Planeta

Papir, Ždral, Hirošima

gordanac RSS / 06.08.2007. u 02:17

06.08.1945. bomba se zvala  "LittleBoy", avion je bio Enola Gay, cilj je bila  - Hirošima.                                                                                     

craneorigamiwhoopzw8.jpgNakon godina eksperimenata, A-bomba je bila upotrebljena, a da svet u tom trenutku, ustvari nije znao da je podignuta zavesa jednog posebnog čina na velikoj pozornici dostignuća jedne civilizacije. Pocepali smo atom i prvo što nam je palo na pamet je da vidimo kako energija tog razderanog sistema deluje u ratovima.

Užas Hirošime i Nagasakija (09.08.1945., bomba se zvala "Fat Man" ) je bio traženi odgovor, a da je svet ustvari ostao uskraćen i za pravi odgovor na pitanje "Zašto?".

Tek posle je munjevito, eksplozivno, počeo razvoj u svim drugim oblastima, tek posle smo se setili da svo te znanje koje je pocepalo atome možemo iskoristiti za dobre ciljeve, za tehnološki napredak, za skoro sva čuda oko nas, koja danas smatramo prirodnim, od kompjutera i Hubble-teleskopa, do načina proizvodnje hrane i rešavanja tajni gena.Od nezgrapnih katoda do IPod, od radio-stanica Morse-koda do mobilnih telefona.

Probajte danas da objasnite petnaestogodišnjaku da je postojalo vreme kad ljudi nisu SMS-komunicirali  ili još teži zadatak - probajte da mu objasnite kakve to veze ima sa A-bombom. 

A nije bilo iznenađenje, ustvari, videti kraj procesa koji je počeo kvantnom mehanikom, istraživačkim rezultatima do kojih su došli Lise Meitner, Otto Hahn, Robert Oppenheimer, Niels Bohr, Albert Einstein, i mnogi drugi, da bi sam projektni zadatak pravljenja bombe, nazvan "Projekt Manhattan" bio obavljen na tri mesta: Los Alamos, New Maxico; Oak Ridge, Tennessee; Hanford, Washington.

Na današnji dan ja se nikad ne setim fizičara, inžinjera, vojnika, stratega, političara koji su A-bombu stvorili, o njima danas pišem samo zbog izvora informacija za one koji možda ne znaju kako je sve počelo. 

Današnji dan ja obeležim pravljenjem bar jednog papirnog ždrala.

Origami je širom sveta poznata umetnost presavijanja papira tako da se dobijaju najčudesniji mogući oblici. Za Hirošimu je posebno važna zbog devojčice koja se zvala Sadako Sasaki, imala je dve godine na današnji dan 1945., a umrla je 1955., od leukemije. Htela je da napravi 1000 papirnih ždralova, verujući da će joj to doneti ozdravljenje, a napravila je 644. I - umrla. Znak sećanja na nju, ali i najjača opomena na to šta donosi ratno razaranje nuklearnim oružjem  je tradicija pravljenja origami ždrala, neprekinuta sve ove godine.

Priča o njoj i papirnim ždralovima postala je svetski poznata, a meni je simbolična zbog sredstva izabranog da se bori sa neizrecivim silama i energijama, bilo da cepaju atom ili uništavaju živo tkivo, poput leukemije, to izabrano jedino sredstvo odbrane je - papir. I ljudska mašta da se od papira nešto napravi. 

Makar avion od papira.Origami koji svi umemo da pravimo.Lak, mali avion, koji ume da napravi veselje ako uspe lepo i dugo da leti. Sećate li se kako se pravi? 



Komentari (46)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

vucko vucko 02:35 06.08.2007

Dr Strangelove

Sećam se pokojnog Karla Sagana kad je, čini mi se negde u seriji "Kosmos" rekao da je tadašnja trka u naoružanju nešto kao dvojica zaključana u poljskom WC-u, koji jedan drugom prete ručnom bombom.

Ima ono Ajnštajnovo, kada je rekao, na nečije pitanje "kakvim oružjem će se voditi treći svetski rat": "ne znam za treći, ali sam siguran za četvrti: motkama i kamenicama".

Ratovanje nuklearnim naoružanjem je sjajno obrađeno i u Kjubrikovom Dr. Strangelove-u


Opet... mogli su do bombe prvi da dođu i nacisti...
AlexDunja AlexDunja 02:46 06.08.2007

ael moze

ilustracija?
javascript:;
nsarski nsarski 03:42 06.08.2007

Neverovatno!

Mislio sam da li da stavim (prigodni) blog o Hirosimi i destrukciji ili o naraciji. I odlucio sam se kao sto vidis:) Mada, u tom blogu bi bilo vise reci o E=m*c^2, o odgovornosti i ljudskoj sudbini, pa, rekoh, ne - ima ljudi koji ce to bolje napisati! I ima. Koincidencija, slucajnost, ili kauzalnost? Nije vazno. Kad je rec o Hirosimi, ulazimo u svet u kome, kako kaze Jejts, "chance and choice are the same thing". Somebody cares. Bravo:)
gordanac gordanac 10:57 06.08.2007

nsarski

dopuni
komentarom, e-mail ako hoćeš da stavljam u tekst
da napravimo origami virtualni ždral-post u četiri ruke
s koliko god ruku, od svih
bauer bauer 06:22 06.08.2007

odakle poceti?

po mome misljenju, progresivni deo covecanstva je vodio samo dva pravedna rata, WWI i WWII. u oba slucaja, amerika je vodila izolaconisticku politiku i bila zbog toga zestoko kritikovana, te, prakticno uvucena u ratove, u drugi svecki, preko perl harbura, neljucki, kao sto znamo. posle nekoliko stotina hiljada zrtava koje je podnela samo na pacifickom ratistu, sa izgledom na jos nekoliko destina hiljada glede konacne pobede nad japanom, koji se tvrdoglavo opirao u danima kada je rat prakticno bio zavrsen, bomba je bacena. neponovilo se.
Milan Petrovic Milan Petrovic 07:11 06.08.2007

Ždralovi...

Origami je širom sveta poznata umetnost presavijanja papira tako da se dobijaju najčudesniji mogući oblici. Za Hirošimu je posebno važna zbog devojčice koja se zvala Sadako Sasaki, imala je dve godine na današnji dan 1945., a umrla je 1955., od leukemije. Htela je da napravi 1000 papirnih ždralova, verujući da će joj to doneti ozdravljenje, a napravila je 644. I - umrla.


Dok wikipedia kažewikipedia kaže:
At the time of her death, she had folded a total of 1,300 cranes.
Vlasta Vlasta 07:16 06.08.2007

Obilazim ti post,

pa mu se vraćam. Ne znam šta da napišem. Čovek je najsuroviji stvor na planeti i prosto je šteta što ju je zauzeo. Sve se to čoveku vraća.
Branislav Kovačević Cole Branislav Kovačević Cole 07:38 06.08.2007

Da li se secam kako se pravi...?

Pa podsetila si me da sam kao osnovac igrao u predstavi "1000 zzdralova"....sta da ti kazzem dalje....pamtim, secam se, gledam i ne mogu da se nacudim kako ljudski rod nije shvatio i naucio nista, od vremena luka i strele pa do atomske bombe....osim sto je sve to usavrsio, sve do samounistenja...
poz
bkc
antioksidant antioksidant 08:00 06.08.2007

zdralovi

Za Hirošimu je posebno važna zbog devojčice koja se zvala Sadako Sasaki, imala je dve godine na današnji dan 1945., a umrla je 1955., od leukemije. Htela je da napravi 1000 papirnih ždralova, verujući da će joj to doneti ozdravljenje, a napravila je 644. I - umrla.
tuzno
a jos tuznije
At the time of her death, she had folded a total of 1,300 cranes. A popular version of the story is that she fell short of her goal of folding 1,000 cranes, having folded only 644 before her death, and that her friends completed the 1,000 and buried them all with her .
Velimir Jeremić Velimir Jeremić 09:12 06.08.2007

Atomska racionalnost

Naravno da su tragedije Hirošime i Nagasakija neke od najvećih trgedija i nesreća koje je čovek učinio čoveku. Međutim, objašnjenje njihove neminovnosti (nikako opravdanje) je veoma lako i razumljivo. Treba imati u vidu tadašnju atmosferu u SAD (i saveznika uopšte) i raspoloženje prema Japanu i njegovom militarizmu posle Perl Harbura, kao i nakon japanskih zločina u Aziji i na Pacifiku. Poučeni veoma gorkim iskustvima iz bitaka na Pacifiku (Okinava, Ivo Dzima itd) gde su snage saveznika trpele ogromne gubitke u ljudstvu, kada su morali bukvalno spaljivati rupu po rupu u koju su prethodno bacali bombe na svakom ostravu i na taj onesposobljavati japansku odbranu (do kraja 60-tih godina su na izolovanim pacifičkim ostrvima pronalažene japanske postaje od jednog do tri čoveka koji su ih još branili i nisu verovali da je Japan izgubio rat). Pripreme Japana za invaziju saveznika su sezale dotle da su deca od 12 godina imala zadataka da se bacaju pod tenkove sa prslucima punim eksploziva. Procene saveznika su bile da će se Japan predati isključivo nakon invazije koja bi odnela od nekoliko stotina hiljada do preko milion savezničkih vojnika. Takve žrtve nakon godina iscrpljujućeg rata i odbijanja SSSR-da uđe u rat sa Japanom jednostavno administracija SAD nije mogla da prihvati. Alternativa je naravno bila atomska bomba. Politički i vojno sasvim prihvatljivo sredstvo pritiska (i odmazde sigurno) bez daljih savezničkih žrtava, daleko jeftinije od invazije i vremenski daleko brže. O moralnim aspektima Trumanovih "noćnih mora zbog te odluke" Holivud je snimio jedno dva tri filma i po neku seriju, gde su se svi "sažalili" i idemo dalje. Da smo imalo politički svesni, morali bismo to uporediti sa trenutnom situacijom na Kosovu. Imamo s jedne strane opciju da Kosovo ostane u Srbiji, što bi izazvalo dalje troškove za prisustvo mirovnih trupa uz rizik da se albansko nezadovoljstvo podigne ponovo na oružani nivo. U tom slučaju iz perspektive zapadnog političra na vlasti, sledi rizik; vremensko prolongiranje celog procesa koji košta njegove poreske obveznike, vojnici im ginu ( a već je do grla u mukama Avganistana, Iraka, Libana..) a shodno tome suoačava se sa gubljenjem podrške birača. S druge strane imamo protivpravnu ali svrsishodnu odluku da Kosovo postane nezavisno. Srbi neće, i ne mogu ratovati za njega, imaju neznatnu manjinu stanovništva koje nije u stanju da napravi ozbiljniji incident, vrlo brzo bi se došlo do realizacije, vojska bi se vrlo brzo povukla (manji novčani izdaci) koji bi se svakako kompenzovali "uspešnim uplivom " njihovog kapitala u privatizaciju rudnih bogatstava Kosova EPS-u itd.
I tu opet dođosmo do večitog pitanje poklapanja instituta "pravnog" i "pravednog rešenja", kao i naravno "politički racionalnog odnosno svrsishodnog"
dunjica dunjica 09:23 06.08.2007

Re: Atomska racionalnost

I tu opet dođosmo do večitog pitanje poklapanja instituta "pravnog" i "pravednog rešenja",


Do pravednog rješenja se ne dolazi nasiljem, a kamoli ekstremnom sredstvima poput oružja za masovno uništenje, ili kazetnih bombi, ili osiromašenog uranija, ili..., ili... To na kraju ostaje samo lose-lose korelacija.

Cilj pravednog rješenja je odnos win-win, što već i ptice na grani cvrkuću.

Dirljiv i nadasve opominjući post, GordanaC. Hvala.
MMMila MMMila 09:56 06.08.2007

Papirni zdral

Jednog sam i ja napravila!
Olga Medenica Olga Medenica 10:09 06.08.2007

Dr. Strangelove, Or: How I Learned to Stop

Worrying and Love the Bomb


Dimitri, I am as sorry as you are...

Sinoc sam ga pogledala po 1000-ti put.

MeHiLow MeHiLow 10:49 06.08.2007

Hirosimo, ljubavi moja

Malo toga me dirne dovoljno da mi se oci napune suzama. Zabrinjavajuce malo toga.

Svakog 6. avgusta mi se oci jednom napune suzama.

Ima jos nade.
Srđan Mitrović Srđan Mitrović 10:51 06.08.2007

origami

ako još neko želi da napravi origami ždrala a na zna kako...
berab berab 11:28 06.08.2007

Re:atomska racionalnost

Interesantno je kako se najuzasniji zlocin pocinjen u jednom danu(holokaust je trajao 10 godina)relativizuje ne samo u Americi i drzavama pobednicama vec i u samom Japanu.Kao da je u pitanju bio cunami ili zemljotres a ne svesna i voljna odluka odredjenih ljudi(civilnih i vojnih vlasti SAD-a).Ti ljudi su tacno znali posledice koje ce biti jer su imali probe i eksperimente.Pa ako im je zaista bio cilj da "skrate" rat(ne zaboravite da je u to vreme Nemacka odavno kapitulirala a Japan bio na kraju snaga)onda su mogli izabrati manji objekat sa manje potencijalnih zrtava(neku vojnu bazu,izolovano ostrvo).Sve bi to bilo dovoljno uverljivo.Pa ne pucas ti nekome u glavu da bi ga zaplasio vec prvo u vazduh,pa onda evt.u noge.Ali ne.Oni su bas to hteli.Hteli su da pobiju stotine hiljade civila,decu,da sruse i spale,da se osvete,da igraju krvavi ples nad zgazenim neprijateljem,nema nista sladje od toga.Pa onda malo im je bila Hirosima nego daj i Nagasaki,da opet i jos malo uzivaju u tome.
U redu to je ocigledno.Radi se o goloj sili koja nema granica,ni fizickih ni moralnih.Ali zasto ceo svet i danas to ne posmatra kao zlocin,kao genocid.Zasto je Truman bolji od Ajhmana,kada u ovom delu on cini isto sa istim posledicama i iz istih motiva.Da li su zlocini pobednika manji od onih pobedjenih.?Ako je tako onda ce zlocini vecno da se ponavljaju a zlocinci ce pri tome paziti da ne budu na strani porazenih.
Velimir Jeremić Velimir Jeremić 12:10 06.08.2007

Re: Re:atomska racionalnost

Siguran sam da sam se već u prvih nekoliko rečenica mog komentara jasno izrazio negativno o činu upotrebe atomske bombe. I naravno da ga neopravdavam. Ali (kao i uvek to ali) Japan je u II svetskom ratu zaista bio na strani poraženih sila protiv kojih se legitimno i legalno vodio rat, a isti je uz to, učinio organizovano i smišljeno zločine u najmanju ruku približne onima koje su učinili npr. Nemci prema Jevrejima (vidi istoriju zločina japanskih trupa u Kini, Koreji, Tajlandu itd. protiv civilnog stanovništva). Dodajmo da ni posle druge bačene bombe na Nagasaki, nije "glatko" i bez posledica prošla odluka Cara Hirohita da se prihvati kapitulacija (vidi njegov govor o "povijanju trešnjinog drveta" na sednici vlade i odgovor vojnog vrha, od kojih je dobar deo njih nakon toga izvršio ritualno samoubistvo. Moja sugestija se odnosila na sudbinsko ili istorijsko (ne)poklapanje instituta pravnog i pravičnog i poređenja sa današnjom situacijom rešenja problema na Kosovu i možda nekih drugih spornih pitanja u svetu, te racionalizam političara pri donošenju problematičnih odluka. S druge strane, ne verujem da su stotine hiljade savezničkih vojnika, koji su se tada spremali za moguću invaziju na Japan i njihove porodice, imale dilemu o opravdanosti, legalnosti ili legitimnosti samog čina upotrebe atomske bombe. Oni su se živi vratili svojim porodicama, a legitimni cilj je ispunjen (kapitulacija Japana) bez daljih ljudskih žrtava uz najpovoljniji finansijski, politički i drugi izdatak
ervetor ervetor 21:14 11.08.2007

Re: Re:atomska racionalnost

S druge strane, ne verujem da su stotine hiljade savezničkih vojnika, koji su se tada spremali za moguću invaziju na Japan i njihove porodice, imale dilemu o opravdanosti, legalnosti ili legitimnosti samog čina upotrebe atomske bombe. Oni su se živi vratili svojim porodicama, a legitimni cilj je ispunjen (kapitulacija Japana)


Mozda su saveznicki vojnici imali jednu drugu dilemu: " Zasto bi sada bas taj Japan morao bezuslovno da kapitulira i zasto bas mora invazija na Japan".
Zasto nije mogao da ostane tamo neki izolovani Japan da zivi u svojoj drzavi takvoj kakva je, pa bilo je jos fasistickih drzava do sredine sedamdesetih godina pa to nikome nije smetalo.
Ne mogu da poverujem u to da je to bas bila briga Amerikanaca za pravdu i mir u svetu. Hteli su da zavladaju svetom posto im se ukazala prilika a dato im je i za pravo, sto danas jos uvek rade.
Dakle, stalno se postavlja ta dilema: da nije bacena bomba japan nikad ne bi kapitulirao.
Po meni prava dilema jeste: " da li je bilo neophodno da kapitulira i da li je stvarno takav kakav je bio opasnost po bilo koga uzevsi u obzir da su i Rusi bili nezainteresovani da ulaze u sukob ?
nsarski nsarski 13:07 06.08.2007

Godine 1995

na 50. godisnjicu Hirosime, Enola Gay je bila izlozena u Smitsonian Institutu u Vasingtonu. Ovo izlozbi je prethodi visemesecni okrsaj izmedju Martina Harwit-a, direktora tog dela muzeja, i vojske. Naime, Harwit je za izlozbu pripremio prateci tekst u kome su Japanci opisani kao zrtve jedne brutalne, i vojno nepotrebne, odmazde. Voska je tvrdila da to nije tacno, busajuci se sve vreme u patriotske grudi. Velika afera je nastala. Mnogi istoricari i drugi ljudi iz akademskih krugova su podrzavali Harwit-a, ali vojska i veterani i Senat su ostali neumoljivi. Jednostavno, taj uzasan ratni zlocin je proglasen za patriotski cin (zvuci poznato?). Harwit je bio primoran da podnese ostavku, Enola Gay je bila izlozena, i izlozbu je posetilo vise od 4 miliona ljudi. Svi su u rukama imali izmenjen tekst (oko koga se i vodila bitka) i na kome je pisalo da su Japanci zasluzili to sto ih je 6. avgusta 1945. snaslo.
Tako nastaje istorija.

Cela hronologija ovih dogadjaja je tu.
-petar- -petar- 13:45 06.08.2007

ok, ali da bomba bude bacena

na grad, to je bila politicka odluka.
Voleo bih da znam nesto vise o tome, tj. zasto su bas 2 grada morala biti sravnjena sa zemljom, kada se poruka mogla preneti i bacanjem bombe npr. u more u blizini obale ili tako nesto. Po meni je to je kljucno pitanje.
I ko u USA snosi (ili je snosio) posledice za tu odluku.

Sto se naucnog dela tice, to je ipak veliko dostignuce, do samog testa u pustinji niko nije bio siguran da ce bomba i proraditi. To kako je upotrebljena je, ponavljam, cisto politicko pitanje, i oni koji su bombu stvorili verujem da nisu imali ama bas nikakvog uticaja u odlucivanju. Ali, zasto i kako su odgovorni abolirani, to bih voleo da znam, ako je neko istrazivao na tu temu...
dunjica dunjica 14:03 06.08.2007

Re: ok, ali da bomba bude bacena

Bomba se mogla baciti i na vojnu bazu, npr. Naravno, efekat zastrašivanja i senzacije ne bi bio ni izbliza isti.

Mene je sada ovaj Petrov komentar podsjetio na vječno pitanje zašto saveznici nikada nisu pokušali osloboditi, ili "barem" bombardovati Auschwitz ili prugu kojom su neometano rolali transporti Jevreja i ostalih "nepodobnih" prema logoru smrti? Iako su redovito nadlijetali logor, barem od 42. ili 43.
Velimir Jeremić Velimir Jeremić 14:29 06.08.2007

Re: ok, ali da bomba bude bacena

A da proširimo materiju pitanjem; A kad već Aljende, Noriega, a zašto NATO nije raketirao Slobu i ekipu tokom brojnih mitinga, ili možda još bolje Slobu i Franju u Karađorđevu i ne bi bilo rata, sankcija, proterivanja iz Bosne, Hrvatske, Kosova itd. Ili jos šire, zašto će svaka novokomponovana i kriminogena šuša dobiti Šengen vizu kada hoće (i usput da tamo zaradi koji dinar) a pošteni svet će čekati u redovima, moljakati i ponižavati se tražeći kojekakva garantna pisma i odgovarati na neumesna pitanja "ljubaznih" radnica konzularnih odeljenja?Verovatno opet neka racionalnost, običnom čoveku teško dokučiva.
dunjica dunjica 14:37 06.08.2007

Re: ok, ali da bomba bude bacena

i usput da tamo zaradi koji dinar

crnjak, cinizam
selperedejz selperedejz 18:21 06.08.2007

Re: ok, ali da bomba bude bacena

Mogli su prvu bombu da bace blizu obale kao upozorenje, sto ne bi mogli.

P.S. I ja sam napravio zdrala, sto ne bih napravio.
Legbreak googly Legbreak googly 21:11 06.08.2007

Re: ok, ali da bomba bude bacena

Bomba je bacena na Hirosimu i Nagasaki zato sto su kao potencijalne mete razmatrani samo gradovi koji nisu pretrpeli veca bombardovanja tokom rata, kako bi se pokazao pun potencijal atomskog oruzja za unistenje. BTW, alternativna meta Hirosimi je bio Kjoto. Slicna logika je dovela do sravnjivanja sa zemljom Drezdena, 1944. da bi se testirala nova taktika bombardovanja.
DeMarti DeMarti 21:43 07.08.2007

Re: ok, ali da bomba bude bacena

Voleo bih da znam nesto vise o tome, tj. zasto su bas 2 grada morala biti sravnjena sa zemljom, kada se poruka mogla preneti i bacanjem bombe npr. u more u blizini obale ili tako nesto. Po meni je to je kljucno pitanje.

Poruka se mogla preneti na nacin na koji si rekao, no da li bi bila shvacena na nacin na koji su to oni_koji_salju_poruku zeleli da bude shvacena?
Ne odobravam i ne pravdam objasnjenja tipa
Jednostavno, taj uzasan ratni zlocin je proglasen za patriotski cin

sta vise to je gnusno i odvratno, ali koju alternativu je (tada) Amerika imala, ako se imaju na umu njeni ciljevi
1) Da okonca rat kao pobednik
2) Da to ucini po sto manjoj ceni.
Da su odlucili da ciljeve ispune bez upotrebe "A" bombe ima li neko pretstavu koliki bi troskovi bili (i na jednoj i na drugoj strani)?
Da su izabrali konvencionalni zavrsetak rata Amerika bi platila vecu cenu (u ljudstvu i u svim ostalim aspektima). Sta bi bilo sa Japanom? Nekako imam utisak da bi Japan prosao daleko gore nago sto je prosao sa "A" bombom :(
reanimator reanimator 14:07 06.08.2007

...

Jedno pitanje za autorkufizičarku..nema veze sa temom, ali je negde tangira..koje godine (ne mora precizno) se shvatilo da atom nije najmanja čestica? Nešto sam čitao da je bilo relativno skoro.
gordanac gordanac 19:04 06.08.2007

atom

Bohr model, sa linkovima za prethodne modele.
Nuclear fission, lančana reakcija i istorija istraživanja.
Periodni sistem elemenata
Najkraće:
-do XIX veka (manje-više) postoje teorije koje se drže pretpostavki iz Aristotelovog doba o atomu kao jednoj, kompaktnoj i nedeljivoj čestici, a otkrića radioaktivnosti "teraju" čitavu jednu generaciju fizičara da rade na "modelu atoma" - Thomson, Rutherford, Bohr....glavni problem je bio dati odgovor na pitanje "zašto elektron, ako zamislimo da kruži oko jezgra, ne izgubi svoju energiju i "padne" na jezgro?". Tadašnja teroija ga je na to obavezivala (klasična elektrodinamika), ali su eksperimenti pokazivali da se to ne dešava. Dakle - tim gore po teoriju.
Intuitivnom teorijom kvanta (diskretna, pojedinačna energijska stanja koje elektron, pa onda i atom može imati, NE MOŽE da ima bilo koju energiju unutar atoma, već samo određene iznose), došlo se do "održivog " modela atoma (link na Bohr), teorijski raodvi Max Planck, Werner Hiesenberg, Linus Pauling, ....mnogo ljudi se bavilo strukturom atoma, pa onda i jezgra....nuklearna fisija - raspad jezgra pod određenim uslovima, jednom otkrivena, neminovno je vodila do A-bombe.
Druga polovina XX veka fizičarima je protekla (manje-više) u teorijskim radovima kosmologije i u daljim istraživanjima na "cepanju čestica". Yukawa je otkrićem mi-mezona (miona) potvrdio dilataciju vremena, na primer, otkriven je neutrino, pozitron, .....sada traže Higgs bozon. Od svih nabrojanih ne možete da "pravite nove bombe", ako je za utehu.
Dakle, ako hoćete datumski - cepkanje atoma stavite između 1850 i 1930 (recimo). Cepkanje jezgra stavite u zaslugu Lisi Meitner - tridesete godine XX veka.
I to bi bilo to.
fixer fixer 14:42 06.08.2007

origami u ormanu:.

ljubismo se
pod okriljem pilule..
gde ću, šta ću?.
ma gde oćeš brate!.
ponekad bi joj suze skliznule
dok su klinci pod prozorom
igrali - iokolosalate..
i onda me zvali u rat
kao da odbranim neku glupost..
a ja šta ću, kud ću?.
padoh u neku tupost
zakrivljujuci sreću..
al mi noć uoči polaska
onna spusti jezik niz vrat
i reče:
eh,
da je besnog amerikanca
imo ko da ljubi
noć pre hirošime,
sad bi mu zlato krasilo ime
a ne ta rupa
i nesreća glupa..

ondam ga turila duuboko u uvo
dišući strasno
čas ga grejala
čas ga hladila
i tako mariniranog me
u orman sakrila..
neka ga puše manijaci
i ostali vojni pajaci
i kurčevi stručnjaci
nećeš ti meni u rat..
bat:
u ormanu beše neke magije,
specijalni uglovi izlivanja..
fluxus nam zamuti noge&ruke
i produbi zarivanja
origami nam otpusti kuke
u toj igri hormonske buke..
iiiiii..
šta da vam kažem?.
dodoše blizanci
hudini i modesty..
danas se na bolunabraču mogu sresty!.


a ja za njom
i dalje bez svestiiiii
Черевићан Черевићан 23:32 06.08.2007

Re: origami u ormanu:.

fixer - у , АЛАЛ Вам
antioksidant antioksidant 14:28 07.08.2007

Re: origami u ormanu:.

Черевићан
fixer - у , АЛАЛ Вам

pohvala majstoru od majstora
Luka Ivanišević Luka Ivanišević 14:42 06.08.2007

ATOMSKA BOMBA

Drugi svetski rat-besmisleno vođen. Atomska bomba-isto besmisleno upotrebljena ili zloupotrebljena. Ništa od toga nije bilo potrebno, a svega toga ne bi bilo da je Pera odmah otišao u policiju tj. da ludaci nisu vodili ni politiku Nemačke ni politiku Japana. A Japanske glavešine se ne bi smirile da nisu bili tolike inatdžije i izazvali isto tako lude Amerikance,koji su daleko primitivniji od njih, da unize Japan i japanski narod i da i dan danas stanovnici Hirošime i Nagasakija osećaju posledice atomskog užasa. Šta je to u ljudskim glavama koje ih navode na ludorije koje koštaju milione života u svetu?
iza suda iza suda 15:15 06.08.2007

Ovo se izrodilo u politiku...

... a poenta je u tome da ljudski um nema granica... ni u dobru ni u zlu.

Nazalost ni humanisti ni naucnici ne odlucuju. To rade politicari. Stvarni Kvarnici. To je dokaz da demokratija nije finalni odgovor al' gde smem to da kazem naglas!? Ljudska vrsta nema potrebnu svest i bojim se da je nece skoro ni imati. A da li ce je imati uopste utvrdice i demokratija i demografija.


enabel enabel 15:55 06.08.2007

Арсенал

Сећам се како је ову причу изрекао Бошко Љубинковић у емисији Арсенал... И дан-данас се сећам тих речи о малој Садако и њеним ждраловима и сузе ми навру на очи...Нека јој је вечна слава, направићу барем једног ждрала, какав год испао, само да не буде авиончић... Johnny
ZUNZARA ZUNZARA 16:10 06.08.2007

Svest

Kada predsednik polaze zakletvu obavezuje se da ce svaki njegov cin biti u korist svoje zemlje, i ako prvi covek drzave napadne Vijetnam, Irak ili odobri uzletanje Enola Gay on je to uradio u interesu svoje zemlje i svaki dalji komentar ili kritikovanje tog cina je uzaludno, jer postoji izreka Sila boga ne moli. Tu se i nalazi problem kako prosecan gradjanin treba da proceni da li je neko sposoban da racionalno i savesno donese odluku kakva je doneta za 6. avgust 1945. godine. Takav cin je neoprostiv pogotovu u datim okolnostima i mora se osuditi jer sta Ameriku sprecava da izda isto naredjenje na Iran ili Severnu Koreju sa opet nekim izgovorom i da opravdaju patriotskim nacelima.
Nemanja_K Nemanja_K 17:53 06.08.2007

Malo fotografija da se ne zaboravi

Iz muzeja u Hiroshimi



vreme je stalo...



"nismo znali gde da bezimo..." ljudi su skakali u reku da bi se zastitili od vrelog vazduha. Slika jednog prezivelog deteta.



tricikl jednog koje nije prezivelo...



Preostali zdralovi male Sadako...



bez komentara...
Solomon Solomon 18:27 06.08.2007

Tako je Zunzara

Koliko god cinjenica prikazali da je bacenje atomske bombe bilo logicno, potrebno i na kraju verovatno ustedelo zivote, ne opravdava se taj chin. Upravo iz razloga sto treba celom svetu biti muka od same pomisli da se takvo oruzije ikada ponovo upotrebi. I treba biti jasno svakoj zemlji kakvu ce osudu SVETA imati ako se ikad osudi da upotrebi atomsko oruzije.
Interesantno mi je bilo da su upravo Hiroshima i Nagasaki (i jos par Ciljeva) bili ustedjeni standardnog bombardovanja. Ameri su ih stedeli da bi bolje videli posledice Atomske bombe posto je bace. Taj stav je zapravo zastrasujuci. Logican je, ali zastrasujuce odstranjen od bilo kakve dusevnosti. 'Ajd vec kad ih bombardujemo, daj da bacimo na neki celovit, funkcionalan i ziv grad da bolje vidimo efekat.'
Takodje ako pogledate Hirosima i Nagasaki su totalno razlicitog reljefa - ovo isto nije slucajno.
P.S. - Takodje, Nagasaki je bio zapravo sekundarna meta, originalni cilj je bio Sendai (mislim). Stigavsi ispred cilja, s otvorenim vratama na trbuhu aviona i palcem preko okicada, grad su prekrili oblaci. Bombarder nije mogao ciljati i odlucio je skrenuti ka Nagasakiju gde je vreme bilo vedrije.
MMMila MMMila 18:26 06.08.2007

SVE...

ali bash sve sto moze izazvati masovno unistenje zivota je zlo! Veliko zlo! A ljudi koji se drznu da budu bogovi su prokleti!
Черевићан Черевићан 22:21 06.08.2007

забринут

осетљивог ока на сузу да кане
призивам згранут околни свет
рибе у мору пластиком се хране
палми и нема. . тек увели цвет

вести што слушам на мрак ми личе
сивило неко кроз мрак долете
узалуд чекам поруку драгу

одјек бомби у срце тиче
грешни нам људи опасно прете
туга се руга . . наде ни у трагу
Srki Srki 03:00 07.08.2007

zasto

Day One: Before Hiroshima and After, napisao Peter Wyden, ima da se kupi na Amazon.com-u.

Odlicna knjiga koja prati gotovo svaki dan koji je prethodio, za vreme i nakon uspesno okoncanog projekta Menhetn.

Daleko od toga da su Amerikanci potpuno ravnodusno a pogotovu ne sa sadizmom bacili bombu na Hirosimu i potom na Nagasaki. Kniga naravno nece pokusati da vas ubedi ni u ciju nevinost osim tih nesrecnih ljudi koji su izginuli, ali verujem da ce svaki citalac shvatiti koliko je situacija bila kompleksna, koji su faktori sve uticali na odluku da se postupi tako. Kolika je uloga dotadasnjeg toka rata, zatim pozicije svih tadasnjih velikih sila, indicija da su Nemci puno odmakli u dizajnu bombe, a potom kad je rat u ostatku sveta vec bio i zavrsen sto se jos uveliko vodio sa Japanom uz ociglendu nameru njihove vlade da od toga ne odustane, do poslednjeg stanovnika. Zatim to sto je Staljin koji je vec postao pretnja dobio od spijuna dovoljno informacija da ruski naucnici bukvalno prepisu bombu, onda kolika je uloga armije, a pogotovu naucnika zaposlenih na projektu (koji su vecinom bili Evropljani, tek da se zna i velikom vecinom bili duboko ubedjeni da cine pravu i jedino mogucu stvar) narocito sefa parade - Openhajmera, koji je ocigledno imao i licne razloge da se bomba proizvede i upotrebi, a to po svoj prilici nije bila zedj za osvetom zbog holokausta njegovih sunarodnika, vec nesto sasvim drugo - da se covecanstvu pokaze da nakon stvaranja atomske bombe nikakvo dalje ratovanje vise nema smisla. Zato je on recimo bio jedan od retkih naucnika - zagovornika da se bomba upotrebi na najzesci moguci nacin, bez ikakvog blefiranja, jer shvativsi da je njen pronalazak neumitan, svaka poluporuka (tipa bacanja bombe u more) ne bi tako efektno srecila da neke strane u nekakvom buducem sukobu olako upotrebe bombu. Pa sta mislite zbog cega ni u jednom sukobu od WWII do sada ni Rusi, ni Amerikanci ni Britanci ni Francuzi nisu dosli u iskusenje da upotrebe ovo oruzje? Zbog Openhajmerove lekcije, koja je kostala zivote 150000 ljudi Hirosime i Nagasakija. A koliko ih je spasla?

U svakom slucaju ceo taj dogadjaj zaista vise lici na elementarnu nepogodu nego na planski izvedenu akciju i ne obelezavaju Japanci to na takav nacin za dzabe.

U knjizi se pominje i jedan gotovo banalan razlog sto su bombe bacene na naseljena mesta: prosto nije bilo materijala za blefiranje (bilo je ideja da se bomba detonira na planini Fudzi, kao opomena). Proizvedeno je nazalost (ili na srecu) taman toliko plutonijuma (odnosno obogaceno uranijuma za drugu bombu samo za te dve eksplozije i ako one ne bi postigle efekat na japansku vladu (a prva eksplozija i nije, zato je usledila i druga bomba) ne bi bilo prilike za ponovnu upotrebu i rat bi se verovatno jos duuugo otegao (Hanford je tek kasnije zapoceo punu proizvodnju plutonijuma).

Na kraju, iz mog ugla malog obicnog coveka, ni slucajno ne mislim da je bilo sta od ovog dobar razlog da se pobije toliko isto tako obicnih ljudi, niti mislim da se moze naci bilo kakav razlog, ali treba se staviti u kozu onih koji su morali da odluce i pitati se da li bi neko drugi na njihovom mestu drugacije postupio?

Pozdrav.


Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 00:21 08.08.2007

ždral

inspiraciju da angazujem kucnog ucitelja origamija za moju decu dobila sam slučajno i spontano uzasne ratne inflatorne i potresne 1993, posmatrajuci mog druga slobodana dragosavca kako mu se dok ćaskamo iz ruku naprosto rascvetavaju neverovatnom brzinom najfinije čudesne origami figurice. papirice raznih boja vadio je iz džepa i savijao u ptičice, žirafe, kutijice, slonove i cvetove i ne gledajući, zadubljen u priču.

nekako u isto vreme, klincima donese iz los andjelesa moj dobar prijatelj milan mijic smitsonijanove figure dinosaurusa i divnu origami knjigu.

sto bi rekla moja drugarica majda "struja, sestro, struja", jer slobodan je nekad studirao astronomiju, a milan, sem što je totalno prekrasno biće koje obožavam, je ugledni profesor iste u los andjelesu.

elem, tih strašnih godina, stalno sam mozgala i trudila se da klince okružim pozitivnom vibrom i dobrim idejama. ok, na more nismo išli jer mi je bilo blasfemično da se brčkamo na par kilometara od ratne zone i da ne dužim:

pitam ja slobodana dragosavca da li bi on držao časove origamija mom sinu i ćerki, recimo jedanput, dvaput nedeljno. on me iz mesta otkači i kaže - ne. ne radim za pare, ali hoće malo da im pokaže. objasnim čoveku da to neće ići, tako na kašičicu, znam decu, jel.

i dogovorimo se mi da slobodan dolazi subotom, jedan sat i drži origami u dečjoj sobi.

leleee!:))))

to uživanje, radost i lepotu teško je opisati. kuća mi je bila puna origami figurica, izvirale su iza nameštaja, visile po lampama, u prozorima, na stolovima po podu, svuuudaaa!

već posle prvog ili drugog časa, slobodan je počeo da dovodi i svoju devojku mieko, japanku, a "čas" se pretvorio u mnogosatno druženje. deca su poludela od ljubavi prema njima, a mieko ih je nazvala "svetleci lampioni", na žalost, zaboravih kako se to kaže na japanskom.

onda ja pozovem mog pastorka, koji je bio veliki dečko da im se pridruži i troje dece moje dobre drugarice, koja odlepi na ideju i dovede klince i šerpu koha pride i sestrića od jedne prijateljice....

tako se formirala origami družina u dečjoj sobi, koja se sastajala svake subote.

i da skratim, kruna pravljenja bio je jedan vrlo ozbiljan, vrlo ogroman ružičasti zmaj. mieko je, mislim, dala ideju za ždralove. tada su klinci čuli prvi put priču o hirošimi i... sad sam se rastužila, pa ću još kraće...

deca, njih osmoro, tako su vredno pravili te male ždralove za zmajev rep da i o tome ne mogu, jer im je mieko rekla da treba da se napravi 100 za mir...
______________

epilog. jednog dana, slobodan je došao i rekao da mieko i on idu za japan. inače, slobodan je iznutra bio skroz japanac. japanac u omotaču srbina:)

sećam se tog dana. železnička stanica u beogradu. mieko i slobodan idu vozom za beč, odatle lete za japan. odbor za ispracaj: osmoro dece, jedna pudlica i dve žene, moja drugarica i ja.

slobodan se drži i nešto priča o ručnom pravljenju papira, vadi papirice iz džepova i ostavlja klincima. deca i mieko plaču. to me je totalno potreslo. ta lepa japanka u suzama kako ljubi klince i plače i voz i sve















Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 00:21 08.08.2007

ždral

inspiraciju da angazujem kucnog ucitelja origamija za moju decu dobila sam slučajno i spontano uzasne ratne inflatorne i potresne 1993, posmatrajuci mog druga slobodana dragosavca kako mu se dok ćaskamo iz ruku naprosto rascvetavaju neverovatnom brzinom najfinije čudesne origami figurice. papirice raznih boja vadio je iz džepa i savijao u ptičice, žirafe, kutijice, slonove i cvetove i ne gledajući, zadubljen u priču.

nekako u isto vreme, klincima donese iz los andjelesa moj dobar prijatelj milan mijic smitsonijanove figure dinosaurusa i divnu origami knjigu.

sto bi rekla moja drugarica majda "struja, sestro, struja", jer slobodan je nekad studirao astronomiju, a milan, sem što je totalno prekrasno biće koje obožavam, je ugledni profesor iste u los andjelesu.

elem, tih strašnih godina, stalno sam mozgala i trudila se da klince okružim pozitivnom vibrom i dobrim idejama. ok, na more nismo išli jer mi je bilo blasfemično da se brčkamo na par kilometara od ratne zone i da ne dužim:

pitam ja slobodana dragosavca da li bi on držao časove origamija mom sinu i ćerki, recimo jedanput, dvaput nedeljno. on me iz mesta otkači i kaže - ne. ne radim za pare, ali hoće malo da im pokaže. objasnim čoveku da to neće ići, tako na kašičicu, znam decu, jel.

i dogovorimo se mi da slobodan dolazi subotom, jedan sat i drži origami u dečjoj sobi.

leleee!:))))

to uživanje, radost i lepotu teško je opisati. kuća mi je bila puna origami figurica, izvirale su iza nameštaja, visile po lampama, u prozorima, na stolovima po podu, svuuudaaa!

već posle prvog ili drugog časa, slobodan je počeo da dovodi i svoju devojku mieko, japanku, a "čas" se pretvorio u mnogosatno druženje. deca su poludela od ljubavi prema njima, a mieko ih je nazvala "svetleci lampioni", na žalost, zaboravih kako se to kaže na japanskom.

onda ja pozovem mog pastorka, koji je bio veliki dečko da im se pridruži i troje dece moje dobre drugarice, koja odlepi na ideju i dovede klince i šerpu koha pride i sestrića od jedne prijateljice....

tako se formirala origami družina u dečjoj sobi, koja se sastajala svake subote.

i da skratim, kruna pravljenja bio je jedan vrlo ozbiljan, vrlo ogroman ružičasti zmaj. mieko je, mislim, dala ideju za ždralove. tada su klinci čuli prvi put priču o hirošimi i... sad sam se rastužila, pa ću još kraće...

deca, njih osmoro, tako su vredno pravili te male ždralove za zmajev rep da i o tome ne mogu, jer im je mieko rekla da treba da se napravi 100 za mir...
______________

epilog. jednog dana, slobodan je došao i rekao da mieko i on idu za japan. inače, slobodan je iznutra bio skroz japanac. japanac u omotaču srbina:)

sećam se tog dana. železnička stanica u beogradu. mieko i slobodan idu vozom za beč, odatle lete za japan. odbor za ispracaj: osmoro dece, jedna pudlica i dve žene, moja drugarica i ja.

slobodan se drži i nešto priča o ručnom pravljenju papira, vadi papirice iz džepova i ostavlja klincima. deca i mieko plaču. to me je totalno potreslo. ta lepa japanka u suzama kako ljubi klince i plače i voz i sve















Srki Srki 01:31 08.08.2007

Re: ždral

Moj najbolji drugar iz studentskih dana je Srbin u omotacu Japanca!
Salim se, mnogo sam naucio od njega i moje postovanje prema njegovom narodu se samo jos vise produbilo. Tema o kojoj je ovde rec je mnogo puta dotaktnuta u nasim razgovorima i neki moji stavovi su oformljeni na osnovu toga.

Pozdrav.
Votazi Votazi 05:31 08.08.2007

genocid

Ma Hirosima i Nagasaki su NISTA, prema Srebrenici i narocito bombardiranju Dubrovnika(poginula dva civila).

P.S.
Imaju ovdje dvije vrlo cijenjene dame(uslovno)koje tvrde"Ako sutis saucesnik si".Kod njih nema ni rijeci o Hirochimi i Nagasakiju.Bio je juce clanak na b-92 o istom dogadjaju prije 60 godina.Najmanje 15% komentatora je to opravdavalo.!!!!!!!!!!!
Pa zar mi stvarno zivimo u svijetu monstruma?
Votazi Votazi 05:49 08.08.2007

Re: genocid 2

Samo naprijed Vuk Jeremic,oni su iza tebe:


http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2007&mm=08&dd=06&nav_category=78&nav_id=258232
Radojicic Radojicic 02:01 09.08.2007

...



Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana