06.08.1945. bomba se zvala "LittleBoy", avion je bio Enola Gay, cilj je bila - Hirošima.
Nakon godina eksperimenata, A-bomba je bila upotrebljena, a da svet u tom trenutku, ustvari nije znao da je podignuta zavesa jednog posebnog čina na velikoj pozornici dostignuća jedne civilizacije. Pocepali smo atom i prvo što nam je palo na pamet je da vidimo kako energija tog razderanog sistema deluje u ratovima.
Užas Hirošime i Nagasakija (09.08.1945., bomba se zvala "Fat Man" ) je bio traženi odgovor, a da je svet ustvari ostao uskraćen i za pravi odgovor na pitanje "Zašto?".
Tek posle je munjevito, eksplozivno, počeo razvoj u svim drugim oblastima, tek posle smo se setili da svo te znanje koje je pocepalo atome možemo iskoristiti za dobre ciljeve, za tehnološki napredak, za skoro sva čuda oko nas, koja danas smatramo prirodnim, od kompjutera i Hubble-teleskopa, do načina proizvodnje hrane i rešavanja tajni gena.Od nezgrapnih katoda do IPod, od radio-stanica Morse-koda do mobilnih telefona.
Probajte danas da objasnite petnaestogodišnjaku da je postojalo vreme kad ljudi nisu SMS-komunicirali ili još teži zadatak - probajte da mu objasnite kakve to veze ima sa A-bombom.
A nije bilo iznenađenje, ustvari, videti kraj procesa koji je počeo kvantnom mehanikom, istraživačkim rezultatima do kojih su došli Lise Meitner, Otto Hahn, Robert Oppenheimer, Niels Bohr, Albert Einstein, i mnogi drugi, da bi sam projektni zadatak pravljenja bombe, nazvan "Projekt Manhattan" bio obavljen na tri mesta: Los Alamos, New Maxico; Oak Ridge, Tennessee; Hanford, Washington.
Na današnji dan ja se nikad ne setim fizičara, inžinjera, vojnika, stratega, političara koji su A-bombu stvorili, o njima danas pišem samo zbog izvora informacija za one koji možda ne znaju kako je sve počelo.
Današnji dan ja obeležim pravljenjem bar jednog papirnog ždrala.
Origami je širom sveta poznata umetnost presavijanja papira tako da se dobijaju najčudesniji mogući oblici. Za Hirošimu je posebno važna zbog devojčice koja se zvala Sadako Sasaki, imala je dve godine na današnji dan 1945., a umrla je 1955., od leukemije. Htela je da napravi 1000 papirnih ždralova, verujući da će joj to doneti ozdravljenje, a napravila je 644. I - umrla. Znak sećanja na nju, ali i najjača opomena na to šta donosi ratno razaranje nuklearnim oružjem je tradicija pravljenja origami ždrala, neprekinuta sve ove godine.
Priča o njoj i papirnim ždralovima postala je svetski poznata, a meni je simbolična zbog sredstva izabranog da se bori sa neizrecivim silama i energijama, bilo da cepaju atom ili uništavaju živo tkivo, poput leukemije, to izabrano jedino sredstvo odbrane je - papir. I ljudska mašta da se od papira nešto napravi.
Makar avion od papira.Origami koji svi umemo da pravimo.Lak, mali avion, koji ume da napravi veselje ako uspe lepo i dugo da leti. Sećate li se kako se pravi?