Svaki put kad treba da objavim knjigu, ja dozivim speciifcni nervni slom. Dok nisam znala da se to zove strepnja od autorstva nisam bila ni svesna da sam u nervnom slomu. S godinama i knjigama i ostalim remek ne delima to osecanje nelagodnosti se povecava...znam mu ime znam mu poreklo, o tome su pisale knjige feministicke esejistkinje, od toga bolovale razne cuvene spisateljice...i sta mi onda fali...smeta mi sto ne mogu da prevazidjem taj strah, sto cak ni priznanje da to sto radim nije bas najgore na svetu ne donosi mi radost vec samo neko olaksanje, kao kad dozivis saobracjni udes i saznas da nisi nikoga usmrtila...Strah od autorstva i strah od javnosti i strah od uspeha gde se neuspeh podrazumeva Karen Bliksen, jedna od mojih omiljenih autorki prevazilzila je pseudonimom...Uskoro objavljujem knjigu Nefertiti ( mada jos ne znam koja ce je izdavacka kuca potpisati)...ovo je pocetak...
na srpskom, in English
...slike/images: Aleksandra Petkovic
NEFERTITI JE BILA OVDE
Sedela je na obali reke Nil kao neka obična seljanka. Držala je noge u vodi, dok su joj ruke bile gole upijajući sunce na prohladnom zimskom danu, a misli letele svuda...
Život joj je bio na prekretnici, ne njenim izborom ili prirodnim tokom: morala je u svakom slučaju da dela. Žene mrze tu vrstu života, da neprirodno delaju, mimo svog biološkog sata, ali to čine efikasno i često neopozivo.
Zapravo njen život je bio u pitanju, znala je, ali je takođe vrlo dobro znala da je sve ove godine za vreme njene vladavine on svakodnevno bio u pitanju, svake sekunde vladavine Sunca protiv Sveta kakav je bio i kakav još uvek jeste. Samo je neka ravnoteža snaga sada bila poremećena, iznenada na prekretnici posle mnogo godina spore inercije spram Sunčeve moći.
Imala je šest kćerki. Pošto je rodila treću kćerku prestala je da razmišlja o bilo čemu drugom osim ženama na vlasti: bez oca, bez muževa, bez sinova. Rodila je još tri kćerke, a da im ne zna za oca čak ni njeno unutrašnje biće. Jednostavno je odbila da zna, da prati bilo kakve datume. Nije imala ni nade ni očekivanja, život joj je bio i pun i ispunjen: njena budućnost sastojala se u naporu da se ne dopusti prekid prirodnog toka njenog života. Život bez muškaraca na koje može da računa, već samo od kojih zazire: neobičan život za ženu, u njeno vreme , na njenom položaju. Još jedna anomalija u sudbini koja joj je svakog dana, na zalasku sunca na Nilu, sa onim peščanim žutim odsjajima prašine, jednostavnu poruku emitovala: još jedan dan si progurala u istini i jeresi.
Njena lepota bila je kombinacija istine i jeresi. Kasnije, pojam lepote u umetnosti u istoriji, zahvaljujući kipu koji je napravio zaljubljeni skulptor genije, zapravio ni njoj ni njenim savremenicima ništa nije značio bez untrašnje istine sunca i spoljne slike te stvarnosti. Ona je na kraju krajeva ipak bila kraljica koja je vladala svojim sugrađanima, mužem i svojom zemljom. Sve ostalo bila je fikcija.
Na obali Nila sedela je žena po imenu Nefertiti, najmoćnija žena u Amarni, kraljica sunca, kraljica smaknutog vladara, kvaseći noge i sunčajući ruke. Apsolutna lepota. Mogla je da bude bilo ko.
NEFERTITI WAS HERE
She sat on the bank of the river Nile like any common peasant woman. Her
feet were in the water, her hands were bare, absorbing the sun on a chilly
winter day. Her thoughts went everywhere...
Her life had come to a turning point, not by her own choice or timing: but
she had taken action. Women hate that kind of compulsion, to act
unnaturally, against a lifetime's proper times and rhythms, but they do it
efficiently and often irreversibly.
During all the years of her rule, her life had been at hazard every day,
every instant of her reign pitched against the world as it was. After
years of slow reaction against her Sun Power, the balance of forces had
toppled.
She had given the dynasty six daughters. After the third daughter, she
thought only of women in power: no fathers, no husbands, no sons. She bore
another three daughters, and not even her innermost self knew their father.
She simply refused to know, to follow any dates. Her life was full and
fulfilled; she entertained no hopes or expectations. Her future would be
one long strain not to let go. A life without a male heir to count on, but
with many men to fear. Another anomaly added to the many in her destiny.
Every day, at sunset, the auburn sunsets of the Nile, with yellow
reflections of dust, destiny conveyed its simple message to her: I have
survived another day in beauty, truth and heresy.
Her beauty combined truth and heresy. The inner truth of the Sun. The
outer power of the Sun. All the rest is fiction.
Sitting on the banks of Nile was the woman by the name of Nefertiti, the
most powerful woman in Amarna, the Solar Queen, consort of a deposed ruler,
bathing her legs and sunbathing her arms: long limbs, long head, tiny body.
Absolute beauty might be seen in her. She could be anybody.