Nije da nisam znala, dobila sam, pre jedno mesec dana, opširno obaveštenje i buduće uputstvo za upotrebu, ali priznajem da je terminologija takva, da mi je koncentracija pala posle trećeg pasusa...ja mogu da vam opišem šta god poželite, volj' ozbiljno, volj' neozbiljno, sve radim: jelke, more, deca, babe, žabe...ali rečima, kojima moj rečnik daobog ne oskudeva, a ova internet-kompjuterska terminologija mi nešto nikad nije išla. Ovi "...anovi", "...agovi" i sl. mi obara koncentraciju i sve me asocira na nešto što slini i ima više od šest nogu. To se desilo i sa onim, gore pomenutim uputstvom za buduću upotrebu. Vredno sam ga ostavila da pročitam "posle, kada bude trebalo, baš".
Juče dobijem poslednje, pred uključenje, uputstvo, skraćeno (jer se, normalno, pretpostavlja da sam savladala prethodno gradivo...xaxaxa!) i gotovo, seljenje, ko se spakovao, spakovao...Normalno, ja odložim čitanje i toga, jer sam morala na žurku povodom rođoša druga mi mog (mogu da dobijem i pismeno opravdanje, ako treba). Pročitala bih ja uputstvo, bi' ozbiljno, ali baš je bilo kasno kad smo se vratili...
I tako...probudim se ja jutros, uđem na novi blog i živa se zbunim. K'o da mi je neko noćas raselio gajbu. Uđem u dnevnu sobu i upadnem u lavabo, prejašim orman sa knjigama u kujni, u hodniku natrčim na TV i u kupatilu se spotaknem o kauč...Ko je turio kauč u kupatilo?!
Sad se, sve onako nostalgično ušunjavam na stari blog i baš mi fino, sve znam gde je, a i kako radi...ovo...kako bi' vam rekla, ne da pojma nemam kako radi, nego ni ne znam šta je pola stvari...favoriti, pozivnice, kandidature, izmene profila (ja sam moj profil davno 'tela da menjam, ali bilo skupo), o kontrolnom panelu da ne govorim...ako ja tamo odlutam biće panika...ovo kačenje slika, priloga i sl., pravo da vam kažem, ja sam jedva naučila pomoću nsarskog da kačim slikice, čovek pristupio elementarno, čekićem i ekserima i ja ukapirala...a sad, mučna posla. Moraću neko vreme da cunjam i tumaram okolo, da pravim pičvajz i svađam se sa kompjuterom zato što ne radi ono što mu nisam ni tražila, a posle...možda, jednom...
Šta će one prazne siluete muške glave sa ušima pored blogova? Je l' to ja treba da ukačim sličicu svoju (što će teže da biva) ili će neko da obesi onu moju, maglenu sa pola mačije glave? Meni mi ona sasvim u redu, ne volim da se slikam, još manje me zanima da se bavim svojim slikama...
Trenutno mi se najviše svidja rubrika "Pomoć". Slutim da ću se sa njom najviše družiti. Mada bi, što se mene tiče, bilo bolje da se zove "Upomoć" (i tri uskličnika)...Odoh ja da čitam ona uputstva za upotrebu.
A na žurci je bilo mnogo lepo, samo je padao grad i kuče-gost mi popišalo torbu...mada, najviše od svega je na mene ostavio utisak kuvar, baš fino aranžirane i ukusne hrane, koji se pojavio pred kraj...uši je imao probijene ekser-minđušama od po pet cm, pola jedne ruke mu gori u tetoviranoj dvobojnoj vatri, a druga ruka opletena tetoviranom bodljikavom žicom, kosa crna-teget na šiljke (mož' da emituje radijske signale komotno), majica sa kvartetom mrtvačkih glava i crne starke sa belim piratskim glavama...imao je i nešto istetovirano po nogama, ali nisam uspela da pročitam od dlaka...
p.s. Koristim ovu priliku, da se zahvalim svom prijatelju, zemljaku i komšiji, Branislavu Kovačeviću - Coletu, zvanom Knjaz od Šumadije, koji je napravio onu gore sličicu i poželim mu, puno sreće, zdravlja i uspeha u budućem radu, stihom "Dok je nama nas".