Budućnost

(NE)podnošljiva lakoća izbora...

Filip Mladenović RSS / 29.08.2022. u 20:25

Od 1835. godine, kada je usvojen prvi Sretenjski Ustav, pa do sada, a to je tokom 187 proteklih godina, Srbija je promenila čak 13 ustava, u proseku na svakih 14 godina!?
Da ironija bude veća, od dana usvajanja bilo kog ustava, od 1835. do danas - taj ustav je odmah kritikovan od preovladjujućeg dela javnosti.
Ali, ovo nije blog o inflaciji srpskih ustava, već o neophodnosti velike promene, da ne kažem velikog praska u spoljnoj i u unutrašnjoj politici države Srbije.

Kao što srpske elite (akademska, politička, medijska, crkvena, vojno-policijska) nisu shvatile i prihvatile epohalni značaj pada berlinskog zida 1989. godine, sada se ponavlja ista greška, od kada je započela agresija zločinačkog Putinovog režima na Ukrajinu.

Čini se da se jedna te ista greška stalno i štetno ponavlja, od proširenja i sticanja državne nezavisnosti Srbije nakon Berlinskog kongresa 1878. godine.

Ta uporna, fatalna greška se ogleda u zameni teza: najpre treba rešiti nacionalno pitanje, pa tek onda demokratsko!

Kao ilustraciju ove fatalne greške izdvajam ispovest Nikole Pašića: "Nacionalna sloboda celog srpskog naroda bila je za mene veći i jači ideal no što je bila građanska sloboda Srba u Kraljevini".

Drugim rečima, nacionalnoj politici moraju se žrtvovati svi lični interesi i ona dolazi pre definitivnog unutrašnjeg uređenja društva i države Srbije.

Drugi, na žalost manjinski politički stav, zagovarao je izgradnju moderne, demokratske, pravne države Srbije, kao uslov svih uslova i za rešavanje srpskog nacionalnog pitanja na Balkanu. Tako liberal Vojislav Marinković još 1902. godine upozorava: "Srbija mora da se opredeli, ili će biti Turska i Pijemont ili Švedska, Danska i Norveška. Ako hoćemo norveške škole i danske institute, onda treba da izbegnemo vojne troškove. Ako hoćemo da vidimo ostvarenje nacionalne politike, onda treba od ove zemlje da napravimo vojni logor!"

Takodje, i srpski socijaldemokrati daleke 1908. ponovo upozoravaju: "Iluzija Velike Srbije koštala nas je kao svetog Petra kajgana. Ta nam je iluzija sprečila da se privredno i kulturno dovoljno razvijemo, ona nam je prosvetu žrtvovala kasarni, ona nas je uljuljkivala šupljim nadama, koje su nas stale mnogo, premnogo."

Prošlo je, evo, 114 godina od ovog prosvetljujućeg apela, ali se na nesreću Srbije i njenog gradjanstva skoro ništa nije promenilo. I dalje su nacionalizam i jalovi san o teritorijama opsesivna tema i režima i većeg dela opozicije, kao i svih navedenih srpskih elita. Pitanja podele vlasti, nezavisnih institucija, parlamenta kao zakonodavne ustanove, slobode medija, poštovanja ustava, ekonomskog prosperiteta... i dalje su u dubokoj senci nacionalnog pitanja transponovanog iz XIX veka u XXI vek!

Odgovore na ovaj fatalno pogrešan odnos srpskih elita prema realnosti i istorijskim prelomnim trenucima pruža i upravo objavljena knjiga Milovana Djilasa "RASPAD i RAT, Dnevnik, 1989-1995."

Posebno zanimljiv deo dnevnika odnosi se na razgovore sa "prvacima" srpskog nacionalizma, Dobricom Ćosićem, Matijom Bećkovićem i Borislavom Mihajlovićem Mihizom i njihovo prihvatanje i tumačenje katastrofe srpskog nacionalizma na kraju XX veka.

Najintenzivnije razgovore Milovan Đilas je vodio sa pesnikom Matijom Bećkovićem i romanopiscem Dobricom Ćosićem (u uzajamnim kućnim posetama, gotovo svakodnevnim telefonskim pozivima, šetnjama...).

Đilas se politički razlikuje i od jednog i od drugog, ali sa obojicom razgovara:
„Matija je čvrsto nacionalno i monarhijski orijentisan (13. april 1991.). "Ali, on ima i drugu stranu, saoseća sa patnjama drugih, samim tim što se užasava slika i ovoga rata. Samo mu idejnost smeta da sagleda golotinju istine."

A što se tiče Dobrice Ćosića, Milovan Djilas u svom dnevniku istinito zaključuje: "Ćosićeve ideje o državnom jedinstvu srpskog naroda ideje su XIX veka."

Milovan Đilas bio je uveren da je upravo to odredilo Ćosićeve političke prioritete posle 1980. godine: prvo rešenje srpskog pitanja kao državnog pitanja, a zatim demokratija. Na istom tragu je i potreba Dobrice Ćosića za vlašću. Ali i njegovo neprihvatanje poraza velikodržavne politike. Milovan Đilas piše: „Dobrica Ćosić se nije pomirio sa porazom kada je svrgnut da niko nije digao glas za njega. Ni predsednikovanje mu nije uspelo. Kontradiktorni govori, forme bez podrške. To pokazuje vitalnost, ali ne i dubinu i visinu - biti iznad svega. Naprotiv, Dobrica Ćosić je nastojao da generacijama koje dolaze ostavi zaveštanje. Na Skupštini Republike Srpske na kojoj je raspravljano o Vens-Ovenovom planu, podsetio je poslanike da je on tvorac paradigme o Srbima dobitnicima u ratu - gubitnicima u miru. Posle poraza velikodržavne srpske politike u ratovima devedesetih godina, Dobrica Ćosić "unapredjuje" ovu paradigmu: ono što nismo uspeli u ratu, nastavimo drugim sredstvima u miru."

Ovo Ćosićevo prokletstvo živi i danas: Srbija status quo, susedne države u statusu pripravnosti.

Dobrica Ćosić nije imao intelektualnu i moralnu snagu Milovana Đilasa, ali ni snagu recepcije i samorecepcije Borislava Mihajlovića Mihiza, srpskog intelektualca, jednog od mnogih promotera srpske velikodržavne politike. Suočen sa razmerama katastrofe do koje je dovela ova pogrešna i pogubna politika, napravio je njen bilans. Svestan značaja tog bilansa, upravo zbog strane sa koje dolazi, Milovan Đilas je u svom "Dnevniku 1989-1995" citirao Mihiza više nego bilo koga drugog od svojih brojnih sagovornika.
U belešci sačinjenoj 9. oktobra 1994. godine, Milovan Đilas opširno citira razgovor sa Mihizom, kome je prisustvovao i Matija Bećković:
„Žali se na depresiju: veoma mi ga je žao. Čestit, inteligentan, za razliku od Dobrice - više demokrata, nego nacionalista... U toku diskusije, Mihiz je isticao sa svom svojom brilijantnom rečitošću da je rat izgubljen i da to treba što pre uvideti: da se nacionalizam srpski pokazao neuspešan. I mi smo, ja i ti (Matija), mi smo takođe krivi. Obilazili samo Bošnjake i Krajišnike, savetovali, podsticali, sve je pogrešno od početka! I sva naša istorija je naduvana, netačna... tukli Nemce u dva svetska rata - koješta! Da Vatikan mrzi nas zbog pravoslavlja - koješta! A što ne mrzi Grke i Bugare? ... Genocida ima kod Njegoša! To treba priznati. Užasavao se zločina Srba u BiH. Ostaće sramota na Srbima: kako se oprati? Nemci su se pokajali, zato ih i prihvataju. I mi bi morali... Ti (Matija) misliš da je Milošević dijabolična ličnost! Koješta! On je mali, jadni političar, kome su prilike išle na ruku i znao je da ih iskoristi... I orijentacija na Rusiju, nacionalističku - katastrofalna pogreška!"

Da zaključim: ako već duže od 150 godina srpske elite ponavljaju istu grešku, pri čemu država Srbija i njeno gradjansto nižu poraz za porazom, zašto se već jednom ne proba drugačije: demokratija iznad nacionalnog pitanja, pravna država Srbija iznad nacionalnih snova, podela vlasti iznad populizma, životni standard iznad "srpskog sveta", Evropska Unija i NATO iznad Rusije!?

Prestanimo da se više ponašamo u duhu one poznate narodne poslovice: "Bolje poznato zlo, nego nepoznato dobro!" Ili: "Ko hoće - nadje način, ko neće - nadje razlog!"

Atačmenti



Komentari (302)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

vcucko vcucko 09:03 03.09.2022

Re: E, da je bila važnija demokratija te 1991!

Filip Mladenović
Pa ja sam sa njima...

shmoo shmoo 09:48 03.09.2022

Re: E, da je bila važnija demokratija te 1991!

vcucko
Filip Mladenović
Pa ja sam sa njima...

Ja sam sa vama!







П.С. -




Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana