Nova Umetnost i istorija genocida u Svajcarskoj

milanmuz RSS / 17.11.2008. u 11:21

Recimo, umetnost genetskog inzinjeringa. Da li je moguce pretpostaviti da ce tehnologija GI-a biti do te mere razvijena da drustvo u njoj videti mogucnost za "kulturnu nadgradnju"? Da li ce industrija i korporacije koje se bave GI biti u stanju proizvoditi viskove? To je vrlo razumno ocekivati. Medjutim, vec sada se drustvo (mislim na globalizovano drustvo visokog stepena homogenosti, kakvo danas cine EU i SAD) susrece sa novim problemom koji UGI nuzno postavlja, a to je pitanje autorstva i originalnosti.
Neoromatnicarski genije u NU ne moze da pronadje svoj izraz. NU je umetnost drustva za drustvo. Recimo da je potrebno stvoriti umetnicko delo sredstvima genetskog inzinjeringa. U samom konceptu postoje asocijacije na baroknu operu, narocito italijansku, gde su operske kuce odrazavale raskos dvora u cijem su posedu, tako, UGI svakako ima za cilj da iskaze moc koorporacije koja je proizvodi. Doduse, ne kao u baroku zbog teritorijalne dominacije, ta potreba je eliminisana slobodnim trzistem, na kome se sada odvija borba. Mecena i narucilac dela je sada investicioni fond, ili preciznije, odnosi raznih investicionih fondova i njihova trvenja u cilju ostvarivanja sto boljeg poslovanja. Umetnik je koorporacija. Medjutim, tu je moguce uociti i finije potpodele, i jos neke slicnosti sa italijanskom baroknom operom.
Tekstom, shvacenom u postmodernom smislu, sada se bave marketinski i dizajnerski timovi i/ili agencije, biroi i mogu se smatrati modernim libretistima. Oni su zaduzeni za estetsko dela, tj, imaju za cilj da obezbede njegov smisao, odnosno, uklope ga u mrezu znacenja ciljane drustvene grupe. Deo tima koji se advertajzingom i proizvodjenjem reklamnih proizvoda stvara scenografiju, tj, oprema pozornicu za sto efektnije izvodjenje "predstave". Njihov cilj je da pojava dela bude hepening. Kompozitori su ljudi koji se bave problemom tehnologije proizvodnje NU, dok su izvodjaci radnici, tj. proleterijat. Oni, za razliku od baroka, ucestvuju u procesu proizvodnje umetnosti i bifunkcionalni su u ovom sistemu. Dualizam uloge radnika se ogleda u tome sto su oni u hijerarhiji proizvodnog procesa na dnu lestvice, dok se, posmatrano iz potrosackog aspekta
nalaze na njenom vrhu jer/i cena proizvoda se odredjuje prema njihoj plateznoj moci, koju opet odredjuju koorporativne relacije, odnosno investicioni fondovi.
 Radnika, stoga, ne zanima individua stvaralac dela, njegova percepcija NU je odredjena odnosom platezne moci i zivotnih potreba (npr. ako ima platu od 300$ i dva deteta u skoli, udeo estetskog u odabiru proizvoda je zanemarljiv, te zato koncerte "umetnicke" muzike (institucija koncerta danas insistira na estetskom muzike) nisu interesna sfera proleterijata.
NU nije, kako bi "zdrav razum" implicirao, suprotnost i negacija Stare Umetnosti. Naprotiv, NU MORA da podrazumeva isto sto i SU s tim sto se od stare razlikuje izborom pojavnosti (relacijom materijalnog i diskurzivnog). Npr. svaki novi proizvod nije suprotnost od ostalih proizvoda iste vrste, vec se uporno istice i pronalaze se novi nacini kako je novo isto sto i staro samo mnogo bolje. Reci "revolucija u sminkanju" ne znaci radikalni raskid sa istorijom sminkanja, vec je samo skretanje paznje na opojavljenje neke investicije u toj oblasti sa ciljem samoopravdanja.



Komentari (0)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana