24

ZA SVE NAŠE POTOMKE
ZA SVE NAŠE POTOMKE
Skupština Republike Srbije je na sednici održanoj 13. 12. 2004. godine izjednačila četnički i partizanski pokret. (Ustavni sud Srbije je, međutim, 2012. proglasio tu odluku neustavnom, zadržavajući bivšim pripadnicima četničkog pokreta samo prava na penzije.)

Zatim je 2006. godine donet prvi Zakon o rehabilitaciji, za vreme prve vlade Vojislava Koštunice. Taj zakon je dopunjen 2011. godine, a ova izmenjena verzija zakona je uvela rok od 5 godina, tako da je od decembra 2016. prestala mogućnost podnošenja zahteva za rehabilitaciju.

Ovaj čudan poklon od vlastodržaca, izmedju ostalih, iskoristila je 2009.  godine Vesna Kalabić, tada Dragojević, unuka jednog od najgorih četničkih koljača - Nikole Kalabića.

Pred nadležnim sudom u Valjevu održano je više ročišta, sa preko 400 strana dokumenata, koji su izvedeni kao dokazni materijal tokom sudskog postupka.

Pet godina kasnije, aprila 2017, valjevski Viši sud donosi prvostepeno rešenje kojim je Nikola Kalabić - rehabilitovan!?

Međutim, naredne 2018. godine Apelacioni sud u Beogradu, na uloženu žalbu Višeg javnog tužioca, donosi rešenje kojim se ukida prvostepeno rešenje o rehabilitaciji i sve se vraća Višem sudu u Valjevu na ponovno odlučivanje.

I evo, 5. jula 2022. godine, Viši sud u Valjevu ponovo je doneo odluku kojom se Nikola Kalabić - rehabilituje!?

Ovaj četnički monstrum naneo je zla mnogim porodicama u mojoj rodnoj Šumadiji!  Dokumenti, depeše i prepiske iz perioda II svetskog rata potvrđuju njegovu odgovornost za tzv. čišćenja komunista, teror, pljačke, premlaćivanje i pokolj nad civilima u Srbiji.

Godine 1942. i 1943. Nikola Kalabić i njegove crne trojke upadaju u šumadijska sela, pljačkaju i kolju civile, posebno u okolini Aranđelovca. 

Na primer, pokolj u Kopljaru kod Aranđelovca, u decembru 1943. gde je ubijeno 20 ljudi, gde Nikola Kalabić sam priznaje i u depeši piše - "Sve sam ih poklao."

Potom tokom 1944. godine slede masovni zločini i u Banji, Mali Požarevcu, Drugovcu...

U pismu iz aprila 1944. godine lično je naredio klanje partizanskih simpatizera.

"Dragi Pape, za klanje komunista molim te dobro tu stvar proveri. Ispitaj još bar tri čoveka. Za te ljude koji treba da se zakolju. Pitaj Peru Miletića, Stevana Beserovca i Živorada Pajića, pa ako oni kažu da su krivi kao komunisti, onda najviše zakoljite: u Jasenici 3, Popučke 2, Garić 2, Grabovica 2, konja pastuva od Zakića mi dovedite, a za njega zna Stanimir.

Mene ćeš naći tek drugi dan Uskrsa u večer u Lekovicama kod Stanoja. Nemoj se vraćati dok zadatak ne svršiš. Želim iskreno da praznik Hristovog voskrsenja dočekate svi zdravi. Doviđenja. Pozdravite mi sve, a tebe najviše pozdravlja tvoj čika Pera."

Iako je po zapovednoj liniji bio podređen komandantu četničkog pokreta Draži Mihailoviću, Nikola Kalabić je i tamo bio zloglasan zbog okrutnosti. Čak i njegovi podređeni zabrinuto su pisali Mihailoviću i preklinjali ga da zaustavi Kalabića i njegove koljače.

Nikola Kalabić je pred sam kraj rata, kao i mnogi drugi pripadnici Jugoslovenske vojske u otadžbini (JVUO), pokušavao da se sakrije. Tadašnja OZNA je uspela da svoje agente ubaci u mrežu jataka Nikole Kalabića i da ga u tajnoj operaciji početkom 1946. godine uhapsi i pridobije za saradnju.

Nikola Kalabić je u zamenu za svoju vlastitu bezbednost i prebacivanje u inostranstvo sa novim identitetom pristao da pomogne u hapšenju svog komandanta Draže Mihailovića.

Nakon obuke, odred agenata OZNE, pod fiktivnom komandom Nikole Kalabića, kreće u Bosnu u susret Draži Mihailovića i hapsi ga 13. marta 1946. godine.

I Dražu Mihailovića i Nikolu Kalabića stigla je zaslužena ruka pravde jula 1946. godiine!

A onda je od 2004. godine krenulo ruganje žrtvama četničkog terora, antifašističkoj tradiciji srpskog naroda, zdravom razumu, istorijskim činjenicama,  kućnom vaspitanju...

I zato, kao komentar ove ponovljene sramotne rehabilitacije predstavljam/postavljam odlomak romana Fedje Štukana - pismo ćerki!

Atačmenti



Komentari (1158)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

docsumann docsumann 15:35 08.08.2022

čist račun i oprane ruke..

mišljenje sam da je najvažnije za svaki nacionalni-politički kolektivitet da se suoči sa sopstvenim zločinima.
pa tako, da o hrvatskim zločinima pišu (govore) hrvati, o srpskim - srbi, a o komunistickim komunisti.

a Filip upravo prenebregava ovakav princip.

on nikad ne pise o zlocinima svojih ideoloskih istomišljenika (il bar onih čiju je ideolosku zaostavštinu prigrlio).
to bi bilo isto kao kad bi ovdašnji srpski nacionalisti pričali samo o ustaskim zlodjelima, a srpske zlocine samo povremeno pomenuli usput, bez osvrtanja, kao sto na reklamama za ljekove ubrzano pretrce one napomene o nezeljenim efektima na kraju

shmoo shmoo 15:56 08.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke..

docsumann
mišljenje sam da je najvažnije za svaki nacionalni-politički kolektivitet da se suoči sa sopstvenim zločinima.
pa tako, da o hrvatskim zločinima pišu (govore) hrvati, o srpskim - srbi, a o komunistickim komunisti.

a Filip upravo prenebregava ovakav princip.

on nikad ne pise o zlocinima svojih ideoloskih istomišljenika (il bar onih čiju je ideolosku zaostavštinu prigrlio).
to bi bilo isto kao kad bi ovdašnji srpski nacionalisti pričali samo o ustaskim zlodjelima, a srpske zlocine samo povremeno pomenuli usput, bez osvrtanja, kao sto na reklamama za ljekove ubrzano pretrce one napomene o nezeljenim efektima na kraju




Ма наравно, Доксе, о томе му сви причамо све време.

Нити ја држим страну четницима како то вероватно Филип мисли нити потцењујем жртве које су његови преци и идеолошки истомишљеници поднели у истој тој борби.

Знаш, Доксе, мене није срамота да испричам како је моја баба добила батине 1942. од четника у Великој Иванчи када је отишла да замени књиге, лустер и ћалетове скије по сељачким кућама за нешто мало брашна и десетину јаја.

Тврдећи да је симпатизер "црвених" из Београда и да је шпијун, везали су је четници за дрво и претукли тако да два месеца није могла да устане из кревета. Једва су је неки пријатељи из Велике Иванче извукли живу испод четничке батине.

Није ме срамота ни да кажем да је друга баба исто тако ишла у села у околини Београда да узме нешто намирница да би обележила славу и да су јој на улазу у Београд прво Немци поретресли корпу, видели намирнице, чули од ње објашњење и пропустили је, а онда ју је зауставила она српска стока, агенти Драгог Јовановића и све јој то одузели са све корпом тврдећи да баба црноберзијанчи. Црноберзијанчи са десетак јаја и пола киле брашна, јбт!

Све то стоји као што стоји и за злочине које су Титови "комунисти" починили над припадницима моје фамилије, над мојим прецима.

Нећу ништа да прећуткујем.

Хоћу истину јер више не могу да слушам лажи и не могу да трпим да ми овакви острашћени ликови попут Филипа у циљу својих дневнополитикантских интереса вређају моје мртве претке.

Не могу више то да трпим, доста је било тих лагарија.

Када истина буде изашла на видело, више овакви ликови попут Филипа неће моћи да фалсификују историју у циљу манипулације људима и више неће моћи да вређају ничије мртве, без обзира ко је био у партизанима, ко је био у четницима итд.

docsumann docsumann 17:12 08.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke..

Sleep in filth
Blind to what is true
Chaos master
Sentence hell on you


Filip Mladenović Filip Mladenović 18:41 08.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke..

Krunsko, glavo pitanje za ISTINU je: KO JE PRVI POČEO!?

Prvi je počeo kralj Aleksandar i njegova otadžbina, 25 godina pre Tita!

Izbori za opštinske uprave u jugoslovenskim krajevima zapadno i severno od Drine, Save i Dunava održani su u martu, a na prostoru nekadašnje Kraljevine Srbije u avgustu 1920. godine. Jugoslovenski komunisti ostvarili su značajne rezultate u Zagrebu, Karlovcu, Slavonskom Brodu, Osijeku, Vukovaru, Virovitici, Crikvenici, Čakovcu, potom u Podgorici, Beogradu, Kragujevcu, Valjevu, Pirotu, Šapcu, Leskovcu, Užicu, Đakovici, Skoplju, Kumanovu, Velesu i u drugim manjim mestima.

U Zagrebu su komunisti osvojili mesto gradonačelnika (Svetozar Delić), ali su vlasti sprečile predaju gradske uprave. Isto je učinjeno u Beogradu, gde je gradonačelnik trebalo da postane Filip Filipović.

Izbori za Ustavotvornu skupštinu Kraljevine SHS 1920. su bili izbori za narodne poslanike u Ustavotvornu skupštinu Kraljevine SHS.

Ovi izbori su predstavljali prvo odmeravanje snaga između političkih stranaka u novonastaloj državi. Narodni poslanici su birani tajnim glasanjem, neposrednim načinom po sistemu izbornog količnika. Izbori iz 1920. godine su bili prvi demokratski izbori u Kraljevini SHS.

Na tim izborima komunisti predvodjeni Filipom Filipovićem osvojili su 12,4% glasova birača i postali 4. po snazi parlamentarna stranka!

Šta je potom usledilo poznata je istina!

Kralj i otadžbina nisu ispoštovali izbornu volju gradjanstva i usledila je kraljevska i otadžbinska ODMAZDA nad jednom od izabranih parlamentarnih stranaka. Dakle, pre pojave Staljina!

I tako, punih 20 godina jugoslovenski komunisti su bili lovina za odstrel, sve do 1941, a onda je usledio pomor: komuniste su besomučno klali i streljali i nemački nacisti, i italijanski fašisti i kvislinzi poput ustaša i četnika.

Dakle, pune 2,5 decenije torture nad komunistima u ime kralja i otadžbine, i sada se ovde nameće priča o komunističkim zločinima godinu i po dana ili dve godine, od 1944. do 1946.

Pri tome, monarhistički režim nije ubijao, zatvarao i mučio samo komuniste, nego i radnike, rudare, studente!!!

I šta ćemo sad, sa kraljevskom i otadžbinskom istinom od 1920. do 1944. godine!?
predatortz predatortz 18:44 08.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke..

Krunsko, glavo pitanje za ISTINU je: KO JE PRVI POČEO!?


Znači, muslimani prvi počeli, mi ih pobili, Foča nije zločin...


Potom, koliko je trajao period suspenzije, ne zabrane za vreme kralja, a koliko zabrana svih partija za vreme Tita?

Pišeš gluposti!
Filip Mladenović Filip Mladenović 19:15 08.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke..

Monarhistički režim, a ne Titov režim je PRVI počeo sa totalitarnom, nedemokratskom, anticivilizacijskom praksom, koja je kulminirala zavodjenjem šestojanuarske diktature 1929. godine!

Dakle, od 1920. do 1944. je trajala kraljevska i otadžbinska sezona lova na komuniste i odatle, iz tog monarhističkog pakla je sve počelo!
predatortz predatortz 19:34 08.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke..

Dakle, od 1920. do 1944. je trajala kraljevska i otadžbinska sezona lova na komuniste i odatle, iz tog monarhističkog pakla je sve počelo!


Dobro, a što su komunisti lovili sve ostale i zabranili im delovanje?

Batrgaš se, ali glupavo...
docsumann docsumann 19:43 08.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke..

Dakle, od 1920. do 1944. je trajala kraljevska i otadžbinska sezona lova na komuniste i odatle, iz tog monarhističkog pakla je sve počelo!


znači Tito na čelu sa partijom na bjelom konju je nastavak i ekspanzija predratne diktature.
napredna verzija, sa totalnom suspenzijom višestranačkog parlamentarizma, s jednom ideologijom, jednom partijom, okultom ličnosti...

jbt, pa gdje ćeš većeg mita od Tita!? još se i rimuje

predatortz predatortz 19:53 08.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke..

na bjelom konju


Izgleda da taj konj ima baš puno potomaka!
Filip Mladenović Filip Mladenović 20:06 08.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke..

predatortz
na bjelom konju


Izgleda da taj konj ima baš puno potomaka!



To je taj AV, AV sindrom: kao da je sve počelo od njega.

Pa pre Titovog režima je bio neki drugi, koji je još 1920. bezočno i surovo ukinuo izbornu volju gradjanstva na opštinskim i parlamentarnim izborima.

Pa zaveo diktaturu 1929. i levicu zavio u crno -desnilo!
predatortz predatortz 20:13 08.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke..

To je taj AV, AV sindrom: kao da je sve počelo od njega.



Pa on je vaš, nije moj.
On oponaša Tita.

Pa pre Titovog režima je bio neki drugi, koji je još 1920. bezočno i surovo ukinuo izbornu volju gradjanstva na opštinskim i parlamentarnim izborima


I zbog toga je Tito odlučio da nema ni partija, ni izbora, ni demokratije?


Ili zbog toga što je to bila praksa u svim komunističkim režimima?
Što je zabrana slobode esencija komunizma?
Što komunizam, kao i nacizam, jeste jednoumlje?

docsumann docsumann 20:18 08.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke..

Pa zaveo diktaturu 1929. i levicu zavio u crno -desnilo!


ok, to je bilo loše.
i šta nam je bilo činiti? udri još gore.

pa to je sjajna formula za napredak zemlje seljaka, đaka, radničke klase i prepoštene inteligencije.


Filip Mladenović Filip Mladenović 21:52 08.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke..

Činjenice nesporno dokazuju da je radništvo živelo bolje (manje loše) u Titovom režimu, nego u kraljevsko otadžbinskom režimu.

Velikom broju dece radnika i poljoprivrednika omogućeno je besplatno studiranje, kao i stipendije i povoljni studentski krediti.

I najzad, kome se nije dopadao Titov režim, mogao je sa crvenim pasošem da otputuje bili gde van SFRJ.
benedykt benedykt 08:39 09.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke..

Filip Mladenović
Krunsko, glavo pitanje za ISTINU je: KO JE PRVI POČEO!?

Prvi je počeo kralj Aleksandar i njegova otadžbina, 25 godina pre Tita!



I šta ćemo sad, sa kraljevskom i otadžbinskom istinom od 1920. do 1944. godine!?

Hajdemo iz početka, pod jedan prestani više da radiš copy-paste jer si ceo prvi deo svog komentara brutalno prepisao iz članka u listu Nedeljnik, ili ti ga ODAVDE
Pod dva, polušavam samo da shvatim zašto uporno pričaš o temi o kojoj očigledno ne znaš skoro pa ništa, uz tu prateću a otužnu patetiku koja je valjda tu da bi na argumentum ad misericordiam način prevarila oponente da možda i usvoje nešto od tvoje potpuno naopake argumentacije. No nebitno, jer što već rekoh nekoliko puta, od vas Titinih boljševika nema hrabrijih ljudi, jer se ničega na ovom svetu vi ne stidite, a ponajmanje svojih bezočnoh laži i izvrtanja istine…

Dakle, na Vukovarskom kongresu 1920 KPJ su poraženi tzv centrumaši, i Komunistička partija Jugoslavije je tamo sebe definisala kao revolucionarnu radničku partiju, kojoj je osnovni i prevashodni cilj izvođenje proleterske revolucije uz prateću diktaturu proleterijata. Takav cilj se po komunistima mogao ostvariti samo i jedino revolucionarnim putem, gde u toj revolucionarnoj borbi proleterijat mora prvo da uništi političku vlast buržoazije i da umesto toga stvori svoj sopstveni državni aparat, tako što će formirati, kako su to govorili jugoslovenski boljševici tada, narodnu i crvenu vojsku, odnosno vlast sovjeta u sovjetskoj republici. O svemu tome jasno i nedvosmisleno piše u usvojenim dokumentima kao što su statut i program KPJ…

U tom istom trenutku kada se dakle dešava taj Vukovarski kongres, odnosno ti izbori nekoliko meseci posle toga u Rusiji već uveliko divlja najgore moguće boljševičko zlo koje je zavelo Crveni teror i tzv De-kozakizaciju, odnosno žrtve tog ludila su već u tom trenutku nekoliko desetina hiljada ljudi i to najmanje (mislim kada već pominješ kako tada još nije bilo Staljina)…
Ista ta Komunistička partija Jugoslavije je od 1919. članica Treće internacionale ili ti ga Kominterne osnovane od strane upravo baš tih Lenjinovih boljševika, odnosno praktično je ispostava revolucionarne vlasti u stranoj državi sa ciljem da istu takvu vlast, prateći teror i strahovladu zavede i u Jugoslaviji.
Sve u svemu, KPJ samu sebe a na osnovu svog statuta i programa usvojenog na Vukovarskom kongresu nije definisala kao običnu političku partiju koja želi da se nadmeće na fer i poštenim izborima, već jedino i samo kao terorističku organizaciju sa centrom u inostranstvu koja u političko-izbornu utakmicu ulazi samo i jedino da bi sebi stvorila bolji položaj za revolucionarno osvajanje vlasti i potpuno uništenje postojećeg sistema u svakom mogućem pogledu.

Takođe, kada se već hvataš za taj kao progon od 1920.-1944. hajde da vidimo šta na primer piše zvanično glasilo KPJ ili ti ga list Proleter u decembru 1932., gde na strani dva odnosno tri mi čitamo tekst pod naslovom Ustaški pokret u hrvatskim krajevima…
U posljednje vrijeme počinje da se širi osobito u Lici i sjevernoj Dalmaciji ustaški pokret protiv srpskih okupatorskih vlasti. Bilo je više sukoba izmedju naoružanih ustaša i žandara. Medju Šibenikom i Benkovcem ustaše su digli u zrak Četiri žandarske kasarne. U sukobima u Lici zarobili su ustaše 5 žandara i odveli ih sobom kao taoce. Vlada je, da uguši pokret proglasila opsadno stanje u tim krajevima, poslala tamo 1400 žandara, tri bataljona vojske, dva kavalerijska odreda strojnih pušaka (mitraljeza) i jednu brdsku bateriju…
Komunistička Partija pozdravlja ustaški pokret ličkih i dalmatinskih seljaka i stavlja se potpuno na njihovu stranu. Dužnost je svih komunističkih organizacija i svakog komuniste da taj pokret potpomognu, organizuju i predvode…
A komunisti se bore protiv srpske i hrvatske buržoazije, protiv nacionalnog i socijalnog potlačivanja, za samoodredjenje potlačenih naroda do otcjepljenja za vlast radnika i seljaka. Zbog toga oni uzimaju najaktivnijeg učešća u ustaškom pokretu i predvode taj pokret, vezujući borbu ustaša za nacionalno oslobodjenje sa borbom širokih masa radnog naroda za rad, hljeb, zemlju i slobodu.

Da bi onda samo osam meseci nakon što su Pavelić i Kvaternik organizovali atentat na kralja Aleksandra u Marseju, Moša Pijade i Mile Budak u Sremskoj Mitrovici u junu 1935. potpisali sporazum između KPJ i Ustaškog pokreta, sledeće sadržine…
SPORAZUM

1) Vođstvo hrvatskog narodnog oslobodilačkog ustaškog pokreta s jedne strane i vođstvo komunističke stranke s druge strane svesni su težine svoga položaja koji dolazi od zajedničkog neprijatelja, svake jugoslovenske vlade i srpskog naroda kao nosioca srpske hegemonije (nadmoćnost) i podržavaoca svakog režima koji sputava, smeta i tupi nade:

a) kod hrvatskog naroda da će ikada doći čas oslobođenja ispod srpskog jarma,

b) kod komunističkih masa da traže saveznike u rušenju postojećeg stanja, ma kakve poglede taj saveznik imao na poredak i formu države po postignutom uspehu.

2) Vođstvo jugoslovenske komunističke stranke svijesne svoje uloge, priznaje da do komuniziranja Balkanskog poluostrva ne može doći dok se ne slomi kičma srpstvu i pravoslavlju, jer je poznato da su to dva faktora koja su omela prodiranju Osmanlija na Zapad i komunizma i Austrije na Istok. Sporazumni su da uništavanjem svega što je srpsko i pravoslavno utire se teren za komuniziranje Jugoslavije i Balkanskog poluostrava.

Vođstvo hrvatskog oslobodilačkog ustaškog pokreta predoseća da bi bez promene postojećeg stanja hrvatski narod podlegao jugoslovenskoj lukavosti i srpskoj hegemoniji i nudi saradnju svima porobljenima Jugoslavije i komunističkoj stranci posebno, da ubrzaju tok događaja sredstvima i načinima prema uputima svoga vođstva.


Vođstvo i jedne i druge strane obavezuje se da će izbegavati, sve svađe i zadevice između jednih i drugih; u napisima, ličnom razgovoru i itd…, a u slučajevima demonstracija, revolucija i ratova, jedne druge bez prigovora pomagati, naročito uništavanjem svega što je srpsko i pravoslavno, kao što je istaknuto u tačci dva ovog sporazuma.


CILJ

Jugoslovenska komunistička stranka kojoj je Zakon o zaštiti države od 1922. god., onemogućena akcija slobodnog kretanja i rada sa jedne, i vođstvo hrvatskog oslobodilačkog pokreta s druge strane, primaju na sebe zajednički i sporazumo DUŽNOST zajedničke borbe i međusobnog pomaganja u svakom slučaju potrebe do postignutog cilja: raspadanja jugoslovenske države i uništavanje svega što je srpsko i pravoslavno.

Sremska Mitrovica, juni-lipanj 1935. godine

Za komunističku stranku: Moša Pijade, s.r.

Za ustaški oslobod. hrv. pokret: Dr. Mile Budak, s.r. advokat

docsumann docsumann 08:46 09.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke..

a mislio sam da su sloboda, a posebno sloboda mišljenja i govora, sloboda protoka informacija, pluralizam ideja, temeljne vrijednosti svjetonazora jednog ljevičara, antifašiste, poslanika javne riječi.

kad ono - prc Milojka

bitni su krediti, ekonomski pokazatelji, podaci o proizvodnji čelika, BDP, PKB, bruto, neto, ne to! NATO...
nikvet pn nikvet pn 08:56 09.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke..

DUŽNOST zajedničke borbe i međusobnog pomaganja u svakom slučaju potrebe do postignutog cilja: raspadanja jugoslovenske države i uništavanje svega što je srpsko i pravoslavno.

Sremska Mitrovica, juni-lipanj 1935. godine

Za komunističku stranku: Moša Pijade, s.r.

Za ustaški oslobod. hrv. pokret: Dr. Mile Budak, s.r. advokat


Тек да се подсети, подвуче и истакне.
benedykt benedykt 09:10 09.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke..

nikvet pn
DUŽNOST zajedničke borbe i međusobnog pomaganja u svakom slučaju potrebe do postignutog cilja: raspadanja jugoslovenske države i uništavanje svega što je srpsko i pravoslavno.

Sremska Mitrovica, juni-lipanj 1935. godine

Za komunističku stranku: Moša Pijade, s.r.

Za ustaški oslobod. hrv. pokret: Dr. Mile Budak, s.r. advokat


Тек да се подсети, подвуче и истакне.

Upravo tako, pošto su Titinom boljševiku jugoslovenske provinijencije nešto puna usta Šumadije a pri tome predstavlja tu terorističku organizaciju zvanu KPJ kao nekakve navodne žrtve za vreme Kraljevine SHS tj Jugoslavije, pa samo da ga podsetim na neke stvari…
softelectronics_e softelectronics_e 09:16 09.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke..

Filip Mladenović
Činjenice nesporno dokazuju da je radništvo živelo bolje (manje loše) u Titovom režimu, nego u kraljevsko otadžbinskom režimu.

Velikom broju dece radnika i poljoprivrednika omogućeno je besplatno studiranje, kao i stipendije i povoljni studentski krediti.

I najzad, kome se nije dopadao Titov režim, mogao je sa crvenim pasošem da otputuje bili gde van SFRJ.

Sreća radnička.
Dok su se, u isto vreme, radnici po Nemačkoj, Francuskoj, Danskoj, Engleskoj i Lihtenštajnu mučili 'ko krive duše' sve zavideći Titinim radnicima.
I oni i njihova deca ostali nepismeni za razliku od Titinih pionira.
No, sreća pa je biologija neumitna.
Pa će budaletine koje se oduševljavaju komuljarizmom i pišu ovakve idiotarije da krepaju.
benedykt benedykt 10:07 09.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke.

Filip Mladenović
Monarhistički režim, a ne Titov režim je PRVI počeo sa totalitarnom, nedemokratskom, anticivilizacijskom praksom, koja je kulminirala zavodjenjem šestojanuarske diktature 1929. godine!

Dakle, od 1920. do 1944. je trajala kraljevska i otadžbinska sezona lova na komuniste i odatle, iz tog monarhističkog pakla je sve počelo!

Čisto da se podsetimo kako je glasila ta čuvena Obznana iz decembra 1920. odnosno zašto se sve to uopšte desilo…
Sa više strana i iz više pouzdanih izvora, državne vlasti imaju saznanje, da rastrojni i reakcionarni elementi spremaju ovih dana napad na državu, njeno ustrojstvo i društveni red sa zadatkom da po ruskom boljševičkom primeru, sve sruše što danas postoji od zakona, ustanova i dobara javnih i privatnih, a na mesto svega zavedu kao u Rusiji, vlast, nekoliko ljudi koji će raspolagati životom, slobodom i imanjem građana, a državu našu otvoriti invaziji stranaca. To oni zovu diktaturom proleterijata. I pošto smatraju našu državu samo kao jedan sektor na frontu u borbi koju boljševici vode protiv ostalog sveta — to će oni na tom sektoru povesti vojnu protiv svetskog kapitalizma, kako bi se srušilo sve i svuda u svetu, što su do danas stvorili duh, snaga i rad čovečanstva.

Naša zemlja bi imala, po njihovim zamislima, da ponova potone u krv, da ponova uđemo kao opet u Rusiji u unutarnje građanske borbe, međunarodne ratove i pljačku hrane i stoke po selima, i drugog imanja po varošima.


Koji dakle deo ovoga što je napisano nije tačan, ili najbolje da te podsetim na jedan od govora osnivača i prvog organizacionog sekretara KPJ Vladimira Ćopića, pri tome i učesnika Oktobarske revolucije, koji je on održao kao poslanik na zasedanju Ustavotvorne skupštine SHS i to nekoliko meseci posle donošenja Obznane…
Kola svetskog kapitalizma zapala su u ćorsokak, iz koga nema izlaza. Izlaz mora da se proseče nasilno i to će biti uloga svetske socijalne revolucije…
Da bi zaštitili sebe, svoje interese i interese celog društva, radnici i seljaci moraju da uzmu svoju sudbinu u svoje ruke, da uzmu vlast u svoje ruke. Prema tome problem organizacije vlasti, srce ustavnog pitanja za nas komuniste je u tome, kako će ta vlast biti što efikasnije i što stvarnije u rukama radnog naroda. Ja nemam iluzija da takve izmene može da izvrši buržoaski parlament u opšte, a naša Skupština napose. Te izmene može učini samo i jedino narod varoški i sela i to onda kad u otvorenom sukobu sa buržoazijom slomi otpor buržoazije i pobedi nju i njene sluge, i kad organizuje svoj aparat svoju sovjetsku republiku…


Prema tome, nemoj na silu savijati istoriju samo da bi ti se uklopila u zadati narativ uz prateća prepisivanja od ideološke a neuke sabraće. Nije dakle poenta bilo čega što se desilo sa Obznanom bila u tome da su eto komunisti osvojili 50 od 400 poslaničkih mesta na opštim izborima za Ustavotvornu skupštinu i nešto kao malo bolje prošli u par mesta na lokalnim izborima, već u tome što su hteli nasilnim putem kao u Rusiji da osvoje vlast i pri tome potpuno unište postojeći sistem, uz prateći teror i zločine…
solo solo 11:23 09.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke..

pa gdje ćeš većeg mita od Tita!? još se i rimuje


Ko tvrdi da nema većeg mita od Tita upala mu.... ,,rima,,

Sad se rimuje.


old school
solo solo 11:33 09.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke..


Još nešto za Docsa da vidi kako je sve to počelo.



Filip Mladenović Filip Mladenović 12:00 09.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke.

benedykt
Filip Mladenović
Monarhistički režim, a ne Titov režim je PRVI počeo sa totalitarnom, nedemokratskom, anticivilizacijskom praksom, koja je kulminirala zavodjenjem šestojanuarske diktature 1929. godine!

Dakle, od 1920. do 1944. je trajala kraljevska i otadžbinska sezona lova na komuniste i odatle, iz tog monarhističkog pakla je sve počelo!

Čisto da se podsetimo kako je glasila ta čuvena Obznana iz decembra 1920. odnosno zašto se sve to uopšte desilo…
Sa više strana i iz više pouzdanih izvora, državne vlasti imaju saznanje, da rastrojni i reakcionarni elementi spremaju ovih dana napad na državu, njeno ustrojstvo i društveni red sa zadatkom da po ruskom boljševičkom primeru, sve sruše što danas postoji od zakona, ustanova i dobara javnih i privatnih, a na mesto svega zavedu kao u Rusiji, vlast, nekoliko ljudi koji će raspolagati životom, slobodom i imanjem građana, a državu našu otvoriti invaziji stranaca. To oni zovu diktaturom proleterijata. I pošto smatraju našu državu samo kao jedan sektor na frontu u borbi koju boljševici vode protiv ostalog sveta — to će oni na tom sektoru povesti vojnu protiv svetskog kapitalizma, kako bi se srušilo sve i svuda u svetu, što su do danas stvorili duh, snaga i rad čovečanstva.

Naša zemlja bi imala, po njihovim zamislima, da ponova potone u krv, da ponova uđemo kao opet u Rusiji u unutarnje građanske borbe, međunarodne ratove i pljačku hrane i stoke po selima, i drugog imanja po varošima.


Koji dakle deo ovoga što je napisano nije tačan, ili najbolje da te podsetim na jedan od govora osnivača i prvog organizacionog sekretara KPJ Vladimira Ćopića, pri tome i učesnika Oktobarske revolucije, koji je on održao kao poslanik na zasedanju Ustavotvorne skupštine SHS i to nekoliko meseci posle donošenja Obznane…
Kola svetskog kapitalizma zapala su u ćorsokak, iz koga nema izlaza. Izlaz mora da se proseče nasilno i to će biti uloga svetske socijalne revolucije…
Da bi zaštitili sebe, svoje interese i interese celog društva, radnici i seljaci moraju da uzmu svoju sudbinu u svoje ruke, da uzmu vlast u svoje ruke. Prema tome problem organizacije vlasti, srce ustavnog pitanja za nas komuniste je u tome, kako će ta vlast biti što efikasnije i što stvarnije u rukama radnog naroda. Ja nemam iluzija da takve izmene može da izvrši buržoaski parlament u opšte, a naša Skupština napose. Te izmene može učini samo i jedino narod varoški i sela i to onda kad u otvorenom sukobu sa buržoazijom slomi otpor buržoazije i pobedi nju i njene sluge, i kad organizuje svoj aparat svoju sovjetsku republiku…


Prema tome, nemoj na silu savijati istoriju samo da bi ti se uklopila u zadati narativ uz prateća prepisivanja od ideološke a neuke sabraće. Nije dakle poenta bilo čega što se desilo sa Obznanom bila u tome da su eto komunisti osvojili 50 od 400 poslaničkih mesta na opštim izborima za Ustavotvornu skupštinu i nešto kao malo bolje prošli u par mesta na lokalnim izborima, već u tome što su hteli nasilnim putem kao u Rusiji da osvoje vlast i pri tome potpuno unište postojeći sistem, uz prateći teror i zločine…


Sudbina poznatog hrvatskog pesnika Augusta Cesarca i njegove porodice, supruge i sina, na upečatljiv i dirljiv način ilustruje odnos kraljevsko-otadžbinskog režima, a potom ustaškog NDH režima prema slobodoumnim i hrabrim ličnostima:

August Cesarec, književnik, publicist i revolucionar rođen je u Zagrebu, 4. 12. 1893, a kao sin stolarskog radnika, člana Socijaldemokratske stranke, socijalistički je usmjeren već kao srednjoškolac.
U pripovijetki “Iz svijeta potlačenih”, koju objavljuje 1910. vidljiva je socijalno-kritična književna tendencija, a to će ostati bitnim obilježjem njegova književnoga i publicističkog rada do kraja života.
“Rat naroda s narodom je ludorija. Ali rat naroda s vlastodršcima, sirotinje s gospodom, opravdan je. I dok god narod ne bude uvidio da su zakoni današnjeg vijeka zli a poredak truo, bit će mu rođena domovina tamnicom, a vlastita država krvnikom.”
Cesarec je uhapšen 1912. godine i optužen za učestvovanje u atentatu na kraljevskog povjerenika Slavka Cuvaja. Osuđen je na pet pa na tri godine robije, koju je izdržavao u kaznionici Srijemska Mitrovica. Godine 1914., nakon 21 mjeseca izdržane kazne, zbog oboljenja od tuberkuloze pušten je uvjetno s robije. Boravio je 1937. godine u Španiji, o čemu je pisao u knjizi Španski susreti.
U svom Dnevniku Miroslav Krleža iznosi svoje utiske o Augustu Cesarcu: Koji je đavo ubrizgao u tog lirskog fantastu tako opasno jaku dozu fanatizma? Ne, to nije bila destilirana klasna svijest! Njegova strastvena klasna netrpeljivost, javljala se nesumnjivo kao znak izobličenja te svijesti, jer, po svojoj prijatnoj naravi, on je bio staromodno sentimentalan nervčik, da, ako se smije reći, upravo dekadentna, isposnička pojava. Biti komunist za Augusta značilo je gladovati s gladnima, robovati sa političkim osuđenicima, stradavati sa stradalnicima iz solidarnosti. (Miroslav Krleža, Bijeg iz logora Kerestinec 1941.)
Nakon okupacije i uspostave NDH, zatvoren je u logoru Kerestinec. Nakon strijeljanja Otokara Keršovanija i drugova organiziran je, u noći između 13. i 14. jula, bijeg iz Kerestinca. Bijeg nije uspio zbog loše organizacije i gotovo svi su bjegunci uhvaćeni i odvedeni u podrum zatvora u ulici Račkoga 9. Par dana poslije stavljeni su pred senat pokretnog prijekog suda i zbog pokušaja pobune protiv Državne vlasti osuđeni na smrt. August Cesarec je pogubljen zajedno sa ostalim drugovima u zagrebačkoj Dotrščini, 17. jula 1941.

“U ovim prostorijama su proživjeli svoje posljednje časove internirani borci iz Kerestinca, njih 44. Osudu o strijeljanju primili su svi uzdignute glave, jer su znali da umiru za pravednu stvar, za stvar radnog naroda. Živjela sovjetska Hrvatska!”, zadnje su riječi Augusta Cesareca, zapisane na zidu zatvora.

Cesarčeva supruga Marija Vinski strijeljana je u augustu 1941, a sin Miro umro je iscrpljen u partizanima. Niko iz porodice nema grob!!!

Za ovu priliku izdvajam jednu mudru i proročku misao A. Cesarca:

“Rat naroda s narodom je ludorija.
Ali rat naroda s vlastodršcima, sirotinje s gospodom, opravdan je.
I dok god narod ne bude uvidio da su zakoni današnjeg vijeka zli, a poredak truo, bit će mu rođena domovina tamnicom, a vlastita država krvnikom.”

Filip Mladenović Filip Mladenović 12:30 09.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke..

docsumann
a mislio sam da su sloboda, a posebno sloboda mišljenja i govora, sloboda protoka informacija, pluralizam ideja, temeljne vrijednosti svjetonazora jednog ljevičara, antifašiste, poslanika javne riječi.

kad ono - prc Milojka

bitni su krediti, ekonomski pokazatelji, podaci o proizvodnji čelika, BDP, PKB, bruto, neto, ne to! NATO...


Pa evo, sada ima svega toga, od slobode mišljenja do pluralizma ideja, a srpski radnici u rodjenoj Srbiji savijaju kablove za bednu platu, nose pelene i maštaju da pobegnu u neku od zemalja EU!
Filip Mladenović Filip Mladenović 12:43 09.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke..

benedykt
Filip Mladenović
Krunsko, glavo pitanje za ISTINU je: KO JE PRVI POČEO!?

Prvi je počeo kralj Aleksandar i njegova otadžbina, 25 godina pre Tita!



I šta ćemo sad, sa kraljevskom i otadžbinskom istinom od 1920. do 1944. godine!?

Hajdemo iz početka, pod jedan prestani više da radiš copy-paste jer si ceo prvi deo svog komentara brutalno prepisao iz članka u listu Nedeljnik, ili ti ga ODAVDE
Pod dva, polušavam samo da shvatim zašto uporno pričaš o temi o kojoj očigledno ne znaš skoro pa ništa, uz tu prateću a otužnu patetiku koja je valjda tu da bi na argumentum ad misericordiam način prevarila oponente da možda i usvoje nešto od tvoje potpuno naopake argumentacije. No nebitno, jer što već rekoh nekoliko puta, od vas Titinih boljševika nema hrabrijih ljudi, jer se ničega na ovom svetu vi ne stidite, a ponajmanje svojih bezočnoh laži i izvrtanja istine…

Dakle, na Vukovarskom kongresu 1920 KPJ su poraženi tzv centrumaši, i Komunistička partija Jugoslavije je tamo sebe definisala kao revolucionarnu radničku partiju, kojoj je osnovni i prevashodni cilj izvođenje proleterske revolucije uz prateću diktaturu proleterijata. Takav cilj se po komunistima mogao ostvariti samo i jedino revolucionarnim putem, gde u toj revolucionarnoj borbi proleterijat mora prvo da uništi političku vlast buržoazije i da umesto toga stvori svoj sopstveni državni aparat, tako što će formirati, kako su to govorili jugoslovenski boljševici tada, narodnu i crvenu vojsku, odnosno vlast sovjeta u sovjetskoj republici. O svemu tome jasno i nedvosmisleno piše u usvojenim dokumentima kao što su statut i program KPJ…

U tom istom trenutku kada se dakle dešava taj Vukovarski kongres, odnosno ti izbori nekoliko meseci posle toga u Rusiji već uveliko divlja najgore moguće boljševičko zlo koje je zavelo Crveni teror i tzv De-kozakizaciju, odnosno žrtve tog ludila su već u tom trenutku nekoliko desetina hiljada ljudi i to najmanje (mislim kada već pominješ kako tada još nije bilo Staljina)…
Ista ta Komunistička partija Jugoslavije je od 1919. članica Treće internacionale ili ti ga Kominterne osnovane od strane upravo baš tih Lenjinovih boljševika, odnosno praktično je ispostava revolucionarne vlasti u stranoj državi sa ciljem da istu takvu vlast, prateći teror i strahovladu zavede i u Jugoslaviji.
Sve u svemu, KPJ samu sebe a na osnovu svog statuta i programa usvojenog na Vukovarskom kongresu nije definisala kao običnu političku partiju koja želi da se nadmeće na fer i poštenim izborima, već jedino i samo kao terorističku organizaciju sa centrom u inostranstvu koja u političko-izbornu utakmicu ulazi samo i jedino da bi sebi stvorila bolji položaj za revolucionarno osvajanje vlasti i potpuno uništenje postojećeg sistema u svakom mogućem pogledu.

Takođe, kada se već hvataš za taj kao progon od 1920.-1944. hajde da vidimo šta na primer piše zvanično glasilo KPJ ili ti ga list Proleter u decembru 1932., gde na strani dva odnosno tri mi čitamo tekst pod naslovom Ustaški pokret u hrvatskim krajevima…
U posljednje vrijeme počinje da se širi osobito u Lici i sjevernoj Dalmaciji ustaški pokret protiv srpskih okupatorskih vlasti. Bilo je više sukoba izmedju naoružanih ustaša i žandara. Medju Šibenikom i Benkovcem ustaše su digli u zrak Četiri žandarske kasarne. U sukobima u Lici zarobili su ustaše 5 žandara i odveli ih sobom kao taoce. Vlada je, da uguši pokret proglasila opsadno stanje u tim krajevima, poslala tamo 1400 žandara, tri bataljona vojske, dva kavalerijska odreda strojnih pušaka (mitraljeza) i jednu brdsku bateriju…
Komunistička Partija pozdravlja ustaški pokret ličkih i dalmatinskih seljaka i stavlja se potpuno na njihovu stranu. Dužnost je svih komunističkih organizacija i svakog komuniste da taj pokret potpomognu, organizuju i predvode…
A komunisti se bore protiv srpske i hrvatske buržoazije, protiv nacionalnog i socijalnog potlačivanja, za samoodredjenje potlačenih naroda do otcjepljenja za vlast radnika i seljaka. Zbog toga oni uzimaju najaktivnijeg učešća u ustaškom pokretu i predvode taj pokret, vezujući borbu ustaša za nacionalno oslobodjenje sa borbom širokih masa radnog naroda za rad, hljeb, zemlju i slobodu.

Da bi onda samo osam meseci nakon što su Pavelić i Kvaternik organizovali atentat na kralja Aleksandra u Marseju, Moša Pijade i Mile Budak u Sremskoj Mitrovici u junu 1935. potpisali sporazum između KPJ i Ustaškog pokreta, sledeće sadržine…
SPORAZUM

1) Vođstvo hrvatskog narodnog oslobodilačkog ustaškog pokreta s jedne strane i vođstvo komunističke stranke s druge strane svesni su težine svoga položaja koji dolazi od zajedničkog neprijatelja, svake jugoslovenske vlade i srpskog naroda kao nosioca srpske hegemonije (nadmoćnost) i podržavaoca svakog režima koji sputava, smeta i tupi nade:

a) kod hrvatskog naroda da će ikada doći čas oslobođenja ispod srpskog jarma,

b) kod komunističkih masa da traže saveznike u rušenju postojećeg stanja, ma kakve poglede taj saveznik imao na poredak i formu države po postignutom uspehu.

2) Vođstvo jugoslovenske komunističke stranke svijesne svoje uloge, priznaje da do komuniziranja Balkanskog poluostrva ne može doći dok se ne slomi kičma srpstvu i pravoslavlju, jer je poznato da su to dva faktora koja su omela prodiranju Osmanlija na Zapad i komunizma i Austrije na Istok. Sporazumni su da uništavanjem svega što je srpsko i pravoslavno utire se teren za komuniziranje Jugoslavije i Balkanskog poluostrava.

Vođstvo hrvatskog oslobodilačkog ustaškog pokreta predoseća da bi bez promene postojećeg stanja hrvatski narod podlegao jugoslovenskoj lukavosti i srpskoj hegemoniji i nudi saradnju svima porobljenima Jugoslavije i komunističkoj stranci posebno, da ubrzaju tok događaja sredstvima i načinima prema uputima svoga vođstva.


Vođstvo i jedne i druge strane obavezuje se da će izbegavati, sve svađe i zadevice između jednih i drugih; u napisima, ličnom razgovoru i itd…, a u slučajevima demonstracija, revolucija i ratova, jedne druge bez prigovora pomagati, naročito uništavanjem svega što je srpsko i pravoslavno, kao što je istaknuto u tačci dva ovog sporazuma.


CILJ

Jugoslovenska komunistička stranka kojoj je Zakon o zaštiti države od 1922. god., onemogućena akcija slobodnog kretanja i rada sa jedne, i vođstvo hrvatskog oslobodilačkog pokreta s druge strane, primaju na sebe zajednički i sporazumo DUŽNOST zajedničke borbe i međusobnog pomaganja u svakom slučaju potrebe do postignutog cilja: raspadanja jugoslovenske države i uništavanje svega što je srpsko i pravoslavno.

Sremska Mitrovica, juni-lipanj 1935. godine

Za komunističku stranku: Moša Pijade, s.r.

Za ustaški oslobod. hrv. pokret: Dr. Mile Budak, s.r. advokat



Mileta Budaka je stigla zaslužena ruka pravde:

Iz zemlje je maja 1945. godine utekao pred naletom Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, preko Slovenije u Austriju. Tamo se predao Britancima, koji su ga fino 17. maja vratile partizanima, zajedno sa mnogim drugim pripadnicima kvislinških vojnih formacija među kojima su prednjačile one „endehazijske“. Za razliku od većine tih „običnih“ ustaša i domobrana — koje su osvetnički nastrojeni jugoslovenski partizani pobili na Blajburgu i u okolini te tokom usiljenih marševa po Sloveniji — Budaku je suđeno.

Nakon sudjenja, 6. juna 1945. osuđen je na smrt vešanjem, zajedno sa ostalim istaknutim ustašama koji su do tog trenutka bili pohvatani: Nikolom Mandićem (drugim i poslednjim predsednikom vlade tzv. NDH), Nikolom Štajnflom (ministrom oružanih snaga), Pavom Cankijem (ministrom bogoštovlja i pravosuđa) i Jurajem Rukavinom (prvim zapovednikom Ustaške vojnice i utemeljiteljem logora Jadovno). Budak je tokom suđenja plakao i tvrdio da ni za šta nije kriv, a ta prva tura osuđenih ustaša povešana je već narednog dana; komunisti su se pobrinuli da im se mesto ukopa do dan-danas ne zna.

A što se tiče Moše Pijade, on je u partizanima saznao da ti Srbi i ti pravoslavni nisu zaštitili svoje Jevreje (kao na primer danski narod), pa je tako Beograd, prestonica Srbije, postao 2. (drugi) grad u Evropi "oslobodjen" od Jevreja, što su nemački nacisti posebno isticali u svojoj ratnoj propagandi na početku II svetskog rata!
nikvet pn nikvet pn 12:56 09.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke..

Хвала Филипе за Цесарчеву биографију; врло колоритна личност.

Прво је, дакле, био против Хабзбурга, учествовао у убиству повереника и одлежао. Потом је као комуниста страствено био против српскога сељачкога краља; дочекао му и сахрану. И то му мало било него отишао да руши и шпанскога краља?! Али Павелић му доакао.

На тако сјајној каријери свакако би му позавидели Аркан и екипа; мала деца спрам такве громаде.

Само се ти Филипе одушевљавај а његове мудре мисли памти и чувај.
Filip Mladenović Filip Mladenović 13:15 09.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke..

nikvet pn
Хвала Филипе за Цесарчеву биографију; врло колоритна личност.

Прво је, дакле, био против Хабзбурга, учествовао у убиству повереника и одлежао. Потом је као комуниста страствено био против српскога сељачкога краља; дочекао му и сахрану. И то му мало било него отишао да руши и шпанскога краља?! Али Павелић му доакао.

На тако сјајној каријери свакако би му позавидели Аркан и екипа; мала деца спрам такве громаде.

Само се ти Филипе одушевљавај а његове мудре мисли памти и чувај.


August Cesarec je bio odličan pesnik i sjajan esejista.

Kao antifašista borio se protiv fašističkih snaga generala Franka!

I da ponovim mudru i proročku misao A. Cesarca:

“Rat naroda s narodom je ludorija.
Ali rat naroda s vlastodršcima, sirotinje s gospodom, opravdan je.
I dok god narod ne bude uvidio da su zakoni današnjeg vijeka zli, a poredak truo, bit će mu rođena domovina tamnicom, a vlastita država krvnikom.”


gedza.73 gedza.73 13:43 09.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke..

Filip Mladenović
Dakle, od 1920. do 1944. je trajala kraljevska i otadžbinska sezona lova na komuniste i odatle, iz tog monarhističkog pakla je sve počelo!

Ajde da pogledamo dve situacije. U zatvoru u monarhiji komunisti staju u zaštitu ustaša i VMRO-ovaca (nakon ubistva kralja Aleksandra) i traže i za njih ista prava kao i za sebe. Čak su svi zajedno (sa ljotićevcima) stupili u štrajk. Nema čistki.

U komunizmu u Moskvi 800 komunista (ceo vrh KPJ) je bio pobijen od strane komunista tako što su ih cinkarili njihovi drugovi komunisti.

Komunisti su stvoreni u drugoj državi i poslati da rade na rasturanju Jugoslavije na nacionalne države. Pokušali su atentat na kralja. Vršili teororističke akcije, pljačkali i ubijali, zalagali se za nasilnu promenu državnog uređenja, revoluciju i jednopartijski totalitarizam.

Gde ti ovde vidiš 'otadžbinsku sezonu lova na komuniste' osim što su se ubijali međusobno?
Čistka je naročito pogodila Jugoslovensku partiju, gde su "slične individue odigrale svoje nedostojne uloge provokatora i doprineli da se otera skoro sve partijsko vođstvo u smrt ili u Sibir". Istaknuti komunisti su lažno optuživani da su „trockisti“ i „agenti policije“. Psihoza gonjenja preneta je iz Moskve i u druge zemlje, pa je čak doprla i na robiju u Sremskoj Mitrovici. Partijski rukovodioci u zatvoru su označavali pojedince kao „trockiste“, nakon čega su ih tukli, isključivali iz „kolektiva“ i maltretirali u zatvoru


Spisak isključenih rukovodilaca, sa teškim optužbama protiv njih, je nakon sednice poslat u Moskvu, gde su uhapšeni jugoslovenski rukovodioci čekali presudu:
Mesec dana nakon što ih je Broz optužio za izdaju i izbacio iz KPJ, u Moskvi su 19. aprila 1939. godine, zajedno streljani uhapšeni rukovodioci i osnivači KPJ

akon streljanja rukovodstva u Moskvi, u Jugoslaviji je usledilo izbacivanje članova partije. Partijske organizacije dobile su nalog da udalje sa poslova sve „gorkićevce“, „cvijićevce“, „siminovce“; sve bivše „grupaše“, sektaše i „frakcionaše“.Između ostalih, Broz je tada isključio vodeće komuniste iz Dalmacije i raspustio njihov Pokrajinski komitet.

U junu 1939. godine Tito javlja Kominterni da je održano savetovanje u zemlji, sa prisutnim delegatima iz svih krajeva, uglavnom radnika, da svi podržavaju njegovu liniju, i da imaju problem samo sa nekolicinom intelektualaca u gradovima




gedza.73 gedza.73 13:50 09.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke..

Filip Mladenović
Ali rat naroda s vlastodršcima, sirotinje s gospodom, opravdan je.
I dok god narod ne bude uvidio da su zakoni današnjeg vijeka zli, a poredak truo, bit će mu rođena domovina tamnicom, a vlastita država krvnikom

To kao da je napisao Crveni Božo. Božo Matijević.
Matijević se iz Rusije vratio kao komunistički idealista. Pod nadimkom Crveni Božo, predvodio je "Kolo gorskih tića", nameravao je da izvede revoluciju po ruskom uzoru.

Božo Matijević se utaborio u gorskim predelima Slavonije, odakle je kretao u pljačkaške pohode. Otimačinu imovine bogataša komunisti su opravdavali Marksovom tezom o "eksproprijaciji eksproprijatora".

Ti bi sve ove što pljačkaju i otimaju mogao da odbraniš Marksom i Cesarcom. Umesto da idu na robiju mogu da budu u radničkim savetima, SIV-ovima, samoupravljačkim odborima...


benedykt benedykt 14:59 09.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke..

Filip Mladenović


Mileta Budaka je stigla zaslužena ruka pravde:

Iz zemlje je maja 1945. godine utekao pred naletom Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, preko Slovenije u Austriju. Tamo se predao Britancima, koji su ga fino 17. maja vratile partizanima, zajedno sa mnogim drugim pripadnicima kvislinških vojnih formacija među kojima su prednjačile one „endehazijske“. Za razliku od većine tih „običnih“ ustaša i domobrana — koje su osvetnički nastrojeni jugoslovenski partizani pobili na Blajburgu i u okolini te tokom usiljenih marševa po Sloveniji — Budaku je suđeno.

Nakon sudjenja, 6. juna 1945. osuđen je na smrt vešanjem, zajedno sa ostalim istaknutim ustašama koji su do tog trenutka bili pohvatani: Nikolom Mandićem (drugim i poslednjim predsednikom vlade tzv. NDH), Nikolom Štajnflom (ministrom oružanih snaga), Pavom Cankijem (ministrom bogoštovlja i pravosuđa) i Jurajem Rukavinom (prvim zapovednikom Ustaške vojnice i utemeljiteljem logora Jadovno). Budak je tokom suđenja plakao i tvrdio da ni za šta nije kriv, a ta prva tura osuđenih ustaša povešana je već narednog dana; komunisti su se pobrinuli da im se mesto ukopa do dan-danas ne zna.

A što se tiče Moše Pijade, on je u partizanima saznao da ti Srbi i ti pravoslavni nisu zaštitili svoje Jevreje (kao na primer danski narod), pa je tako Beograd, prestonica Srbije, postao 2. (drugi) grad u Evropi "oslobodjen" od Jevreja, što su nemački nacisti posebno isticali u svojoj ratnoj propagandi na početku II svetskog rata!

Aha, ovo je sad već skoro pa neverovatno… Dakle, Moša Pijade potpisuje 1935. najsramniji mogući sporazum koga je Srbija ikada videla, gde se zaklinju jedni drugima da će zajedničkim snagama uništiti sve što je srpsko i pravoslavno uz prateći raspad jugoslovenske države. I ti sad meni pričaš kako je Budak plakao na suđenju a da su nacisti Beograd (prvo valjda sravnili sa zemljom, pa tek onda) očistili od Jevreja… Aha, ok… Nego, kakve to sad pa ima veze sa bilo čime izvini ali zaista, ili si eto tako napisao prvu glupost koja ti je pala na pamet a pri tome po ko zna koji put dokazao da boljševički iver nije daleko pao od te potpisane klade iz Sremske Mitrovice u junu 1935.
Dakle sami Jevreji pričaju neku sasvim drugu priču kada je odnos koji su imali Srbi prema njima za vreme 2. Svetskog rata, ali ti sve to bolje znaš i od njih koliko shvatam…

P.S. Čisto da ne zaboravim, deo vezan Budaka si na brzinu izguglao pa onda copy-paste brutalno iskopirao evo ODAVDE
Filip Mladenović Filip Mladenović 15:14 09.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke..

Geca Kon, jedan od najzaslužnijih izdavača i knjižara prve polovine XX veka Beograda za razvoj stpske kulture i umetnosti, odbio je dobronamerna upozorenja da se sa porodicom na vreme skloni iz prestonice Srbije.

Geca Kon je to odbijao rečenicom: "Neće mene moji Srbi dati!".

Na žalost, njegova supruga i deca su streljana u selu Jabuka kod Pančeva, a on je skončao u masovnoj grobnici kod Beča.

Kao i u slučajh hrvatskog antifašiste Augusta Cesarca, ni za Gecu Kona i njegovu porodicu nema grobnih mesta.
benedykt benedykt 15:17 09.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke.

Filip Mladenović

Za ovu priliku izdvajam jednu mudru i proročku misao A. Cesarca:

“Rat naroda s narodom je ludorija.
Ali rat naroda s vlastodršcima, sirotinje s gospodom, opravdan je.
I dok god narod ne bude uvidio da su zakoni današnjeg vijeka zli, a poredak truo, bit će mu rođena domovina tamnicom, a vlastita država krvnikom.”


Aferim boljševici, aferim… Dakle tu otužnu tiradu o Cesarecu si pod jedan brutalno & copy-paste prepisao evo ODAVDE
Pod dva, da ti pomognem, pošto vidim da lutaš i to debelo pa si sa te otužne patetike i argumentum ad misericordiam već zagazio u vode zvane argumentum ad verecundiam ili ti ga pozivaš se na nekakav kvazi-autoritet pa još nekakvog pesnika i to prilažeš kao argument u raspravi. Pazi da nije toliko smešno bilo bi u suštini tužno, a pri tome upravo opravdavaš nasilne revolucionarne prevrate, sa sve tim tragikomičnim Cesarcem, a pri tome kukaš ovde kako je ta užasna vlast na pravdi Boga zabranila KPJ i zatvarala komuniste… Sačekaj, a šta je trebalo da rade, mislim ukoliko izuzmemo da su može biti trebali jedni drugima u vladi da kažu… Znaš, ja sam čitao da je Cesarec rekao kako je rat sa vlašću opravdan…!? Ne, ali ozbiljno, ili po tebi sutra da se pojavi bilo koji ludak koji bi da dođe nasilno na vlast, mi onda treba da ga lepo pustimo jer je drug Cesarec ”proročki” sve lepo rekao…
shmoo shmoo 15:24 09.08.2022

Ето зашто је Југославија умрла!

Filip Mladenović

Monarhistički režim, a ne Titov režim je PRVI počeo sa totalitarnom, nedemokratskom, anticivilizacijskom praksom, koja je kulminirala zavodjenjem šestojanuarske diktature 1929. godine!






Ово као деца у школи када се тужакају!

"Нисам ја њега први ударио, он је мене!"

А шта је у ствари заједничко и монархији Југославији и републици Југославији?

И један и други диктатор су користили као везивно ткиво да им се земља не распадне војску.

Краљ Александар је још осим војске користио свој трон, монархију, а Тито је осим војске користио Комунистичку партију.

Чим су им се распала та везивна ткива, распале су се и обе државе. И монархија и република.

Закључак: И краљ Александар и Тито су југословенство градили на примени силе и ускраћивању људских права грађанима Југославије.

Зато Југославија, уз огромну помоћ страног фактора како се то каже, и јесте била предоодређена и било јој је суђено да пропадне јер ништа што је неискрено не може дуго да траје.

Добро да је постојала и тих 70 година.

benedykt benedykt 15:26 09.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke..

Filip Mladenović
Geca Kon, jedan od najzaslužnijih izdavača i knjižara prve polovine XX veka Beograda za razvoj stpske kulture i umetnosti, odbio je dobronamerna upozorenja da se sa porodicom na vreme skloni iz prestonice Srbije.

Geca Kon je to odbijao rečenicom: "Neće mene moji Srbi dati!".

Na žalost, njegova supruga i deca su streljana u selu Jabuka kod Pančeva, a on je skončao u masovnoj grobnici kod Beča.

Kao i u slučajh hrvatskog antifašiste Augusta Cesarca, ni za Gecu Kona i njegovu porodicu nema grobnih mesta.

Nesretniče onaj najgori, evo ti ovde na blogu Shmoo-a čija se porodica znala sa Gecom, najbitnije knjige u tajnoj prostoriji zazidane za vreme rata mu sačuvala, pa neka ti on ispriča neke stvari. Ne, od boljševika nema hrabrijih ljudi, ničega se vi ne stidite… Sada su Srbi koliko shvatam krivi, jer su nemački nacisti uhapsili Gecu i ubili ga posle u Beču… O tempora, o mores…
gedza.73 gedza.73 15:27 09.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke..

DW
Aleksandra Ajzinberga (91) ...Njegova jevrejska porodica pobegla je iz Beograda u aprilu 1941


Aleksandar se sa majkom, uz lažne isprave, obreo u Homoljskim planinama.
Tamo ga je sakrio seljak Ljubivoje Nikolić – najpre u svojoj kući, onda u udaljenoj planinskoj kolibi.

Ali trebala im je milostinja od seljaka ili srpskih četnika odanih kralju, koji su im često davali hranu i pružali zaštitu


Aleksandar se vratio u Beograd kada su u oktobru 1944. partizani i Crvena armija oslobodili grad.


U reportaži se prenosi da je „uz veliku tugu imao i drugih teškoća. Jer Titovi partizani su pobednici, i zagriženi neprijatelji monarhističkih četnika kojima Aleksandar duguje život. Partizani zato privremeno stavljaju 15-godišnjeg Aleksandra u zatvor. I kasnije mu zagorčavaju život.“

Kaže da 35 godina nije putovao u Homolje da neko ne bi pomislio da je sarađivao sa okupatorima


Obrati pažnju. Nakon oslobođenja partizani hapse petnaestogodišnjeg Jevrejina i zagorčavaju mu život. Eto takva je vaša revizionistička istorija.
shmoo shmoo 15:40 09.08.2022

Србин Мојсијеве вере

Filip Mladenović
Geca Kon, jedan od najzaslužnijih izdavača i knjižara prve polovine XX veka Beograda za razvoj stpske kulture i umetnosti, odbio je dobronamerna upozorenja da se sa porodicom na vreme skloni iz prestonice Srbije.

Geca Kon je to odbijao rečenicom: "Neće mene moji Srbi dati!".




Не лупајте глупости, Филипе!

Лепо Вам кажем још једном да престанете својим глупостима да вређате моје мртве.

Геца Кон који је за себе тврдио да је Србин Мојсијеве вере никада у животу није изговорио ту реченицу.

То Вам поуздано тврдим јер то знам из прве руке.

То можете тако да лажете оне који не знају...

А ова глупост коју сте извалили је само још једна од Ваших рекла-казала бла-бла-трућ "историјских" прича.



Сећања из друге руке

Или: Приче које се не заборављају

Мој деда и његов рођени млађи брат (обојица дошли из Ниша као врло млади момци одмах после Првог светског рата) радили су као трговци и магацински радници између два светска рата у издавачком предузећу Геце Кона. Када се родио мој отац, 1926. године, деда је морао да иде на одслужење војног рока, па је стари Кон великодушно примио моју бабу и оца, тада бебу, у стан у партеру у својој кући у Добрачиној 30, код Чукур чесме. Договор је био да баба чисти и одржава зграду, а све време је Кон исплаћивао пуну дедину плату док је он носио униформу.

Баба је као дванаестогодишње сироче такође стигла у Београд из Титела непосредно после Великог рата. Њен отац, мој прадеда, оставио је кости негде у Галицији, на руском фронту, у униформи К унд К монархије, а мајка, моја прабаба, умрла је од шпанске грознице 1918. Седморо сирочади подељено је међу фамилијом по читавој Војводини, а баба је као најстарија упућена у Београд на кројачки занат.

Примила ју је и на занат и на стан Жана Грос која имала кројачки салон и уопште је није одвајала од својих ћерки. Бабу су у комшилуку звали погрдно "Чифуче" јер живи у јеврејској кући иако је Српкиња. Из те куће се баба и удала за мог деду 1925. и била опремљена као најрођенија. Оца су често као малог чувале ћерке Жане Грос као да су му биле рођене тетке...

Пред улазак Немаца у Београд 1941. године, стари Кон је заједно са мојим дедом и деда стрицем у једној великој ниши у зиду (не знам да ли је то било у књижари у Кнез Михајловој или у кући у Добрачиној) зазидао велики број књига за које су претпостављали да би их Немци уништили ако их се дочепају. Била је то чувена библиотека Каријатиде, Фројд, Маркс, Шпенглерова Пропаст запада и многе друге.

И данас размишљам какав је то човек био, стари Кон. Не верујем да није знао шта му се спрема када Немци освоје Београд. Сигурно је знао. И био је довољно имућан да и пре доласка Немаца напусти Југославију са фамилијом. А он је ипак бринуо како ће да сачува књиге за нека наредна поколења. Невероватан човек... Растао сам и био васпитаван у свом детињству на тој причи.

По ослобођењу Београда мој деда је неко време ћутао о тим сакривеним књигама надајући се повратку Конових из ропства. После неког времена је новим властима у ослобођеном Београду испричао за те књиге зазидане у зиду и из тог фонда књига отпочело је своју делатност послератно издавачко предузеће Просвета.

Немци су по уласку у Београд 1941. конфисковали сву имовину Конових, а његову издавачку кућу преименовали у издавачко предузеће Југоисток које је издавало публикације за њихове потребе за време окупације.

Убрзо су и ухапсили читаву породицу Геце Кона. У прво време држали су их затворене у некој врсти затвора у једној од зграда у Македонској улици, а моја баба им је носила храну и пресвлаку. Све док једног дана баби нису рекли да Конови нису више ту и да не долази. Претпостављам да су их депортовали у неки од концентрационих логора. Баба и деда ми рекоше да је од свих Конових, по њиховим каснијим распитивањима и сазнањима, рат преживео само један од зетова, Бата Херцог, који се на почетку рата затекао у Швајцарској и био је ван домашаја Немаца.

Ето, то су приче из мог детињства које никада нећу заборавити и којих се сећам, не само на овај данашњи дан. Често то причам и својим пријатељима и познаницима, али и деци у школи у којој радим када се помене холокауст.

Ово је први пут да сам те приче из мог детињства и записао негде...

Сутра ћу почети да копам по кутијама са старим фотографијама, па ако пронађем неку која би могла да вас занима, јављам се.



(tasadebeli, 03:13 28.01.2015)
(tasadebeli = shmoo, ако није јасно)


ЛИНК








docsumann docsumann 16:31 09.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke..

Filip Mladenović
docsumann
a mislio sam da su sloboda, a posebno sloboda mišljenja i govora, sloboda protoka informacija, pluralizam ideja, temeljne vrijednosti svjetonazora jednog ljevičara, antifašiste, poslanika javne riječi.

kad ono - prc Milojka

bitni su krediti, ekonomski pokazatelji, podaci o proizvodnji čelika, BDP, PKB, bruto, neto, ne to! NATO...


Pa evo, sada ima svega toga, od slobode mišljenja do pluralizma ideja, a srpski radnici u rodjenoj Srbiji savijaju kablove za bednu platu, nose pelene i maštaju da pobegnu u neku od zemalja EU!


društvo kontrolisanih medija nije baš najbolji reprezent ideala koje sam natuknuo.

no, nisio mi odgovorio
shmoo shmoo 16:38 09.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke..

benedykt

Nesretniče onaj najgori, evo ti ovde na blogu Shmoo-a čija se porodica znala sa Gecom,



Ма не само знали... Живели у њиховој кући у Добрачиној 30, радили за Геца Кона,...

И остали смо старом Кону и његовој породици заувек неизмерно захвални за све добро које су пружили мојој породици као да су нам били род најрођенији.

benedykt benedykt 17:33 09.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke..

shmoo
benedykt

Nesretniče onaj najgori, evo ti ovde na blogu Shmoo-a čija se porodica znala sa Gecom,



Ма не само знали... Живели у њиховој кући у Добрачиној 30, радили за Геца Кона,...

И остали смо старом Кону и његовој породици заувек неизмерно захвални за све добро које су пружили мојој породици као да су нам били род најрођенији.


Zaboravio sam kompletnu priču u brzini i bukvalno u šoku od onoga šta Filip piše o Geci Konu, evo ako mi verujete. Ništa boljševicima nije sveto… Ništa, pa čak ni takva gromada kakav je bio gosn Geca Kon, jer i njega valjda mi srpski zlikovci nacistima na tacni iz čiste zlobe predadosmo. O tempora, o mores…
Filip Mladenović Filip Mladenović 17:33 09.08.2022

Re: Србин Мојсијеве вере

shmoo
Filip Mladenović
Geca Kon, jedan od najzaslužnijih izdavača i knjižara prve polovine XX veka Beograda za razvoj stpske kulture i umetnosti, odbio je dobronamerna upozorenja da se sa porodicom na vreme skloni iz prestonice Srbije.

Geca Kon je to odbijao rečenicom: "Neće mene moji Srbi dati!".




Не лупајте глупости, Филипе!

Лепо Вам кажем још једном да престанете својим глупостима да вређате моје мртве.

Геца Кон који је за себе тврдио да је Србин Мојсијеве вере никада у животу није изговорио ту реченицу.

То Вам поуздано тврдим јер то знам из прве руке.

То можете тако да лажете оне који не знају...

А ова глупост коју сте извалили је само још једна од Ваших рекла-казала бла-бла-трућ "историјских" прича.



Сећања из друге руке

Или: Приче које се не заборављају

Мој деда и његов рођени млађи брат (обојица дошли из Ниша као врло млади момци одмах после Првог светског рата) радили су као трговци и магацински радници између два светска рата у издавачком предузећу Геце Кона. Када се родио мој отац, 1926. године, деда је морао да иде на одслужење војног рока, па је стари Кон великодушно примио моју бабу и оца, тада бебу, у стан у партеру у својој кући у Добрачиној 30, код Чукур чесме. Договор је био да баба чисти и одржава зграду, а све време је Кон исплаћивао пуну дедину плату док је он носио униформу.

Баба је као дванаестогодишње сироче такође стигла у Београд из Титела непосредно после Великог рата. Њен отац, мој прадеда, оставио је кости негде у Галицији, на руском фронту, у униформи К унд К монархије, а мајка, моја прабаба, умрла је од шпанске грознице 1918. Седморо сирочади подељено је међу фамилијом по читавој Војводини, а баба је као најстарија упућена у Београд на кројачки занат.

Примила ју је и на занат и на стан Жана Грос која имала кројачки салон и уопште је није одвајала од својих ћерки. Бабу су у комшилуку звали погрдно "Чифуче" јер живи у јеврејској кући иако је Српкиња. Из те куће се баба и удала за мог деду 1925. и била опремљена као најрођенија. Оца су често као малог чувале ћерке Жане Грос као да су му биле рођене тетке...

Пред улазак Немаца у Београд 1941. године, стари Кон је заједно са мојим дедом и деда стрицем у једној великој ниши у зиду (не знам да ли је то било у књижари у Кнез Михајловој или у кући у Добрачиној) зазидао велики број књига за које су претпостављали да би их Немци уништили ако их се дочепају. Била је то чувена библиотека Каријатиде, Фројд, Маркс, Шпенглерова Пропаст запада и многе друге.

И данас размишљам какав је то човек био, стари Кон. Не верујем да није знао шта му се спрема када Немци освоје Београд. Сигурно је знао. И био је довољно имућан да и пре доласка Немаца напусти Југославију са фамилијом. А он је ипак бринуо како ће да сачува књиге за нека наредна поколења. Невероватан човек... Растао сам и био васпитаван у свом детињству на тој причи.

По ослобођењу Београда мој деда је неко време ћутао о тим сакривеним књигама надајући се повратку Конових из ропства. После неког времена је новим властима у ослобођеном Београду испричао за те књиге зазидане у зиду и из тог фонда књига отпочело је своју делатност послератно издавачко предузеће Просвета.

Немци су по уласку у Београд 1941. конфисковали сву имовину Конових, а његову издавачку кућу преименовали у издавачко предузеће Југоисток које је издавало публикације за њихове потребе за време окупације.

Убрзо су и ухапсили читаву породицу Геце Кона. У прво време држали су их затворене у некој врсти затвора у једној од зграда у Македонској улици, а моја баба им је носила храну и пресвлаку. Све док једног дана баби нису рекли да Конови нису више ту и да не долази. Претпостављам да су их депортовали у неки од концентрационих логора. Баба и деда ми рекоше да је од свих Конових, по њиховим каснијим распитивањима и сазнањима, рат преживео само један од зетова, Бата Херцог, који се на почетку рата затекао у Швајцарској и био је ван домашаја Немаца.

Ето, то су приче из мог детињства које никада нећу заборавити и којих се сећам, не само на овај данашњи дан. Често то причам и својим пријатељима и познаницима, али и деци у школи у којој радим када се помене холокауст.

Ово је први пут да сам те приче из мог детињства и записао негде...

Сутра ћу почети да копам по кутијама са старим фотографијама, па ако пронађем неку која би могла да вас занима, јављам се.



(tasadebeli, 03:13 28.01.2015)
(tasadebeli = shmoo, ако није јасно)


ЛИНК










Uoči aprilskog bombardovanja Beograda, Geca Kon je napustio Beograd i sklonio se sa porodicom u Vrnjačku Banju. Prema svedočenju Jaše Cevića, nekadašnjeg Konovog službenika, koji je posle rata živeo u Švajcarskoj, Slobodan Jovanović je odmah po izbijanju rata ponudio Geci Konu da sa kraljevskom vladom napusti zemlju, ali je ovaj to odbio.

U Vrnjačkoj Banji mu je prijatelj Dušan Milojević preneo poruku knjižara Rajkovića da je bio stavljen na crnu listu i da što pre treba da izbegne iz zemlje. Po dolasku nemačkih snaga, Geca Kon je uhapšen i prebačen u logor na Sajmištu, kod Beograda, gde mu se gubi svaki trag.

Boško Vasić, knjižar iz Beograda i nekadašnji šegrt u Konovoj knjižari, kaže da je Geca Kon izdahnuo na Sajmištu pod torturom kojoj su ga podvrgli gestapovci. Tu je sa njim bila smeštena i njegova teško obolela supruga Eliza.

Doktor Isak Eškenazi, preživeli logoraš sa Sajmišta, naveo je u sećanju objavljenom u "Zborniku Jevrejskog muzeja" 1973. godine da su izvesni ugledni Jevreji odmah na početku bili odvedeni u Grac ili Beč, i da su među njima bili prof. dr Leon Koen, hirurg, dr Fridrih Pops, advokat, rabin Ignjat Šlang i njegov najstariji sin Milan, menjač David Fahri kao i poznati knjižar Geca Kon.

Kako Eškenazi navodi, od ovih Jevreja vratili su se Koen, Pops i Fahri, dok je ostale progutala pomrčina. Prema ovom svedočanstvu, Geca Kon je bio na posebnom udaru, jer je izdavao ili pomagao izdavanje antinacističke štampe.

Milan Petrović, ekonomista iz Beograda, koji je jedno vreme proveo sa Konom, takođe svedoči da je on bio uhapšen u Vrnjačkoj Banji, prebačen na Sajmište a potom u zatvor Gestapoa u zgradi na današnjem Trgu Nikole Pašića. U zatvor je doveden sa jednim ćebetom i sedam dinara, što je jedino što su mu Nemci dozvolili da zadrži.

Petrović je pričao kako je Geca stalno prebrojavao ovih sedam dinara, i da je bio vrlo uznemiren kada mu je jedan zatočenik ukrao jedan dinar — dinar mu je ipak vraćen i Geca je svojim sapatnicima oprostio, kako je sam opisao, ovu grubu šalu.

Geca je Petroviću, prema svedočenju potonjeg, pričao kako mu je jedan poručnik nudio da ga avionom prebaci za Grčku, ali da je odbio ne verujući da će nastradati.

Pred nemački napad na SSSR Geca Kon je transportom za ratne zarobljenike prebačen u zatvor u Beču odakle je nakon nekog vremena odveden sa grupom zarobljenika i likvidiran. Milan Petrović je naveo poslednje Gecine reči: "E, moj sinko, ti ćeš možda i da se izvučeš, ali meni spasa nema. Ako dočekaš da vidiš brata Iliju, pozdravi ga!"
Ilija Petrović je bio autor englesko-srpskog rečnika, koji je Kon štampao tridesetih godina.

Božidar Kovačević čiji je jedan prijatelj bio zatočen zajedno sa Gecom u Gracu, tvrdio je da je ovaj umro tamo na mukama, a da su njegova supruga Elza, kćeri Malvina i Elvira, unučad i zet Franjo Bah pobijeni u Jabuci kod Pančeva.

Malvinin muž Hercog je preživeo, jer je bio zarobljen kao rezervni oficir kraljevske jugoslovenske vojske. Verovalo se da su pobijeni svi rođaci Gece Kona, ali je ipak uspeo da se spase Jovan Rajs, sin Konove rođene sestre Blanke iz Bečkereka. Jovan Rajs je radio kao profesor sudske medicine na Univerzitetu u Stokholmu, a kako svedoči Velimir Starčević, autor knjige o Geci Konu, bio je ganut kada je saznao za pažnju sa kojom se u srpskoj kulturi govori o njegovom ujaku.

Posle Konovog hapšenja njegovo ime nije prestalo da bude meta antisemitske propagande. U Beogradu je naime organizovana velika antimasonska izložba, koja je osim masonske sekcije obuhvatala još i Kominternu i jevrejsku sekciju. Glavna atrakcija izložbe bila je radna soba Gece Kona. List "Vreme" je izveštavajući o izložbi napisao:

"Geza Kun, mađarski Jevrejin, postao je Geca Kon, čije je ime utisnuto gotovo na svakoj srpskoj knjizi. Na izložbi je izložen njegov lik kako se ceri sa ogromne gomile knjiga, a u uglu se vidi napis koji svakoga može zaprepastiti: od 100.000 knjiga štampanih na srpskom jeziku, Geca Kon je štampao 98.564. primeraka.

Iako se ne zna mesto njegovog večnog počinka, o Gecinom životu svedoči izuzetno delo, neizbrisivo u srpskoj kulturi.
benedykt benedykt 18:01 09.08.2022

Re: Србин Мојсијеве вере

Filip Mladenović


Uoči aprilskog bombardovanja Beograda, Geca Kon je napustio Beograd i sklonio se sa porodicom u Vrnjačku Banju. Prema svedočenju Jaše Cevića, nekadašnjeg Konovog službenika, koji je posle rata živeo u Švajcarskoj, Slobodan Jovanović je odmah po izbijanju rata ponudio Geci Konu da sa kraljevskom vladom napusti zemlju, ali je ovaj to odbio.

U Vrnjačkoj Banji mu je prijatelj Dušan Milojević preneo poruku knjižara Rajkovića da je bio stavljen na crnu listu i da što pre treba da izbegne iz zemlje. Po dolasku nemačkih snaga, Geca Kon je uhapšen i prebačen u logor na Sajmištu, kod Beograda, gde mu se gubi svaki trag.

Boško Vasić, knjižar iz Beograda i nekadašnji šegrt u Konovoj knjižari, kaže da je Geca Kon izdahnuo na Sajmištu pod torturom kojoj su ga podvrgli gestapovci. Tu je sa njim bila smeštena i njegova teško obolela supruga Eliza.


Po svom dobrom običaju si samo guglao pa naletao na ovaj TEKST, te po osam stotina pedeset i šesti jubilarni put samo odradio brutalni copy-paste…
Dakle, kakve veze imaju Srbi u bilo kom obliku sa sudbinom Gece Kona, umeš li makar na to pitanje da odgovoriš, ili je bilo jedino bitno da se nekako bilo kako skrene priča sa onog sramnog sporazuma koji su potpisali Moša Pijade i Mile Budak…?!!
Filip Mladenović Filip Mladenović 18:29 09.08.2022

Re: Србин Мојсијеве вере

benedykt
Filip Mladenović


Uoči aprilskog bombardovanja Beograda, Geca Kon je napustio Beograd i sklonio se sa porodicom u Vrnjačku Banju. Prema svedočenju Jaše Cevića, nekadašnjeg Konovog službenika, koji je posle rata živeo u Švajcarskoj, Slobodan Jovanović je odmah po izbijanju rata ponudio Geci Konu da sa kraljevskom vladom napusti zemlju, ali je ovaj to odbio.

U Vrnjačkoj Banji mu je prijatelj Dušan Milojević preneo poruku knjižara Rajkovića da je bio stavljen na crnu listu i da što pre treba da izbegne iz zemlje. Po dolasku nemačkih snaga, Geca Kon je uhapšen i prebačen u logor na Sajmištu, kod Beograda, gde mu se gubi svaki trag.

Boško Vasić, knjižar iz Beograda i nekadašnji šegrt u Konovoj knjižari, kaže da je Geca Kon izdahnuo na Sajmištu pod torturom kojoj su ga podvrgli gestapovci. Tu je sa njim bila smeštena i njegova teško obolela supruga Eliza.


Po svom dobrom običaju si samo guglao pa naletao na ovaj TEKST, te po osam stotina pedeset i šesti jubilarni put samo odradio brutalni copy-paste…
Dakle, kakve veze imaju Srbi u bilo kom obliku sa sudbinom Gece Kona, umeš li makar na to pitanje da odgovoriš, ili je bilo jedino bitno da se nekako bilo kako skrene priča sa onog sramnog sporazuma koji su potpisali Moša Pijade i Mile Budak…?!!


Kakve veze imaju Srbi, bolje reći Beogradjanke i Beogradjani sa sudbinom Gece Kona, njegove porodice i ostalih Jevrejki i Jevreja?

Pročitajte 4 pisma jevrejske bolničarke Hilde Dajč iz konc logora Staro sajmište, pa ćete shvatiti sve veze!

A za razliku od Srba, Danci su najveći broj svojih komšinica i komšija Jevreja spasili sigurne smrti u nacističkim konc logorima. Naime, 1. oktobra 1943. godine spaseno je oko 7 300 Jevrejki i Jevreja, uz pomoć pokreta otpora i to nakon što im je jedan nemački oficir dojavio da se sprema deportacija.

Danci su spasili najviše Jevreja tokom Drugog svjetskog rata!

Tokom noći su članovi pokreta otpora, uz pomoć savesnih građana, u grupama prebacivali ljude patrolnim brodovima prema, tada neutralnoj, Švedskoj.

Ipak, bolesni i stariji, njih 481, nisu uspeli doći do brodova i oni su odvedeni u koncentracione logore. Smatra se da je oko 95 odsto danskih Jevreja preživelo Drugi svetski rat.



gedza.73 gedza.73 20:00 09.08.2022

Re: Србин Мојсијеве вере

Miriam Steiner-Aviezer... discusses her work at the Yad VaShem Hall of Memorial Stone; her feelings about finding vital information about Jews who were killed; and her feeling that the work at Yad VaShem is holy work.

Nastojali smo prikazati Jugoslaviju kao zemlju u kojoj su u periodu od 1938. do 1941. židovske zajednice prihvatile i dale im utočište, ali i omogućile da 55.000 židovskih emigranata iz Njemačke, Austrije i Čehoslovačke ode u Palestinu i druge zemlje, ali da ukažemo na to da je u različitim njenim dijelovima ‘konačno rješenje židovskog pitanja’ vršeno i u velikoj mjeri dovršeno još prije konferencije u Wannseeu održane u siječnju 1942., na kojoj su nacisti dogovorili istrebljenje Židova po Evropi. Tako je na području Jugoslavije, uglavnom u ustaškim logorima, stradalo 64.000 od ukupno 78.000 Židova.

Genocid koji su vršili ustaše ne može se uspoređivati s onim što su činili kolaboracionisti u drugim dijelovima tadašnje Jugoslavije. A osim pojava generalnog negiranja ustaških zločina, zabrinjavajuće je i ‘priznavanje’ genocida nad Židovima uz negiranje genocida nad Srbima i Romima


gedza.73 gedza.73 20:25 09.08.2022

Re: Србин Мојсијеве вере

Jelenko Stamenković, pisar iz sela Sesalac kod Soko Banje, pronašao je posle sloma Jugoslovenske vojske aprila 1941. godine, rezervnog poručnika Majera Kalderona kako luta šumom. Kalderon je pobegao iz kolone vojnih zarobljenika koja je upućena u logore u Nemačkoj. Jelenko ga je odveo svojoj kući u kojoj su živeli njegovi roditelji, supruga Ljubica i njihovo dvoje dece, Vukosava i Vidosava. Majer je i sam imao suprugu i dvoje dece. Vučen brigom za porodicu, vratio se avgusta 1941. godine u Beograd. Morao je da se prijavi na prinudan rad i odmah je odveden u logor Topovske šupe, odakle je ubrzo odveden na streljanje. Jelenko Stamenković je saznao za zlu sudbinu novog prijatelja i odveo njegovu suprugu Ester i decu Mirjam i Josifa u Sesalac, gde su ih čuvali do kraja rata.

Ladislav i Julija Dajč završili su 1937. godine studije medicine.
Dobili su 1939. godine nameštenje u gradiću Aleksandrovac, u Župskom okrugu. U junu 1941. okupaciona vlast im daje otkaze i bivaju izbačeni iz kuće. Na planini Željin, u istom kraju, nalazila se grupa oficira kraljevske vojske. Ubedili su Ladislava da bi najbolje bilo da im se pridruži, jer mu je stalno ugrožen život, a njima je bio potreban lekar. O supruzi Juliji od tada brigu preuzima Borivoje Bondžić. Selio ju je na mnogo mesta. Zimu je provela u zaseoku Boturića kod Predraga Zdravkovića. U kući Slobodana i Milenije Kneževića, koji su živeli u Latkovcu, Julija je 1943. godine rodila sina Ilana.
Sve vreme rata meštani okolnih sela su učestvovali u sakrivanju i spasavanju porodice Dajč - na kraju su u tome i uspeli.

shmoo shmoo 20:38 09.08.2022

Re: Србин Мојсијеве вере

benedykt

Po svom dobrom običaju si samo guglao pa naletao na ovaj TEKST, te po osam stotina pedeset i šesti jubilarni put samo odradio brutalni copy-paste…



И тај copy-paste је урадио из једног таблоида у Србији.

На мој коментар са мојом личном породичном причом коју знам од свог детињства, Филип Младеновић одговара линком на текст из једног таблоида за таблоидиоте у Србији.

Без икаквог стида и срама на моју породичну причу, врло личну, Филип Младеновић потура copy-paste из једног таблоида у Србији који на насловној страни има наслове попут ""KAKVA KAMENJARKA": Plavuša NASKOČILA na haubu usred DANA, ljudi trljali oči".

Па ја са овим блогером на Блогу Б92 под именом Филип Младеновић који нема у себи ни трунке васпитања, скрупула, стида и савести немам више шта да причам.

Прецртао сам га за сва времена.

За мене он више не постоји.

Ništa boljševicima nije sveto…


Ништа им није свето.

Не знам како бих ја назвао такве људе.

Бољшевици, леви, десни, фашисти, антифашисти, партизани, четници, ови, они,...

Како год их ко називао, небитно је. Али видим да им ништа није свето.

Соло помену ону основну поделу на људе и фукару.

Е тај назив, фукара, некако најбоље одговара.

Вазда било, јесте и биће откако је света, века и човека.

vcucko vcucko 21:03 09.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke..

benedykt

Dakle sami Jevreji pričaju neku sasvim drugu priču kada je odnos koji su imali Srbi prema njima za vreme 2. Svetskog rata, ali ti sve to bolje znaš i od njih koliko shvatam…

Jesi li pročitao ovo? Ako nisi, pročitaj.



Mislim, ne preteruj. Samo što Srbima anđeoska krila nisi nacrtao.
Naravno da Srbi nisu imali odnos prema Jevrejima kao neki drugi narodi sa antijevrejskom tradicijom. Koji su jedva dočekali Švabe pa se sa njima takmičili u tamanjenju Jevreja. Ali nisu ni svetačku odoru nosili.

Običan narod je gledao da preživi, kako je znao i umeo. Da ga ne pokupe na ulici da negde rmbači za Rajh. Da plati alavom seljaku tuce jaja i parčence šunke pola porodičnog zlata. Sigurno mu prva misao nije bila "dajte mi pet Jevreja da ih spasavam".
Filip Mladenović Filip Mladenović 01:31 10.08.2022

Re: Србин Мојсијеве вере

Sumorna i bolna istina da je Beograd bio 2. (DRUGI) grad u Evropi "oslobodjen" od Jevreja i da su Geca Kon i njegova porodica ostali bez ikakve zaštite i izručeni nemačkim nacistima za brutalnu likvidaciju jedna je od najcrnjih sramota Beograda i Srbije u XX veku!
shmoo shmoo 08:45 10.08.2022

Прича о Гордани и Леи

vcucko

Naravno da Srbi nisu imali odnos prema Jevrejima kao neki drugi narodi sa antijevrejskom tradicijom. Koji su jedva dočekali Švabe pa se sa njima takmičili u tamanjenju Jevreja. Ali nisu ni svetačku odoru nosili.



Чему генерализације?

Срби?

Сви Срби, је л' те?

Наравно да "сваки народ јема свој смрад" како то мени рече један стари Далматинац пре скоро четири деценије док смо заједно вукли парангале на Јадрану и пијуцкали беванду.

Сваки народ је имао свога Драгог Јовановића и његове агенте за време Другог светског рата. Баш сваки народ.

Овај Филип каже да је Београд други град у Европи очишћен од Јевреја. 'Ајмо редом...

У Београду је пред почетак Другог светског рата живело 11 хиљада Јевреја. У целој Србији у којој је окупатор поставио Милана Недића на власт око 13 хиљада Јевреја.

У Европи је пред почетак Другог светског рата јидиш (језик Ашкеназа) говорило 12 милиона људи. Када се рат завршио, јидиш је у Европи говорило 2 милиона људи. Бројеви који показују ужасне размере страдања једног народа током Другог светског рата који је страдао само зато што нису припадници некакве измаштане аријевске расе.

Колико је онда то Јевреја у Европи страдало или емигрирало због немачких нациста?

Десет милиона, је л' тако?

Колико је онда тих 11 хиљада београдских Јевреја у нацистичком Коначном решењу било толико тешко ликвидирати и "ослободити" Београд од Јевреја? Једанаест хиљада од 6 милиона Јевреја побијених у концентрационим логорима нацистичке Немачке?

И за то су онда сви Срби криви, је л'?

А то Филип Младеновић управо подмеће овде.

Е, па нису сви Срби потказивали Јевреје. Ти Срби који то јесу радили имају своје име и презиме и зна се који су били. И онда то тако и треба рећи.

А не тек тако одваљивати генерализацију подмећући назив читавог једног народа у циљу наметања кривице и доказивања некаквог генетског нацизма у том народу. Срамно је то што ради Фили Младеновић. Срамно и бестидно.

Да ли си икада чуо да су свим Пољацима генерализовано говорили да су нацисти јер су милиони Јевреја који су живели у Пољској страдали?

Да ли си икада чуо да су тако свим Холанђанима говорили у лице да су нацисти због потказивања Ане Франк и њене породице?

Ја то нисам чуо.

Чујем да се само Србима то тако говори у лице. Бескрупулозно, бестидно.

То ради само ова наша овдашња српска фукара којој је добро плаћено да том пропагандом читавом народу, Србима, намеће некакав генетски нацизам и колективну кривицу за страдање Јевреја у Београду и у Србији током Другог светског рата.

И ено ти у коментару, та фукара каже како је чињеница да Геца Кона и његову породицу нико није у тој окупираној Србији заштитио него их је изручио нацистима.

У тој окупираноиј Србији у којој Немци стрељају 100 за једнога? Једино у Србији од свих земаља које су Немци окупирали током Другог светског рата постојала је уредба да се стреља 100 цивила за једног страдалог немачког војника?

Нико није Геца Кона ИЗРУЧИО нацистима како то овде Филип Младеновић подмеће, јер се Геца Кон није ни крио него су Геца Кона Немци ухапсили и конфисковали му сву имовину одмах по окупацији Србије.

Па срам га било, фукара једна! Мали неваспитани бескрупулозни пропагандиста који себе назива "југословенски новинар". Филип Младеновић.

Испричао сам моју породичну причу у вези са породицом Геца Кона.

Друга лична прича...

Овај пут из тазбине. Породица бабе моје жене, Богданови из Загреба, Срби, који су 1941. по четврти и последњи пут у првој половини 20. века побегли пред хрватским клерофашизмом и нацизмом из Хрватске оставивши тамо и земљу и имовину да се више никада не врате.

Рођени брат бабе моје жене, ујка Сава Богданов, појавио се у својој избегличкој породици 1941. у већ окупраном Београду и представио своју тек венчану жену Гордану. Сви у кући занемели. Нису ни знали да има девојку, а камоли жену...

После ослобођења 1945. испоставило се да Гордана уопште није Гордана него Леа. Носила је име Гордана током рата, а брак са ујка Савом није био склопљен баш у том тренутку само зато што двоје младих нису могли више да чекају. Јесу се они волели, али су се венчали изненада не говорећи никоме ништа. Млада под именом Гордана. Тек после ослобођења Богданови сазнају да је Гордана у ствари Леа.

И тако се Гордана после истеривања Немаца из Београда вратила на своје старо име - Леа.

После рата Леа је постала наш чувени лекар специјалиста хематолог. Радила на ВМА. Имала и војни чин.

Иронијом судбине, како то живот обично намести, Леа је иако лекар, хематолог, преминула релативно рано од сепсе после неке операције.

Ујка Сава је поживео до својих деведесетих, а када је умро, сахранили смо га на сефардском гробљу у Београду (преко пута ашкенаског гробља које је поред Новог гробља) поред његове вољене жене Лее. То је била његова жеља и за то смо тражили посебну дозволу јер је ујка Сава православни хришћанин, Србин.

Био сам на сахрани ујка Саве.

У том браку Леа и Сава су имали једну ћерку. То је Бранка Богданов, наша позоришна и ТВ редитељка која сада живи у САД и која је Сави и Леи родила једног унука, такође сада у САД.

Све ово што сам испричао, може да се провери.


И сада ће мени нека пропагандистичка фукара својим глуперастим copy-paste коментарима да прича о кривици свих Срба за страдање Јевреја у Београду и у Србији за време Другог светског рата зато што тиме збира себи поене у тим круговима у Србији који данас бесомучно протурају тај наратив о генетском нацизму у Срба?

Па докле бре, Чучко, иде та бескрупулозност, то немање стида за оно што се изговори или напише?

Докле више?

Зато, Чучко, немој тако да генерализујеш.

Срби. Широко је то и разних нас има који припадамо тој нацији. Исто као и са сваком другом нацијом.

Али да смо већином нацисти како то овде Филип Младеновић покушава да протури, нисмо.

Отуд и таква реакција на то copy-paste пискарање Филипа Младеновића на Блогу Б92.

benedykt benedykt 08:47 10.08.2022

Re: Србин Мојсијеве вере

Filip Mladenović
Sumorna i bolna istina da je Beograd bio 2. (DRUGI) grad u Evropi "oslobodjen" od Jevreja i da su Geca Kon i njegova porodica ostali bez ikakve zaštite i izručeni nemačkim nacistima za brutalnu likvidaciju jedna je od najcrnjih sramota Beograda i Srbije u XX veku!

Da li shvataš koliko ovo već postaje bezobrazno sa tvoje strane ali zaista. Dakle, isti taj Beograd je bukvalno sravnjen sa zemljom 6. april 1941. a koliko ja znam u Danskoj koju ti navodiš kao nekakav svetli primer nije važilo 100 za 1, niti je bilo šanse za bilo šta slično Kragujevcu i Kraljevu. Isto tako se nešto ne sećam da je za bilo koga u celoj Evropi, sem Jevreja naravno, postojalo nešto slično logoru Jasenovac. Takođe, ako te neko pita, samo su Srbi i Grci u celoj celcijatoj Evropi imali dva aktivna pokreta koja su imala oružane formacije i vodili gerilski rat sa Nemcima, dok su svi ostali uključujući tu i Dance pod pokretom otpora podrazumevali akcije tipa bušenja guma ili eventualno poneka omanja diverzija.
Kakav si ti samo patetičan lik koji ništa bukvalno ne zna sem da gugla i onda copy-paste prepisuje tako iz nekih tabloida. To i jeste tvoj nivo, odnosno jedino samog sebe ovde pokazuješ u pravom svetlu, pa čim se nađeš sateran uza zid a ti kreneš sa tim otužnim splačinama o Beogradu ”oslobođenom” od Jevreja, kao da nije postojala nemačka i to brutalna okupacija.
Jeste Filipe, zato je valjda i logor na Banjici bio prepun Srba, mislim pošto smo toliko voleli Nemce i pomogali im gde god da smo stigli… Ničega se vi Titini boljševici ne stidite…
benedykt benedykt 08:55 10.08.2022

Re: Србин Мојсијеве вере

shmoo
benedykt

Po svom dobrom običaju si samo guglao pa naletao na ovaj TEKST, te po osam stotina pedeset i šesti jubilarni put samo odradio brutalni copy-paste…



И тај copy-paste је урадио из једног таблоида у Србији.

На мој коментар са мојом личном породичном причом коју знам од свог детињства, Филип Младеновић одговара линком на текст из једног таблоида за таблоидиоте у Србији.

Без икаквог стида и срама на моју породичну причу, врло личну, Филип Младеновић потура copy-paste из једног таблоида у Србији који на насловној страни има наслове попут ""KAKVA KAMENJARKA": Plavuša NASKOČILA na haubu usred DANA, ljudi trljali oči".

Па ја са овим блогером на Блогу Б92 под именом Филип Младеновић који нема у себи ни трунке васпитања, скрупула, стида и савести немам више шта да причам.

Прецртао сам га за сва времена.

За мене он више не постоји.


Šta god da mu napišete, tipa te vaše porodične priče gde se vidi pravi odnos Srba prema Jevrejima, koji god istorijski podatak da mu navedete, on će da uradi jedno te isto a to je da ode na Google i ukuca nešto od pomenutog u polje za pretragu, i onda će da se vrati mrtav-hladan sa svojim copy-paste glupostima pokupljenim iz nekih tabloida ili čega li već… Ovo je bukvalno već trideset i neki put d je uradio jedno te isto, što na prošlom tekstu na svom blogu a što na ovom… Nemam reči, a da tek ne idem u priču sa tim njegovim ružnim podmetanjima, tipa to za Beograd ”oslobođen” od Jevreja…
shmoo shmoo 08:57 10.08.2022

Re: Србин Мојсијеве вере

benedykt

Da li shvataš koliko ovo već postaje bezobrazno sa tvoje strane ali zaista.



Не, не вреди.

Фукара то не може да схвати.

Или прецизније речено, неће да схвати колико је бестидно то што овде пише зато што има своју агенду коју мора да испуни.

То је једини прави узрок ове његове бестидности и бескрупулозности.

shmoo shmoo 09:01 10.08.2022

Re: Србин Мојсијеве вере

benedykt

Šta god da mu napišete, tipa te vaše porodične priče gde se vidi pravi odnos Srba prema Jevrejima, koji god istorijski podatak da mu navedete, on će da uradi jedno te isto a to je da ode na Google i ukuca nešto od pomenutog u polje za pretragu, i onda će da se vrati mrtav-hladan sa svojim copy-paste glupostima pokupljenim iz nekih tabloida ili čega li već…



Знам.

Зато и не пишем то све због њега. Он ме не занима.

Пишем зарад осталих у нади да ће неки схватити колико је бестидно то његово copy-paste "новинарство".

"Југословенски новинар"?

Каља и ту Југославију и професију новинара називајући себе тако.

shmoo shmoo 09:10 10.08.2022

Бестидност плаћена парама

Хајнрих Бел Фондације у Србији:






mlatisa mlatisa 09:55 10.08.2022

Re: Србин Мојсијеве вере

Dakle, kakve veze imaju Srbi u bilo kom obliku sa sudbinom Gece Kona, umeš li makar na to pitanje da odgovoriš, ili je bilo jedino bitno da se nekako bilo kako skrene priča sa onog sramnog sporazuma koji su potpisali Moša Pijade i Mile Budak…?!!

Веза је: Срби фуј, сви други осим Руса (вероватно и Кинеза у будићности) су ок. Вероватно је идеја мобилизација посусталих "другосрбијанаца". Поред тога није лоше и замутити воду "док се Власи не досете"
vcucko vcucko 12:05 10.08.2022

Re: Прича о Гордани и Леи

shmoo

Зато, Чучко, немој тако да генерализујеш.


Али да смо већином нацисти како то овде Филип Младеновић покушава да протури, нисмо.

Ne generalizujem ja, o tome se radi. Upravo sam reagovao na generalizaciju.

Pusti sad Rvate koji svršavaju na Čavoglave. Ili Ukre iz Galicije. One baltičke nesrećnike. Od takvih sam jasno ogradio celu stvar. Svaka čast i poštovanje, duboki naklon svakom Srbinu koji je po cenu sopstvene glave spasio poneku jevrejsku. Za takve postoji medalja pravednika i ime uklesano za večnost. Na našu veliku žalost, jako malo Srba je uopšte bilo u mogućnosti da nešto uradi. Valjalo je prvo preživeti. Kako se znalo i umelo. U veoma sličnoj situaciji smo bili, ista nam je sudbina bila namenjena.

A ja od Filipove opcije (sam se tako deklariše, zovi to drugosrbijanstvom, autošovinizmom, kako god hoćeš, znaš o čemu pričam) nešto drugo i ne očekujem. Nego ne treba im još davati dodatnu municiju nekom nategnutom pričom o našoj izuzetnosti štatijaznam. I ovako su nas svrstali u mitomane. Znaš li šta prvo kaže rvacka baba pijačarka, kad je reporterka pita za cenu zelene salate? Šrbi šu mitomani! Tako su ih naučili, izdrilovali i kraj. Nema veze što nema pojma šta to znači. Onda nastavi o salati.
Ne treba nam to.
Mislim da jasniji nisam mogao da budem i da si razumeo, šta sam hteo da kažem?
softelectronics_e softelectronics_e 13:24 10.08.2022

Re: Прича о Гордани и Леи

shmoo

...

Ујка Сава је поживео до својих деведесетих, а када је умро, сахранили смо га на сефардском гробљу у Београду (преко пута ашкенаског гробља које је поред Новог гробља) поред његове вољене жене Лее. То је била његова жеља и за то смо тражили посебну дозволу јер је ујка Сава православни хришћанин, Србин.

Био сам на сахрани ујка Саве.
...

Slava tvome ujaku Savi!
Filip Mladenović Filip Mladenović 14:21 10.08.2022

Re: Прича о Гордани и Леи

Hilda Dajč, koju mnogi nazivaju beogradska Ana Frank, ostavila je svoja 4 pisma, rukom pisana izmedju početka decembra 1941. i početka februara 1942. godine, upućena njenim najboljim drugaricama, Mirjani Petrović i Nadi Novak.

U tim pismima opisane su strahote konc-logora na Starom sajmištu, gde je Hilda Dajč dobrovoljno otišla da radi kao bolničarka, ali i ravnodušnost Beograda prema ljudskoj tragediji, koja se odigravala pred licem najstrožeg centra prestonice Srbije.

Izdvajam 2 odlomka iz poslednjeg, 4. pisma Hilde Dajč. Datum smrti Hilde Dajč nije poznat, ali je sigurno da je ubijena u gasnom kamionu, zajedno sa preko 6 000 zena, dece i starih. Imala je samo 20 godina!

Od kraja marta 1942. do 10. maja 1942, logoraši su, u grupama od 50 do 100 ljudi, poslednji put prolazeći ulicama Beograda, odvoženi do masovnih grobnica u Jajincima.

"...Blizu smo sveta, a tako udaljeni od svih. Ni sa kim nemamo veze, život svakog pojedinca napolju teče isto tako dalje, kao da se pola kilometra dalje ne odigrava klanica šest hiljada nevinih. Svi smo jednaki po svome kukavičluku i vi i mi. Dosta!"

"...Ali šta ću kad mi je tako grozno teško pri duši. To je refren koji celu noć ponavljam. Znam da nema izgleda da ćemo skoro izaći, a napolju ste ti i Nada, jedino što me vezuje za Beograd koji po nekoj neshvatljivoj kontradikciji istovremeno strašno mrzim i strašno volim. Ti ne znas, kao što ni ja nisam znala, šta to znači biti ovde. Želim ti da nikad ne saznaš. Već kao dete bojala sam se da me ne zakopaju živu. I ovo je neka vrsta prividne smrti. Hoće li posle nje biti nekog vaskrsenja? Nisam nikad toliko mislila na vas dve kao sada. Stalno razgovaram sa vama i želim da vas vidim jer ste vi za mene onaj “izgubljeni raj”.

Ljubi vas vaša logorka"



Filip Mladenović Filip Mladenović 14:31 10.08.2022

Re: Србин Мојсијеве вере

shmoo
benedykt

Šta god da mu napišete, tipa te vaše porodične priče gde se vidi pravi odnos Srba prema Jevrejima, koji god istorijski podatak da mu navedete, on će da uradi jedno te isto a to je da ode na Google i ukuca nešto od pomenutog u polje za pretragu, i onda će da se vrati mrtav-hladan sa svojim copy-paste glupostima pokupljenim iz nekih tabloida ili čega li već…



Знам.

Зато и не пишем то све због њега. Он ме не занима.

Пишем зарад осталих у нади да ће неки схватити колико је бестидно то његово copy-paste "новинарство".

"Југословенски новинар"?

Каља и ту Југославију и професију новинара називајући себе тако.



ISTINA O SARADNJI NEDIĆEVOG REŽIMA U LIKVIDACIJI JEVREJA U BEOGRADU I SRBIJI:

Već nakon aprilskog rata slede prve mere protiv Jevreja. Morali su da se prijave, da budu popisani, nose oznake, odnosno traku na levoj ruci. Prvi zadaci Specijalne policije su bili na tom inicijalnom rešavanju „Jevrejskog pitanja“, popisivali su ih, kontrolisali da li nose oznake, hvatali su one koji nisu popisani… U tom trenutku, Nedić još nije bio na čelu vlade. Uspostavljen je Savet komesara Milana Aćimovića, neka vrsta činovničkog aparata, preteče Nedićeve vlade. Nisu imali nikakva ovlašćenja nego su samo sprovodili nemačka naređenja. U tom prvom delu Nedić ne snosi odgovornost za rešavanje „Jevrejskog pitanja“. Međutim, tokom leta, od 22. avgusta i formiranja logora na Autokomandi, muški Jevreji su mahom konfinirani u Topovske šupe. Nakon toga, oni će biti prebačeni u novoformirani prolazni logor na beogradskom Sajmištu. U međuvremenu je Nedić formirao svoju vladu. Sve što se nakon toga dogodilo sa Jevrejima pada na dušu i Nemcima koji su to izvodili, ali i Nedićevoj vladi, pošto je ona aktivno sudelovala u tome. Za to vreme, Specijalna policija, koja je sada pod Nedićevom vladom, hvata Jevreje i vrši upade na prostoru čitave okupirane Srbije, oduzima im imovinu i predaje je Nemcima… Tokom novembra i decembra 1941. godine gotovo svi muški Jevreji iz Srbije su streljani. Smatra se da je do početka rata u Srbiji bilo 17.800 Jevreja. Do kraja maja 1942. kada je „Jevrejsko pitanje“ u Srbiji bilo rešeno, streljano je 14.800 Jevreja. Nakon streljanja muškog dela Jevreja, tokom novembra 1941. dolazi odluka da se konfiniraju žene i deca jevrejskih porodica i to je usledilo vrlo brzo, već tokom decembra 1941. godine.

Krajem decembra 1941. Gec i Majer sa kamionom „dušegupkom“ dolaze u Srbiju i smatra se da su oni rešili čitavo „Jevrejsko pitanje“ u Srbiji. Gec i Majer su svakodnevno prevozili Jevreje, koji su stavljani u karoseriju njihovog kamiona i vozili su ih prema Jabuci i drugim mestima streljanja. Dok bi krenuli od Sajmišta i stigli do odredišta, ljudi u karoseriji kamiona bi bili ugušeni. Tada još nije bio izmišljen Ciklon B, to je neka vrsta preteča gasne komore, pošto su neka istraživanja pokazala da su imali auspuh koji je vodio do karoserije kamiona i da je time gušeno stanovništvo. Od marta do maja 1942. su, kako kažu, uništili jevrejsko stanovništvo. Time se smatra da je Srbija među prvim zemljama u Evropi koja je rešila „Jevrejsko pitanje“. Jedan deo preživelih Jevreja je pobegao u italijansku okupacionu zonu i tako se spasao.

Nakon masovne likvidacije Jevreja u Beogradu, krenuo je lov na njihovu imovinu:

Reč je o Uredbi o pripadanju imovine Jevreja Srbiji, koju je 1942. godine potpisao predsednik ministarskog saveta Milan Nedić.

Uredba iz 1942. godine ticala se jevrejske imovine za koju nemačka, okupatorska vlast nije bila previše zainteresovana. Ali, čak i kada je prepustila njeno rešavanje Nedićevim vlastima, Nemci su našli načina da se od toga okoriste. Istražujući kako je prisvajan i oduziman novac sa bankovnih računa Jevreja u Srbiji, vanredni profesor Vesna Aleksić sa Instituta ekonomskih nauka iz Beograda, stigla je i do rasprodaje preostale imovine Jevreja, koju je sprovodila Nedićeva vlast.

– Nemci uglavnom nisu bili zainteresovani za nepokretnu imovinu poput kuća ili placeva. Do 1942. godine, ukoliko je neko od pripadnika nemačke nacionalne manjine želeo takvu nepokretnost da kupi, mogao je to da učini, kao što su okupatori iz jevrejskih kuća već izneli i prisvojili dragocenosti. Ono što je preostalo, prepustili su srpskim vlastima uz obavezu da tu imovinu prodaju, kao i da dobijeni novac plate Nemcima kao ratnu odštetu nastalu kao posledica Aprilskog rata – objašnjava Vesna Aleksić.

Licitacije i prodaja obavljale su se preko Državne hipotekarne banke.

Naša sagovornica dodaje da su imovinu uglavnom kupovali Nedićevi saradnici ili ljudi bliski njemu, kao i da je ona prodavana u bescenje.

– Obavezu da novac uplaćuju kao ratnu odštetu, kvislinške vlasti su pokušavale da izvrdaju. Međutim, Nemci su vodili preciznu evidenciju. Postojao je specijalan račun na koji se novac prebacivao pod oznakom ratne odštete, ali unutar tog računa svaka prodaja se beležila pod imenom i prezimenom pravog vlasnika, Jevrejina, iako je u tadašnjim zemljišnim knjigama pod oznakom vlasnika stajalo samo Srbija. Kada bi sav novac koji su dobijali na ime ratne odštete stavljali samo na jednu gomilu, tu ne bi bilo dovoljno efikasne kontrole, a ovako je vršena unutrašnja finansijska kontrola među Nemcima. Zbog toga je danas lako proverljivo ko je stvarni vlasnik, jer u „Bankferajn“, preko koje su išle uplate, imate 70 odsto sačuvanih tih računa po imenu prezimenu i adresi. Čak i ako je neko kupio nepokretnost od države u to vreme, vrlo lako se može proveriti da li je pravi vlasnik, u stvari, Jevrejin kojem je imovina oduzeta - kaže Vesna Aleksić.

S obzirom da je najveći deo imovine koju su većinom ljudi bliski Nedićevoj vlasti kupovali 1942. ili 1943. godine nacionalizovan, moglo se desiti da naslednici onih koji su u bescenje kupili prethodno oduzetu jevrejsku imovinu, sada od države Srbije traže da im nepokretnost kupljenu pod vrlo nečasnim uslovima vrati.

Takvi zahtevi, međutim, koji se tiču nepokretnosti kupljenih 1942. i 1943. godine, stopirani su u Agenciji za restituciju.
shmoo shmoo 16:04 10.08.2022

Re: Прича о Гордани и Леи

vcucko
shmoo

Зато, Чучко, немој тако да генерализујеш.


Али да смо већином нацисти како то овде Филип Младеновић покушава да протури, нисмо.

Ne generalizujem ja, o tome se radi. Upravo sam reagovao na generalizaciju.

Pusti sad Rvate koji svršavaju na Čavoglave. Ili Ukre iz Galicije. One baltičke nesrećnike. Od takvih sam jasno ogradio celu stvar. Svaka čast i poštovanje, duboki naklon svakom Srbinu koji je po cenu sopstvene glave spasio poneku jevrejsku. Za takve postoji medalja pravednika i ime uklesano za večnost. Na našu veliku žalost, jako malo Srba je uopšte bilo u mogućnosti da nešto uradi. Valjalo je prvo preživeti. Kako se znalo i umelo. U veoma sličnoj situaciji smo bili, ista nam je sudbina bila namenjena.

A ja od Filipove opcije (sam se tako deklariše, zovi to drugosrbijanstvom, autošovinizmom, kako god hoćeš, znaš o čemu pričam) nešto drugo i ne očekujem. Nego ne treba im još davati dodatnu municiju nekom nategnutom pričom o našoj izuzetnosti štatijaznam. I ovako su nas svrstali u mitomane. Znaš li šta prvo kaže rvacka baba pijačarka, kad je reporterka pita za cenu zelene salate? Šrbi šu mitomani! Tako su ih naučili, izdrilovali i kraj. Nema veze što nema pojma šta to znači. Onda nastavi o salati.
Ne treba nam to.
Mislim da jasniji nisam mogao da budem i da si razumeo, šta sam hteo da kažem?




Да, јасно је. И у праву си, не треба нам то.



softelectronics_e


Slava tvome ujaku Savi!



Женином деда ујаку.

Али нема везе, знао сам човека, седео са њим за столом на породичним окупљањима и слушао шта ми прича о свом животу.

Покој им души, и њему и његовој Леи коју, на жалост, нисам стигао да упознам.

benedykt benedykt 17:55 10.08.2022

Re: Србин Мојсијеве вере

Filip Mladenović


Već nakon aprilskog rata slede prve mere protiv Jevreja. Morali su da se prijave, da budu popisani, nose oznake, odnosno traku na levoj ruci. Prvi zadaci Specijalne policije su bili na tom inicijalnom rešavanju „Jevrejskog pitanja“, popisivali su ih, kontrolisali da li nose oznake, hvatali su one koji nisu popisani… U tom trenutku, Nedić još nije bio na čelu vlade. Uspostavljen je Savet komesara Milana Aćimovića, neka vrsta činovničkog aparata, preteče Nedićeve vlade. Nisu imali nikakva ovlašćenja nego su samo sprovodili nemačka naređenja. U tom prvom delu Nedić ne snosi odgovornost za rešavanje „Jevrejskog pitanja“. Međutim, tokom leta, od 22. avgusta i formiranja logora na Autokomandi, muški Jevreji su mahom konfinirani u Topovske šupe. Nakon toga, oni će biti prebačeni u novoformirani prolazni logor na beogradskom Sajmištu. U međuvremenu je Nedić formirao svoju vladu. Sve što se nakon toga dogodilo sa Jevrejima pada na dušu i Nemcima koji su to izvodili, ali i Nedićevoj vladi, pošto je ona aktivno sudelovala u tome. Za to vreme, Specijalna policija, koja je sada pod Nedićevom vladom, hvata Jevreje i vrši upade na prostoru čitave okupirane Srbije, oduzima im imovinu i predaje je Nemcima… Tokom novembra i decembra 1941. godine gotovo svi muški Jevreji iz Srbije su streljani. Smatra se da je do početka rata u Srbiji bilo 17.800 Jevreja. Do kraja maja 1942. kada je „Jevrejsko pitanje“ u Srbiji bilo rešeno, streljano je 14.800 Jevreja. Nakon streljanja muškog dela Jevreja, tokom novembra 1941. dolazi odluka da se konfiniraju žene i deca jevrejskih porodica i to je usledilo vrlo brzo, već tokom decembra 1941. godine.

Sve ti bolje i bolje ide, znači ako se ja ne varam, Srbi su krivi jer su imali potpuno razrušen Beograd i ucenjenog Nedića da vlada u 100 za 1 Srbiji, a Danci su jedni veliki heroji iako je u Danskoj ostala cela kraljevska porodica za vreme rata, odnosno niko nije ni pomislio da smeni lokalnu vladu ili eventualno raspusti parlament. Pa su tako u Danskoj svi oni lepo sarađivali sa Nemcima i ispunjavali im sve želje tj tamo nije ni postojala bilo kakva okupacija već tzv die Sahnefront protektorat.

Evo na ovoj slici, mi vidimo kako razdragani Danci dočekuju nacističke vojnike…



A ovako izgleda Beograd kada u njega ulaze Nemci u aprilu 1941…



Dakle, Danci su veliki heroji a Srbi su zlikovci…
Aferim Filipe, aferim…
benedykt benedykt 18:04 10.08.2022

Re: Прича о Гордани и Леи

Filip Mladenović
Hilda Dajč, koju mnogi nazivaju beogradska Ana Frank, ostavila je svoja 4 pisma, rukom pisana izmedju početka decembra 1941. i početka februara 1942. godine, upućena njenim najboljim drugaricama, Mirjani Petrović i Nadi Novak.

U tim pismima opisane su strahote konc-logora na Starom sajmištu, gde je Hilda Dajč dobrovoljno otišla da radi kao bolničarka, ali i ravnodušnost Beograda prema ljudskoj tragediji, koja se odigravala pred licem najstrožeg centra prestonice Srbije.


Za sve neznalice a posebno one rođene u sabirnom centru za sve Titine slugeranje tj na Novom Beogradu, samo jedno malo obaveštenje. Dakle logor Staro sajmište se nije nalazio u tadašnjem Beogradu, već u drugoj državi koja se zvala NDH. Granice te Nezavisne države Hrvatske je bila na reci Savi, odnosno svaki Beograđanin koji bi se zaputio u pravcu te peščane pustare znane danas i kao Novi Beograd je morao na mostu da pokaže svoja dokumenta, pošto izlazi iz Srbije. Do 1944. je sama teritorija logora bila neka vrsta eksteritorijalne zone pod direktnom nadležnošću Nemaca tj SS-a, da bi krajem rata oni to sve dali na upravljanje NDH i ustašama…
Samo su svemir i nadobudno copy-paste tabloidno (ne)znanje Filipa Ja samo umem odnekle da prepisujem Mladenovića, beskonačne kategorije… Aferim Filipe, aferim…
Filip Mladenović Filip Mladenović 18:29 10.08.2022

Re: Прича о Гордани и Леи

benedykt
Filip Mladenović
Hilda Dajč, koju mnogi nazivaju beogradska Ana Frank, ostavila je svoja 4 pisma, rukom pisana izmedju početka decembra 1941. i početka februara 1942. godine, upućena njenim najboljim drugaricama, Mirjani Petrović i Nadi Novak.

U tim pismima opisane su strahote konc-logora na Starom sajmištu, gde je Hilda Dajč dobrovoljno otišla da radi kao bolničarka, ali i ravnodušnost Beograda prema ljudskoj tragediji, koja se odigravala pred licem najstrožeg centra prestonice Srbije.


Za sve neznalice a posebno one rođene u sabirnom centru za sve Titine slugeranje tj na Novom Beogradu, samo jedno malo obaveštenje. Dakle logor Staro sajmište se nije nalazio u tadašnjem Beogradu, već u drugoj državi koja se zvala NDH. Granice te Nezavisne države Hrvatske je bila na reci Savi, odnosno svaki Beograđanin koji bi se zaputio u pravcu te peščane pustare znane danas i kao Novi Beograd je morao na mostu da pokaže svoja dokumenta, pošto ide u stranu državu. Do 1944. je sama teritorija logora bila neka vrsta eksteritorijalne zone pod direktnom nadležnošću Nemaca tj SS-a, da bi krajem rata oni to sve dali na upravljanje NDH i ustašama…
Samo su svemir i nadobudno copy-paste tabloidno (ne)znanje Filipa Ja samo umem odnekle da prepisujem Mladenovića, beskonačne kategorije… Aferim Filipe, aferim…


Ta priča o konc-logoru na teritoriji NDH nije i ne može biti alibi za sraman odnos grada Beograda prema sugradjanima Jevrejima.

Pa nisu ustaše dostavljale spiskove beogradskih Jevreja nemačkim nacistima, već kvislinški Nedićev režim.

Pa nisu ustaše učestvovale u pljački novca, stvari, nekretnina beogradskih Jevreja, već podržavaoci i akteri kvislinškog Nedićevog režima.

I zato ponavljam potresan odlomak iz poslednjeg pisma Hilde Dajč, upućen jednoj od dve najbolje drugarice početkom februara 1942. godine.

"Blizu smo sveta, a tako udaljeni od svih. Ni sa kim nemamo veze, život svakog pojedinca napolju teče isto tako dalje, kao da se pola kilometra dalje ne odigrava klanica šest hiljada nevinih. Svi smo jednaki po svome kukavičluku i vi i mi. Dosta!"

I posleratno ponašanje Beograda prema Starom sajmištu pokazuje nekorektan i sraman odnos prema tom strašnom mestu stradanja Jevrejki i Jevreja. Evo, prošlo je 80 godina od tog poslednjeg pisma Hilde Dajč, a od spomen muzeja još uvek - NIŠTA!?

Pre par sedmica se krenulo u renoviranje originalne centralne kule, da bi potom saopštili da će biti srušena (!) i na njenom mestu biti podignuta potpuno nova!?



benedykt benedykt 19:08 10.08.2022

Re: Прича о Гордани и Леи

Filip Mladenović


Ta priča o konc-logoru na teritoriji NDH nije i ne može biti alibi za sraman odnos grada Beograda prema sugradjanima Jevrejima.

Pa nisu ustaše dostavljale spiskove beogradskih Jevreja nemačkim nacistima, već kvislinški Nedićev režim.

Pa nisu ustaše učestvovale u pljački novca, stvari, nekretnina beogradskih Jevreja, već podržavaoci i akteri kvislinškog Nedićevog režima.


Sačekaj, sada sam već zaista zbunjen… Mislim, a ko je sve to radio u Danskoj zemlji heroja kada su Jevreji u pitanju… ?! Pošto Nemci sigurno nisu, jer je Danska imala kompletnu državnu upravu u svojim rukama… Međutim i pored svega toga su znači samo Srbi jedni jako zli ljudi, iako su u Danskoj sve vreme rata tu i kralj i vlada i parlament, a bogami i danska policija, dok je pokret otpora sveukupno probušio pedeset i šest guma i gađao iz praćki tri nemačka vojnika. Znači Danci koje vidimo na slikama kako se grle, ljube i cveće bacaju na nacističku soldatesku oni su heroji, a Srbi su sluge okupatora koje su ”očistile” Beograd od Jevreja…!??
Inače, ako te neko pita u tom istom logoru na Starom sajmištu su bili internirani i četnici Draže Mihailovića, kao i partizani, odnosno i Romi, međutim taj deo stalno potenciraš samo kada je Jasenovac u pitanju a sada si ga zaboravio. Dakle, kada u nekom logoru umlate i srbosjecima pokolju nekoliko stotina hiljada Srba, onda bude Srbi, antifašisti Hrvati, Jevreji i Romi, a sada su se svi ti ostali zagubili negde u prevodu.
Prema tome, samo ti guslaj tu svoju patetiku i pričaj gluposti, ali običan narod u Srbiji tj sa one druge strane reke Save u Beogradu nije imao pojma šta se tamo dešava, između ostalog i zato jer je teritorija logora bila druga država…!?! Pa je tako za malu Hildu sve to bilo blizu rukom da dohvatiš, a za Srbe u Savamali su sve to bile neke zgrade preko reke u NDH…!?!
Takođe, daleko je više bilo zarobljenih Srba kada je okupatorski režim u pitanju, tj Staro Sajmište ne samo da je bilo u NDH već je bilo kao jedna trećina logora Banjica, ali ti se to ne uklapa u tu novokomponovanu patetiku koju pokušavaš da prodaš. Valjda zato što su i otac Nikole Kalabića, odnosno njegova žena Borka bili tamo, odnosno Milana Kalabića su Nemci mučili pa ubili na Banjici…
docsumann docsumann 10:08 11.08.2022

Re: Прича о Гордани и Леи

mislim, porediti okupaciju u Srbiji i Danskoj 1941. pa to je stvarno mješanje baba i babuna. jer eto, oboje su sisari, pa ima neke logike...

kolika je bila kvota za odmazdu za jednog ranjenog ili ubijenog njemačkog vojnika u Danskoj 41?
Danci su imali najplišaniju moguću okupaciju od strane nacista tokom WWII.
jeste da su se ponosno držali, pogotov glede zaštite svojih jevreja, al su im represija i iskušenja bila neuporediva u odnosu nad golgotu kroz koju je prolazila okupirana Srbija
gedza.73 gedza.73 10:20 11.08.2022

Re: Прича о Гордани и Леи

Filip Mladenović
Pa nisu ustaše dostavljale spiskove beogradskih Jevreja nemačkim nacistima, već kvislinški Nedićev režim.

Preskočio sam ovo. Švapski Kulturbund u Srbiji je napravio spiskove Jevreja pre rata. Preko onog njihovog turističko-špijunskog biroa su spiskove poslali u Beč pa iz Beča u Berlina.
Pre nego što su Nemci okupirali Srbiju već su domaći folksdojčeri počeli sa progonima i pljčkanjima. Po svedočenjima kažu kako je delovalo da se Beograd seli preko reka pošto su folksdojčeri vukli pokradenu jevrejsku imovinu.

Onda su otvorili magacine sa kradenim stvarima u kojima su se nemački nacisti snabdevali za male pare (po rangu). isti sistem su primenili komunisti nakon rata sa magacinima. I jedni i drugi (nacisti i komunisti) su izgelda primenili onaj tvoj princip da su uzimali od lopina. Nemci od jevrejskih 'lopina' (zvanična naci propagnada), komunisti od velikosrpskih 'lopina' (ono što si ti napisao na prošlom blogu).
Tokom rata

U svemu tome je bilo neljudi i ljudi.






apostata apostata 22:23 11.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke.

Sa ovom budalaštinom od tzv. Sporazuma Budak-Pijade raščistili su čak i na Krstarici prije više od 10 godina, a evo ovde na blogu krenk benedykt ponosno je postuje ljeta gospodnjeg 2022 .., ja da se razumijemo shvatam da su krenkovi nažalost normalna pojava na diskusionim internet platformama, ali kada je krenk samouvjeren i još skriboman e onda je to katastrofa na kvadrat.

Pamflet/letak pritupih Nedićevih propagandista može zdravo za gotovo da uzme samo neko ili istih intelektualnih sposobnosti ili diletant krajnje redukovan predrasudama.

Pisanija o kojoj govorimo pada definitivno nakon elementarne primjene instrumenata vanjske kritike dokumenta - Mile Budak je od ‘33. u emigraciji, prvo u Austriji, zatim Njemačkoj, a onda u Italiji (1935. Pavelić ga postavlja, vjerovatno zbog zasluga za potpisivanje sporazuma sa Pijadom, za zapovjednika svih ustaških logora u Italiji).
Iz emigracije Budak se vraća u Kraljevinu Jugoslaviju 1938.

Onda Pijade, čovjek jeste bio od ‘21. u Izvršnom odboru KPJ (nešto kao Politbiro), no od ‘25. kada je uhapšen njega nema nigdje u partijskoj vrhušci, tamo će se kao član CK naći tek ‘40, ali propagandistima je trebao Jevrej i onda koga ćemo ... e ima onaj Moša.

I dobro u ime koga je benedykt on potpisao taj sporazum, šta ono tamo piše ?
Piše ‘Jugoslovenska komunistička stranka‘, ko su matere sad ti?. To ti je kao da je neko potpisao ugovor sa ‘Jugoslovenskim kraljevstvom’ i dobro kakav je to sada 'Zakon o zaštiti države' od 1922?
Jel’ to Pijade zaboravio od kada je u ilegali i kad je donesen taj zakon.

Ma i uopšte staviti Pijadu u ovakav nekakav kontekst je apsurdno (ali kao što rekoh Nedićevoj bagri je trebao Jevrej), jer njegovo srbofilstvo je bilo poznato svima.
Evo šta Moša piše u Pravdi 19. oktob. 1919. (on je bio i glavni urednik):

"IZ MRAČNOGA SINU GROBA/SRPSKE KRUNE NOVI SJAJ!

Danas u 10 časova ušla je srpska vojska u Beograd!
Ispunjen zavjet!

(...)Oslobođenje srpske prestolnice ne znači samo oslobođenje Srbije, već oslobođenje celog Srpstva i njegovo konačno ujedinjenje. Niče novo snažno ujedinjeno Srpstvo. Svaku stopu svoga zemljišta natopio je srpski narod svojom krvlju. Ali on je bio unapred svestan da to neće biti uzalud, ta on je vekovima čekao da već jednom položi svoju žrtvu za zavet koji je na Kosovu primio. (...) Narod je znao da je ovaj rat morao doći i da je trebalo da dođe. Vojnička snaga Srbije, njena nepokolebljiva volja da bude oslobodilac, njeno nesebično požrtvovanje za svoju braću u ropstvu (program "Crne ruke", op. a.), a naročito njezin duh slobode - a sve to nezaboravimo izvire iz njene ekonomske snage i demokratskog života - stekoše našem(!) narodu velike, moćne i trajne prijatelje u kulturnom svetu.

...Srbija je slobodna! Srpstvo je ujedinjeno! I ko da se ne seti danas onoga čija je svetla uspomena vodila narod vekovima kao zvezda vitlejemska, ko da se ne seti onoga ko je ikona slobode i mučeništva? I ko da ne usklikne radosna srca: "Raduj se Lazare, kneže i mučeniče: tvoj narod je dostojan svoga svetitelja: on je slobodan! Raduj se narode srpski, raduj se prestonico Velike Srbije! Raduj se Beograde svome mladome Kralju, koji je nov Dušan za Novu Srbiju!"

A evo šta Dedijer piše u ‘Prilozima ...’:


"Sećam se još s kraja 1942. godine, kada se Vrhovni štab nalazio u Bosanskom Petrovcu, jednog poteza Moše Pijade. On je tada živeo i radio u selu Drinići, 10 kilometara od Petrovca. Spavali smo u istoj sobi. Moša je jedne noći došao na ideju da treba stvoriti srpsku autonomnu pokrajinu u Hrvatskoj. Imao je jedan tom službenog popisa stanovništva iz 1931. godine, pa je pokušavao da utvrdi granice te srpske autonomne oblasti. Ali nikako nije stigao da utvrdi majoritet Srba. Već je drugi put sipao gas u petrolejku, ali rešenje nije nalazio. Meni se spavalo, pa mu ja u gluvo doba noći predložih, da uzme dva sreza iz Bosanske krajine, koja se graniče sa Hrvatskom, pa da tako dobije majoritet Srba.
Kada sam se probudio u zoru, Moša je već imao tačno iscrtanu mapu i svojim lepim rukopisom je bio izradio statut te srpske autonomne pokrajine u Hrvatskoj."

E moj benedykt!
literatesa literatesa 07:04 12.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke.

E moj benedykt!

:))
bene_geserit bene_geserit 07:24 12.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke.

Dobro je što se apostata pojavio, ovo do sad prokomunističko je bilo pero laka kategorija, da te blam pojede ili ponavljaju reči iz čitanke ili guglaju neke komunističke falsifikate na brzinu. I naravno posebna literates-bosanska kategorija, ali to je više onako nemanje pojma o temi nego što je stvarno pro-komunista.

Nego benedykt, ovo što je apostata rekao meni ima smisla, deluje kao jadan falsifikat. (da je Moša Pijade od 1925. pa do 1939. bio u zatvoru, pa nije mogao da potpiše nikakav sporazum sa Budakom 1935.)
To što su komunisti falsifikovali sve i svašta ne znači da nije i neka druga ili treća strana falsifikovala takođe.
Kako to da se jednom takvom poznavaocu opšte prakse i svih mogućih tema o kojima je iščitao svu moguću literaturu od svoje 7-8. godine a nije guglao i wikipedisao omaklo tako nešto banalno ? Mislim smešno je, bez obzira što o ovoj temi mislim uglavom slično kao ti.
literatesa literatesa 08:04 12.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke.

I naravno posebna literates-bosanska kategorija, ali to je više onako nemanje pojma o temi nego što je stvarno pro-komunista.


Rekoh li od A do B i u rikverc, ono kad oštroumnost nije najjača karika.

Ako ti Kalabić nije lep čovek mora da si za komuniste?

Hajde se vi prvo dogovorite jel Kalabić bio heroj zato što je ubijao komuniste, partizane i jatake? (zanemari falsifikate, civilne žrtve i strah seljaka od pijanih četnika)

Ili, Kalabić sa ubijanjem komunista, partizana i jataka nema ništa?

Pa šta je on vaš? - maneken?


I usput, već dva dana slušam Idole, i preporučujem za harmoniju duha i zdravo tijelo.




bene_geserit bene_geserit 08:40 12.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke.

Hajde se vi prvo dogovorite jel Kalabić bio heroj zato što je ubijao komuniste, partizane i jatake? (zanemari falsifikate, civilne žrtve i strah seljaka od pijanih četnika)
Ili, Kalabić sa ubijanjem komunista, partizana i jataka nema ništa?
Pa šta je on vaš? - maneken?

Pa što bi se ja time bavio, mene četnici ne zanimaju, ne postoje već 80 godina.
Komunisti me malo nerviraju, jer, što reče docs dole, odrasli smo uz to njihovo ispiranje mozga uz to šuplje što izaziva kognitivnu disonancu, pa ne moramo to i danas da slušamo, što je mnogo mnogo je. Jedino što prija je kad se ta njihova lažna istorija razbija u paramparčad a oni pizde. Mada koliko ja vidim i dalje se ulice zovu po komunistima, niko nije njihovim naslednicima oduzeo ono što su pokrali, niko nije još počeo seme da im zatire iz osvete, ne vidim da im nešto posebno fali.

Nego reci mi, zar ti nije smešno što se benedykt izblamirao sa ovim Pijade-Budak sporazumom posle svog onog kenjanja kako on od 7.-8. godine čita sve moguće knjige o toj temi a ne wikipediše i gugluje, ne znam kako mu nije ispod časti da ovde diskutuje?
literatesa literatesa 09:42 12.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke.

Pa što bi se ja time bavio, mene četnici ne zanimaju, ne postoje već 80 godina.
Komunisti me malo nerviraju, jer, što reče docs dole, odrasli smo uz to njihovo ispiranje mozga uz to šuplje što izaziva kognitivnu disonancu, pa ne moramo to i danas da slušamo, što je mnogo mnogo je. Jedino što prija je kad se ta njihova lažna istorija razbija u paramparčad a oni pizde. Mada koliko ja vidim i dalje se ulice zovu po komunistima, niko nije njihovim naslednicima oduzeo ono što su pokrali, niko nije još počeo seme da im zatire iz osvete, ne vidim da im nešto posebno fali.


Eno sad, ne interesuje te.

Mi skoro hiljadu komentara napisali o konkretnom čovjeku, konkretnoj rehabilitaciji i spornim zločinima.. čovjeku koji se u jednoj verziji samo herojski borio protiv fašista (hint: komunisti, partizani i jataci), u drugoj samo lep kafanski boem.

I kroz hiljadu komentara postoji problem premošćavanja.

Na konkretno pitanje nema konkretnih odgovora u smislu: da, jeste ubijao, komuniste, partizane i jatake i da (premostiš) to nije bilo milo komunistima, jatacima i partizanima.

Ili, nije? Sve je falsifikat (premostiš) njegovi četnici su samo branili sela i narod od pa nabrojite ko je sve bio neprijatelj..


Dalje, strane u Drugom svj ratu nisu definisali komunisti iz Jugoslavije (ok, ustaše i blagoslov Vatikana urušavaju sve velike slike o velikim djelima iz svih čitanki svijeta), postoje ljudi (imenom i prezimenom žena i njene dvije imenom i prezimenom ćerke) koji su pružali utočište partizanim i radi toga su ubijeni od Kalabićevih.


I ono najbitnije, kad već spominješ ova vremena, smatraš li da je četničko-radikalskim trendom među Srbima rehabilitacija Kalabića pobjeda i sutra dostojan motiv da se napravi revizija istorije i on prvi stavi u udžbenike na mjesto koje mu je oduvijek pripadalo tj nepravedno oduzeto?

Nego reci mi, zar ti nije smešno što se benedykt izblamirao sa ovim Pijade-Budak sporazumom posle svog onog kenjanja kako on od 7.-8. godine čita sve moguće knjige o toj temi a ne wikipediše i gugluje, ne znam kako mu nije ispod časti da ovde diskutuje?


Ok je i što se javio Apostata. :)

Ne bih komentarisala Bendyktov entuzijazam, ipak on svaki dan čalabrcne tu sa stola po 9-10 velikih knjiga. :))
softelectronics_e softelectronics_e 11:01 12.08.2022

Re: Прича о Гордани и Леи

docsumann
mislim, porediti okupaciju u Srbiji i Danskoj 1941. pa to je stvarno mješanje baba i babuna. jer eto, oboje su sisari, pa ima neke logike...

kolika je bila kvota za odmazdu za jednog ranjenog ili ubijenog njemačkog vojnika u Danskoj 41?
Danci su imali najplišaniju moguću okupaciju od strane nacista tokom WWII.
jeste da su se ponosno držali, pogotov glede zaštite svojih jevreja, al su im represija i iskušenja bila neuporediva u odnosu nad golgotu kroz koju je prolazila okupirana Srbija

Mudro zboriš čoveče!

Doduše, ne znam šta će ti to ustaško glede?
softelectronics_e softelectronics_e 11:03 12.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke.

Šta je to krenk?
docsumann docsumann 14:52 12.08.2022

Re: Прича о Гордани и Леи

Doduše, ne znam šta će ti to ustaško glede?


šta će tebi to ustaško?

hrvatski jezik, nadasve, ima nekoliko iznimno podesnih izraza...
crossover crossover 15:39 12.08.2022

Re: Прича о Гордани и Леи

docsumann

hrvatski jezik, nadasve, ima nekoliko iznimno podesnih izraza...


Ima i više od nekoliko, hvala Nenadu Briksiju.
Nadasve me je dojmio na nekoj prethodnoj strani onaj Magnusov za Filipa: osebujni idiot. Savršen opis.
bene_geserit bene_geserit 19:15 12.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke.

Na konkretno pitanje nema konkretnih odgovora u smislu: da, jeste ubijao, komuniste, partizane i jatake i da (premostiš) to nije bilo milo komunistima, jatacima i partizanima.
Ili, nije?

Pazi ovako.
Ako je tačno da je Kalabić kriv za te razne zločine, zbog čega mu nisu sudili kako treba i za te zločine ga osudili na smrt ? I molim lepo, danas bi mogli da raspravljamo da li je na tom suđenju bilo nešto montirano, ali bi imao konkretna krivična dela, konkretne svedoke i sl.
Ovako imamo šta ? Ubila ga OZNA u nekoj pećini bez suđenja. Posle rata.
Još ta komunistička verzija, izdao je Dražu pa su mu oprostili, ali se mnogo kurčio po kafanama pa su ga ipak ubili. Jbte, pa koliko treba da nemaš mozga da u to poveruješ. Oprostili su mu što je "poklao grdne ljude" a ubili ga jer se kurčio po kafanama.
literatesa literatesa 06:20 13.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke.

Pazi ovako.
Ako je tačno da je Kalabić kriv za te razne zločine, zbog čega mu nisu sudili kako treba i za te zločine ga osudili na smrt ? I molim lepo, danas bi mogli da raspravljamo da li je na tom suđenju bilo nešto montirano, ali bi imao konkretna krivična dela, konkretne svedoke i sl.
Ovako imamo šta ? Ubila ga OZNA u nekoj pećini bez suđenja. Posle rata.
Još ta komunistička verzija, izdao je Dražu pa su mu oprostili, ali se mnogo kurčio po kafanama pa su ga ipak ubili. Jbte, pa koliko treba da nemaš mozga da u to poveruješ. Oprostili su mu što je "poklao grdne ljude" a ubili ga jer se kurčio po kafanama.


Odlično.


Meni su čudni i navodni falsifikati prepiski, pritužbi, kako razumih, dokazi za montirano suđenje?, dobro, čemu ako su postojale žrtve i svjedoci?

Čemu to pisamce, stvarno zamišljam cedulju, sadržaja:

Pokolji ih sve, pozdravlja te čika Pera.

p.s. I da te zamoli čika Pera, prvog zakolji Mihajla, pa Janka i Trivuna, Raduna ostavi poslednjeg da se usere od straha. Ostajte mi zdravo, i u Hristu.

p.p.s. Moje su vas se oči uželjele sviju.


Nisu mogli dokazati njegovu ulogu tih nekoliko godina rata? Dobro, zašto je bio voljen, kako neki tvrde, u narodu? Kalabiću se pripisuju zasluge borbe protiv komunista, partizana i jataka (sve je to isto, isti naprijatelj), i dalje nema dokaza da je pobio neke od njih tj samo jatake i- ili one osumnjičene, uglavnom civilno stanovništvo?

Dalje, zašto bi se komunisti osvećivali Kalabiću za pobijenih nekoliko seljaka smišljanjem optužbe o izdaji Mihajlovića?

I itd.


Ako nije naredio ubijanje, istina, ostaje pitanje što su ga likvidirali u pećini i ostaje pitanje kakav je to herojski mit o njemu izgrađen kad je vidimo samo službovao po srezu u funkciji komandujućeg nekoj grupi ljudi i provodio vrijeme u kafani.


Da li je Kalabić čovjek kojeg bi ti volio vidjeti u udžbenicima istorije?
literatesa literatesa 06:23 13.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke.

Benedykt, 9-10 knjiga, mislim za svaku temu po 9-10. :)

Isto pitanje i tebi, da li je Kalabić nepravedno izostavljen iz istorijskih čitanki?

literatesa literatesa 06:25 13.08.2022

Re: čist račun i oprane ruke.

Hm, razmišljam kako izgleda pravedna rehabilitacija Talibana nakon što Amerikanci napuste Kabul?
predatortz predatortz 08:47 09.08.2022

Molim...

...da mi neko citira sličnu Kalabićevu izjavu:


- "Čistili" smo po banji i uklanjali čak i one koji su nam smetali da dođemo do žena. Mi smo streljali u zimsko doba u podrumu Ozne u Kraljevu. Nismo mogli nigde da ih vučemo, pa smo ih, jednog preko drugog, ređali u jednom skloništu, a ono hladnoća, ciča zima, tela im se smrznula. Kad smo napunili to sklonište, bacili smo bombe, da padnu drveni nosači i sve zatrpamo i zauvek predamo zaboravu. Dan-danas u toj zgradi živi nekih 500-600 ljudi, a niko i ne zna koliko je nevinih ljudi, iskrenih demokrata, ugrađeno u njene temelje, samo što nisu bili po ukusu nas komunista - bio je surovo iskren Ratko Dražević.
Filip Mladenović Filip Mladenović 12:10 09.08.2022

Re: Molim...

predatortz
...da mi neko citira sličnu Kalabićevu izjavu:


- "Čistili" smo po banji i uklanjali čak i one koji su nam smetali da dođemo do žena. Mi smo streljali u zimsko doba u podrumu Ozne u Kraljevu. Nismo mogli nigde da ih vučemo, pa smo ih, jednog preko drugog, ređali u jednom skloništu, a ono hladnoća, ciča zima, tela im se smrznula. Kad smo napunili to sklonište, bacili smo bombe, da padnu drveni nosači i sve zatrpamo i zauvek predamo zaboravu. Dan-danas u toj zgradi živi nekih 500-600 ljudi, a niko i ne zna koliko je nevinih ljudi, iskrenih demokrata, ugrađeno u njene temelje, samo što nisu bili po ukusu nas komunista - bio je surovo iskren Ratko Dražević.


Dugačak je i potresan spisak monstruoznih ratnih zločina Dražinih četnika, počinjenih nad civilima svog, srpskog naroda, tako i hrvatskog i bošnjačkog naroda (muslimana).

Kao odgovor na Vaš komentar, izdvajam jedan od najgorih ratnih zločina, koje su počinili Kalabićevi četnici: 1943. godine živog su ispekli Živana Đurđevića u selu Balinović kraj Valjeva!

Ujutro 25. maja 1943. godine oko 200 četnika Nikole Kalabića opkolili su Živanovu kuću. Na mestu su ubili Milana Kitanovića, člana Okružnog komiteta KPJ, a Živana, njegova dva starija sina (starijeg Radomira i trinaestogodišnjeg Marka) i četrnaestogodišnju kćerku Cvetu vezali i posle teškog batinanja zatvorili u jedan mlekar. Živan, a po njegovom primeru i ostali, nisu ništa priznali, a za Kitanovića su govorili da je to neki čovek iz Azbukovice, koji je tu slučajno zanoćio.

Prilikom sprovođenja u četnički štab, Radomir je uspeo da se odveže, ali su ga, pri pokušaju bekstva, četnici ranili u kičmu i, ranjenog, pred očima Živana, zverski tukli i mučili dok nije izdahnuo ne rekavši ni reči. Iako je gledao kako su mu tukli, mučili i ubili sina, Živan je stalno govorio: „Ne znam, ne znam...“.

Odveli su ga na Debelo Brdo i ovde pokušali poslednji put da iznude priznanje i saznaju za kretanje partizana i ilegalnih partijskih radnika. Tukli su ga, mučili i kada im ništa nije rekao, naložili su vatru i pekli mu noge na žaru. I to je bilo uzaludno, Živan ništa nije rekao. Onda su raspalili vatru, odsekli bukov ražanj svukli ga i svezali lancem za ražanj. Okretali ga pored vatre i nadnosili nad plamen. Živan ništa nije progovorio. Pekli su ga sve dotle dok nije izgubio svest i izdahnuo. Herojski je završio život u najužasnijim mukama.

Ukazom predsednika Federativne Narodne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita, 27. novembra 1953. godine, proglašen je za narodnog heroja.

gedza.73 gedza.73 13:52 09.08.2022

Re: Molim...

Ukazom predsednika Federativne Narodne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita, 27. novembra 1953. godine, proglašen je za narodnog heroja.

A što nije proglasio za narodnog heroja komunistu Živojina Pavlovića Ždrebeta koga su po njegovom nalogu mučili, prebijali i na kraju ubili komunisti Stambolić, Ranković i Dedijer?
Filip Mladenović Filip Mladenović 15:07 09.08.2022

Re: Molim...

Taj lik je bio mutan, iako je medju prvima razotkrio razmere i strahote Staljinovog režima.

Pret rat se zaposlio u ondašnjem Centralnom presbirou (Ministarstvu informisanja).

Vrh KPJ ga je sumnjičio za špijunažu u korist svojih poslodavaca, vlade Kraljevine Jugoslavije.

U svakom slučaju, sraman i nerazuman postupak onih koji su ga mučili, a potom streljali!
gedza.73 gedza.73 15:17 09.08.2022

Re: Molim...


Filip Mladenović
Vrh KPJ ga je sumnjičio za špijunažu u korist svojih poslodavaca

Pa i žandari u monarhiji su sumnjičili komuniste za špijunažu u korist Moskve i kao takve 'mutne' su ih nabijali u zatvore. A imali su vremena da ubiju čoveka koji je kritikovao Staljina iako su nemačke trupe nadirale
Ubijen je u noći između 28. i 29. novembra 1941. nekoliko sati pre nego što će partizansko vođstvo, pred najezdom Nemaca pobeći iz Užica

Mutan im Živojin Pavlović a nije im mutan petokolonaš Franjo Pirc koji je sabotirao odbranu Beograda pa ga komunisti nagradili mestom komandanta ratnog vazduhoplovstva nakon rata.


U svakom slučaju, sraman i nerazuman postupak onih koji su ga mučili, a potom streljali!

Ko je od njih osuđen za taj zločin?

Filip Mladenović Filip Mladenović 17:54 10.08.2022

Re: Molim...

gedza.73

Filip Mladenović
Vrh KPJ ga je sumnjičio za špijunažu u korist svojih poslodavaca

Pa i žandari u monarhiji su sumnjičili komuniste za špijunažu u korist Moskve i kao takve 'mutne' su ih nabijali u zatvore. A imali su vremena da ubiju čoveka koji je kritikovao Staljina iako su nemačke trupe nadirale
Ubijen je u noći između 28. i 29. novembra 1941. nekoliko sati pre nego što će partizansko vođstvo, pred najezdom Nemaca pobeći iz Užica

Mutan im Živojin Pavlović a nije im mutan petokolonaš Franjo Pirc koji je sabotirao odbranu Beograda pa ga komunisti nagradili mestom komandanta ratnog vazduhoplovstva nakon rata.


U svakom slučaju, sraman i nerazuman postupak onih koji su ga mučili, a potom streljali!

Ko je od njih osuđen za taj zločin?



"Svi fašistički kvislinzi i kolaboracionisti liče jedni na druge, ali samo je Srbija u svom odnosu prema njima nesrećna na svoj način. Hajde abecednim redom:"

https://www.danas.rs/kolumna/aleksej-kisjuhas/uzas-izuzetka/

benedykt benedykt 18:23 10.08.2022

Re: Molim...

Filip Mladenović

"Svi fašistički kvislinzi i kolaboracionisti liče jedni na druge, ali samo je Srbija u svom odnosu prema njima nesrećna na svoj način. Hajde abecednim redom:"

https://www.danas.rs/kolumna/aleksej-kisjuhas/uzas-izuzetka/


Pozivati se na Kišjuhasa je isto kao i pozivati se na Milovana Brkića iz Tabloida. Milovan doduše, ume još i ponekad nešto tačno da kaže ali samo ako se ne napije previše, dok je Kišjuhas jedan zloban lažov koji savija istinu iz ideološkog ubeđenja…!?! Mada kada nešto bolje razmislim… Similis simili gaudet… Mislim kada ste ti i Kišjuhas u pitanju…
Filip Mladenović Filip Mladenović 18:32 10.08.2022

Re: Molim...

benedykt
Filip Mladenović

"Svi fašistički kvislinzi i kolaboracionisti liče jedni na druge, ali samo je Srbija u svom odnosu prema njima nesrećna na svoj način. Hajde abecednim redom:"

https://www.danas.rs/kolumna/aleksej-kisjuhas/uzas-izuzetka/


Pozivati se na Kišjuhasa je isto kao i pozivati se na Milovana Brkića iz Tabloida. Milovan doduše, ume još i ponekad nešto tačno da kaže ali samo ako se ne napije previše, dok je Kišjuhas jedan zloban lažov koji savija istinu iz ideološkog ubeđenja…!?! Mada kada nešto bolje razmislim… Similis simili gaudet… Mislim kada ste ti i Kišjuhas u pitanju…



Sa kojom degutantnom i nepristojnom lakoćom delite etikete, vredjate, ponižavate, lažete...?

Kako ne shvatate da na taj način samo pokazujete i dokazujete svoju etičku i intelektualnu inferiornost!?
benedykt benedykt 19:28 10.08.2022

Re: Molim...

Filip Mladenović


Sa kojom degutantnom i nepristojnom lakoćom delite etikete, vredjate, ponižavate, lažete...?

Kako ne shvatate da na taj način samo pokazujete i dokazujete svoju etičku i intelektualnu inferiornost!?

Pa sad, plašim se da je letvica isuviše prenisko kada si ti Filipe u pitanju, odnosno treba baš biti opasan talenat da bi se u bilo kom pogledu bilo inferiornije od tebe. Samo na ovom i prošlom tekstu sam te bukvalno kao malo dete nahvatao par puta da tragikomično izmišljaš i lažeš, odnosno ko zna koliko već puta da brutalno copy-paste iz kojekakvih tabloida prepisuješ. Odakle smo mi na primer krenuli u raspravu o Beogradu koji je ”očišćen” od Jevreja i Geca Kon, odakle smo otišli na Kraljevinu Jugoslaviju ili bilo koji od tih meandara u koji se ovde zavlačimo po raspravi svakih nekoliko sati skačući tako sa teme na temu…?!!
Da nije možda zbog toga što ti svoj osećaj inferiornosti u raspravi, zabašuruješ tako što nalaziš neku novu nebulozu koju kreneš da forsiraš kao ova najnovija o herojima iz Danske i Srbima koji služe Nemce. Međutim i pored svih tih raznih tema koje ti potenciraš, postoji misao vodilja u svakoj od njih… A to je da ti negde duboko u sebi bukvalno prezireš, kao i Kišjuhas, Srbiju, a prevashodno zato jer sanjaš onaj titoistički kazamat od koga si u svojoj glavi napravio nekakav shangri la…
Aferim Filipe, aferim…
gedza.73 gedza.73 20:47 10.08.2022

Re: Molim...

Filip Mladenović
"Svi fašistički kvislinzi i kolaboracionisti liče jedni na druge, ali samo je Srbija u svom odnosu prema njima nesrećna na svoj način. Hajde abecednim redom:"

Ovo nije odgovor na pitanje koji su komunisti osuđeni za zločine (ubistva, mučenja, hapšenja i prebijanja) nad nevinim ljudima.
Ponovo te vraćam na rezoluciju EU koja osuđuje komunističke diktature (to smo mi po uređenju i ustavu bili) i traži da se sve komunističke zemlje (to smo opet mi) suoče sa svojom prošlošću.

Kako ti misliš d'ideš u EU ako se ne suočiš sa zločinima počinjenim u tvom dvorištu i u tvoje ime?
Ti si bre jedan retrogradni elemenAt, kočničar našeg društva, komunistički konzervativac i komunistički nacionalista koji ovde širi mitove o jugAslAvenskom nebeskom društvu u kome su samoupravljački radnici zlatnim viljuškama BOC dok je Švaba rukama...
Filip Mladenović Filip Mladenović 00:00 11.08.2022

Re: Molim...

A onda se na nekoliko dana uoči pravoslavnih Duhova 1944. godine na Čukarici, kod Ade Ciganlije, desio svakako najsramniji i najmorbidniji čin nehrišćanskog i neljudskog odnosa prema Jevrejima, odnosno prema njihovim posmrtnim ostacima.

O tome sam pisao pre 5 godina, 10. maja 2017:

http://blog.b92.net/text/27543/Cukaricka-%E2%80%9Ezlatna-groznica-1944/
docsumann docsumann 05:27 11.08.2022

Re: Molim...

Ovo nije odgovor na pitanje koji su komunisti osuđeni za zločine (ubistva, mučenja, hapšenja i prebijanja) nad nevinim ljudima.


nema tog pitanja koje Filip ne može da eskivira.
Filip Mladenović Filip Mladenović 08:28 11.08.2022

Re: Molim...

docsumann
Ovo nije odgovor na pitanje koji su komunisti osuđeni za zločine (ubistva, mučenja, hapšenja i prebijanja) nad nevinim ljudima.


nema tog pitanja koje Filip ne može da eskivira.


Nema te teme koje pojedinci ne mogu da eskiviraju, pa se bave ili marginalijama ili po ko zna koji put tokom proteklih 15 godina - autorom bloga.
docsumann docsumann 08:43 11.08.2022

Re: Molim...

Filip Mladenović
docsumann
Ovo nije odgovor na pitanje koji su komunisti osuđeni za zločine (ubistva, mučenja, hapšenja i prebijanja) nad nevinim ljudima.


nema tog pitanja koje Filip ne može da eskivira.


Nema te teme koje pojedinci ne mogu da eskiviraju, pa se bave ili marginalijama ili po ko zna koji put tokom proteklih 15 godina - autorom bloga.


stoji i to, al stoji i ono gore...


EDIT: istine, baš kao i zločini, se ne potiru
benedykt benedykt 09:05 11.08.2022

Re: Molim...

Filip Mladenović
A onda se na nekoliko dana uoči pravoslavnih Duhova 1944. godine na Čukarici, kod Ade Ciganlije, desio svakako najsramniji i najmorbidniji čin nehrišćanskog i neljudskog odnosa prema Jevrejima, odnosno prema njihovim posmrtnim ostacima.

O tome sam pisao pre 5 godina, 10. maja 2017:

http://blog.b92.net/text/27543/Cukaricka-%E2%80%9Ezlatna-groznica-1944/

Izvini zaista, ali da li je tebi čoveče božiji dobro više u glavi ili je očaj baš toliki pa da u diskusiju poturaš sad i taj tekst. Ovo je inače ono što si sam napisao ili bolje reći prepisao već odnekle…
Sredinom 1942. godine Standartenführer Paul Blobel, koji je u toku invazije na Sovjetski Savez bio na čelu Sonderkommanda 4a Ajnzacgrupa C i bio odgovoran, izmedju ostalog, za masovni pokolj Jevrejki i Jevreja u Babijem Jaru kod Kijeva 29. i 30. septembra 1941, dobio je od nadredjene komande zadatak da smisli odgovarajuće rešenje za uništenje svih materijalnih tragova masovnih streljanja vršenih najviše tokom 1941. godine.
Posle eksperimenata vršenih u logoru Helmno u Poljskoj, Blobelov odgovor na postavljeni zadatak bio je ekshumiranje leševa zakopanih u stotinama grobnica širom istočne Evrope, pa potom njihovo spaljivanje. Taj posao je trebalo da obavljaju posebne grupe logoraša (koji bi kasnije bili streljani), poznate kao „Sonderkommando 1005". Akcija je započela u konc-logoru Sobibor i proširila se na celu okupiranu istočnu Evropu. Trajala je sve do 1944. godine.
U Srbiji je organizacija „Sonderakcije 1005" trajala od novembra 1943. do aprila 1944. i morala je da ukloni sve tragove počinjenih ratnih zločina u Jajincima, selu Jabuka kod Pančeva, Rakovici, Čardaku u Deliblatskoj peščari i drugim mestima gde su vršena masovna streljanja…

Sačekaj, kakve sad ima veze Standartenführer Paul Blobel i Sonderkommando 1005, sa celom ovom pričom samo mi to objasni, mislim ako znaš uopšte…?!!
Ne stani, da li su sad ”zli” Srbi krivi i za herr Standartenführer-a ili ja tu nešto propuštam, ili ti je konačno došlo u nekom ludilu iz donjeg dela leđa u nazovi mozak, pa si se konačno dosetio da su za bukvalno sve vezano za pogrom Jevreja i logore u Srbiji odgovorni nemački nacisti…!?!
benedykt benedykt 09:13 11.08.2022

Re: Molim...

Filip Mladenović
docsumann
Ovo nije odgovor na pitanje koji su komunisti osuđeni za zločine (ubistva, mučenja, hapšenja i prebijanja) nad nevinim ljudima.


nema tog pitanja koje Filip ne može da eskivira.


Nema te teme koje pojedinci ne mogu da eskiviraju, pa se bave ili marginalijama ili po ko zna koji put tokom proteklih 15 godina - autorom bloga.

Ko ovde izvini eskivira od nas, samo mi to nije jasno, pošto ja vidim ovde samo jednu jedinu osobu koja sa beskonačnom lakoćom eskivira bukvalno sve…!??
Dakle, samo jedan učesnik u ovoj raspravi ima neodoljivu potrebu da kada se suoči sa omanjom planinom dokumenata koji opovrgavaju ono što je on napisao ali od A do Š, prvo u očaju gugla pa copy-paste potura neke tektstove iz tabloida. Da bi se posle toga a na njegovu inicijativu naravno samo poskočilo na neku drugu temu, jer se guglanjem našao neki drugi a krunski dokaz da su Srbi jedni jako zli ljudi, odnosno da su samo boljševizam i Titoslavija mogli nekako da ukrote to urođeno zlo u srpskome narodu.
Onda se sve to ponavlja, odnosno kada se predoči nova gomila dokumenata i dokaza koji opovrgavaju i tu lagariju i to od A do Š, onda se opet spas traži u copy-paste tekstovima iz tabloida. E kada ni to ne pomogne, onda nas najbolji prijatelj Google odvede u neku novu sasvim desetu priču, gde je sve drugačije ali opet ideološki opet isto, jer se kao nit vodilja ponovo provlači da su Srbi jedan zao narod a posebno ako žele da budu Srbi a ne Titini Jugosloveni.
Naravoučenije: Svaki Srbin je zao, sem ako se nije kao Filip Mladenović odrekao svega i postao Jugosloven…
softelectronics_e softelectronics_e 09:50 11.08.2022

Re: Molim...

Filip Mladenović
benedykt
Filip Mladenović

"Svi fašistički kvislinzi i kolaboracionisti liče jedni na druge, ali samo je Srbija u svom odnosu prema njima nesrećna na svoj način. Hajde abecednim redom:"

https://www.danas.rs/kolumna/aleksej-kisjuhas/uzas-izuzetka/


Pozivati se na Kišjuhasa je isto kao i pozivati se na Milovana Brkića iz Tabloida. Milovan doduše, ume još i ponekad nešto tačno da kaže ali samo ako se ne napije previše, dok je Kišjuhas jedan zloban lažov koji savija istinu iz ideološkog ubeđenja…!?! Mada kada nešto bolje razmislim… Similis simili gaudet… Mislim kada ste ti i Kišjuhas u pitanju…



Sa kojom degutantnom i nepristojnom lakoćom delite etikete, vredjate, ponižavate, lažete...?

Kako ne shvatate da na taj način samo pokazujete i dokazujete svoju etičku i intelektualnu inferiornost!?

Kako tebe nije sramota da dokazuješ nešto linkujući đubrad.
docsumann docsumann 09:58 11.08.2022

Re: Molim...

benedykt
Filip Mladenović
docsumann
Ovo nije odgovor na pitanje koji su komunisti osuđeni za zločine (ubistva, mučenja, hapšenja i prebijanja) nad nevinim ljudima.


nema tog pitanja koje Filip ne može da eskivira.


Nema te teme koje pojedinci ne mogu da eskiviraju, pa se bave ili marginalijama ili po ko zna koji put tokom proteklih 15 godina - autorom bloga.

Ko ovde izvini eskivira od nas, samo mi to nije jasno, pošto ja vidim ovde samo jednu jedinu osobu koja sa beskonačnom lakoćom eskivira bukvalno sve…!??
Dakle, samo jedan učesnik u ovoj raspravi ima neodoljivu potrebu da kada se suoči sa omanjom planinom dokumenata koji opovrgavaju ono što je on napisao ali od A do Š, prvo u očaju gugla pa copy-paste potura neke tektstove iz tabloida. Da bi se posle toga a na njegovu inicijativu naravno samo poskočilo na neku drugu temu, jer se guglanjem našao neki drugi a krunski dokaz da su Srbi jedni jako zli ljudi, odnosno da su samo boljševizam i Titoslavija mogli nekako da ukrote to urođeno zlo u srpskome narodu.
Onda se sve to ponavlja, odnosno kada se predoči nova gomila dokumenata i dokaza koji opovrgavaju i tu lagariju i to od A do Š, onda se opet spas traži u copy-paste tekstovima iz tabloida. E kada ni to ne pomogne, onda nas najbolji prijatelj Google odvede u neku novu sasvim desetu priču, gde je sve drugačije ali opet ideološki opet isto, jer se kao nit vodilja ponovo provlači da su Srbi jedan zao narod a posebno ako žele da budu Srbi a ne Titini Jugosloveni.
Naravoučenije: Svaki Srbin je zao, sem ako se nije kao Filip Ja samo umem odnekle da prepisujem Mladenović odrekao svega i postao Jugosloven(čić)…


Spinoje Eskivaž


možda je autošovinista izmišljena kategorija, al autotroler definitivno nije
benedykt benedykt 10:20 11.08.2022

Re: Molim...

docsumann


Spinoje Eskivaž


možda je autošovinista izmišljena kategorija, al autotroler definitivno nije

Pazi čovek je neuhebivi kralj eskiviranja i skretanja rasprave na neku desetu temu, odnosno čovek samom sebi troluje diskusiju. Počesmo prvo sa našom omiljenom Draža vs Tito, onda odosmo na Kraljevinu Jugoslaviju i neke tamo opštinske izbore iz 1920. uz dodatke o Augustu Cesarecu, pa hop koliko sledećeg trena mi raspravljamo o Geci Konu, a onda i o logoru Staro sajmište, da bi sad već došli i do tog nekog herr Standartenführer und njegovu Sonderkommando 1005 ekipu i šta su eto oni radili na Duhove 1944. na Čukarici… Pazi, bukvalno sam fasciniran…
gedza.73 gedza.73 10:33 11.08.2022

Re: Molim...

Filip Mladenović
Nema te teme koje pojedinci ne mogu da eskiviraju

Ti si svetski Numero Uno u eskivaži.
Mi treba da se suočimo sa svojom prošloću a ne da zločine naših političkih istomišljenika guramo pod tepih ili relativizujemo latinskim doskočicama.
To što su četnici i partizani ušli u međusobne obračune zbog ideoloških razlika ni na koji način ne opravdava ubistva nevinih ljudi koja su jedni ili drugi počinili.

Zločina od jedne ili druge vojske tokom rata koji se pretvorio u građanski je bilo mnogo. I previše za Srbe. Načini ubijanja monstruozni.
Nakon rata takođe.

Pitam te po ko zna koji put. Ko je od komunista osuđen za zločine počinjene tokom i nakon rata nad srpskim civilima? Ko je od komunista snosio posledice zbog pljački i otimačina?

Pa te opet po ko zna koji put vraćam na rezoluciju EU koja kaže kako se mora suočiti sa komunističkim zločinima osuditi komunistički totalitarizam. Gde si ti u svemu ovome? Osim što pokušavaš nemuštim objašnjenima da opravdaš ubistva i pljačke.
gedza.73 gedza.73 10:35 11.08.2022

Re: Molim...

docsumann
nema tog pitanja koje Filip ne može da eskivira.

A mrtav ozbiljan.
Filip Mladenović Filip Mladenović 11:02 11.08.2022

Re: Molim...

benedykt
Filip Mladenović
A onda se na nekoliko dana uoči pravoslavnih Duhova 1944. godine na Čukarici, kod Ade Ciganlije, desio svakako najsramniji i najmorbidniji čin nehrišćanskog i neljudskog odnosa prema Jevrejima, odnosno prema njihovim posmrtnim ostacima.

O tome sam pisao pre 5 godina, 10. maja 2017:

http://blog.b92.net/text/27543/Cukaricka-%E2%80%9Ezlatna-groznica-1944/

Izvini zaista, ali da li je tebi čoveče božiji dobro više u glavi ili je očaj baš toliki pa da u diskusiju poturaš sad i taj tekst. Ovo je inače ono što si sam napisao ili bolje reći prepisao već odnekle…
Sredinom 1942. godine Standartenführer Paul Blobel, koji je u toku invazije na Sovjetski Savez bio na čelu Sonderkommanda 4a Ajnzacgrupa C i bio odgovoran, izmedju ostalog, za masovni pokolj Jevrejki i Jevreja u Babijem Jaru kod Kijeva 29. i 30. septembra 1941, dobio je od nadredjene komande zadatak da smisli odgovarajuće rešenje za uništenje svih materijalnih tragova masovnih streljanja vršenih najviše tokom 1941. godine.
Posle eksperimenata vršenih u logoru Helmno u Poljskoj, Blobelov odgovor na postavljeni zadatak bio je ekshumiranje leševa zakopanih u stotinama grobnica širom istočne Evrope, pa potom njihovo spaljivanje. Taj posao je trebalo da obavljaju posebne grupe logoraša (koji bi kasnije bili streljani), poznate kao „Sonderkommando 1005". Akcija je započela u konc-logoru Sobibor i proširila se na celu okupiranu istočnu Evropu. Trajala je sve do 1944. godine.
U Srbiji je organizacija „Sonderakcije 1005" trajala od novembra 1943. do aprila 1944. i morala je da ukloni sve tragove počinjenih ratnih zločina u Jajincima, selu Jabuka kod Pančeva, Rakovici, Čardaku u Deliblatskoj peščari i drugim mestima gde su vršena masovna streljanja…

Sačekaj, kakve sad ima veze Standartenführer Paul Blobel i Sonderkommando 1005, sa celom ovom pričom samo mi to objasni, mislim ako znaš uopšte…?!!
Ne stani, da li su sad ”zli” Srbi krivi i za herr Standartenführer-a ili ja tu nešto propuštam, ili ti je konačno došlo u nekom ludilu iz donjeg dela leđa u nazovi mozak, pa si se konačno dosetio da su za bukvalno sve vezano za pogrom Jevreja i logore u Srbiji odgovorni nemački nacisti…!?!


Evo kakve veze ima, i to morbidne:

Po svedočenju Momčila Damjanovića, banjičkog logoraša odredjenog u „Sonderkommando 1005", koji je posle 36 dana uspeo da pobegne, grupa koja je radila u Jajincima bila je sastavljena od 55 Jevreja i 35 Roma.

U svedočenju Olge Timotijević pažnju privlači rečenica koja ukazuje na to da oko Uskrsa 1944. godine, dok sa jedne strane Nemci iskopavaju leševe iz masovnih grobnica i spaljuju ih, u Beogradu gestapovci prodaju „zlatne zube i vilice".
U svedočanstvu koje je Ibrahim Veličić izneo 23. juna 1945. godine pred Gradskim Povereništvom Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača, piše sledeće:

„Na nekoliko dana pre pravoslavnih Duhova 1944. godine čuo sam od mojih komšija i stanovnika sa Čukarice da se na beogradskoj obali Save, preko puta kupališta veslačkog kluba 'Beograd', nalazi velika količina ostataka od izgorelih ljudskih leševa, medju kojiima se mogu naći komadi zlata i druge dragocenosti. Raspitujući se ko je izručio te ostatke, čuo sam da su Nemci na izvesno vreme ranije, sa većim brojem kamiona, govorilo se 10-12, iz nepoznatog pravca, doneli te ostatke i izručili ih na obalu Save i u samu vodu. Kako je u to vreme narod sa Čukarice zahvatila „zlatna groznica", pošao sam i ja da potražim neku dragocenost.
Kada sam stigao na pomenuto mesto, zatekao sam sledeću sliku: oko 50-60 gradjana iz okoline pretraživali su na obali i u vodi sagorele ostatke, tražeći zlato i druge dragocenosti. Ovi ostaci nalazili su se u vrlo velikoj količini. Najveći deo se nalazio na samoj obali, a manji deo u vodi. Po mome mišljenju ovi ostaci od sagorelih ljudskih leševa bili su razasuti na obali, od ivice ka kopnu, najmanje 5-6 metara, a uzduž obale najmanje 10-12 metara. Visina, odnosno debljina sloja ostataka iznosila je prosečno oko 40 cm... Po mome mišljenju, a s obzirom na količinu koju smo zatekli, na ovome mestu moralo je biti izručeno najmanje 8 kamiona ostataka spaljenih leševa.
U početku niko nije ometao pretraživanje ovih ostataka, ali je kasnije Nedićeva policija rasterala gradjane. Nemci nisu dolazili.
Što se mene lično tiče, bio sam slabe sreće, jer nisam našao ni jednu vredniju stvar."

Vitomir Jovanović, službenik, takodje je svedočio o ovom dogadjaju. Iz njegovih reči saznaje se da je interesovanje za zlato prešlo granice Čukarice, stigavši do Beograda: „Video sam da je tamo bilo trgovaca koji kupuju zlato, pa su na licu mesta svojim instrumentima ispitivali da li je zlato i odmah otkupljivali."

Na obali reke Save, preko puta Ade Ciganlije, bile su spaljene kosti i lobanje dece, žena i muškaraca iz logora Sajmište i iz Topovskih šupa na Autokomandi.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana