Lagano klizi i ističe novembar i pada mi na pamet jedna priča koja zaslužuje i mora da bude ispričana, baš sada, jer radi se o – Novembru.
Drugim rečima o - istrajnosti, talentu, malerima i nepokolebljivosti.
Svevišnji i Sudbina – zbirno bi mogli biti nazvani Roditeljima Nevolje ili "Okolnostima" – dakle, upravo su oni znatno kreirali izazove i iskušenja pred mladim Goranom Kostićem zvanim Kosta, početkom devedesetih.
Sudba se potrudila da plamenu zoru njegovog benda "Studeni Studeni" zamrači ludilom rata a mlađanog Kostu sa samih vrata studija iza kojih se nestrpljivo čekalo na najperspektivniji bend tadašnje Cro pa i SFRJ scene , oduva u pravcu Juga. Nestrpljivo i sa velikim nadanjima očekivano prvenče, koje je trebalo da producira Koja lično, krvave Okolnosti odložile su za neko drugo vreme, neko drugo mesto i neki drugi svet. ...tačnije – Niš. Uteha na Jugu, dakle.
Priznajmo da nema boljeg mesta za "novi početak" mladog punk autora iz Zagreba, naročito ako znamo da su prvi i jedini put Nišlije punk doživele na koncertu legendarnih "Tožibaba" daleke '84.
Dakle, samonikli u Zagrebu 1986, Studeni Studeni su, i pored dosta svirki širom SFRJ uspeli objaviti samo jedan singl, tiraža celih 1000 komada i simboličnog naslova "Čisto kao suza" (1990.)
Selidbom u Srbiju reinkarniraju u Novembar, i kao i ostali izbegli - kreću od nule, tj samo sa onim što nose u sebi.
Ulogu Sudbine smo shvatili, a sada na red dolazi još duhovitiji režiser :
Kada je Svevišnji delio rockerske, punk i ostale imidže, Kosta, iako sudbinski orijentisan i rešen da bude frontmen garažnog punk benda koji sa stejdža zakucava pojavom, ostavljajući iza sebe spaljene mikrofone i pojačala te par tisuća estrogenom stondiranih šiparica, definitivno nije imao pozivnicu:
Meni lično, više je ličio na nekog, uvek dobro raspoloženog "sestrinog najboljeg druga" kojeg bez problema (i pardona) šaljemo po pljuge i pivo. "Stvari vrlo loše stoje..."- što bi sam Kosta rek'o u svom prvom hitu.
Naravno da se sada moramo prisetiti one stare da bog odnosi ali i - daje :
Stvari se, naime, kolosalno menjaju kada muzika krene, i kada Kosta pusti svoj autentični vokal. Vokal ? Prokletodobar vokal, hajde da kažemo. Tada ne možete a da ne ostavite na tren to što radite, i zastanete da poslušate malo bolje sve što vam ta čarobna hemija glasa i dikcije bukvalno – daruje. Može mi se da tvrdim da je ovo jedan od prvih 5 vokala cele ex Yu. Ako ne i prvi, s obzirom u kakvim se okolnostima cela priča odvija. Za mene sigurno jeste.
Volim autsajdere, poznato je, skoro pa sam suzu pustio gledajući onog Velšanina kod myredneckself svojedobno, a možda i uđem u istoriju kao prvi kome punk (Kostin,naravno) čini slične senzacije i tera ga da pravi one smešne kretnje kao na koncertu što se rade, uz pobednički smešak i propratnu misao da eto "ipak neko shvata kak' to treba da se dela"...
...i - sva ta upornost i vera u sebe : da bi smo plastičnije shvatili stepen Kostinog fanatizma ideje i nepokolebljivosti - hajde da zamislimo recimo, menekaotakvog kako sa sve "mseeem čouvvveččče" retorikom i dikcijom pokušavam da etabliram punk bend negde u fuckin' Zagorju. Tačka.
Potpuno je jasno da je geografsko pomeranje i kidanje svih veza potpuno osakatilo rastući publicitet koji su kao bend imali. Ne i volju, srećom : počinje lagan proboj ka radio stanicama i malim svirkama – što mora da je bilo veoma zabavno tokom devedesetih, kao i povezivanje sa drugim "mladim nadama" (Atheist Rap, kasnije će upravo Radule kumovati Kosti na venčanju, KBO)... Kosta ubrzo "dovodi" u Niš Brejkerse, KBO i Kaznu za Uši i stvari se pomeraju.
Pomeraju - toliko da se dešava sledeće :
"Milan je došao u garderobu posle neke naše svirke na Akademiji i predstavio se punim imenom i prezimenom. Bilo mi je smešno, jer – ko nije znao ko je Milan Mladenović? Ponudio se da nam pomogne i kasnije snimio akustičnu gitaru na našoj pesmi "Gledaj kako ljubav umire" Simbolično.
Prvi album, "Deguelo" snimaju '93, objavljuju '94, a "Irena", a tko bi drugi - probija led. Perfektno zvuči i danas. Naprosto - zaustavlja sve okolo kada krene
Sledeći album – "Blues južene pruge" izlazi '97 uz pomoć prijatelja iz "Atheist rap"a u izdanju Radio B92. Po mnogima – njihova najbolja ploča. Hm, ukusi...
Treći album "Licem prema zemlji" snimaju u septembru 1999.
Ja ne umem da kažem šta je od čega bolje, zaista. Najzanimljivije je to što možete staviti "Irenu", staru skoro 20 godina i neku najnoviju stvar - razlike u energiji – nema. Dakle, kao nekome kome su uzori Meat Poppers i Black Flag – Kosta bi trebalo zaista da svira punk. Po meni : čist jak new wave u najvećoj meri, i to ono najbolje od njega - kada bi danas postojao new wave – tako bi mogao zvučati.
Novi autorski album sa 16 pesama treba da se dogodi do kraja godine (čitaj : biće 2011...pu-pu-pu)
Osim toga, Novembar se pojavljuje i na dve bitne kompilacije :
sa pesmom Šarla akrobate "O,O,O" na kompilaciji "Kao da je bilo nekad" (2002)u čast počivšeg Milana Mladenovića, i na kompilaciji "Pankrti 06" (2006) sa pesmom "Kdo su ti ljodje" koju Kosta peva na slovenačkom.
Poslednje, ali ne i konačno je album "obrada" koji je kao ideja u životu još od 2004 - "Album je urađen iz poštovanja prema nekim bendovima, uz koje smo odrastali i u čijoj muzici je moja generacija uživala. Mogli smo da uradimo deset takvih albuma" - a biva konačno sklopljen s jeseni 2008 kao "Radulizmi" u čast kuma, a kako bi, i u impozantnom tiražu od 500 primeraka.
Album "Radulizam" između ostalog donosi i obradu "Vjernog psa", pank klasika riječkih Termita, Azrinu "Proleće 13. u decembru", "O, o, o" beogradskog Šarla akrobate i "Ogledalo" Petra i zlih vukova.
Tu su i dve pesme rodonačelnika jugoslovenskog panka ljubljanskih Pankrta - "Za železno zaveso" i "Kdo su ti ludje", zatim Renata Metesija tj obrade pesama njegovih bendova Patrola i Zvijezde - "Ne pitaj za mene" i "Mesto pod suncem".
I još nešto : trebalo je tu da se nađe i pesma Prljavog Kazališta "Neka te ništa ne brine"
evo šta kaže Kosta, septembra 08 :
"Nisu nam dali da se stvar objavi, rekli su da nisu zainteresovani. Moj dobar prijatelj u Zagrebu mi je rekao u startu da od toga verovatno nema ništa. Nisam se razočarao, oni su već po izjavama dali do znanja da nisu zainteresovani za bilo kakvu saradnju sa nekim iz Srbije", kaže Kostić i dodaje da je snimku obrade pesme Prljavog kazališta slao u Zagreb muzičkoj organizaciji koja ih zastupa, ali da tamo "nisu hteli ni da je saslušaju".
"Procedura je od mene tražila da predam pesme u SOKOJ, da bi oni službeno prosledili MP3 u ZAMP i tražili u moje ime dozvolu od bendova koji su obrađeni. Odgovor iz ZAMP-a je bio ljubazan, da se Renato Metessi slaže, da misle za Štulića da se ne slaže iako ga nisu kontaktirali, da Termiti nisu prijavljeni u ZAMP te da se Jasenko Houra ne slaže. Original maila su mi prosledili iz SOKOJ-a da pročitam. Prihvatio sam odgovor najnormalnije, jer niko nema obavezu da ti da ključeve svojih kola ako neće. Na telefonsko pitanje novinara je li istina da se ta pesma neće naći na disku zbog neodobravanja Houre, odgovor je jednostavno bio – da. Prijatelji iz Zagreba su mi rekli da ne zovem, jer Houra neće dati dozvolu bendu iz Srbije, ali ja sam bio uporan i ipak pokušao"
Evo šta kaže druga strana (a zbog čega sam razmišljao da blog ima naslov "Zadnje Jaje Hrvatsko") :
"Srpski su se mediji raspisali o tome da se pjesma 'Neka te ništa ne brine' Jasenka Houre i Prljavog kazališta nije našla na albumu srpske grupe Novembar jer frontmen grupe Goran Kostić Kosta navodno nije dobio dozvolu od Houre, o čemu vođa Prljavog kazališta zapravo ne zna ništa. U razgovoru s Hourom saznali smo da ga Kostić nije nazvao, niti on Gorana Kostića Kostu poznaje, a ne zna ni za grupu Novembar, uz ispriku da je do grla u snimanju novog albuma koji uskoro završava." - šta reći osim da je Svet prepun Bitnih & Nadobudnih
(btw, Unfuckable slušao album PK "Tajno Ime" i težak je ŠIT od dosade, moj topli pozdrav tom...kakosezvaše...
Jaju.)
ps :"jaje" – reći nekom : stisnut, stegnut, sisa
U jutrima je sva istina, uživajte, tko voli