"Svi vi Samoanci ste isti. Ne verujete ni u elementarnu kulturu." ("Fear and Loathing in Las Vegas", Terry Gilliam, 1998)Na samom pocetkuzeleo bih da se ogradim od tumacenja ovog teksta kao jos jednogpokusaja da se pruzi, u svakom slucaju, zaista skromni doprinoskontigentu definicija i odredjenja pojma kulture. Ovde cu se bavitisamo onim kulturnim produktima koje mogu da percipiram kao pogodne zarazmatranje konteksta u kome se nalazim, tj. sopstvene perspektive, stoje, na izvestan nacin, diskurzivna analiza datih dela sa ciljem(auto)pozicioniranja. Za potrebe ovog razmatranja moze se uspostavitiizvesna relacija izmedju ideje interneta i kulture. Kao sto je internetmreza svih mreza, tako se i kultura moze odrediti kao antropocentricnamreza svih mreza simbola, znacenja odredjenih gestova, koje nemaju posebi (prakticne su prirode), u datom drustvenom kontekstu, nastalih kaoplod pokusaja da se prevazidje (samo)izolacija i stvori interakcija sadrugim subjektom("Waking Life", Richard Linklater, 2001). Samim tim,interakcija izmedju razlicitih kultura, ili bolje receno, razlicitihpojavnih vidova JEDNE ideje kulture, neizbezna je, jer je imanentnakulturi i osnova je svakog pomaka u kulturnom kodu izvesne zajednice.Cak i kod ekstremnih vidova kulturnih zajednica, kao sto je, trenutno,npr. Severna Koreja, moze doci do razlicitih preznacavanja tevalentnosti kulturnih kodova, koji se mogu tumaciti kao izolacija, alisamim tim sto postoji konfrontacija, postoji i zelja za interakcijom,mozda dominacijom. Autorefleksija jednog kulturnog koda, njegova transcedenija, moguca je u umetnosti koja se stvara u njegovom kontekstu.Banalan,ali, ili upravo zato, vrlo ekplicitan primer je film Jamesa CameronaTerminator 2: Judgment Day, iz 1991. Suvoparna analiza filmskognarativa vec omogucava uvid u pomenutu mogucnost umetnosti. Samorazmatrnje buducnosti i naravno, bez mogucnosti izostavljanja,manifestacija kulture predstojeceg vremena, ali u okviru i izperspektive samog kraja osamdesetih, onako kako je moze misliti covegtog vremena, predstavlja, na izvestan nacin, autoanalizu znacenja ukodu, njihovo osvescenje, prevazilazenje samodovoljnosti, uz zelju (aline i njenu realizaciju) za negacijom prostorne i vremenskekonzerviranosti. Slicnobi se moglo naci i u Kjubrikovoj "Paklenoj pomorandzi", iz 1971, ukojoj je subjekt, postavljen u sred zabune nastale usred greske u kodu,ili kao posledica nedovoljne semiabilnosti kulturnih krugova (sveovakve odrednice nikako ne treba shvatati normativno) zbog kojihnastaju potkulture, krecuci se u datim koordinatama, nudi mogucnostcitanja prikazanih postupaka sa distance, ostavljajuci mogucnost da seizvesne datosti koda resemantizuju. Naravno, posto je i takav tekstprodukt nekog ili nekoliko kodova, njegova je percepcija uvek u sluzbipromene u drustvenom kontekstu, samo sto u nekim slucajevima umetnosti(teksta) na takvu osobinu drustvo manifestnije reaguje. ***