Ajaccio, Mt San Pietro, Corsica

49 41 RSS / 01.12.2008. u 01:28

Taj daleki 30. Novenbar 1981. izgledao je i poceo kao i ovaj danasnji.

Nebo je bilo sivo, koje se utopilo u sitne pa u krupne pahulje snega; koje su pocele da zatiru sve boje belim pokrivacem.

Tacno, 27 godina ranije, na danasnji dan; umorio sam se od "skakutanja" po kisnim aerodromima. Pula, Dubrovnik, Split, Titograd, Skoplje. Pretpraznicni tempo licio mi je da cu imati predaha za praznik.

Praznik kod majke, izdasni ruckovi, drugovi iz detinjstva i naravno provlacenje sa njima kroz lokalne, zadimljene kafane. Gostoljubivost i obostrana spona, koja vuce korene jos iz detinjstva; a, kao takva dokazala se u mnogim fazama zivota - vrlo jakom.

Do pola ispijeno pivo, drugo "nenadano stvoreno"; naruceno sa kozna kog stola u kafani; neko meni neznan u medjuvremenu prepoznao me ili tajno naruceno od mog imenjaka, za istim stolom i njegovo pravdanje:Mos fol, Qe qitash... (Ne, pricaj, Izvolte i cuti,... na albanskom; meni vec davno izgubljenom jeziku zbog neupotrebe).

Pozeleo sam da "bezim" iz vlage, kisa, dima, provincije i od obilnih ruckova, vecera.

Da, bezim ili da dokucim i vidim dotad nevidjeno, neomirisano, dozivljeno - da ga utkam u sebe; na topli, suncani mediteran.

Let, jednodnevni izlet na Korziku, Ajacio - oduvek sam obozavao takve letove.

Zorom kreci, svud prodji, nocom kuci dodji.

Celog zivota ranoranilac, pa i tog - kao i ovog jutra. Nos naslonjen uz zamagljeno staklo dnevne sobe, majcinog malog stana, povremeno bacanje pogleda na zidni sat i brojanje odlazecih autobusa po redovima voznje ka Skoplju, ka aerodromu. Let JP ... 15:15 Skoplje-Ljubljana.

Sutradan ...

... plavi mediteran pod nogama. Suncan, verovatno topao i nikad dotada vidjena Korzika i Ajaco.

Od 7-10 ujutru, trajala je dilema kom cu se "carstvu prikloniti". Suncu ili tmini, mirisu ili smradu, svetlu ili tami?

Svojoj potrebi ili bozijoj, htenju ili mnenju.

U, deset pada zadnja odluka - krupne pahulje snega "presudjuju"! Ostajem gde jesam.

Pahulje snega, sve krupnije i krupnije, tada kao i sada pokrivaju, zasipaju sve. Ostro pretvaraju u zaobljeno, crveno zastiru belim, stameno i hrapavo u klizavo.

Zamisljam kako se kacanickom klisurom, ubljuzganom tockovima sporo provlace taljige, autobusi i ja u jednom od njih; na putu za Skoplje. Kamione iz obliznje cementare kako se divlje udenjuju u ionako neuslovni saobracaj.

Ostajem u provincijskoj lokalnoj, vlaznoj tami jos dva dana praznika - Zakljucujem!

Sedi, gdisi kad za po snegu ni za gde nisi; izuzev suncanom vrhu planine na skijama ili u planinarskim cipelama - vise sebe tesim da odagnam tugu za nevidjenom Korzikom.

Sledece jutro me "zatice prva udarna vest" na radiju. Inex Adrijin avion je nestao sa obrisa radarskog ekrana iznad aerodroma Ajaccio. Potrage za njim su u toku. Izjava komercijalnog direktora da su u kontaktu sa vazduhoplovnim vlastima,... i da drze situaciju pod kontolom,...da se jos ne zna.

San Pietro je vrlo nepristupacna planina sa svojim ostrim vrhovima u neposrednoj blizini aerodroma Ajaccio. Nazubljenim vrhovima kao sto postoje na mnogim ostrvima tokom erupcija i tektonskih pomeranja.

Danas je punih 27 godina kada je avion na letu:

JP 1308 LJUBLJANA - AJACCIO, novi avion DC 9 Super 80 (MD80)

sa 180 putnika i clanova posade-od toga 12 zaposlenih u Inex Adria Airways; doziveo katastrofu na rogljastim liticama Planine San Pietro iznad aerodroma Ajacio.

Nesreca je upisana na 32. mestu u lestvici od 100; po broju zrtava u analima crnih hronika vazduhoplovstva.

Druga na nebu Francuske.

U znak secanja na kolege, Kapetana, Kopilota, Mirana i njegove zene; koji su "ostavili" dvoje dece 2 i 4 god. kod babe i dede. Decak i curica koji su izgubili oba roditelja u istom trenu. U znak secanja ostalih zaposlenih u Inex Adria Airways.

U znak secanja na putnike, koji su hteli i zeleli, kao i ja - da vide SAMO - parce mediterana.

 

 

 

 



Komentari (0)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana