Ovisnik sam o paradajz supi. Najbolje obožavam onu koju sama pravim ( bez zaprške of kors i sa belim lukom u prahu ) i sa onim tankim, tankim testom za supu. E, kad očekujem nešto dobro na TV-u, ili sam promrzla, ili sam gladna, ili sam what ever, ja sebi napravim supu. Odbijem se kako je dobra. Uvek.
Napravila sam sebi sinoć jednu i sela pred TV, na pod, u turski sed. Stavila krpu u krilo i čekala da film počne. Dok sam čekala da prođe uvodni deo, sa bezbroj imena, pa onom „strašnom" muzikom, pa ovo, pa ono, pojela sam supu i otišla da čitam. Toliko o filmu.
Čitanje me je, as usually, navelo na hrpu razmišljanja, a jedno od njih je, da recimo, manje više svi, imamo sklonosti ka tome da slušamo nepotrebne i glupe priče. Dobro, nisu sve te priče glupe, ali su neke neverovatno teške a to ostavlja posledice u vidu čemera koji se onda danima provlači. Mene pogađa ljudska nesreća u svakom smislu. Da se ja pitam, svi bi bili srećni i zdravi, ne bi bilo rata, gladi ( ovo nisam prepisala sa izbor za Miss Universum, Božice mi ), i sve bi bilo supper dupper, ali se ne pitam, pa je takvih priča mnogo.
Sebično ili ne, usputne kukače, istresače smeća na svakoga na koga nalete, obilazim u širokom krugu. Umeju da budu zamaskirani pa da ih ne provalim odjedared. Takvi obično pitaju kako sam s ciljem da to isto i ja njih pitam. Dok odgovaram na pitanje kako sam, uočim onaj odsutni pogled:"Cut the crap, ja 'oću nešto da ti ispričam!", i onda stanem. E ne'š ga vala majci, ne meni. Ko kako dođe, ko kako uđe u kancelariju, ima problem. I ispriča ga. I poredi ga sa tuđim problemima:"Vidi ko'lki je moj ( da prostite ), a kolicni je tvoj?!"
U poslednje vreme sam neljubazna jer sam ja ona koja je počela da „cut the crap". Naravno, ne sa svakim, ali kako sam se uhodala sa hroničnim „jao ovo, jao ono", odmah ih namirišem. I završim.
Da se vratim supi. Supa me smiruje. Maksimalno. Odma' osetim kako mi seratonin nagrne iz mozga u nervni sistem i sva se nekako poradostim. To mu nekako dođe kao efekat seksa, samo bez orgazma. U zamenu za orgazam, posle supičke se bacim na krevet i budna sanjam.
Eto. Neću vam otkriti svoje recept, ali vam mogu reći da je i ona „1 minute supa Alevina" bruka dobra. Ume da zameni, kad se baš baš nemam vremena. Za kuvanje, of course.