Trebalo je to da uradim pre mnogo godina,ali umesto toga ja sam iz straha
od onog što ću naći uporno bežao.
Strah od učinjenih Dela terao me je u panični beg i napredvidljivu spiralu u
smeru Velikog gliba. Ali,kao što se ma koliko trudio,ne možeš pobeći od
svoje senke,koja te po danu podseća da postojiš i odgovaraš za činjenje i
da je ona nemi svedok tvoga Ja - tako,samo mnogo gore te prati Istina,
Sudba,Dela.
Posebno je teška noću.
Tada navali svom težinom na tebe i neda da zaspiš,nego te tera na priču,
preispitivanje i odgovore.
Slučajno li zaspiš,nemirom veštačkog sna,tvoj verni pratilac,drugo Ti,težinu
pitanja donosi u snove.
Slike i reči (samo tvoje) u mislima skrivene,ogoljeno u snu odjekuju.
Eho,opomena,dnevnih misli podjednako lako i moćno prolaze barijere
,,sada'' znanih nivoa i dimenzija postojanja.
Košmarni san-nemir se prenosi i prepliće sa zbrkom i optužbom dana, i
tek poneki tren mira donet susretom očiju blagih,lepe reči neznanke,
osmesima i cikom srećne razigrane dece,.. - seti te da si i ti sličan bio.
Oslobođenje - Slobodu - Oprost
Tražim.
Hrabrost za odgovore.
Istinu.
Jesam li neko ili ništa ?
Čovek po liku i delu ili obličje nečovečnog nedela ?
________________________________________________________________
Dosta je za početak i prikupljenu hrabrost.
________________________________________________________________