NARODNI POSLUŠNICI, ili: ako mandati pripadaju strankama ─ kome onda pripadaju građani !?

Nebojša Milenković RSS / 02.06.2007. u 03:20

vojnici partije
vojnici partije
Komunistički parlamenti su opravdano nazvani "grobnicama" od njihovih vlastitih učesnika. Njihovo pravo i uloga svode se na to da s vremena na vreme jednoglasno odobre ono što je već rešeno iza kulisa. 

Ovi monopolisti se ponašaju kao da se sva istorija usmerila na to da se oni pojave na svetu.                                               

Milovan Đilas [1]            

Citatom komunističkog vernika i otpadnika Milovana Đilasa najavljujem seriju tekstova kojima ću pokušati da odgovorim na pitanje zašto je Srbija ostala partijska država.  

Inicijalne teze za (budući) tekst: 

1. Umesto zrelog, s(a)vesnog rezmišljanja, analiziranja i razumevanja stvarnosti, ovde još uvek „funkcioniše“ sistem koji zahteva bespogovornu poslušnost i puko sledbeništvo. Tzv. "viši ciljevi", poput: ideologije, vere, nacije, države, teritorije, jedinstva...svejedno... uvek su ispred građanina i njegove elementarne potrebe da živi slobodno, i da o njegovoj sudbini ne odlučuju drugi. 

vikend2_1.jpg

2. Situacija u kojoj su interesi ispred principa, jedinstvo ispred istinski slobodnog mišljenja a poslušnost i sabornost ispred pameti i stručnosti, pokazuje da je ovde na sceni izokrenuto shvatanje demokratije koja je sve samo ne sistem vrednosti zasnovan na poštovanju zakona (procedure) kao nužnog preduslova da bi se kretalo u korak s vremenom i svetom koji nas okružuje. 

116005984044881e4d585b6113741284.jpg

3. Uprkos preporukama Venecijanske komisije po kojim mandati pripadaju pojedinačnim poslanicima, pravilo po kom mandati pripadaju strankama – upisano u odredbe novog Ustava – prenebregava osnovni demokratski princip po kom  mandati mogu da pripadaju jedino građanima koji su pomenute poslanike izabrali, odnosno delegirali kao vlastite predstavnike, sa ciljem (namerom) da  zastupaju njihove interese. Zaobilaženjem ovog temeljnog demokratskog načela, poslanici bivaju u situaciji da ne predstavljaju više nikoga doli partijske oligarhije koje su ih na to mesto postavile. Kao jedina evropska država u čijem ustavu postoji navedena odredba, Srbija se na ovaj način pridružila porodici država s razvijenom demokratskim tradicijama, poput: Bangladeša, Pakistana ili Indije. Na ovaj način, dakle, POSLANICI POSTAJU POSLUŠNICI.  Tačnije, čim prestanu da budu poslušnici oni automatski prestaju da budu i poslanici ─ gubeći, pritom, i sve pripadajuće privilegije (čitaj:pare). Građani su, dakle, tu tek kao nužno zlo ─ prisutno jedino zarad ispunjavanja puke forme. 

4. Pročitati još jednom citate s početka ovog posta. 

5. Slobodno možete da dopunjujete spisak... 

U sledećem nastavku:

Razlozi zbog kojih ovdašnje stranke još (uvek) funkcionišu po komunističkom modelu


[1] Milovan Djilas, The New Class, Harper Tocrhbook, New York, 1957.

Atačmenti



Komentari (21)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Goran Miletic Goran Miletic 10:58 02.06.2007

jos dve...

Meni padaju napamet jos dve vazne stvari :

Prva je nedostatak bilo kakve transparentnosti cak i kada je to izricito predvidjeno zakonom (i.e. konflikt interesa) ili u slucajevima kada je zakon posvecen iskljucivo tome (i.e. Zakon o slobodnom pristupu informacijama). To itekako ima veze sa partijama i kada je osnova netransparentna, onda ce svi dogovorili biti isti takvi ...

Drugo je odsustvo bilo kakve vrste "osetljivosti" na ono sto gradjani traze, sto eksperti govore i misle. Ne secam se nijedne inicijative NGO i sl. koju su vlasti uzele za ozbiljno. Ponekad pred izbore partije budu malo mekse i osetljivije (makar javno), ali je sve jedno veliko foliranje. Partije sve sto dolazi iz civilnog drustva vide kao napad na njih i kao nesto sto nikako ne treba usvojiti...
Nebojša Milenković Nebojša Milenković 21:09 02.06.2007

Australija

ZANIMLJIV KOMENTAR SA STAROG BLOGA:

Australija
Deep Blue (2 Jun, 2007 - 18:38)

1. Australija ima 20 miliona stanovnika. Kao federalna, decentralizovana drzava i ima dvodomnu skupstinu. Donji dom ima 150 poslanika, a gornji 76 poslanika.

2. Parlamentarni izbori su svake 3 godine, obavezni su za ucesce i placa se kazna ako neko ne izadje. To je simbolicna kazna od nekih $50. Naime poenta ovoga je da se natera obicno srednje gradjanstvo, siromasni i mladi da izadju i iskazu svoje biracko (ljusko) pravo, i ne dozvole manjini da konstituise vecinu. To opet, ima i za i protiv, narocito iz filizofskih pitanja i prava, tj. da li je izborno pravo- gradjansko pravo ili obaveza. Kako god, ovaj sistem se pokazao vrlo uspesnim i u Australiji cak 95% biraca izlazi na izbore. Morate izaci, a sad da li cete ubaciti prazan listic ili izvrljati ga i citko popuniti, to je vase pravo.

3. Cela drzava je podeljena na tzv. "electoral constituency" (150) I koja bira po jednog poslanika. Constituencije su podeljene po broju stanovnika a ne po granicama opsinama. Samim tim, na izbore ne mogu uticati lokalni oligarsi, i izrazena je podjednaka zastupljenost gradjanstva.

4. Sistem glasanja je krajnje neobican i u sustini vrlo modrean. Zove ze "preferential system". U kratkim crtama to znaci: recimo da imate 10 kandidata u jednoj konstituenciji. Sada, pored svakom imena I prezimena kandidata i imena njegove stranke, postoji jedno prozorce u koji upisujete ocenu 1-10. I onda ih sve bodujete. Na kraju onaj koji dobije najvise bodova, pobedjuje. Izvrsno!! Ovo je, smatram, naj demokratskiji, najmanje podlozan prevarama i naj istinskiji pokazatelj misljenja javnog mnenja sistem glasanja. Od uvodjenja ovog sistema, Australija je prevela ovaj sistem i na izbore u gradskim skupstinama, opstinama, republikama. Gornji dom (senat) se bira pola po “preferential” a pola po proporcionalnom sistemu. Premda je Australija federalna drzava sa 6 drzava i sve teritorije, a Srbija (trenutno) jedna republika I de-facto jedna pokrajna, ukoliko se Srbija decentralizuje na recimo 10 regiona, mogli bismo nauciti iz ovog sistema: Svaki region bi davao po deset senatora. Birali bi se na 6 godina, polovina bi bila birana na svakim izborima za donji dom. Ovde je vazno da bi regioni sa manje stanovnistva bili jednako zastupljeni kao i regioni sa puno stanovnista, sto pospesuje i unapreddjuje ravnomerni regionalni razvoj.
Ukoliko je neko zainteresovan za detaljnije citanje, proporucujem:
http://en.wikipedia.org/wiki/Australian_electoral_system
http://www.aec.gov.au/

Pedja Rafailovic Pedja Rafailovic 12:16 02.06.2007

Proporcionalni vs. vecinski izborni princip

Gotovo je ocigledno da utemeljenoj partijskoj drzavi Srbiji idealno odgovara postojeci proporcionalni izborni princip (republicki parlamentarni izbori). Iz partijskih lista proistice i poslusnicki odnos narodnih poslanika, te stranacka apsolutna vlasnicka prava nad mandatima, u ovom slucaju, partijskih poslanika.

Da li je krug zacaran? Ako bismo hteli ovo da promenimo, protivno volji parlamentarnih i bliskih im stranaka, ostaju nam odredbe Zakona o referendumu i narodnoj inicijativi (ima ga na sajtu Narodne skupstine). Dakle, hipoteticka narodna inicijativa trebalo bi da, u roku od 7 dana prikupi 100.000 vazecih potisa gradjana, na osnovu koje (inicijative) bi bio raspisan referendum za, u ovom slucaju, promenu izbornog principa u vecinski. Za izvodljivost ovog posla potrebno je puno novca, ljudskih resursa i infrastrukture, poput partijske- dakle, narodna inicijativa bi, prakticno, morala da bude organizovana kao neka od znacajnih parlamentarnih stranaka (ima ih 4). Pritom, po nacelu ekonomije, ovaj hipoteticki politicki entitet ne bi zauzimao novi politicko-stranacki prostor, vec bi se "ugradjivao" u postojeci. Konsekvetno, hipoteticka narodna inicijativa veoma brzo bi prerasla u jednu od 4 ili 5 bitnih parlamentarnih stranaka. Nakon par godina u parlamentu (i svim strukturama vlasti), a najkasnije neposredno pred parlamentarne izbore, neminovno bi pristali na "ponudu koja se ne moze odbiti". Njihovi poslanici podigli bi ruku u Skupstini za vracanje proporcionalnog izbornog principa...

Demokratija, "demokratija" ili leba bez motike?

gordanac gordanac 13:15 02.06.2007

dodatne informacije

Nebojša,
želim samo da dam dodatne informacije o izbornim sistemima, tako da moj komentar možda neće imati direktne veze sa pitanjima i dilemama iz tvog posta, a ako smatraš da i ne koristi razgovoru - slobodno briši! (pošto je moguće da će biti dugačak i dosadan! .))

Proporcionalni izborni sistem može biti:
1. cela država jedna izborna jedinica
2. cela država više izbornih jedinica (tada se "izbornom geografijom" proporcionalni zakon približava većinskom ili kombinovanom)

Liste na proporcionalnim izborima mogu biti:
1. zatvorene (glasa se za stranačku listu, kako je ponuđena)
2. otvorena (glasa se i za listu i za kandidate pojedinačno, pa se vrši obračun glasova)

Obe gornje navedene stvari regulišu se izbornim zakonom, ne ustavom. O promenama izbornog zakona odlučuje, naravno, skupština, ali bi morala da sluša i stručnu i najširu javnost.

Naša ustavna rešenja kažu "može" za "vlasništvo" stranke nad mandatima i to je uobičajena terminologija, jer se podrazumeva da skupštine samostalno uređuju pitanja mandata, imuniteta, raspolaganja mandatom, itd., posebnim zakonom koje skupštine (opet uobičajeno) donose konsenzusom vlasti i opozicije.

Većinski izborni sistem podrazumeva podelu države na onoliki broj izbornih jedinica koliko poslanika se bira i time on/ona stiče "lični mandat", jer se u slučaju ostavke, promene stranke i sl., raspisuju vanredni izbori na toj izbornoj jedinici.

Uporedno - većinski i proporcionalni:

Većinski sistem samim sobom "ubacuje" u vlast jednu, najviše dve stranke, a da one nemaju toliku podršku u biračkom telu (najlakši primer je V. Britanija - razlika u broju dobijenih glasova između laburista i konzervativaca je često minimalna, ali zbog dvokružnog većinskog sisitema - winner takes it all, pri čemu stabilnost u VB nema veze sa izbornim sistemom, već sa 500 godina parlamentarizma - a možete mi verovati na reč da imaju mnogo muke sa ugledom parlamenta! :)). Kod nas je primer prelazak sa većinskog na proporcionalni na lokalnim izborima: SRS je na primer, oduvek dobijao isti broj glasova, ali ih proporcionalni sistem "ubacuje" u lokalne skupštine, a "većinski" skoro potpuno "izbacuje" iz njih.

Postoji i kombinovani izborni sistemi, na primer (za naš slučaj, najgrublje govoreći) 125 poslanika se bira sa liste, a drugih 125 sa isto toliko izbornih jedinica - što s emože postići i "otvorenim listama" na proporcionalnom ssitemu).

Bilo koji izborni zakon MORA uzimati u obzir predstavnike nacionalnih zajednica i reprezentativnost manje zastupljenog pola.

Za biračko telo kakvo Srbija ima, pogodniji je proporcionalni sistem, iz mnogo razloga. Pitanje izmena izbornog zakona je traženje odgovora za najbolje moguće odredbe.Nema turbulencija u biračkom telu Srbije i mi ćemo UVEK imati koalicione vlade, a zato je dobro da imamo potpuno preslikano raspoloženje birača u broju poslanika u skupštini.

I postoji, javnosti nevidljiv, ali u skupštinama vrlo prisutan problem "etičkog glasanja" , koji se javlja nezavisno od izbornih sistema.

Jedino što je jedinstveno kao pravilo u većini skupština je nedopustivost "promene stranke", jednom kad se stupi u mandat, to se skoro nigde ne toleriše. Češći je primer da se "vlasništvo nad mandatom" u slučaju da poslanik/ca ne želi više da prati politiku stranke kojoj pripada, tretira smanjenjm poslaničkih prava, što je uređeno zakonom koji skupština donosi. ( ne može da pristupi bilo kojoj poslaničkoj grupi, ograničeno učešće u plenarnoj i raaspravi po odborima, nema članstva u odborima, itd.,....)

Imunitet kao poslaničko "pravo" je neminovno, neophodno i prirodno za sve parlamente. Regulisanje imunitetnih prava, različito je u raziičitim zemljama.

Svesna sam da se razgovor ne može voditi, a da se ne "navode primeri iz života" i stanje u Srbiji kakvo je danas, ovaj moj post je samo pokušaj da davanjem dodatnih informacija pomognem (možda) u tome ŠTA se sve može menjati da bi se ceo sistem menjao na bolje. Od samog opisivanja stanja promene se ne dešavaju.I nisu zakoni (pa čak ni ustav) izvor naših nevolja, već okolnosti u kojima gradimo demkratsko društvo i menjamo Srbiju. Dragocena i neophodna "gurka" za taj proces su - znanje i kritička javnost.
Nebojša Milenković Nebojša Milenković 14:54 02.06.2007

Član 102

Ustav Republike Srbije

Član 102

Narodni poslanik je slobodan da, pod uslovima određenim zakonom, neopozivo stavi svoj mandat na raspolaganje političkoj stranci na čiji predlog je izabran za narodnog poslanika.
gordanac gordanac 16:05 02.06.2007

Re: Član 102

pod uslovima određenim zakonom


Da.
Ali nemamo taj zakon, o njemu govorim - taj tek treba doneti. Zakon kojim se reguliše oduzimanje mandata, taj zakon se obično donosi konsenzusom vlasti i opozicije.
m.agrippa m.agrippa 00:42 06.06.2007

Re: dodatne informacije

Draga Gordana,

Slazem se sa iznetim, osim sa dve stvari: zastupljenost manjina i zena; brojem poslanika.

250 poslanika je previse. Srbiji, realno, ne treba vise od 100.

Sto se tice manjina i zena, pozitivna diskriminacija je ipak diskriminacija. Ako cemo zene prihvatiti kao jednake (oko cega nema smisla raspravljati jer polne ravnopravnosti mora biti), onda im treba pruziti sansu da se pod jednakim uslovima BORE za svoju zastupljenost. Koja zena (koja osoba, uopste) bi prihvatila sve na tacni i kako bi se ta zena osecala kada bi znala da se na odredjenoj funkciji nalazi samo zato sto je zena, a ne na osnovu svog iskustva, svojih uspeha, znanja, umeca....?

Ovo se posebno odnosi na zastupljenost u Skupstini (i donekle strankama). Sto se tice poslanika, i ukoliko se uvede vecinski sistem, ja cu glasati za onu osobu za koju smatram da je kvalifikovana za posao, da ce stititi moje interese i da ce casno i posteno obavljati svoju duznost. Apsolutno mi nije bitno da li je to zena, muskarac, Madjar, Rumun, invalid, Radikal, marsovac... (Kazem, ako se uvede vecinski jer ja pojma nemam za koga glasam sa zatvorenim partijskim listama).

Sto neko rece u jednom prethodnom komentaru - gde se podvlaci crta? Sta je sa lezbejkama, homoseksualcima, invalidima, pekarima, stolarima, estradnim umetnicima, pumpadzijama... Zasto oni ne bi imali pravo na proporcionalnu zastupljenost?

Upravo oni koji predlazu proporcionalnu zastupljenost zena forsiraju razliku izmedju polova, a satro se bore za polnu ravnopravnost. Razlike ne sme biti. Jesmo mi razlicitih polova ali zelim da verujem da smo jednaki i da moramo biti jednaki.

Zato mi potpuno glupo deluje ono o 30% zena na partijskim listama. Da bi se ispunila kvota, stranka je prinudjena da umesto npr. duplo boljeg kandidata muskog pola kandiduje zenu, koja npr. ima srednju pekarsku. Mislim, isto bih razmisljao i da je obrnuta situacija - da mora biti 30% muskaraca na listi. Ne bi bilo u redu da neki lik koji je potpuno nekvalifikovan za posao u Skupstini zameni zenu, npr. magistra pol. nauka sa solidnim iskustvom.

Takodje, cesto je nemoguce imati 30% zena na listi jer zene daleko manje ucestvuju u politici - ovo je opsti trend. Ili ih to ne zanima ili postoje prepreke da se uopste ukljuce u politicki zivot. Kako bilo. Neka se time bave sociolozi.

Da maznem ono od G17 ("Strucnost ispred politike" - STRUCNOST ISPRED POLNE PRIPADNOSTI.

Svako dobro
gordanac gordanac 05:13 06.06.2007

Re: dodatne informacije

Ako cemo zene prihvatiti kao jednake (oko cega nema smisla raspravljati jer polne ravnopravnosti mora biti), onda im treba pruziti sansu da se pod jednakim uslovima BORE za svoju zastupljenost.


Afirmativna akcija JE ta ŠANSA i tek njenim uvođenjem u izborne zakone približavamo se jednakim uslovima takmičenja i ravnomernoj, ne ravnopravnoj zastupljenosti.
Vaša argumentacija se često čuje kod protivnika sistema "kvota", kojih nije malo.Uobičajeno je da se pri kraju debate o tome (ne kažem da je to sa Vama slučaj, samo ilustrujem) utvrdi kako "žena nema u politici jer neće, jer nisu zainteresovane, jer je politika muški posao, jer nemaju znanja, jer...."

Ne, Žena nema u politici zbog predrasuda i društvenog licemerja. Žena nema u politici jer se politika tretira kao "polje moći" u kojem žene ne bi trebalo da imaju pristupa iz mnogo, po meni, neopravdanih razloga. I to nije posebnost našeg društva, to je planetarni problem odsustva žena sa mesta gde se donose odluke koje oblikuju naše živote.

Da bi se ispunila kvota, stranka je prinudjena da umesto npr. duplo boljeg kandidata muskog pola kandiduje zenu, koja npr. ima srednju pekarsku.


A taj muški kandidat je dokazao da je duplo bolji - gde, kada i kako? Ili niste imali prilike da vidite muškarce sa "srednjom pekarskom" u politici? Ja jesam. Onoliko. Uobičajeno takav stav (ne kažem da je to slučaj sa Vama, samo ilustrujem) je prevod predraasude da se "muškarci razumeju u politiku, a žene ne" i da je to toliko opštepoznato da ne treba ni dokazivati. Rasprava koju nudi sistem "kvota" je šansa da se takve teze IPAK dokažu. Nema nikakvih problema da se predrasude takve vrste na kraju pokažu i dokažu kao tačne, ali smatram neophodnim da se takva rasprava vodi i da zajedno utvrdimo da li žena u politici nema zbog "manjka sposobnosti" ili zbog vladavine predrasuda, neznanja i neodgovornosti prema (najmanje) polovini svakog društva.

Takodje, cesto je nemoguce imati 30% zena na listi jer zene daleko manje ucestvuju u politici - ovo je opsti trend. Ili ih to ne zanima ili postoje prepreke da se uopste ukljuce u politicki zivot. Kako bilo. Neka se time bave sociolozi.


Vrlo slična argumentacija postojala je u vreme pokreta za davanje prava glasa ženama (što se dogodilo pre manje od jednog veka, a u Švajcarskoj, na primer, žene su dobile opšte pravo glasa 1972.). I - netačno je.
Kao što je bilo netačno i pri borbi PROTIV toga da žene UMEJU da glasaju same.
Nemoguće je najčešće ono što ljudi NEĆE da urade. Gde ima volje, ima i načina.

Sto se tice manjina i zena, pozitivna diskriminacija je ipak diskriminaci


Ovo je netačno. Toliko da je čak jasno zapisano u ustavu da "se ne smatra diskriminacijom" donošenje mera za uklanjanje stvarne neravnopranosti. (član 21. stav 4. - "Ne smatraju se diskriminacijom posebne mere koje republika Srbija može uvesti radi postizanja pune ravnopravnosti lica ili grupe lica koja su u suštini u nejednakom položaju sa ostalim građanima". U tom istom članu ustava, ali prethodnom stavu definiše se ustavna zabrana diskriminacije.
A čl.120 glasi: "U Narodnoj skupštini obezbeđuju se ravnopravnost i zaastupljenost polova i predstavnika nacionalnih manjina u skladu sa zakonom"
Zakoni koji regulišu tu zastupljenost su - izborni zakoni.

p.s. kada bi važio slogan koji ste naveli na kraju svog komentara, strašno malo muškaraca bi ostalo u politici, verovali ili ne.
angie angie 14:22 02.06.2007

meni nekako deluje,

da je odgovor u svesti naroda, koji ne shvata da svojim glasom onim izabranima postaje poslodavac i da sada taj neko, ko bi trebalo da ima odgovarajuci cv i skilse za taj posao,(zashto su izbori i pokrenuti),treba da odradjuje za odredjene pare, odredjeni posao za one koji su ga na to mesto postavili i da ako se pokaze kao neogovarajuci, da ga taj poslodavac,(narod), jednostavno smeni i zameni adekvatnom osobom.

Kod nas je u funkciji josh uvek klishe," glasam za predsednika", dokle god on pokazuje zainetresovanost vecine i nije vazno shto se u trenutnom sluchaju on deli na tri osobe, kada one funkcionishu kao jedan komunistichki, gde je interes i odradjivanje posla usmereno na interese partije i pojedinaca, a ne drzave i naroda.

Tako da na kraju ispada da smi tu zboh njih, kao statisti.

A i ona tako ukorenjena i popularana varijanta udvornishtva i poslushnosti, da bi se dobio deo kolacha, koja je svima mnogo milija, od konkretnog rada i rezultata, koji potrazumeve mnogo toga, sa neizvesnim rezultatima po trudbenika.

Nebojša Milenković Nebojša Milenković 14:56 02.06.2007

Jedva čekam da se integrišemo!

Jedva čekam da se integrišemo!

Ovaj blog jeste lepši - ali je stari mnogo zanimljiviji
tako ću tamo više boraviti...
nsarski nsarski 20:54 03.06.2007

Re: meni nekako deluje,

Tacno i lepo receno. Muka je, medjutim, sto veliki deo gradjanstva ne shvata, ili potpuno odbija da shvati, da su politicari njihovi sluzbenici. Oni ce da se pre i radije izderu na prodavacicu u radnji (koja nije njihov sluzbenik) nego na ministra, koji jeste.
Secam se da je davno S.M. bio u nekoj poseti seoskim krajevima. Jedan intervjuisani, koji se izjasnio ka protivnik politike S.M.-a, je rekao: "Naravno da cu da odem da ga docekam. On je jedini VLADALAC, posle kralja, koji je dosao u nase selo!"
Kako je doslo do tog strahopostovanja prema vlasti kod nas je zaista zanimljivo i sa interesovanjem cekam nastavak serije!
Nebojša Milenković Nebojša Milenković 15:07 02.06.2007

skretanje s teme

Znam da je skretanje s ove (tužne) teme, ali eto, nisam odoleo:

Ja nisam bolesno ambiciozan čovek – ja hoću da moja funkcija dođe sama po sebi.



Dragan Marković Palma
Predsednik SO Jagodina
FOX televizija, 1.06.2007.

Deep Blue Deep Blue 01:38 07.06.2007

Sto smo stali?

Mislim da je tematika ovog bloga vrlo dobra i korisna, i bice mi zao ako stanemo. Taman smo se zahuhtali na starom blogu, i voleo bih da od ovog aizvucemo neke koristi i smernice za nasu buducnost (preko buducnosi sistema ove zemlje). To je vrlo vazno, jer sada riljamo, pa cemo da sadimo, a tek kasnije beremo plodove.
P.S. Nebojsa, da li mozemo da ocekujemo vise tekstova o ovoj temi?
'Fala!
Nebojša Milenković Nebojša Milenković 00:02 08.06.2007

Re: Sto smo stali?

Deep Blue

stali zato što je prava diskusija + EKSTREMNO KORISNA
ustvari bila na starom blogu (čak i ja)...
e, sad, šta će biti s tim... obećali arhivu...
i tako to...
tek da pohvalim što razmišljate u pravom smeru...ha...ha...
još textova sam najavio - kad, nisam rekao
ali biće...
hvala i vama
LBSL LBSL 01:48 08.06.2007

Re: Sto smo stali?


Izuzetno mi se dopada novi blog, ali je stari bio bolji za diskusiju, jer je imao onu levu kolonu sa aktuelnim komentarima, mislim desetak poslednjih - bez obzira na blog gde je napisan. tako da je bilo lako pronaci aktuelan komentar i repliku. Mislim daleko je bio pogodniji za diskusiju.

Moze li se nesto slicno "namontirati" i na novom blogu?
Atomski mrav Atomski mrav 13:48 08.06.2007

Re: Sto smo stali?

LBSL,

ja sam takođe za stari "look & feel" - na taj način je lakše bilo pratiti nove topic-e, ovde ako nisi par dana na blogu a oni nisu na glavnoj strani, možeš i da ih propustiš (osim ako ne strpaš sve blogere na svoju VIP listu). Drugo, komentare je jako teško pratiti, ne znaš više ko kome odgovara...
Nebojša Milenković Nebojša Milenković 13:51 08.06.2007

Re: Sto smo stali?

LBSL

slažem se sa vama - novi blog jeste lepši ali je stari bio pregledniji.

na pitanje koje ste postavili ipak ne mogu da vam odgovorim
pa vas upućujem na dejane (bizingera i restaka)
imate sad i opciju privatne pošte
pozzz.
n.m.
Deep Blue Deep Blue 19:20 08.06.2007

LBSL

LBSL

kako ide program?
LBSL LBSL 02:18 09.06.2007

Re: Deep Blue, Nebojsa & Atomski


Hvala na pitanju, imao sam bizi nedelju pa cu sad za vikend da nagarim. Mislim se za pocetak da to bude pokret, pa posle da preraste u stranku, kada se malo omasovi.
Sta im kod tebe u Australiji, kakvo je vreme?

Nebojsa molim te nemoj da mi persiras, sta mislis da napravis jedan blog, sa nazivom pokreta u naslovu, kad program bude zavrsen.
Nebojša Milenković Nebojša Milenković 09:18 09.06.2007

Re: Deep Blue, Nebojsa & Atomski

LBSL

voleo bih najpre da vidim o čemu je reč...
LBSL LBSL 13:32 09.06.2007

Re: Deep Blue, Nebojsa & Atomski



Nebojsa,

ok dacu ti web site kad bude gotov

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana