Porodica| Roditeljstvo| Život

CVEĆE NA NEBU

Bojana Maljević RSS / 04.06.2007. u 03:36

Ne znam zašto imam potrebu da stavim na blog deo jedne sasvim lične beleške koju sam danas napravila. Danas smo moj mlađi sin i ja bili na groblju. Nikola ima četiri godine. Krenula sam sa njim opušteno, već smo bili na groblju. 

Ali nikada nismo bili sami i on ranije ništa nije pitao. Na trenutke sam se osećala kao đak koji je nespreman došao u školu.  Pitanja su počela još u kolima.

-        Boco, jel me vodiš na Taš?

-        Vodim te posle. Prvo idemo na groblje, da odnesemo cveće.

-        A kome nosimo cveće?

-        Mojoj baki.

-        Isto kao i prošli put?

-        Da.

-        A gde je baka Jeca?

-        Nije više sa nama… Pričali smo već o tome... Baka Jeca je na nebu.

I baš kod Crkve Svetog Nikole moj sin zastade i zagleda se u nebo.

-        Ne vidim je. Nisam poneo pogled (mislio je na dvogled). Sledeći put ću da ponesem i moj pogled i Lukin durbin…

-        Ne možeš da je vidiš, ljubavi. Ali ona je sada gore, na nebu.

-        Zašto je gore, zašto nije kod svoje kuće?

-        Zato što je umrla.

-        Zašto je umrla?

-        …Zato što je bila veoma stara.

-        Ali Boco, nije bila stara... mogla je da se igra.

-        Bila je stara, ljubavi…

-        A da li ona nas može da vidi?

-        Može.

-        Hajde da joj mašemo.

Onda smo stajali kraj grobnice, gledali u nebo i mahali.

-        A kako je ona otišla na nebo?

Tišina na groblju. Ja ćutim, u dilemi da li da i dalje izgovaram stvari u koje ne verujem.

-        Reci mi, Boco, kako je ona otišla na nebo?

Teško mi je bilo. Ne zbog njegovih pitanja, već mi je takav bio ceo dan… Uz misli o baki setila sam se svih ljudi koji su otišli i koji mi nedostaju. Postoje neki trenuci kada ne umem najbolje odgovore da dam svojoj deci. I džabe što se posle setim šta sam sve mogla da kažem… Ali Nikola je imao sve odgovore, sam.

-        Ona se sigurno transformisala.

-        Kako misliš transformisala, ljubavi?

-        Lepo, promenila je oblik. Kao Optimus Prime. Kao svi Transformersi. Da li ti je rekla da će se transformisati i odleteti gore?

Nasmejala sam se.

-        Nije mi rekla, srećo.

Nikola se okrenuo ka nadgrobnoj ploči na susednom grobu i svojim prstićem pokazivao šta, kao, tamo piše. Nikola ne zna da čita, ali se redovno pravi da zna. Krenuo je da sriče "poruku".

-        Evo: O-ti-šla sam na me-sec. Ba-ka Je-ca... Jel’ to tu piše Boco?

-        Piše, ljubavi.

-        Na mesecu ima puno mesečeve prašine, nadam se da baka neće dobiti kijavicu.

-        Odakle ti to znaš?

-        Pa naravno da znam. Nodi je bio na mesecu. I očistio je prašinu.

Svaki put se iznova zapanjim kakve sve odgovore deca pronađu u crtanim filmovima. Ne bi mi palo na pamet da će povezati Transformerse i Nodija sa ovom situacijom.

-        A zašto smo doneli cveće?

-        Zato što je moja baka veoma volela cveće.

-        A više ga ne voli?

-        Voli i sada. Hajde da odemo do česme i uzmemo vodu za cveće.

Vratili smo se sa vodom i dok sam ja aranžirala cveće usledilo je novo pitanje:

-        Boco, a zašto joj donosimo cveće kad baka nije ovde?

-        Pa, donosimo joj cveće ovde…zato što je ovo sad.... njena kuća, mislim.... (ne mogu da verujem koliko sam bila dekoncentrisana)

-        Misliš, zato što ona na ovom mestu može da ga vidi?

-        To sam baš htela da ti kažem.

Ovaj naš kraj razgovora podsetio me je na one najgore laži u školi, kad vas nastavnik ispravi u netačnom odgovoru a vi kažete: "To sam i mislila". 

 

 

Atačmenti



Komentari (29)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Nebojša Milenković Nebojša Milenković 08:28 04.06.2007

lepa priča

Pametno dete!
Nema šta...

dobrodošla i ti kod nas
poz.
n.m.
Bojana Maljević Bojana Maljević 14:07 04.06.2007

Re: lepa priča

Bolje vas našla!
Olga Medenica Olga Medenica 09:26 04.06.2007

Dirljivo.

A slatko dete provelo te kroz "ispit".
Bojana Maljević Bojana Maljević 14:11 04.06.2007

Re: Dirljivo.

Da, draga Olga, samo nisam još uvek sigurna da sam ga položila. :)
Ovakvi razgovori deluju možda lako dok se čitaju, ali svako ko ima dete zna koliko samo mogu biti teški.

Pozdrav Bebi, pozdrav svima!
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 13:40 04.06.2007

pogled :-)

kako je slatko :-p
dobrodosla na novi blog
nsarski nsarski 17:38 04.06.2007

Treba prepustiti deci

da postave naprostija i najteza pitanja.
Inace, na Tasu je nekada bilo gradsko groblje, pa su ga preselili u Grobljansku i nazvali Novo Groblje. Informacije radi.
Pedja Rafailovic Pedja Rafailovic 22:35 04.06.2007

Re: S.J. Gould

Zivot teče u laganom ritmu...

Coco Rosie Coco Rosie 11:01 07.06.2007

Re: Treba prepustiti deci

Eto, a ja sam se uvek pitala ako je ono u Ruzveltovoj Novo Groblje, gde je onda Staro Groblje.
Hvala na informaciji, nsarski.
Pedja Rafailovic Pedja Rafailovic 17:51 04.06.2007

Veselje

nasem narodu, u kolubarskom kraju i delu Sumadije, za preminule, pocivse, bivse, a nama drage, bliske i zauvek ostale u lepom secanju - postoji izraz veseli. Ne bih tacno znao odakle potice ovaj izraz- da li iz hriscanstva (odlazak u Raj) ili iz, jos uvek duboko ukorenjenih, prastarih paganskih verovanja. U svakom slucaju, iz ovog izraza zraci zivotni optimizam koga danas, razmazeni i uljuljkani u savremenoj civilizaciji, sve manje imamo.

PS: Ovim, naravno, ne nameravam da dovodim u pitanje Jungovu teoriju kolektivnog nesvesnog :)
dracena dracena 22:48 04.06.2007

Re: Veselje

Da, i ja sam to čula u Užicu. Za pokojnika u pripovedanju (a pripovedaju odlično) kažu "veseli", a za žive kojim se rugaju "tužni". Primer iz jednog ženskog tračarenja: "Ona, tužna, pošla u haljinici bez rukava. Onda je Veseli Obren je pošalje nazad..." Objašnjenje: ona, tužna, je i dan danas živa i zdrava, a njen veseli Obren je već tad bio davno pokojni.
Radojicic Radojicic 03:32 06.06.2007

Re: Veselje

i u Valjevu se tako kaze za preminulog
veseli ,,,,,,,,
ne znam zasto, ali znam da kad cujem to ne brinem vise sto nekog nema jer mi se ucini da mu je dobro gde god da je
Olivera Vujnović Olivera Vujnović 21:37 04.06.2007

I ja bih se isto tako zbunila

Stvarno ne znam da li je bolje reci istinu da je Baka umrla i nema vise, ili pricati kako nas gleda sa neba. Klinci su nekako suvise pametni za nas.

Dobrodosla na blog.
Olivera Vujnović Olivera Vujnović 21:37 04.06.2007

I ja bih se isto tako zbunila

Stvarno ne znam da li je bolje reci istinu da je Baka umrla i nema vise, ili pricati kako nas gleda sa neba. Klinci su nekako suvise pametni za nas.

Dobrodosla na blog.
dracena dracena 22:28 04.06.2007

Draga Bojana,

Lep ti je ovaj novi salon.
A i ova grančica japanske dunje se lepo slaže sa nameštajem. :)))

Deca dolaze na svet sa neverovatnom psihičkom i fizičkom vitalnošću. Njihovi potencijali da prihvate stvarnost su gotovo neizmerni. Oni od nas uče kako da prihvataju stvari. Pitanje o smrti je za roditelje jedno od najtežih zato što i sami nemaju ni jedan siguran odgovor. Deca od roditelja uče i da pate i da ih boli. U nekim kulturama se priredjuju veseli obredi na sahranama, peva se i igra. Nisam sigurna da rodjaci ne osećaju tugu za pokojnikom, ali im veselo društvo verovatno ublažava bol. Možda oni znaju nešto što mi ne znamo.
Bojana Maljević Bojana Maljević 03:57 05.06.2007

Draceno,

Sasvim se slažem da su deca spremnija od nas, narocito za prihvatanje realnosti.
Ceo dan razmišljam o razgovoru koji sam imala sa sinom. Čula sam ga danas (nisam dodatno komentarisala) kako je starijem bratu pričao sve isto što i meni juče. Bio je toliko veseo i radostan što je sve "shvatio" da je načisto zbunio Luku. Ali ima još jedna interesantna stvar: Luka (10 godina) je potpuno zaboravio kakvo je "objašnjenje" on pronašao kada je bio Nikolinih godina. On je tvrdio da se onaj ko umre pretvara u zvezdu. I da zato imamo tako puno zvezda koje sijaju.
To je mislio nekoliko godina, a onda je jednostavno zaboravio.


Hvala svima na komentarima. Ja obično više učestvujem u "razgovoru", ali sad mi je baš lepo da samo čitam...
Nebojša Milenković Nebojša Milenković 09:33 05.06.2007

NISAM ODOLEO:

dracena dracena 13:35 05.06.2007

Re: NISAM ODOLEO:

Ima li na svetu lepšeg prizora?! :))))
dunjica dunjica 11:51 05.06.2007

Groblja

Od malena su me vodili na groblja kao što se odlazi u posjetu živućim prijateljima. Tamo smo obnavljali sjećanja na bake, djedove, pretke koji su otišli. Tamo sam saznala mnogo o sestri i bratu, nakon čijih smrti je, pa sve do mog dolaska, mojim roditeljima svijet doslovno ličio na dolinu suza.

Na mnogobrojnim putovanjima s tatom (mama je radije ostajala doma, jer su joj aktivnosti u vlastitom aranžmanu više ličile na odmor, nego potucanje po svijetu s nama), obavezno smo posjećivali groblja. kada smo stigli na novo odredište, potražili bismo lokalno groblje, jer, kako je naglašavao moj otac, "pola povijesti jednog mjesta može se "pročitati" na groblju".

Zahvaljujući ovakvim iskustvima, nikada nisam uspjela razviti strah od mrtvih ili njihovih posljednjih boravišta. To pokušavam prenijeti i na moje radoznale, ljubopitljive mališane.

Kod nas u blizini, u Pappelallee, postoji park na mjestu bivšeg groblja. jedni pored drugih, mrtvi i živi, susreću se u graji što dopire iz pješčanika i svjetlosti sunčevoj, koja kao da dopire kroz vitraže s neke gotske katedrale:


Jevrejsko groblje na Schönhauser Allee je mjesto mira, uzvišene tišine i sjećanja na bogatu i dugu tradiciju jevrejskog života u Berlinu. Tu, koncentrirana i bliska svom unutrašnjem glasu, "susrećem" sve one drage koje više ne mogu pojmiti s onih 6 ograničenih čula koja su mi dana, ali koji u sjećanju i mozaičnim predodžbama još žive.
dunjica dunjica 21:06 05.06.2007

U čast novog bloga, cvijeće na nebu

Dobro si došli!
shalarmantan shalarmantan 22:49 05.06.2007

...nebo..

....sjajna prica...evo ceskam se po glavi....a rec sjajno odnedavno koristim...jos uvek samo u pisanju....nadam se da cu je uskoro i progovoriti...mozda kada nekom budem prepricavao...cvece na nebu...:)
zdravosrecno zdravosrecno 21:43 06.06.2007

Треба мало више да слушамо нашу децу

34. А они ћутаху; јер се путем препираше међу собом ко је највећи.
35. И седавши дозва дванаесторицу и рече им: Који хоће да буде први нека буде од свих најзадњи и свима слуга.
36. И узевши дете метну га међу њих и загрливши га рече им:
37. Ко једно овакво дете прими у име моје, мене прима; а ко мене прими, не прима мене него Оног који је мене послао.
Мар. 9:37, Мат. 10:40 Лука 9:48 Јован 13:20 Гал. 4:14



13. И доношаху к Њему децу да их се дотакне; а ученици брањаху онима што их доношаху.
14. А Исус видевши расрди се и рече им: Пустите децу нека долазе к мени, и не браните им; јер је таквих царство Божје.
15. Заиста вам кажем: који не прими царство Божје као дете, неће ући у њега.
Мар. 10:15, Мат. 18:3 Лука 7:32
Seeker Seeker 23:01 06.06.2007

Smrt

Misterija.Jedna od.Nebo ili ne,druge dimenzije,svetovi,raj....nagađanja.Nagađanja odraslih,naravno.A dete - hm...
Objasni mu princip rada dizel motora koji pokreće točkove koji pokreću auto ili mu objasni mortalitet kao neizbežnost bića kakvo i ono samo jeste - biće ti podjednako teško.Samo,za auto donekle i znaš.A njega podjednako interesuje sve.Ustvari,mislim da decu ipak više privlače saznanja o "stvarima" u kojima osete trag emocije.Bilo kakve.
Možda je moje lično iskustvo malo morbidno,ali mislim da mi je u mnogome pomoglo da razdvojim smrt od zvezda,Svetog Petra i neba.U petoj godini,kad mi je baba umrla,sedeo sam gotovo celu noć kraj njenog leša (seljački običaji ili tako nešto - kad izlože tzv.veselog u kuhinji,da se odmori pred put ili nešto..).Ja sam onda postavljao pitanja neukim seljacima i shvatio smrt kao prestanak rada fizičkog tela.U fazonu "Ne mrda se,a i neće".Nisam znao za pojam duša,astral,reinkarnacija i sl.Tako sam smrt shvatio samo kao očekivani trenutak gašenja života.Kasnije sam se interesovao za teme"posle smrti". Mislim da je taj tok primanja saznanja ok.Ali,šta i sad znamo više od dece o tome? Jednostavno im treba reći: Postmortalna egzistencija bića je filozofska hipoteza,antiteza životnih iskustava bez A posteriori dokaza zarobljena religijskom mistifikacijom i trenutkom u evoluciji svesti.
Bojana Maljević Bojana Maljević 00:25 07.06.2007

Re: Smrt

Smrt...Ja se ne sećam trenutka kada sam se prvi put suočila sa svim tim...
Ali ću zauvek pamtiti trenutke u kojima su to spoznavala moja deca.
Seeker Seeker 10:05 07.06.2007

Boco,

Svakako mislim da si majka za primer (zaključio iz ranijih tekstova)
Neće ni jedno dete saznanje doživeti kao traumu,nema bojazni.
Njihova logika je divno fleksibilna.
Deca su čistija od nas,koliko god da smo čisti.Možda je njegova teorija
o Optimus Prime-u mnogo bliže istini nego moja,tvoja.Rekao bi,verovatno.
Jednostavno,bolje osećaju,a traže od nas razloge i uzroke. Slatko :)
Pa da,dobro ti reče - kao nespreman đak.
Pozdrav !

Bojana Maljević Bojana Maljević 00:26 12.06.2007

Re: Boco,

Hvala na lepim recima.

Sigurno bolje osecaju, upravo zato sto su neiskvareni i cisti.
I jos bolje zakljucuju, sami.

Obozavam decu.
Pozdrav
Shumar Shumar 00:53 10.06.2007

avion i aerodrom



vrlo delikatna tema.


vecina drushtva identifikuje sebe sa svojim telom.

telo je ,medjutim, samo ( tako dragi i neophodni) omotac, ljustura za "sadrzinu".

"spoznati sebe" upravo predstavlja Sokratov poziv za spoznavanjem tog pravog JA, te sadrzine koja se skriva u telesnom okviru .

Taj duhovni deo u nama, to smo pravi mi.Mi nismo telo.Ali ga volimo. I to mlogo.

Nashe pravo JA je kao "avion", a telo je neophodni "aerodrom".

nekada avion uzleti i moze biti daleko od aerodroma, ali ipak se na kraju vrati na njega, ako nista a ono zbog "goriva".

Na kraju puta koga zovemo zivot, avion uzleti tako visoko da "zaboravi" da se vrati...

odnese ga vetar, daleeeeko, cak u kosmos...









Bojana Maljević Bojana Maljević 00:30 12.06.2007

Re: avion i aerodrom

Nasmejao si me, zato sto sam pre nekoliko dana kretala na put, avionom.
I rekla sam Nikoli da putujem, da on ostaje sa bratom i tatom, bla, bla... i da cu leteti avionom.
Prvo sta je on rekao je: "i neces se vratiti nikad". Sto je izazvalo ogroman smeh kod starijeg sina, ali samo Nidza zna kako je verovatno povezao moj let avionom sa letom na nebo o kojem smo govorili nedavno...
Pozdrav...
mix 018 mix 018 16:06 30.07.2007

1000 zasto-1000 zato!

Ostao sam bez teksta i uhvatio sebe kako razmisljam o tome kakve cu ja odgovore uspeti da dam svom sinu,koji ima nesto preko 2 god.
Vec sada na svaki moj odgovor,sledi ono cudesno decije A ZASTO?
Verovatno je autorima knjige 1000 zasto 1000 zato to i bila inspiracija!
Boco hvala ti u svakom slucaju na prelepim pricama,DECA SU IPAK NASE NAJVECE BOGATSTVO!
Bojana Maljević Bojana Maljević 00:14 31.07.2007

Re: 1000 zasto-1000 zato!

Ne brini, znaće on već sve sam... Oko druge godine je "A zašto?" najčuvenije pitanje, a onda kasnije odmah daju i odgovore sami. Koji su često genijalni.
Pozdrav,
B.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana