Život

Povedoh ga ja do reke...

gordanac RSS / 02.08.2007. u 09:23

northernpike2005dc7.jpg Pecanje je jedna od vrhunskih ljudskih aktivnosti. Nikad i nigde mi nije tako kristalno jasno koliko malo su se ljudi menjali tokom civilizacije o kojoj imamo pisane tragove kao pri i na pecanju. Pri čemu ne naudite nimalo drugom ljudskom biću, a ne morate čak ni ribi. Nepromenljivo zlo u ljudima je lako dokazivo, sa dobrim uvek ide malo teže.

Koliko smo slobode osvojili, koliko pravde i koliko humanosti uneli u nas, u naše odnose tokom tih hiljada godina? XX vek je eksplozija tehnološkog napretka (ovde bi mogao dug tekst sa naslovom "thank you, physicists of the world!" sa podnaslovom "physicsts and engineers of the world unite"), ali trebalo nam je vekova i vekova da ropstvo počnemo smatrati - neprihvatljivom pojavom. Do takvog stava o ratovima, na primer, još nismo stigli. Ali smo poslali Hubble "where no woman or man has ever been". I sve to vreme smo pecali. Ogroman broj ljudi na planeti, neprekidno, svakodnevno. Ne mogu da se otmem utisku drevnosti kad god odem na pecanje.

Slatka zabluda kojom tehnološki i tehnički razvoj i dostignuća poslednjih par hiljada godina zovemo "civilizacijskim napretkom" nikad i nigde se tako brzo ne rasprši kao u veoma rano jutro na reci, živoj vodi, jezeru ili bari, a o moru i da ne govorim.

Nisu loše (naprotiv!) ni knjige, slike ili skulpture, muzika naročito, umetnost uopšte, kao dokaz u prilog tezi kako smo slatko i nespretno (kako to samo ljudi umeju!) izgradili svest o posebnosti naše, savremene civilizacije gledajući unatrag i često smatrajući da stojimo skoro na samom vrhu piramide dostignutih ljudskih saznanja.

Kad god vam to padne na pamet, treba otići na pecanje. I potruditi se uspešno uloviti štuku.

Internet mi često najviše liči na - pecanje. Veliki nedostatak mu je nepostojanje otvorenog, divljeg prostora, boja i mirisa vode, zemlje, zvukova biljaka i životinja, ali negde je sa sobom internet poneo osnovne stvari koje sobom nosite na pecanje - slobodu, takmičarski duh, očekivanja dobrog vremena, uzbuđenje i radost igre i najvažnije od svega - zadovoljstvo zbog postignutog uspeha. Na internetu možete postići neki mali uspeh, svaki dan. Videćemo (mi, odnosno neki vrlo slični nama) kako će internet izgledati za par hiljada godina. Pecanje je taj test već izdržalo. :))

Od svih voda, svih riba i svih "tehnika pecanja" - moj izbor je štuka na mirnoj vodi, živ mamak vezanwoodlandsningewancepikelv7.jpg "na balerinu" iz čamca sa "šticom" pobodenom blizu trske ili srušene vrbe ili sa obale na kojoj iskrčiš sebi mesto. Ko je štuku pecao, ne treba da mu/joj pišem kako "podvlači" plovak, kako iskače iz vode, kako je treba "zamarati", kako može da "ujede" i kako na kraju ume da se "opuči" i pobegne, koliko god se pažljivo trudili da je dovučete do meredova. Ko je nije pecao - ne vredi pričati. Treba ga/je odvesti na pecanje da vidi, da omiriši, da podeli par sati čistog zadovoljstva kojim može da se putuje kroz vreme.Brzo i lako se može utvrditi koliko se malo ili mnogo razlikujemo.

Možda ne mora štuka, može ovog leta do drevnih pecaroških terena na soma "na bućku", blizu Lepenskog vira

Ponekad odgovaram i na pitanja "zašto ne lov, zašto pecanje?". Lov je izgubio bitku sa tehnološkim razvojem, lov je tek bleda slika onoga što je nekada bio, negde usput je izgubio taj jedinstveni neprekinuti ritual koji je pecanje sačuvalo. I meni najvažnije - lov nije ravnopravan, pecanje bar ima šansu to da bude - lovina u pecanju uvek može biti vraćena svojoj slobodi. Do sledeće udice.Da ne bude zabune - ja sam vrlo privržena tehnološkim dostignućima i zahvalna slučajnosti da budem rođena baš sada, jer ne bih mogla da gledam kako štuka peca, dok pecam po internetu. :)) Samo mi je zgodno da ga upotrebim kao kontrapunkt satima kraj reke.

I naravno - lovačke i pecaroške priče! Jedan mudar državnik je rekao "Nikad se toliko ne laže kao pred izbore, za vreme ratova i posle lova i ribolova!". S tim što su samo ove poslednje laži - bezazlene posledice ljudske prirode i najčešće prozvode smeh. Prve dve su ugrožavajuće, opasne, prozvode tragedije i na žalost veoma žilavo opstaju među nama, dele drevnost bez obzira na tehnološki napredak.

I, naravno, nezaboravna bajka koju možete naći kod skoro svih kultura - bajka o zlatnoj ribici koja ispunjava (najčešće tri) ljudske želje. Šteta što ponekad prođe ceo život, a da propustimo da vidimo koliko je ta priča "više od bajke". Tek odlazak na pecanje daje šansu pravom čitanju priče koju svi znaju, a malo ko mari.

 

zmandicdunav2xj5.jpg

 

 

 

 



Komentari (72)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Doctor Wu Doctor Wu 09:48 02.08.2007

O pecanju ne znam baš ništa

ali samo jedna mala ispravka: umesto
"...physicists of the world!"

trebalo bi da stoji "...engineers of the world".
nsarski nsarski 16:08 02.08.2007

Re: O pecanju ne znam baš ništa

Physicists and engineers of the world unite!

Tako treba da stoji:)))
gordanac gordanac 16:22 02.08.2007

:))

tvoja zapovest je moja želja :)
ispravljeno!
gaus gaus 16:59 02.08.2007

Re: O pecanju ne znam baš ništa

trebalo bi da stoji "...engineers of the world".

Amen to that...
Dule Nedeljković Dule Nedeljković 09:50 02.08.2007

ja se izvinjavam

ali imam dokaz:)
antioksidant antioksidant 10:17 02.08.2007

ja

pokusao pecanje jedanput. ustao u 4, nosio stapove po jutarnjem prevozu, gacao kroz blato da bih nasao lepse mesto blize vodi a dalje od ljudi, bacao satima po vodi neku smesu koju sam suvim zlatom platio (rekose mi to je neko prehranjivanje i posle toga je mnogo lakse pecati - valjda ih navuces), cutao i nisam pusio (sto je tada bio veliki problem) i da nisam poneo pola kila rostiljskih kobasica, ostao bih gladan.
kasnije sam skontao da je greska sto sam isao jos nezreo i nespreman za potrebno strpljenje. za neku godinu cu probati ponovo
ps: a inace mog druga na pecanje navukao buduci tast. sada vise vremena provodi sa njim nego sa zenom. svakog vikenda su negde a tokom nedelje se dogovaraju sta i kako i ko i gde sa cim
pozdrav
MMMila MMMila 10:19 02.08.2007

Raj

Zivim pored Save (jedno 30 m daleko, s parcetom "privatne" obale) u delu gde je raj za pecaroshe ali... ne pecam! Jednostavno, prisustvo reke mi je dovoljno!

Ja pecanje smatram zivotnom filosofijom koja, eto, meni kao takva nije potrebna! A i ne odgovara mi temperamentu! Ko da cuti!
Spiridon Spiridon 10:24 02.08.2007

Re: Raj

- moj izbor je štuka na mirnoj vodi, živ mamak vezan



nikada necu zaboraviti sarance (1,5 kg) koje sam upecao kod restorana "Bela Ladja" preko puta hotela Jugoslavija.

jedan od najlepsih osecaja u zivotu =]


Outsider Outsider 16:04 02.08.2007

Re: Raj

Joj, ima parče privatne obale i ne peca, ts, ts, ts. Pecaroši čujete li vi ovo?
Nego, Mila pozovite vi nas na kafu (ma nije ovo samopozivanje, 'ajte molim vas), a mi usput ponesemo štapove i ostali pribor i lepo zapecamo :)
Možda i neko roštiljče padne...
MMMila MMMila 21:56 02.08.2007

Re: Raj

Sve moze! Jel ja to nisam dodala da je ovo poznat kraj po pecanju??? Topla voda iz termoelektrane koja se srpski troskari, za dzabe greje Savu i skoro da je mrestiliste... 'fataju kapitalce (koje god)!

Ja cu ipak da nafatam i neko prase u selu:)
MMMila MMMila 22:33 02.08.2007

Re: Raj



Outsider Outsider 23:25 02.08.2007

Re: Raj

Ovo je stvarno raj! Kupujem, ne pitam šta košta :)
MMMila MMMila 10:32 03.08.2007

Re: Raj

Znaci, da pocnem da se bavim ribolovackim turizmom!

E, al gliste sami kopate! One bele crvice...majusne, sto kljucaju u kesici ima da kupite u glavnoj ulici s leve strane kad se krene od Beograda, odmah posle mesare! Odatkel jos 17 km ka Sapcu, i s desne strane cu da pored puta cekam!
gordanac gordanac 10:45 03.08.2007

:))

One bele crvice...majusne, sto kljucaju u kesici ima da kupite u glavnoj ulici s leve strane kad se krene od Beograda, odmah posle mesare!

:))
logično!
...a posle ih staviš u frižider
ali, ako ne zatvoriš teglicu dobro....:))
Ustvari sam na početku htela post o mamcima, mislim da pecaroši više pričaju o "dobrom mamku" nego o tome šta su kada i kako kačili (ili izlovili, ako je trofejno i za priču...)
crvi, crvene gliste, rovci, čikovi, zelene gliste, žabe, kederi (ovakvi, onakvi), na parče, gumice (za kečigu), a tek - nokle! o, o noklama treba literatura! :)), kukuruz (namirisan iz teglica :)), crvene krpice, ...tri dana jahanja za samo malo priče!
MMMila MMMila 12:48 03.08.2007

Re: :))

Ma ja zaboravila da kazem da imamo i adu, a na adi lido (pescana plaza se tako zove, jel da). Znaci, porodicu na kupanje (i to dovoljno daleko da ne zvoca), a u hladovini pecanje!
A samo 45 km od Beograda!!!

ZNam ja da izaberem gde da zivim!
MMMila MMMila 12:56 03.08.2007

Re: :))

O mamcima ne znam nista, al znam di imaju da se kupe!

Toliko dosta od mene, valjda! Glista u basti ispod svakog kamena kolko oces, za rovce ne znam, ali tvrde komsije ribolovci da se i to da naci.

A upoznala sam i coveka koji zivi od profesionalnog sportskog ribolova! Ne ono tonu ribe za prodati, nego turniri! Kaze, Boris Beker je fan, a najlepsa su jezera u Kanadi i Bugarska ili Rumunija, nisam zapamtila. Kotizacija za takmicenje (koje traje po nekoliko dana, zavisi od pravila) bude i po nekoliko stotina hiljada eura. A oprema je....wow... ja sam ostala zadivljena, koja pojma nemam! Naravno i nagrade idu i preko pola miliona evra, ako verujete.
E, njega isto mozete da sretnete ovde u komsiluku kod mene...
bocabole bocabole 10:23 02.08.2007

PEC/K/ANJE

Pecanje je jedna od najuspesnijih psihoterapija.
Dunav,drvece.ovlazen hleb stisnut u noklicu ,udica i ja.
Vetar stao, povrsina Dunava kao staklo poremecena samo plovkom moga pecala. LEVO -DESNO,LEVO-DESNO
BUC POD VODU.VUCI.......................Cim, cim i na udici ribica mala.
-IDI KUCI ,DANAS JA ISPUNJAVAM ZELJE !- bacam je nazad u vodu .
Medju noznim prstima na mojim bosim nogama dunavsko blato a u nosu karakteristican miris mog lepog Dunava.
Zabacujem ponovo udicu i gledam kako na sredini Dunava buckaju neke dunavske ale i razbijaju odsjaj sunca na njemu.
Pored mene muskarac sa pola pecaroske robe iz prosecne ribolovacke prodavnice. ne gleda me ,samo kad ja cim cim i pecalo vadim ,i vracam ribu u Dunav,nesto mrmlja sebi u bradu.
Ne moram ni da cujem znam sta prica.-
-Zene i pecanje,vraca ribu !
Mene bas briga ,ja uzivam.
Vec kad pocnem da se pakujem glavu mi zapljuskuju negativni talasi problema koji me cekaju i osecaj da sam ja upecana i u meredovu sa ostalima cekam da vidim sta su drugi odlucili.

bojana Novi Sad
Spiridon Spiridon 10:26 02.08.2007

Daj ribu

Vlasta Vlasta 10:42 02.08.2007

Ola!

Branislav Kovačević Cole Branislav Kovačević Cole 10:52 02.08.2007

Pozdrav ribolovkinji

od neribolvca....preporucam, al se ne razumem u sve te vode....!
pozd.
bkc
ps>Vidim da si bila u Prokuplju...DRAGO MI JE I ZAO STO NISAM BIO
gordanac gordanac 20:31 02.08.2007

pozdrav

prijatelju
bila
ne prolazi ništa
Bilo bi mi drago da si bio.
Jelena Krajšić Jelena Krajšić 11:00 02.08.2007

Goco

Ne mogu da se hvalim u svoje, ali mogu u ime svog žmua, koji jedno pet do petnaest puta nedeljno, makar na sat vremena ide da peca:
- Gde si ti?
- Evo me u kolima, idem u Kać/Begeč/Kovilj/Karlovce/štatijaznam.
- A kad ćeš doći kući?
- Ne znam, nisam još ni otišao.

Puna mi je kuća pecaljki, bambusi, masinice, udice, najloni, kukuruzno brašno, žito, neka čudna šarena hrana za ribe u granulama ispunjava pola frižidera, glisti ima garant, samo ne sme da mi otkrije gde ih drži, ali vidim da mi se sve cveće ocveljilo...

Ovo sve mu je oprošteno jer pravi najbolju čorbu na svetu.

Evo i prilog sa žmuovog pecanja (koje uvek protiče bez mene, betonske):



+ jadne glistice, koje on bez griže savesti muči:



Inače, ove sjajne fotke je napravio naš prijatelj Ostoja iz Podgorice, koji obožava da peca, a bogami i da jede riblju čorbu.

E, a i ja sam bila jednom sa njim na pecanju. Skinula lak sa noktiju, nalakirala nokte, prelistala novine i posle toga vikala: Hajmo kući, hajmo kući, hajmo kući, hajmo kući...
Izgledalo je kao kada Homer i Apu lete u Indiju
Homer: Are we in India yet?
Apu: No.
Homer: Are we in India yet?
Apu: No.
Homer: Are we in India yet?
Apu: No.
Homer: Are we in India yet?
Apu: No.

Sad će doći i Vlasta, sigurna sam, ima i ona isti slučaj, samo što je malčicke prilagodljivija od mene.
Jelena Krajšić Jelena Krajšić 11:07 02.08.2007

Re: Goco

gordanac gordanac 20:32 02.08.2007

joooj

Krajšič, kakva dobra voda!
Jelena Krajšić Jelena Krajšić 21:06 02.08.2007

Re: joooj

Jes' vid'la? Prirodni vojvođanski fotošop, na licu mesta.
Velimir Jeremić Velimir Jeremić 11:05 02.08.2007

Pecanje-sport, psihoterapija ili...?

Rođen sam, živim u gradu na Dunavu i obožavam ga. Imam dosta prijatelja raznih profesija koji se bave pecanjem. U životu sam par puta pokušao da pecam (na reci i na moru) ali mi apsolutno nije jasna suština. Pecanje i lov su po mom mišljenju kroz istoriju predstavljali način pribavljanja hrane. Danas mislim da je to prevaziđeno. Uđeš u prodavnicu i kupiš sirov ili prerađen proizvod (riba, ćureće pileće meso) koje je uz to pregledano itd. Ako je sport, zašto onda da ne uzmemo puške, pa koja nam se životinjka svidi, skinemo je? I u Diznijevom crtaću jedan od likova kaže drugom "Jesu li tebe naučili da je nekulturno da se igraš hranom?" Ovde bih ubacio jedan od pređašnjih tekstova;"Odgovor indijanskog poglavice na ponudu predsednika SAD za kupovinu zemlje" ali ga ne mogu naći-TOPLO GA PREPORUČUJEM.
Ako je pecanje psihoterapija (nisam siguran da je u listi terapeutskih sredstava) možda bi moglo da prođe i tamanjenje zečeva, svinja, krava..?Zar usamljeni boravak na reci i zurenje u plovak ne bi moglo da se shvati u kontekstu otuđenja, bega, straha...Ako je "momačka" varijanta odlaska na "pecanja" sa društvom i gajbama piva i roštiljem, tek mi je on nepojmljiva. Indikativno je zaista da u poslednje vreme vidim sve više devojaka i žena različitog uzrasta kako same pecaju na reci.Prihvatam obrazloženje lovaca da u situaciji kada je životinja neizlečivo bolesna, ostarila ili šta li već, da je humano ustreliti je, kako se ne bi mučila. Kod riba mislim da to ne pije vodu, jer se ne može unapred znati koja će se riba upecati. Ipak i ako se riba upeca, pa se vrati u reku, zar ona ne pretrpi telesna oštećenja od probadanja udice itd. Nisam za onu varijanti da ne jedemo životinje, da ne nosimo kožnu garderobu, ali mi ipak nije jasan ratio pecanja ,pa zaista iskreno molim za edukaciju od strane pecaroša kako bih ih bolje razumeo i podelio zadovoljstvo s njima.
gordanac gordanac 20:27 02.08.2007

pecanje

...ali mi ipak nije jasan ratio pecanja...

Pecanje je strast, sveobuhvatna aktivnost čula, doživljaj i uzbuđenje, igra i izazov, veština i tajna, ritual i zaokupljenost, samo ako tako gledate razumećete da nikakve veze nema sa "psihoterapijama bilo kakve vrste". Osima ako svaku dobrovoljnu, kreativnu ljudsku aktivnost ne smatrate psihoterapijom. Ja ne smatram.

Indikativno je zaista da u poslednje vreme vidim sve više devojaka i žena različitog uzrasta kako same pecaju na reci.

E, hvala Vam na lepoj vesti! :))

ako se riba upeca, pa se vrati u reku, zar ona ne pretrpi telesna oštećenja od probadanja udice itd

Ne.Postoje i snimci sa ribama uhvaćenim (konačno) sa varalicama u trbuhu ili "potkačenim" oko škrga. Štuke su, inače, kanibali (i o tome postoje filmovi), tako da nemate razloga za zabrinutost. Pravi pecaroši su veliki čuvari prirode, nikada ne uništavaju i ne prave štetu, naprotiv, najčešće brinu o poribljavanju, ponekad prenose mlađ iz "kubika" u reku ako je potrebno, prate mrest, pridržavaju se zabrane izlova, to su vam najčešće ljudi koji su odnegovali i očuvali svoju vezu sa prirodom, ,kao živa bića.
Ribokradice, mrežarenje drljanjem, dinamit, izlov eksplozivom ili hemijom je kriminal kao i svaki drugi (i od 2002 je krivično delo, tako da je kažnjivo zatvorom).

Pecanje i lov su po mom mišljenju kroz istoriju predstavljali način pribavljanja hrane. Danas mislim da je to prevaziđeno. Uđeš u prodavnicu i kupiš sirov ili prerađen proizvod (riba, ćureće pileće meso) koje je uz to pregledano itd

Stvar izbora. I odlično što svi imamo taj izbor. Negovanje nekadašnjih instikata može da pričini zadovoljstvo, to bi mi morali verovati na reč, dok Vas neko ne povede do reke... :)

I, ipak, ponesite glavicu crnog luka u džepu - možda se zalomi dovoljno velika štuka, pa će Vam zatrebati da napravite "štuku u mundiru", tu na obali, sveže ulovljenu...ima razlike u odnosu na to kad je kupite u ribarnici, časnareč! :)

Ne znam da li sam Vam išta pomogla, ako Vas pecanje ipak zainteresuje to ći ipak biti između Vas i vode i neke ribe koju ćete pokušati da ulovite...vratili je posle ili ne...bude svejedno. Pecaroši umeju da daju laki poljubac ribama koje vraćaju u vodu. To je poljubac zahvalnosti, najčešće, uz šapat da dovede najstariju ribu u familiji!
Velimir Jeremić Velimir Jeremić 10:44 03.08.2007

Re: pecanje

Hvala najlepše na odgovoru, zaista poštujem slobodu svačijeg odabira hobija, sporta strasti itd. Kao što rekoh, iako sam na reci, i odrastao sam u prirodi, pokušao sam par puta da pecam i da pronađem neko zadovoljstvo u tome, ali nisam uspeo. Uživam u ribljoj čorbi, ribi i drugim životinjkama iz vode (čak znam i da čistim i spremam ribu), ali kada sam na reci, moru ili okeanu, veće mi je zadovoljstvo da plovim, ronim i razgledam biljni i životinski svet ne utičući na njega. Verovano nemam senzibilitet za to.
Pozdrav
jasnaz jasnaz 11:20 02.08.2007

, ko...

Da mi je da se razbaškarim u onom strpljenu koje sam imala kada sam, tamo davno, držala veeliki štap, i gledala u plovak: kako lagano tone, uz povike tatinih drugara: „Ajde, dete, vaaaadi!!”... pa u mom meredovu 24, a u njihovom 8 – deverika: ko... Ili je to možda bio osećaj radosti i zadovoljstva – trenutkom...
d j o l e d j o l e 11:33 02.08.2007

Da li ste

culi za jednu od pecaroskih legendi da se na dnu Dunavskog Kazana i dan danas nalaze gotovo nepokretne grdosije koje se hrane svime sto se obrusi niz litice kanjona (prica potice od ribara koji se kunu da se ispod povrsine reke nekad mogu nazreti obrisi ogromnih riba koje mile po dnu).

Dokle god bude pastrmki, stuka i sarana znacemo da su nam bar reke ciste. Kada i oni nestanu, to ce biti siguran znak da smo definitivno preterali.

Slatka zabluda kojom tehnološki i tehnički razvoj i dostignuća poslednjih par hiljada godina zovemo "civilizacijskim napretkom" nikad i nigde se tako brzo ne rasprši kao u veoma rano jutro na reci, živoj vodi, jezeru ili bari, a o moru i da ne govorim.

Tu nikakva tehnologija jos uvek nije uspela da prodje :)
Tanja Jakobi Tanja Jakobi 12:48 02.08.2007

u pecanju dobrih blogova

gordanac gordanac 13:00 02.08.2007

Re: u pecanju dobrih blogova

evo, ako može, pomoć prijatelja: :))

evo malo istorije...by TJ

a sličicu ne mogu da vidim, samo link koji je imao 2x http (to se i meni dešava:), pošalji mi link sličice by PP, pa ću je staviti...
fixer fixer 12:54 02.08.2007

jadne ribe

kad nemaju mišiće na licu, pa nam pokažu kako too boli
nsarski nsarski 13:36 02.08.2007

Re: jadne ribe

Ribe nemaju osecaj bola. Ptice i sisari imaju. Kod riba postoje nosiceptori koji "osecaju" prisustvo ostecujuce sredine oko sebe (kiseline, na primer), ali ribe nemaju dovoljno veliki mozak da "osecaju" bol na nacin kako to osecaju sisari ili ptice.
zlokut zlokut 14:44 02.08.2007

Re: jadne ribe

Ribe nemaju osecaj bola


U tesktu za koji ste postavili link bol kod zivotinja se definise ovako:

"To demonstrate that an animal is capable of pain perception,
it must be shown that, first, the animal can perceive
the adverse sensory stimulus and, second, that it
reacts both physiologically (e.g. inflammation, cardiovascular
changes) and behaviourally (move away from the
stimulus). However, to show that this is not simply a
nociceptive reflex, it is necessary to show that the animal
learns that the stimulus is associated with an unpleasant
experience and avoids it."

A zakljucak teksta je:

"The results of the present study demonstrate nociception
and suggest that noxious stimulation in the rainbow
trout has adverse behavioural and physiological effects.
This fulfils the criteria for animal pain as stated in § 1.
Future work should examine the cognitive aspects of noxious
stimulation to assess how important enduring a noxious
potentially painful event is to the mental well-being
of this species.".

Da li se radi o previdu sa vase strane, ili imate neke dodatne informacije kojih nema u tekstu?
Brooklyn Brooklyn 15:11 02.08.2007

Re: jadne ribe

Ribe nemaju osecaj bola


ali od ajkule se branis tako sto je udaris po njusci. nesto mora da oseca.
nsarski nsarski 15:53 02.08.2007

Re: jadne ribe

Pa, cela stvar je prilicno ispolitizirana, nazalost. Veruje se da ribe ne osecaju bol jer nemaju neokorteks koji je za osecaj bola potreban.
Ovde na primer postoji diskusija o tome. Relevantan citat je:

Do fish feel pain?
The world's foremost expert on the subject is Dr. James D. Rose of the University of Wyoming. He's spent 30 years working on questions of neurology, examining data on the responses of animals to painful stimuli. In 2003 Rose published a landmark study in the journal Reviews of Fisheries Science, concluding that animals need specific regions of the cerebral cortex in order to feel pain. And fish do not have them.

But doesn't it hurt to have a hook in your mouth?

There's a big difference between pain and the perception of pain (which scientists call "nociception". Dr. Rose explained to London's Telegraph newspaper:

"Pain is predicated on awareness … A person who is anaesthetized in an operating theatre will still respond physically to an external stimulus, but he or she will not feel pain. Anyone who has seen a chicken with its head cut off will know that, while its body can respond to stimuli, it cannot be feeling pain."

U svakom slucaju, primedba je na mestu. Ja sam kategoricki rekao da ribe ne osecaju bol, mada se to ne zna pouzdano.
zlokut zlokut 18:12 02.08.2007

Re: jadne ribe

A na ovoj adresi (ne znam kako se stavlja link) : http://uwadmnweb.uwyo.edu/Zoology/faculty/rose/recent_publications.htm mozete procitait kako taj isti Dr. Roze pobija zakljucke clanka o nosireceptorima koga ste vi prvo naveli da pokazete kako ribe ne osecaju bol ,a cije sam ja zakljucke posle citirao da pokazem suprotno.

Za mene kao laika ovakve situacije gde ideologija utice nauku cesto znaju da budu veoma frustrirajuce jer mogu jedino da posmatram naucno-ideolosku"utakmicu" sa strane, nemajuci pri tome blage veze ko u toj utakmici pobedjuje (i da li neko uopste pobedjuje). A pitanje me interesuje zbog etickih implikacija tipa da li je opravdano ubijati ribe radi jela (kada bi bilo dokazano da ne osecaju bol, batalio bih odmah sve vrste mesa osim ribljeg).

Ali kad ni vi, kao dokazani erudita, ne znate odgovor, onda je bolje da se manem corava posla...
nsarski nsarski 18:38 02.08.2007

Re: jadne ribe

Haha,
pa predji na jastoge i dagnje, oni sigurno ne osecaju bol:))
antioksidant antioksidant 08:02 03.08.2007

Re: jadne ribe

Brooklyn
Ribe nemaju osecaj bolaali od ajkule se branis tako sto je udaris po njusci. nesto mora da oseca.

ajkula nije riba.
Jelena Krajšić Jelena Krajšić 08:56 03.08.2007

Re: jadne ribe

Ajkula nije riba?!
Ja sam bila sigurna da jeste.
A šta je onda ajkula ako nije riba?
gordanac gordanac 09:24 03.08.2007

:))

ajkula je auto
to je jedini auto koji prepoznajem i naučila sam da se zove "ajkula"
nijedan drugu marku ne znam, nije me zanimalo nikada...
Jelena Krajšić Jelena Krajšić 09:29 03.08.2007

Re: :))

Znaš Goco juga i stojadina garant :))
I na ovom mestu se završava poznavanje marki automobila naših sugrađanki Goce i Jelene...

antioksidant antioksidant 11:30 03.08.2007

Re: jadne ribe

Jelena Krajšić
Ajkula nije riba?! Ja sam bila sigurna da jeste. A šta je onda ajkula ako nije riba?

pa ajkula. isto ko su delfini - delfini a nisu ribe. isto kao sto pauci nisu insektu.
i cuo sam da ajkule moraju uvek da se krecu da bi disale. ako bi stale, ne bi mogle da disu
Jelena Krajšić Jelena Krajšić 11:41 03.08.2007

Re: jadne ribe

Hajmo redom:
- ajkula jeste riba
- delfin je sisar
- pauk nije insekt

gordanac gordanac 11:45 03.08.2007

e, Krajšić

stalno me pogađaš u asocijacije :)
- pauk nije insekt


"a kad je na televiziji emisija o paukovima, onda samo moja mama sme to da gleda bosa, mi ostali imamo čarape" - copyright, desno srednje žensko dete (5 godina)
Jelena Krajšić Jelena Krajšić 11:52 03.08.2007

:))))

Mame su najhrabrije na svetu! :))

Nego šta ću sada, moram da uzvratim istom merom:

"Mama, a da li Deda Mraz skine bradu i brkove dok pere sudove?"
copyright Pavle, 3-4 godine, ljubi ga pametnog tetka Jelena
nsarski nsarski 12:33 03.08.2007

Re: :))

Negde sam cuo da je dizajn za taj automobil (Citroen "ajkula" napravio Pikaso. Mozda ga zato prepoznajes:)
Neki su posle, inspirisani time, preradili svoje Citroene u Pikaso stilu:


Mozda je ovaj dobar za pecanje - zbune se ribe. Ovaj nije za nocnu voznju (svetla mu nisu pravilno rasporedjena), a i zmigavci su zbunjujuci. Or'ginal Pikaso:

antioksidant antioksidant 12:49 03.08.2007

Re: jadne ribe

Jelena Krajšić
Hajmo redom: - ajkula jeste riba- delfin je sisar- pauk nije insekt

ok
MuadDib MuadDib 21:50 03.08.2007

Re: jadne ribe

Q: Ко је највећи летећи сисар?
А: Стјуардеса
skyspoter skyspoter 13:25 02.08.2007

only in england

Nedavno sam u biblioteci naisla na predavanje drusta za zastitu ribnjaka u basti (pond)
Predavanje na temu “Kako sam sacuvao ribicu od moje osme godine”.

dunjica dunjica 13:55 02.08.2007

Najpoznatiji pecaroš

nsarski nsarski 13:58 02.08.2007

Re: Najpoznatiji pecaroš



Hemingvej sa ulovom.
MuadDib MuadDib 14:43 02.08.2007

Истина!!!

I meni najvažnije - lov nije ravnopravan...

Веома сте у праву, лов није равноправан, говорим из 30-тогодишњег ловачког искуства, чак нисам ни лош стрелац. На једног одстрељеног фазана утекне отприлике 10! (ово НИЈЕ ловачка прича).

Веома леп блог, btw.
AlexDunja AlexDunja 19:16 02.08.2007

ej GordanaC

ael ovo trol?
gordanac gordanac 19:24 02.08.2007

:))

Take me to the river NE MOŽE nigde biti troll! Svugde je neophodno i više je kao pitanje, a evo ga i odgovor




Art Pepper - What Is This Thing Called Love
AlexDunja AlexDunja 19:28 02.08.2007

Re: :))

vidi onda ovo,posle cemo talking heads,stvarno im je
dobra verzija:))))
Vlasta Vlasta 20:58 02.08.2007

Pa je ne znam šta je ovo..

slala komentar, nema ga..ko zna gde sam ga metla....Nego, htela sam jednu ribolovačku koja se meni desila. Vraćamo se čamcem i sa velikog Dunava polako skrećemo u Dunavac,onaj kod mornarice, gde držimo čamac. Kako smo se približavali obali primetimo na istoj neko čudno kretanje. Mi tamo, kad ono dvoje brezobzani! On sedi na onoj poslednjoj stepenici što već ulazi u vodu, a ona ne pokraj njega. Šest sati pridveče!? Ljudi decu šetaju i pse tuda!. Svi četvoro smo ćutali dugo. Niko ništa da dobaci. Krajnje čudno, poznavajući nas. Vežemo čamac, izađemo, sednemo u kola, krenemo, kad će ti drug Max - u kojem se skupljalo i kuvalo - prijatelju Đorđu: "Ej, mogli bi da se vratimo na pecanje, ovi dvoje su sad dobro nabućkali". Onda smo pukli. Bilo je čak i predloga da se vratimo, ali nisu prošli AFŽ.
Черевићан Черевићан 22:12 02.08.2007

пецаљки трептоокој у споменар

Узбућкало
Чекамо на сома
поширока река
Чамац споро ваља
Измишљеном причом
Пленим пажњу твоју
Све нади усмерен
Да спонтано посве
Пропраћакаш крошакуми
Рибицу ти своју
nsarski nsarski 22:28 02.08.2007

Re: пецаљки трептоокој у споменар

Cher, jel' su ove pesme pisane u mladjim danima, ili nas to sada, u trenutku, darivas? :)
Mislim, som i buckalo, toga na Malti nema koliko znam?
MuadDib MuadDib 22:46 02.08.2007

Re: пецаљки трептоокој у споменар

Сопроштењем
Mislim, som i buckalo, toga na Malti nema koliko znam?

да не испаднем медијапан

Да спонтано посве
Пропраћакаш крошакуми
Рибицу ти своју

ваљда нам је јасно,
дизвинете

nsarski nsarski 22:50 02.08.2007

Re: пецаљки трептоокој у споменар

Shvaceno!
Ja sam ispao medijapan:))
Черевићан Черевићан 22:55 02.08.2007

Re: пецаљки трептоокој у споменар

поштовани nsarski додуше ни река нема помалти, док стихоклеп настаде онако у невезушу. вечерас.
nsarski nsarski 23:48 02.08.2007

Re: пецаљки трептоокој у споменар

Sjajno. Ja sam ono samo pitao jer se negde pominjale taste i to, pa reko...hrabrost.
gordanac gordanac 08:27 03.08.2007

слика за у споменар

Malta, Gozo, (malo, levo, usred mora), pa preko oblaka do Sicilije (a u međuvremenu pecanje po sredozemlju....)



eto. čerevićan, sad da te i vidimo, ne samo da čitamo :)
Черевићан Черевићан 08:51 03.08.2007

Re: слика за у споменар

хвала gordanac пажљиви сте .оно, нисмо нешто прос(т)рани но смо таман ди треба се уленгерисали
Torpedo Torpedo 10:59 03.08.2007

Nemam

sta da dodam na ovu temu sem bloga Gorana Markovica "Da li su pecarosi samoubice?".
Tanja Jakobi Tanja Jakobi 13:00 03.08.2007

u dubokoj vodi...

nsarski nsarski 20:33 04.08.2007

Eh, gordanac,

odoh ja jutros na pecanje na Misisipi. Bilo rano, oko 5, jos mrak. Sa dva drugara, smestili se, zabacili. Ja stavio tri stapa - na jedan kukuruz, na jedan hleb, na treci glistu. Moj drugar na pilece grudi digne soma - oko 1kg. Pecamo dalje. Onom trecem se zamrsio najlon, bogoradi, kida, ukce. Kad, udari mi na kukuruz! Cimaj vuci, i izvucem sarana od 2kg (mozda i veci, ali da ne preterujem). Sedeli jos par sati, ja izvuko dva "drum"-a (ne znam kako se zove - bela riba, ukusna, nema mnogo kostiju) na glistu - svaki po 150gr. I to je to. Slabo.
Ali, ona izmaglica nad rekom, pa ptice sto ce jave (i zabe, bogami), pa nekoliko srndaca protrca. Raj.
dunjica dunjica 20:50 04.08.2007

Re: Eh, gordanac,

NSarski, je l to stvarno ili se sjetio Huck Finna? ;-)
gordanac gordanac 20:58 04.08.2007

:))

k`o da sam bila...
trebalo bi da je to naš bandar...

drum obični



drum crni

nsarski nsarski 21:49 04.08.2007

Re: :))

Ma stvarno, pobogu (idem i sutra:)). To je ovde skoro jedina zabava, i ja je cesto upraznjavam.
Ovaj "moj" mi vise lici na gornji - srebrnkast, ide samo na glistu. Moze da poraste i do 1kg (ja sam samo jednom tolikog uhvatio za ovih nekoliko godina), ali obicno su 50-300gr, zavisno od sezone. I dobri su za jelo: malo brasna, pa na ulje i ko bog.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana