Prilog za SF roman „Čas istorije - Srbija u vrtlogu crne rupe“
Niko nije ni slutio da je zapravo sve počelo još davne 2008 godine. Posle mnogo pregovaranja dogovaranja i taktiziranja, formirana je i tesnom većinom izglasana Nova Vlada, predvođena dvojcem bez krčmara Cvetković – Dačić, u narodu, poznatijim , iz istorijskih razloga, kao Cvetković – Daček.
Bila je to, verovalo se tada, vlada nacionalnog spasa i evropske perspektive. Vlast je formirana i kao i uvek, vlastodršci su bili prezadovoljni, nesebično šireći optimizam na sve strane. Naravno, opozicija i narod, kao i uvek i kao što i treba da bude – nezadovoljni.
Radikalne snage, uz sve napore i popriličnu podršku u dobrom delu neobrazovanog i ozračenog stanovništva, a vidno uzdrmane fizičkim odsustvom svog neprikosnovenog vođe, ne uspevaju da preuzmu vlast ni u glavnom gradu. Vlada Cvetković – Daček, veštim manevrom, u obliku potpisivanja sporazuma o formiranju Beogradskog pašaluka, ranije postignut dogovor gradskih odbora lokalnih koalicionih partnera pretvara u mrtvo slovo na papiru.
Sve se odigrava brzo i precizno planirano , a u senci velikih dogadjaja koji potresaju Evropu i svet. Prisetimo se samo onih najvažnijih , koji su kasnije odredili tok istorije:
Iran tvrdoglavo nastavlja da cepa atome, ne obazirući se na pretnje NATO-a;
Fidel Kastro ne izbiva iz kreveta, pušeći i iskašljavajući krv, preklinjući brata koji bdi nad njim, da mu jos jednom pusti serijal filmova njegovih omiljenih američkih komičara – Marksa i Engelsa;
Sastali se Buš na svom poslednjem, a Medo na svom prvom samitu G8 (Ganga or strEIGHT). Uz obostrano rasipanje komplimenata, zaključili da je svet ionako prenaseljen, uglavnom antiglobalistima. Kapaciteti magacina sa naoružanjem su kod obe strane dosegli svoj maksimum, tako da svi argumenti jasno ukazuju na budući pravac zajedničkog delovanja.
Cena sirove nafte na svetskom tržištu, posle nekoliko vratolomnih skokova, izletela je iz uticaja ekonomskog gravitacionog polja i usla u sferu neprocenjivog, što po novom medjunarodnom pravu, na brzinu usvojenom od strane medjunarodnog suda u Hagu, daje pravo svakom gradjaninu sa važećom kreditnom karticom, da naftu i naftne derivate može i mora da plaća isključivo golim životima. U kratkom vremenskom intervalu, u istu sferu neprocenjivog su se lansirale i cene hrane, vode, vazduha, TV i Internet pretplate.
Evropa pokušava da zbije redove, ali zapravo ne uspeva ni da izglasa sopstveni Ustav. Evropa se baš poput stare dame, očajnički trudi da u javnosti izgleda savršeno ugladjena i otmena, preznojavajući se pod debelim slojem šminke u fensi krpicama. Ne primećuje da su joj zubi klimavi i crni i uporno se, razdragano osmehujući svima, trudi da ignoriše činjenicu kako je svi diskretno izbegavaju. Sve to sa neba posmatra blago počivša gospođa Jugoslavija, prisećajući se svoje slavne mladosti i manje slavne akutne upale mozga, kada je u napadu manične ksenofobije, u svaku svoju telesnu šupljinu gurnula po jednu petardu.
U takvoj atmosferi, uzavrelih dogadjanja, vlada Cvetković – Daček, potpisuje sporazum o pridruživanju EU, mada mislim da se to nje dogodilo 25. marta. Elem, to je kao kada talentovano ali nesrećno siroče najzad bude usvojeno od bogate, već pomalo umorne porodice, koji su u medjuvremenu postali psihopate-pedofili. A siroče, misleći da je njegovim mukama najzad došao kraj i ne sluti kakav ga zlatni kavez čeka. Odmah je dobilo i prvu igračku – EULEX.
Radikalsko – narodnjačka koalicija se transformiše u PARTIZANSKE formacije i napušta parlament. Odlazi u ono malo šuma što je ostalo neukradeno od strane veštih šiptarskih kradljivaca trupaca. Sprema se i prva akcija – brzo i efikasno oslobađanje vođe iz memljivih, podvodnih kazamata sheveningenske pritvorne jedinice. Ipak, za tako nečim nije ni bilo potrebe.
U kratkom periodu transformacije RTS-a u ekskluzivni klub za organizaciju svadbi i sahrana, te ukidanja direktnih i odloženih prenosa iz s-Gravenhaga, srpska javnost je propustila da bude svedok trijumfa nepokolebljivog ludila mizantropiije nad doslednim licemerjem i mizerijom elitizma.
Vođa je apsolutno fantastičnim i neviđenim, mentalno – pravnim driblingom, uspeo da prodje kroz neprobojni odbrambeni bedem haškog tima. I kao pravi vitez, loptu nije zabio u mrežu, već je ostavio na gol liniji. Odbrana, sastavljena od perjanica tužilaštva i sudskog veća, toliko je bila opčinjena tim nikad viđenim driblingom, da su počeli medjusobno da se utrkuju ko će pre sam sebi da zabije auto gol. Vodja ih je dostojanstveno ostavio da se guše u sopstvenoj prašini i polako krenuo pešaka svojim partizanima. Uz put mu se spontano priključiše i jedan mladić i neki njegov psihijatar i lični pesnik, te vesela družina veselo nastavi ka šumama Balkana...
Nastaviće se...