Literatura

Upoznajte Le Klezioa

jeremija92 RSS / 14.10.2008. u 12:45

 

 Piše: Vladimir Petrović

            Ove godine je Nobelov komitet prilicno iznenadio svetsku javnost dodelivsi nagradu francuskom piscu Z.M.G. Le Kleziou (Jean Marie Gustave Le Clézio). Tako su se u anglo-saksonskim vodecim medijima pojavili naslovi u stilu: "Francuski romanopisac Le Klezio - nobelovsko iznenadjenje" (French Novelist Le Clézio: A Nobel Surprise). Naravno, tome treba dodati evidentnu anglosaksonsku zavist sto po cetrnaesti put (14) Nobel za knjizevnost ide u - Francusku..

            S tim u vezi, ukazujem da je prvu Nobelovu nagradu, od ustanovljenja, dobio  1901. godine francuski pesnik i filozof Sili Pridom (Sully Prudhomme); zanimljivo je da je u listu Francuza dobitnika ukljucen i Gao Xingjian, rodjen u Kini ali naturalizovan Francuz. S druge strane, Britanci su dobili samo deset puta.  A o Amerikancima... bolje da ne pricam...

            Zapravo, uoci dodele ovogodisnje nagrade Amerikanci su ljutito poslali poruku Nobelovom komitetu kako bi red mogao da bude na nekog njihovog knjizevnika (naveli su vise njima dobro poznatih imena). To su hladnokrvni Svedjani ignorisali.  Medijsko prepucavanje je otprilike islo ovako: Nadobni Amerikanci su ljutito porucili: "Od kako je 1994. godine nagradu dobio Japanac Kenzaburo Oe, birani su samo - EVROPSKI PISCI! Naime, 12 poslednjih dobitnika (ukljucujuci Le Klezioa) su iz - Evrope. A poslednji americki pisac koji je dobio Nobela bila je Toni Morison, 1993. godine". Na to je Horace Engdahl, stalni sekretar Nobelove akademije, bez diplomatskog uvijanja, reagovao: "Evropa, a ne Amerika, je u centru knjizevnog sveta". Dalje je dodao "da su SAD suvise izolovane, pokazuju ‘ostvrski mentalitet', ne prevode dovoljno i ne ucestvuju u velikom dijalogu svetske knjizevnost; stoga je americka ignorancija zaista sputavajuca".

            Niko ne voli da mu se prebacuje da nema "dobre konje za trku", ali su Ameri morali da "progutaju knedle" i ostali su da cekaju neko bolje vreme.

            Mediji su pomno zabelezili da su Svedjani (morajuci nesto da kazu u obrazlozenju), za Le Klezioa rekli da je "autor novih odlazaka, poetične avanture i senzualne ekstaze, istraživač ljudskosti iza i preko vladajuće civilizacije", ma sta to moglo da znaci.

            Dodali su i da je on "knjizevni inovator koji zeli da uzdigne rec iznad osiromasenog stanja svakodnevnog govora i iznova joj da moc prizivanja esencijalne stvarnosti"; kao i da je on "kosmopolitski autor, putnik, gradjanin sveta i nomad". Ne brinuci mnogo zbog cinjenice da je Le Klezio malo poznat sirom sveta, naveli su za njega da ga ne vide kao tipicnog francuskog pisca, jer je "pisce sve teze i teze locirati u smislu nacionalnosti; oni nalaze stimulaciju u svojoj raseljenosti, odnosno u otudjenju od svog kulturnog ognjista". Drugim recima, ciljaju Svedjani na to da su sve manje u modi "nacionalni pisci". (To umanjuje sanse, ako ih je uopste imao, nasem dobrom Dobrici Cosicu, tipicnom "nacionalnom piscu", he, he, he... ).

            Ko je Le Klezio moze se naci na sveznajucem Google-u i nekim specijalizovanim sajtovima, premda materijala mnogo nema. Naime, cinjenica je da on nije mnogo poznat sirom sveta.

            A kako ga vide u Francuskoj? Pa sigurno su svesni da Le Klezio nije Flober, ali im je milo i drago "da je njihov dobio", da se tako uvecava broj francuskih dobitnika, koji su prvi na svetu (po ukupnom broju).

            Evo sta je izjavio slavoljubivi predsednik Nikolas Sarkozi: "Dete Mauricijusa i Nigerije, tinejdzer iz Nice, nomad u americkim i africkim pustinjama, J.M.G. Le Klezio je gradjanin sveta, dete svih kontinenata i svih kultura. Kao pravi putnik, on simbolizuje globalni domet kulture i vrednosti Francuske u ovom globalizovanom svetu".

            A evo nekoliko vidjenja na poznatijim francuskim blogovima:

            - Bravo za Francusku!

            - Mi, Francuzi, moramo biti ponosni i zato sto nas Le Klezio slovi za diskretnog coveka i apoliticnog pisca, sto je novina u poslednjih desetak godina, kada su Nobela dobile dve feministkinje (Jelinek, Lesing), angazovan pisac (Pamuk), preziveli od nacizma (Kertes), kineski disident (Xingjie) i slicni....

            -  Le Klezio nije mnogo citan u samoj Francuskoj (pa ni u inostranstvu) ali  to nije vazno, vazno je da je ovogodisnji Nobel za knjizevnost dodeljen jednom Francuzu, odnosno ‘vecnoj Francuskoj' (sic).

            - Pored Sarkozija, Francuska dobija Zlatnu palmu u Kanu, Nobela za medicinu, Nobela za knjizevnost... Dokle cemo tako ici? Jos nam nedostaje Evrovizija! Sledeci put moramo imperativno poslati da nas zastupa Karla Bruni, ako hocemo da i tamo pobedimo.

            Cinjenica je da je do sada Le Klezio na  na svetskoj sceni smatran minornim piscem, koji je malo prevodjen na engleski (zato je i malo poznat, zar ne?).

            A ko je zapravo Le Klezio? To je danas dobrostojeci sezdesetosmogodisnjak, koji je rodjen u Francuskoj, u mesovitom braku (otac mu je poreklom Britanac). Studirao je engleski jezik u Engleskoj. Prvu knjigu je objavio kada je imao 23. godine i odmah postao poznat. Do sada je napisao preko cetrdesetak knjiga (romani, eseji i decje price), medju kojima su najpoznatije: Zapisnik (Le Procès-verbal, 1963), Groznica (La Fièvre, 1965), Potop (Le déluge, 1966), Materijalna ekstaza (L'Extase matérielle, 1967), Terra Amata, 1967, Divovi (Les géants, 1973), Pustinja (Désert, 1980), Onica (Onitsha, 1991), Afrikanac (L'Africain, 2004) i Raga. Priblizavanje nevidljivog kontinenta (Raga, approche du continent invisible, 2006) .

            Prva njegova knjiga «Zapisnik» (u engleskom prevodu The Interrogation) ga je ucinila poznatim. Nagradjen je drugom najvecom francuskom knjizevnom nagradom, sto mu je dalo podstreka da se posveti pisanju knjiga. U knjizi je iznet zivot Adama Poloa, osetljivog mladica koji se samoizoluje tako sto zivi sam u napustenoj kuci, pritisnut vrtoglavicama ovog sveta, sto ga sve tera da - izludi... Sam Le Klezio je ovako rekao: «Zapisnik» govori o «coveku koji ne zna tacno da li je dezertirao iz armije ili iz psihijatrijske bolnice» (Le Procès-verbal raconte l'histoire d'un homme qui ne savait trop s'il sortait de l'armée ou de l'asile psychiatrique). Treba imati u vidu da u vreme kada je ova knjiga pisana takvo pisanje je bilo u modi (francuski ‘novi roman"), te se knjiga Le Klezioa uporedjuje sa «Strancem» Alberta Kamija (pa i «Neksusom» Henrija Milera).

            Taj njegov prvenac ga je bio ucinio toliko poznatim da se u to vreme ponasao kao filmska zvezda, posebno imajuci u vidu da je visok, sa plavim ocima, i dopadljiv zenama. Medjutim, to ga je brzo umorilo, te je poceo zabranjivati fotografima da mu se priblize; rugajuci se tom svom novom imidzu, on je napisao svoju drugu knjigu "Groznica".

            Njegova knjiga "Pustinja" (Désert) se smatra njegovim najboljim romanom. Radnja se dogadja u marokanskoj Sahari. Opisuje se zivot mlade devojke, iz redova pustinjskih nomada, i njeni sudari sa modernom evropskom civilizacijom koju su doneli nezeljeni imigranti-Francuzi, za vreme francuske kolonizacije Maroka (1909-1912). Tu lirsku, ponekad halucinantnu pricu o marginalizovanim africkim nomadima koji se nevoljno susrecu sa sumornoscu modernog evropskog zivota nagradila je ugledna Francuska akademija. Zabelezena je autorova izjava iz tog perioda: "Zapadna kultura je postala suvise monolitna. Ona stavlja najveci moguci naglasak na svoju urbanu i tehnicku stranu, tako onemogucavajuci razvoj drugih oblika izrazavanja, kao sto su religioznost i osecanja. Celokupni nepoznati deo ljudskog bica je stavljen u zasenak u ime racionalizacije. Meni se cini da je bas to mene gurnulo prema drugim civilizacijama".

            Le Klezio je «specijalnim vezama» povezan sa Afrikom, sto ima odraza u njegovim knjigama, od kojih su najpoznatije «Onica» i «Afrikanac». Kako je vise godina ziveo medju Indijancima u Panami i Meksiku, pa i prevodio na francuski neke svete tekstove Maja, to je objavio vise "meditativnih eseja, inspirisanih duhovnoscu Indijanaca".

            Konstanta njegovog pisanja je smisao raseljenosti i otudjenosti ljudi od prirodnog sveta, u kome Zapadna civilizacija gube svoju emotivnu i duhovnu vitalnost. I pored odredjenog lirizma u njegovim knjigama, Le Klezeo se smatra anti-romanticarem, pa on u svojim knjigama uglavnom ne pokazuje previse emocija.

            U jednom nedavnom intervjuu on je rekao: "Vise ne smemo uobrazeno verovati, kao sto je to bilo u Sartrovo vreme, da roman moze da promeni svet. Danas, pisci mogu jedino da registruju njihovu politicku impotenciju... Sadasnja knjizevost je knjizevnost ocaja".

            Le Klezio se smatra, sto je sada u modi, «ekoloski angazovanim autorom» (romani: Terra amata, Rat i Divovi).

            Iako je vaspitan na dva jezika, francuskom i engleskom, on pise iskljucivo na francuskom jeziku, u ciju lepotu je veliki zaljubljenik, te je jednom izjavio: «Francuski jezik je mozda moja jedina prava zemlja» (The French language is perhaps my only true country).

            Inace, bio je predavac na mnogim svetskim univerzitetima (u Meksiku, Bangkoku, kao i na americkim univerzitetima - u Bostonu, Ostinu, Teksasu, i Albukerkeu i drugde). Sada zivi u Albukerkeu (Albuquerque, Novi Meksiko, SAD). Ozenjen je (po drugi put) sa Marokankom..

            Na srpski jezik do sada su prevedene njegove knjige «Groznica» (La fievre), «Afrikanac» (L'Africain), «Dijego i Frida» (Diego et Frida), «Zlatna ribica» (Le poisson d'or) i decje price «Mondo/Lalabaj» (Mondo/Lullaby).

            Do sledeceg nobelovca za knjizevnost! Pritom moramo imati u vidu da su sanse da bude iz Evrope - minimalne. Drugim recima, nasi Dobrica Cosic i Milorad Pavic jos moraju da cekaju. A biti dugo na «waiting list» zamara i obeshrabruje.   

 



Komentari (44)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Unfuckable Unfuckable 12:47 14.10.2008

pozdrav

štovanom komentatoru, i predpostavljam sasvim odličnom autoru, Pižonu
a sada odo' da čitam !
Budimac Budimac 13:02 14.10.2008

Re: pozdrav

Unfuckable
štovanom komentatoru, i predpostavljam sasvim odličnom autoru, Pižonu
a sada odo' da čitam !

Ja pročitao i moram reći da ti je predpostavka dobra.
Vladimire, preporuka.
vladimir petrovic vladimir petrovic 14:37 14.10.2008

Re: pozdrav

Unf, Budimac,
Pocetnicko - hvala od mene.
Jaril Jaril 16:45 14.10.2008

Re: pozdrav

Pocetnicko - hvala od mene.
Какви почетничко. Текст је блого-профи. Препорука.
Aleksandar Stosic Aleksandar Stosic 13:06 14.10.2008

...

Vise ne smemo uobrazeno verovati, kao sto je to bilo u Sartrovo vreme, da roman moze da promeni svet. Danas, pisci mogu jedino da registruju njihovu politicku impotenciju

:) lepo
Aleksandar Stosic Aleksandar Stosic 13:12 14.10.2008

prilog

Evo sta list Danas pise o njemu u rubrici "Licnost danas"

Ličnost Danas - Žan Mari Gistav Le Klezio


Stokholmski ritual je i ove godine izveden besprekorno - tačno u 13 sati po srednjoevropskom vremenu, oglasilo se zvono a zatim je saopšteno ime dobitnika Nobelove nagrade za književnost u 2008. godini.

Jedna tradicija ipak je narušena, jer su se želje i nagađanja zainteresovane javnosti ovog puta poklopile sa odlukom komiteta Švedske Akademije. Žan Mari Gistav Le Klezio, jedan od najvećih francuskih pisaca, bio je nesumnjivi favorit u medijskim spekulacijama, uobičajenim za ovo doba godine. Među nominovanima našli su se i Bob Dilan i „nepostojeći“ Tomas Pinčon, razni starosedeoci liste kandidata za Nobela, kao što su Karlos Fuentes ili Mario Vargas Ljosa, ali i imena na koja se ulaže mnogo, kao što su Filip Rot ili Don DeLilo. Konačna odluka, međutim, zaista nije primljena kao neočekivana.

Konstelacija je izuzetno povoljna i sa marketinško-poslovne strane: Le Klezio je, naime, upravo predstavio svoj novi roman, „Tužbalica o gladi“, koji se već ocenjuje kao kapitalno delo inače veoma produktivnog pisca. Nobelovsku kontroverzu, na koju se književni svet već navikao, možda će ovog puta obezbediti sporna izjava stalnog sekretara Švedske Akademije, koji je prošle sedmice ocenio da je američka literatura izolovana i obuzeta samom sobom, te da zbog toga ne zaslužuje najznačajniju svetsku književnu nagradu.

Evrocentrični elitizam ipak nije sasvim pobedio. Zlatna medalja sa likom Alfreda Nobela, diploma i gotovo milion i po evra, otišli su u ruke autora čija se dela ne ubrajaju u vrhunsku umetničku prozu, i koji se uporno drži po strani od medijskih središta književne scene.

Autor „poetske avanture i čulne ekstaze, istraživač ljudskosti izvan i ispod granica vladajuće civilizacije“, kako ga je opisao komitet Švedske Akademije, rođen je 13. aprila 1940. u Nici. Piše prozu od svoje osme godine. Živeo je u Africi, školovao se u Nici, a potom u Londonu. Svoj prvi roman, „Ispitivanje“, napisao je u 23. godini, i odmah se našao u užem izboru za Gonkurovu nagradu. Njegova dela listom odražavaju strast za putovanjima, posebno po ivicama savremene civilizacije, na čiju destruktivnost neprestano opominje - „u potrazi za netaknutim prostorima, i brizi za njihovu ranjivost pred neurotičnim i predatorskim ponašanjem osvajača iz industrijskog sveta“. Objavio je četrdesetak naslova, romane, eseje i kratke priče. Prevođen je sporadično i na srpski jezik, češće kao autor priča i eseja. Do Sajma knjiga možda još ima vremena za neki novi prevod, ili bar novo izdanje romana Afrikanac, Zlatna ribica, Mondo, Dijego i Frida.

Autor: Milica Jovanović
jeremija92 jeremija92 13:49 14.10.2008

Re: prilog

Moj gost je bolje skenirao Le Klezioa , nego autorka "Danasa".:))
Aleksandar Stosic Aleksandar Stosic 14:03 14.10.2008

Re: prilog

jeremija92
Moj gost je bolje skenirao Le Klezioa , nego autorka "Danasa".:))

nije mi bila namera da se takmice ta dva teksta, nego da se ponudi jos jedan priog o ovom piscu. S druge strane, kao bivsi dugogodisnji novinar Danasa, moram Vam skrenuti paznju da je rubrika "licnost dana" kratka forma, s otprilke 300 reci, pa vi vidite mozete li sve sto misliti da stavite u tekst da ugurate u rubriku licnost dana. Jednom prilikom, moj dobar prijatelj je pisao o jednoj zanimljivoj politickoj licnosti (da je ne reklamiram) i kada sam ga pitao sta radi rekao mi je doslovce sledece: "pokusavam da 300kg stavim u bure od 50kg".:)
jeremija92 jeremija92 14:20 14.10.2008

Re: prilog

pardoniram, ja sam samo hteo da pohvalim gosta mi.
I ne samo pohvalim, već i ohrabrim.
vidim, ne javlja se, pa sam mislio možda ima tremu.:))
Aleksandar Stosic Aleksandar Stosic 14:32 14.10.2008

Re: prilog

sto se mene tice, cim sam se javio da diskutujem, znaci da mi se svideo blog. Obicno kada mi se ne svidja, ne ulazim u komentarisanje:)
vladimir petrovic vladimir petrovic 14:39 14.10.2008

Re: prilog

Aleksandar Stosic
...Obicno kada mi se ne svidja, ne ulazim u komentarisanje:)

I ja se toga drzim. Hvala.
jeremija92 jeremija92 14:40 14.10.2008

Re: prilog

Tako govore i naši književni kritičari (vrli Teofil, npr.), a ja se uvek pitam: A šta ako im neka odlična knjiga promakne, slučajno?:))
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 18:28 14.10.2008

Re: prilog

Aleksandar Stosic
sto se mene tice, cim sam se javio da diskutujem, znaci da mi se svideo blog. Obicno kada mi se ne svidja, ne ulazim u komentarisanje:)


Или ме, лично, неки пут мрзи, немам времена, на путу сам, тучем се са капитализмом итсл...

Свеједно, у последња два Јеремијина поста имали смо прилику да сагледамо могућности Интернета: брзина, укрштање информација на више нивоа, обухватност, меродавни текстови, занимљиви и проницљиви коментари (истичем књижевно-критичарски допринос колегишкиње Gordanac ;-)

Стога: захваљујем свима који су учествовали :)))))

jeremija92 jeremija92 20:13 14.10.2008

Re: prilog

Važno je učestvovati, a učestvuju i oni koji samo ćitaju, a ne samo oni koji komentarišu.
Stoga, hvala na učešću Brajoviću, a hvala i na pohvalama.:))

PS pitanje: s kapitalizmom se tučeš, u smislu da ga pobediš i oboriš, ili..? :))
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 21:19 14.10.2008

Одговор на П.С.

Драги Јеремија,

То је тек обични epic battle окршај. Једино је страна коју заступам мало необична.

Али, ово је ипак блог о књижевности...
mirelarado mirelarado 22:46 14.10.2008

Re: prilog

Do Sajma knjiga možda još ima vremena za neki novi prevod,


Kako li samo ova novinarka zamišlja prevođenje književnog dela za nedelju dana, možda pomoću altaviste ili nekog drugog kompjuterskog programa, ha, ha... stvarno me je zasmejala do suza.
crossover crossover 23:22 14.10.2008

Re: prilog

mirelarado
Do Sajma knjiga možda još ima vremena za neki novi prevod,

Kako li samo ova novinarka zamišlja prevođenje književnog dela za nedelju dana, možda pomoću altaviste ili nekog drugog kompjuterskog programa, ha, ha... stvarno me je zasmejala do suza.

Јесте смешно, заиста. А има и таквих компјутерских превода, врло смешних, није шала.
Одлично запажање.
jeremija92 jeremija92 23:24 14.10.2008

Re: prilog

Može i sa više prevodilaca. za svaku stranu po jedan.:))
marco_de.manccini marco_de.manccini 23:29 14.10.2008

Re: prilog

distibuirani sistemi su hit zadnjih godina.
crossover crossover 23:44 14.10.2008

Re: prilog

jeremija92
Može i sa više prevodilaca. za svaku stranu po jedan.:))

Е па сад, ако им ни таква редунданса не помогне, онда ништа од читања... ове године...:)))
mirelarado mirelarado 00:07 15.10.2008

Re: prilog

crossover, Jeremija,
sve smo se razumeli :)
marco_de.manccini marco_de.manccini 14:11 14.10.2008

evropa do rta dobre nade

"Od kako je 1994. godine nagradu dobio Japanac Kenzaburo Oe, birani su samo - EVROPSKI PISCI! Naime, 12 poslednjih dobitnika (ukljucujuci Le Klezioa) su iz - Evrope.


Chini mi se da ima bar jedan izuzetak (uz to uistinu izuzetan).
jeremija92 jeremija92 14:25 14.10.2008

Re: evropa do rta dobre nade

ih, marco,baš cepidlačiš.
Džon Maksfel Kuci je studirao u Londonu, pretci su mu Buri........ etc.:)))
marco_de.manccini marco_de.manccini 14:34 14.10.2008

Re: evropa do rta dobre nade

eh, onda su amerikanci ipak dobili nagradu ove godine?

Inace, bio je predavac na mnogim svetskim univerzitetima (u Meksiku, Bangkoku, kao i na americkim univerzitetima - u Bostonu, Ostinu, Teksasu, i Albukerkeu i drugde). Sada zivi u Albukerkeu (Albuquerque, Novi Meksiko, SAD).
jeremija92 jeremija92 14:35 14.10.2008

Re: evropa do rta dobre nade

svet je globalno selo.:))
vladimir petrovic vladimir petrovic 14:43 14.10.2008

Re: evropa do rta dobre nade

Marko de...
Chini mi se da ima bar jedan izuzetak (uz to uistinu izuzetan).


Slazem se. Moguce je da je to americki previd. Ili, sto je verovatnije, oni izvanrednog (belog) Juznoafrikanca Kucija smatraju - Evropljaninom, imajuci u vidu njegovo poreklo.
vladimir petrovic vladimir petrovic 15:05 14.10.2008

Re: evropa do rta dobre nade

Marco de...
eh, onda su amerikanci ipak dobili nagradu ove godine?

Hm. Le Klezio zivi sada u SAD, ali ima, pored prebivalista u Albukerkeu, i adrese u Nici (rodna kuca) i na Mauricijusu (odakle njegov otac vuce poreklo).
Medjutim, ono sto je bitno za pisca jeste da on pise na francuskom jeziku.

Pada mi na pamet slucaj Mirka Kovaca. On je dvadesetak godina ziveo u Beogradu i govorio i pisao ekavski. Onda je samovoljno napustio Srbiju, iz bunta, i otisao u Hrvatsku. Tamo je prihvatio ijekavstinu, te je cak isao dotle da cinicki izjavi "kako je ijekavstina u odnosu na ekavstinu - mnogo aristokratskija". A Hrvati su ga odmah prisvojili, tako da ga danas ubrajaju u - hrvatske pisce, jer pise na hrvatskom.
marco_de.manccini marco_de.manccini 15:07 14.10.2008

Re: evropa do rta dobre nade

Kucija smatraju - Evropljaninom


ako se preseli u usa mogu da ga smatraju african-american.

p.s. hvala za tekst. odlichan je.
Unfuckable Unfuckable 18:23 14.10.2008

Re: Mirko K.

tako i ja : malo ijekavski, malo ekavski, malo šatrovački = nesvrstani, hebote ! (sad već nekome pada na volej : nepismeni....)

ps :
on simbolizuje globalni domet kulture i vrednosti Francuske u ovom globalizovanom svetu".

Dubok čovek ovaj Sarkozi.
Dubok.
Jako.
Jaril Jaril 18:25 14.10.2008

Re: Mirko K.

nepismeni
Па? Шта ће нам писменост ако немамо шта да напишемо?
Unfuckable Unfuckable 18:30 14.10.2008

Re: Mirko K.

ma to ti je iz nekih davnih blogovskih priča....kada je bilo jako, jako bitno gde si zarez stavio - mnogo bitnije nego - šta si napisao ; ))))
crossover crossover 16:55 14.10.2008

Поздрав

Одличан текст, надам се да ће их бити још. Поздрав и препорука.
Препорука и за Јеремију, за уступљен простор.
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 18:57 14.10.2008

Lep tekstic...

...mada je jasno da je "francuski lobi" itekako kumovao ovome, posto realno francuska knjizevnost, ma kako velika i znacajna nekad (pre Alfreda Nobela) bila, ni izdaleka ne zasluzuje doticnih 14 nagrada. Sama cinjenica da je prvu dobio danas gotovo potpuno zaboravljeni Pridom, a da ju je mogao dobiti, recimo, Tolstoj, dovoljno govori o snazi tog lobija.

Do sledeceg nobelovca za knjizevnost! Pritom moramo imati u vidu da su sanse da bude iz Evrope - minimalne. Drugim recima, nasi Dobrica Cosic i Milorad Pavic jos moraju da cekaju. A biti dugo na «waiting list» zamara i obeshrabruje.

Kao i na prethodnom Jeremijinom postu, gde smo poveli diskusiju o tome, ova ocekivanja su (posebno u slucaju D.C.) pomalo komicna. Jer, ako nisu (ili nismo, ako insistirate na toj kolektivistickoj odrednici) docekali istu Crnjanski, Kis i Pekic, koji su svaki za sebe u poredjenju sa obojicom navedenih nasih pisaca kao Tolstoj prema Pridomu, onda je zbilja nerealno ocekivati vise...
vladimir petrovic vladimir petrovic 19:23 14.10.2008

Re: Lep tekstic...

Milan M. Cirkovic
...Lep tekstic..


Kod mene je sve malo. Ali se tesim, kao Slovenci, floskulom SMALL IS BEAUTIFUL.
margos margos 00:24 15.10.2008

Re: Lep tekstic...

Kod mene je sve malo. Ali se tesim, kao Slovenci, floskulom SMALL IS BEAUTIFUL

:)))))))))))))))
vladimir petrovic vladimir petrovic 02:41 15.10.2008

Re: Lep tekstic...

Margos
:)))))))))))))))


Ovo shvatam kao cudjenje za izraz SMALL IS BEAUTIFUL. OK, znam da ima onih koji ne vole MALO, vec VELIKO (BIG IS BEAUTIFUL). Pa ipak, neki kazu da nije sve u velicini, he, he, he...
mara92 mara92 19:35 14.10.2008

Хвала за текст!

Владимире Петровићу,
Врло леп приказ Клезиоа (јесам ли погодила падеж?). Потпуни аутсајдер у књижевним круговима (у смислу нобеловског потенцијала), али, навикли смо на изненађења (Јелинек, Лесинг...). Признајем, нисам читала Клезиоа, потрудићу се (ако ништа друго, оно барем да бих се усудила да критикујем "основано".
Међутим, постоји још нешто што ме копка, а то је инсистирање на Павићу и Ћосићу. Уколико пођемо од критеријума "интернационализације", изласка из оквира граница једног писца и његовог/њеног универзалног језика, пре бих се усудила да кандидујем Давида Албахарија, Зорана Живковића (нисам неки љубитељ научне фантастике, али он заиста хм, дозволићете да кажем: добро пише)...

У сваком случају, одличан текст.

поздрав
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:01 14.10.2008

Re: Хвала за текст!

Hvala.
Mara92
Међутим, постоји још нешто што ме копка, а то је инсистирање на Павићу и Ћосићу


Jeste, malo sam previse insistirao na Pavicu i Cosicu (pre na Cosicu i Pavicu) tek onako...

Zapravo, ucinio sam to da bih u sebi i u drugima probudio smelost da razmisljamo o toj temi. Smemo li mi, koji nismo imali ni jednog Nobelovca do sada (ne racunajici svacijeg i nicijeg Andrica) da fantaziramo o necemu takvom - ako Francuzi imaju 14 (i slovima cetrnaest) Nobelovaca za knjizevnost. OK, oni su bolji od nas, ali nisu valjda cetrnaest puta bolji!
Izvinjavam se sto se malo ponavljam, jer sam to vec rekao, ali to je ono sto me je, kako kazu Hrvati, ponukalo da pomenem ovu dvojicu... Naravno da se slazem da imamo jos dobrih knjizevnika. Izidjimo iz letargije, uporedjujmo sebe sa drugima, nudimo sebe drugima..
mara92 mara92 20:09 14.10.2008

Re: Хвала за текст!

То сам некако и мислила да ћеш да кажеш (ја сам самоиницијативно на "ти", јер се у оквиру блого-етикеције "Ви" потеже у жустријим расправама, па се надам да је то ок).

Наравно да треба размишљати тако. Зашто сами себе да искључимо, а да нисмо ни покушали да се поредимо. Морамо да видимо где смо...да ли имамо писце и списатељице међународног капацитета. Мислим да имамо. Не видим зашто не бисмо фантазирали. Ех, човек би још увек био у пећини да није размишљао, сањарио....

Ово ми се посебно допало:
Izidjimo iz letargije, uporedjujmo sebe sa drugima, nudimo sebe drugima..

лепо
margos margos 23:46 14.10.2008

Hvala, Vladimire,

Meni je baš prijao ovaj prikaz i Nobelovog komiteta, istorijata nagrađivanja, Klezioa i njegovih dela, ali i komentara Francuza. Nekako, kao da smo dobili 'izveštaj od našeg dopisnika s lica mesta', pa je čitav tekst naprosto živ.

Nadam se da ćemo Te čitati opet.
A Džeremaji 5+, kao i uvek:))
vladimir petrovic vladimir petrovic 03:04 15.10.2008

Re: Hvala, Vladimire,

Margos
pa je čitav tekst naprosto živ.

Hvala.
Bilo mi je pomalo tesko da govorim o nekome ko je dobio tako znacajnu svetsku nagradu (Ko sam ja da ocenjujem nobelovce?) a koji je relativno malo poznat. (Kao sto sam vec negde rekao, ako neko procita njegove knjige prevedene na srpski jezik, ima ih nekoliko, nikako nece moci da prepoznai da one najavljuju da ce njihov autor jednog dana biti nobelovac, jer su umnogome mediokritetske). Takvih slucajeva je bilo sa ne malim brojem dobitnika... Ocigledno je da Nobelov komitet, pri dodeljivanju nagrade za knjizevnost, uzima i druge okolnosti u vidu, a ne samo knjizevne zasluge....

Dakle, mora se imati u vidu kontraverza oko Nobelove nagrade za knjizevnost, posto medju onima koji je nisu dobili su bila tako znacajna imena svetske knjizevnosti kao sto su Tolstoj, Cehov, Ibzen, Zola, Tvejn, Jukio Misima, Borhes, Nabokov... Ova poslednja dvojica (Horhe Luis Borhes /1899-1986/ i Vladimir Nabokov /1899-1977/) su izuzetno znacajno uticali na svetsku pripovedacku literaturu, takoreci nema mladog knjizevnika u svetu koji se nije nadahnjivao njima, a oni su bili ignorisani od - Nobelovog komiteta. A ziveli su dugo, nije ih, dakle, smrt omela...

C'est la vie.
ivana23 ivana23 08:05 16.10.2008

Jos jedan prilog o....

Sara Pejlin kod Nobela

Nobelova nagrada za književnost uvek se čeka napeto, bar u krugu one grupacije koja rapidno stari ako veći ne izumire – među čitaocima beletristike.

..........

Obrazloženja Nobelovog komiteta za književnu nagradu svaki su put bezobzirno prenatrpana opštim mestima; i inače suv i konvencionalan, jezik saopštenja od devetog oktobra predstavljao je i atak na logiku. Nagrađenik je „pisac novih ishodišta, poetske avanture i čulne ekstaze, istraživačhumanosti koja se krije iznad i izvan vladajuće civilizacije“ dočim je još i „ekološki angažovan“?!? Drugim rečima: kakva korist od prevoda kad nešto ne znači baš ništa. Možda je baš zato desetog oktobra u elektronskom etru osvanulo mnogo naslova u kojima se pominje „gospodin Nobel Nepoznati“.

U tekstu za „Blumberg Njuz“ na bloomberg.com Mark Bič konvencionalnu prazninu jezika saopštenja zaodeva u urnebesnu ironiju: „Le Klezio je još jedan u nizu vrednih dobitnika, što je samo drugačiji način da se kaže – dosadnih. Velike su nade da će Le Klezio učiniti jedno veliko čudo: udahnuti život francuskoj kulturi“.

........

Dodeljivanje nagrade Le Kleziou dolazi na talasu besa prema sekretaru Švedske akademiju Horasu Engdalu koji je samo desetak dana pre objave odluke oholo diskvalifikovao američke favorite tvrdnjom da je američka književnost postala izolovana i „parohijalna“. Zasmetala mu je njena usredsređenost na masovnu kulturu, pa su upućeni u takvoj izjavi mogli da prepoznaju Dona Delila, Filipa Rota, bogami i Apdajka: no ako se njihov poetički foto-robot slaže sa ovakvim opisom, onda je verovatno i Tomas Pinčon hipik naduvan teorijom zavere?!

.........

Po nekim analitičarima, dodeljivanje nagrade anonimnom piscu može se nazvati „efekat Sare Pejlin“: kandidat iz Nigdinaca ne otvara nove mogućnosti za stare procedure, nego samu proceduru demaskira kao faličnu. Od Aljaske do Albukerkija ne ide baš transverzala slave; koliko god to bila šteta, veća bi šteta bilo silom ucrtavati ono što (još) ne postoji.

Ceo tekst



jeremija92 jeremija92 08:51 16.10.2008

Re: Jos jedan prilog o....

Posle svega počeću da sažaljevam "jadnička" od 1,4 miliona dolara.:))
Hvala ivana23, još jednom.
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:32 16.10.2008

Re: Jos jedan prilog o....

Hvala Ivana.
Slazem se sa mnogim sto ste naveli. Cak i sa "sindromom/efektom Sare Pejlin" - u smislu da je isplivao na povrsinu jedan relativno miran i nepoznat covek-pisac, s tim sto je, kako bi rekao Jeremija, primoran jadnicak da prihvati iznos od 1.4 mil. dolara, iznos koji mu bas i nije mnogo nedostajao...
Ali, ne sme se zaboraviti da te povike uglavnom dolaze od anglosaksonskog sveta. Ko gubi ima pravo da se ljuti.

Sto se tice vokabulara cinovnika Nobelovog komiteta, evidentno je da rade to nekako staracki, preko volje, kao da ih je odavno napustila zelja da se svide drugima, odnoso sebe ucine jasnim. Onaj ko daje tolike pare moze da se tako ponasa, bar se njima ne moze zameriti da trose sredstva "poreskih obveznika".
Video sam da i prve reakcije samog Le Klezioa nisu Bog zna kako osobite i mudro smisljene, vec stereotipne... Kada bih ja bio u prilici da namaknem toliku lovu, mnogo bih dumao i dumao, smisljao sta i kako lepo da kazem i izrazim sebe u toj izvanrednoj situaciji...
S druge strane, nije Le Klezio 'najgori", bilo je i slabijih od njega koji su dobijali Nobela, premda ovo nije neka uteha.

Ponavljam: kao sto se kaze da, kada se devojka udaje, najsrecniji biva njen otac, tako i u ovom slucaju, najsrecnija je drzava Francuska, ona je ubrala veliki poen, njoj je skoro svejedno kako se zvao taj cije ime formalno figurira...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana