(lat. prazan privid, ništavnost, sujeta)
Preterana briga o sopstvenoj telesnoj ili duhovnoj lepoti, o sopstvenom izgledu, atraktivnosti i lepo formiranom karakteru je definicija Sujete, barem po nemačkom prevodu iz Vikipedije.
Sujeta, kao takva, nam je svima poznata, i srećemo se svakodnevno sa svim njenim oblicima.
No, postoji i virtuelna sujeta – kao fenomen!? Ili kao devijacija!?
Krenimo od pretpostavke da je virtuelno sujetna osoba, ogrezla u virtuelno postojanje, pod pseudonimom, naravno - i tim svojim vidom postojanja, nadvladava realnost u toj meri, da se samo u tom svom virtuelnom “ruhu” oseća dominantno, posebno, potrebno, bitno, veliko … ostvareno.
Koliko nam to govori o realnoj slici osobe koja se krije iza pseudonima, poznatijim kao: nickname?!
Propratna pojava virtuelnoj sujeti je virtuelna ljubomora. Osoba koja doživljava virtuelni svet kao stvarni, oseća i manifestuje ljubomoru, kao oblik nezadovoljstva o imaginarnom svetu u kome “postoji”.
Uzmimo za primer Blog, i reakcije na broj komentara, preporuka na iste ili na sam tekst, ili još bolje: autorska opcija, naslovna strana, VIP staus.
Koliko vam je sve to zaista bitno?
Koliko vam znači sopstveni, a (možda) smeta tudji VIP status?
Koliko ste opterećeni slikom o “vama” koju ostavljate kroz svoj nastup – virtuelni?
Ukoliko ste sposobni da na deo ovih pitanja date iskren odgovor, prvenstveno sebi, bićete u prednosti u odnosu na pseudonim koji vas zastupa. Ukoliko po pročitanom tekstu, vaša prva reakcija bude obraćanje nekome, sa kim verujete da ste istomišljenik, putem pp-a, onda imate problem. Ogrezli ste u nešto što vam remeti realnost. Svest je prešla u imaginarni oblik, realnost postaje marginalna, samo se još u njoj funkcioniše mehanički. Počinje nesvesno da se živi virtuelno.