Posle bitke svi su generali, mada generalno ja se ne osećam "naknadno pametnji".
I pre prvenstva smo znali da nam je odbrana slabiji deo tima, ali nismo očekivali da bude baš ovoliko bušna. Takođe srednji red je podbacio jer nije uspevao da ostvari dominaciju na terenu i da poveže linije, a i napad je često bio previše odsečen.
Što se pojedinačnih utisaka tiče ukratko:
Golman: Vanja bio na visini zadatka, verovatno i najpozitivniji utisak, iako smo primili manje golova samo od Kostarike, bio je među najboljim golamnima, odbranio je sve što je moglo da se brani. Može se reći da smo dobili standardnog golmana na duže staze. Pokazivao je u par navrata nesigurnost prilikom dodavanja, ali to mu i nije preterano u opisu posla.
Odbrana: Pavlović - dečku svaka čast, i želja i muda i znanje, jedina svetla tačka naše odbrane. mogao je bolje da reaguje kod 3. gola Švajcarske, ali je mnogo puta hrabro spasio ekipu i ima onoj "instinkt ubice", kad krene na loptu - njegova je. Vrlo je mlad i ako ga zdravlje posluži i forma - imamo standardnog reprezentativca za narednih desetak godina.
Sa druge strane Milenković je bio naš najgori igrač, u pojedinim trenucima je delovalo da bi manje šteta bila da nemamo nikoga, nego što je on na terenu, bukvalno je zasrao najviše kod 2. i 3. gola Kameruna, a i protiv Švajcarske je ispadao, čovek jednostavno ne ume da igra u liniji kada igraju samo 3 pozadi, gde je često više desni bek (što uopšte nije!), jer od Živkovića sa te strane u odbrani nema apsolutno nikakve koristi. Milenković u Fiorentini igra kao centralni (desni) odbrambeni u liniji od 4 i tu je sasvim korektan, sa svojom vidinom bi trebalo lako da dominira u skoku (mada je i to bilo upitno posle dva gola Žote u Beogradu). Možda posle Kamerunskog kraha nije ni trebalo da igra protiv Švajcarske, ali je probelm što smo generalno tu tanki, čak mi je Eraković izgledao kao bolja opcija. Veljković je bio kud i kamo bolji, ali opet se "uklopio u sviilo". Mi jednostvano nemamo dovoljno kvalitetne spoljne igrače odbrambeno da bismo igrali sa 3 pozadi, a da spolja to "krpe" Kostić i Živković. Živković nije odbrambeni igrač i verovatno nikada neće ni biti, a Kostić je očigledno bio rovit i to se videlo u nekoliko navrata kada se protiv Kameruna vraćano nazad "kao rekreativac", a i protiv Švajcarske je u prvom poluvremenu pravio prednost u napadu, ali u drugom ni toliko, čak je u nekoliko navrata loše centrirao iako je imao čiste situacije. Možda nam se najviše u igri osetilo što je on bio ispod očekivanog nivoa.
Sredina: i tu smo razočarali :( Ispada kao da je Tadić jedini koji ume u ovakvoj postavci na napravi gol šansu, a i on je u laganom padu poslednjih godinu-dve, izgleda da krštenica čini svoje. Iako je asistirao kod oba naša gola sinoć, celu utakmicu je bio udvajan i na kraju nije više ni imao snage. Drugi od koga se to očekuje je Sergej i on bi možda to i mogao (kao što inače radi u Italiji), ali je zbog ovakve postavke "žrtvovan" i igrao je povučenije nego inače, praktično je sinoć bio zadnji vezni i na toj poziciji nije najbolje "iskroristljiv". Zadnji vezni je Gudelj, ali i sa njim se eksperimentisalo - ušao u 2. protiv Švajcarske i igrao na poziciji centralnog odbrambenog(!?), šta više i nije bio toliko loš, možda ako smo hteli (i morali) da igramo baš napadački je trebalo do početka da igra sam zadnjeg veznog, ili čak u odbrambenoj liniji (ili čak neki "hibrid" ta dva), a Sergej da ide nešto ofanzivnije gde je mnogo korisniji. Lukić je jedini koji je sve tri utakmice započeo kao defanzivni vezni, ali se nije nešto proslavio, jbg. tako je kako je, nemamo Kina, Vieru, Skolsa, Kambiasa (vidi se da sam fudbal poslednji put ozbiljnije pratio pre više od 10 godina). Za Maksimovića slično važi. Možda je mogla neka veća šansa Iliću koji je bio odličan protiv Norveške. Živković je upisao 2 asistencije, ali je u nekoliko navrata u napadu "ostao kratak". Za Radonjića važi slično kao i za Živkovića (pre svega da ne postoji u odbrani), jedino što može da igra po oba krila.
Napad: Glavni napadači su nam došli vrlo roviti, jbg. to je rizik i cena kada se Mundijal održava u sred sezone, da baba ima onu stvar i da se igralo pre npr. dva meseca druga pesma bi se pevala. Mitrović je dao dva gola, prvi Kamerunu kao na malom fudbalu posle odlične akcije (tada je izgledalo sve mnogo lepše i optimističnije), a drugi baš pravi onaj "Tadić-Mitrović gol" kakvih smo se nagledali pethodnih nekoliko godina. Nažalost videlo se da nije skroz spreman, u nekim sitacijama nije ni imao sreće, a u par navrata je mogao da doda umesto što je šutirao. Vlahović slično kao i Mitrović, ali sa još umanjenijom minutažom. Videlo se da je majstor i njegov gol (za koji Tadiću nije zvanično uračunata asistencija) nam je doneo vođstvo i radost na nekoliko minuta, ali i on je bio odsečen, realno morali su ili on ili Mitar (a možda i obojica) više da se vraćaju po loptu, a oni za to nisu imli snage, a ekipa nije bila u stanju da ih "hrani loptama" u zoni gde su najopasniji. I ovaj bled utisak bi bio verovatno mnogo bolji da su iz pristojnih napada (uglavnom protiv Švajcarske u drugom poluvremenu kada nas je već savladala apatija) usledili bolji centaršutevi (uglavnom od strane Kostića, ali je i Živković u par navrata propustio mogućnost da odigra dobar završni pas).
Trener: Piksi svakako nije ni približno trenerska veličina kao što je bio igračka (a bio je gromada), ali je uspeo da naciji da nadu, da ekipi da veru, da učini da igramo lep i napadački fudbal posle mnogo vremena (verovatno je tako poslednji put bilo još kada je on igrao). Možda smo mi (sa "Orlovima") previše poleteli, ali fudbal uglavnom tome i služi, da se naložimo, to naročito važi za nas manje fudbalske zemlje, da sanjamo da David može da pobedi Golijata. Ono što je dobro je što smo uspevali da se podignemo posle padova (nije nas ubijao "rano primljeni gol"), ali ono što je loše je što nismo imali neku konstantnost i mogućnost da zadržimo viši nivo na duže vreme, pa smo još više padali. Ekipa nije bila fizički, ali posebno ni psihički na visokom nivou, kakav je neophodan za dobar rezultat na najvećem takmičenju.
Preostaje nam da se nadamo da ćemo ponovo imati priliku da se opet (osloboćeni preteranih stega realnosti) naložimo na fudbal (jer tome uglavnom i služi).
A sada se vraćamo u realnost i pratimo nok-aut fazu u kojoj pojedini kalkulanti više neće imati priliku da "biraju" protivnike. Ispale su mnoge viđenije ekipe (neke se čak nisu ni kvalifikovale), ali ostale su najspremnije, najsrećnije i sveukupno najbolje.
U mnogim parovima osmine finala postoje izraziti favoriti, ali je ovo prvenstvo, bar do sad bilo najujednačenije i najneizvesnije "danas svi znaju da igraju fudbal".
03.12.
16:00 Nizozemska - SAD
20:00 Agrentina - Australija
04.12.
16:00 Francuska - Poljska
20:00 Engleska - Senegal
05.12.
16:00 Japan - Hrvatska
20:00 Brazil - Južna Koreja
06.12.
16:00 Maroko - Španija
20:00 Portugal - Švajcarska
Iskreno ne znam za koga sad da navijam :P
Pre početka mi je Brazil bio prvi favorit za osvajanje, pa možda za njih, ali me malko nerviraju, ni oni nisu pokazivali (osim portiv nas) igre iz kvalifikacija, a sada više nema kalkulisanja.
Francuska je slično krenula silovito, pa onda opuštenije kada nije bilo toliko bitno, ali se vidi da imaju rezerve i pored personalnih problema.
Španija je mlada i poletna (i "namazana"), ali opet možda ih ta prevelika mladost i košta nekog rezultata.
Argentina je prvu polovinu grupne faza bila prilično loša i stegnuta, ali su krenuli dosta da se dižu.
Engleska deluje kopmaktno, pa se lepo lože...
Uglavnom uživajmo.
(opširnije u komentarima...)