sentimentalna povest o Padu Starog Tornja - бубњеви Дарквуда

Srđan Fuchs RSS / 11.02.2009. u 13:51

Toranjstari.jpgevo, navršava se uskoro deset godina. u tih deset godina štošta se izdešavalo, а život se pomerio sa mrtve tačke i lagano počeo da napušta domen zatočenosti u jednom te istom danu što se neprekidno iznova odigravaо, i uvek sa svojim neizmenjenim, vlažnosivim, tmastim, socrealstičnim zbornikom pravila. Srbija, mothafoo Nineteen Ninety Nine.

Stari Toranj je za mene lično značio mnogo toga. on je, od kada znam za sebe, ograničavao liniju horizonta i uvek je bio tu negde kada bismo kretali u svoje neumorne hajke po Rakovičkoj Šumi (actually, pre epohe komunizma znanoj kao Manastirskoj, nakon te epohe kao miljakovačkoj, i nakon svega, ćutke, skriveno iza mnogih imena i lutanja, opšteproslavljenoj kao Дарквуд).

 

а Дарквуда даб увек био богат и пун разних чуда: ту је било војних полигона са којих су се крале неупотребљене чауре и бацале у ватру да прште као петарде, било ПКБ-ових воћњака, финих, култивисаних, са којих се у одлично организованим походима могао мажњавати кукуруз - који би се потом, с уживањем, пекао на другарским логорским ватрама, или брескве и кајсије, a да уопште не помињемо прве мајске трешње када бисмо ми, мали неухватљиви крадљивци, били први београђани да уживају у овим рајски слаткастим плодовима. када би стигла зима, Дарквуд би постајао једна дивна зимска бајка. имали бисмо стазу за санкање која се протезала уздуж и попреко можда и пар километара... Дарквуд наш, једини, вољени.

а где је ту било место Старог Торња, питаћете се... па, он је, некако, једноставно, увек био ту. стајао би, ћутке наочиглед, смешио се детињим играријама, негодовао када би постајале превише авантуристичне, радовао се кад би биле пуне живота, речју, одувек је био ту, и заувек - барем смо ми мислили тако као наивна, доброћудна и пуна љубави према животу деца.

а онда, 24. марта 1999., када никако више нисмо били деца, једног од првих дана пролећа, несвакидашње топлих и ведрих, Дарквуд је, свом својом вајкадашњом и неслућеном силином, заћутао. била је то невероватна појава једна: читав Дарквуд, све апсолутно све, свако створење од најсићушнијег цврчка преко врабаца, гугутки, голубова, до шумских лија, јежева и локалноодомаћених паса луталица и њима верних непријатеља мачака (тог поподнева су се, у свом том чуду, окончала сва њихова непријатељства да би постали, сви скупа, једна преплашена и ишчекујућа катастрофу творевина) - све је заћутало злокобном и злослутећом тишином. између 17 и 20 часова могли су се чути само бојажљиви откуцаји срца властитога, и ништа више од тога. исте те вечери је преко неба и наших глава, иако нико од нас није веровао да је тако нешто могуће, долетела страшна ватрена лопта закуцавши се негде иза наших престрашених леђа, у само срце Дарквуда.

те вечери смо ужурбано почели да живимо Дан Мрмота, дан у којем се све одиграва исто, у којем је исход јасан а тај исход се не зове Живот. ми, ти исти некадашњи неухватљиви мали крадљивци, почели смо да лутамо од куће до куће, од игралишта до игралишта, са кратким станкама у такозваним склоништима а у бити тешким подрумским рупетинама где су се скривале унезверене и очајне комшије, негдашњи партизани, субноровци, различити хероји прошлог времена чијем вавилонском хропцу управу бивасмо очевици и савременици.

једне такве мрмотовске вечери, док смо се бавили пребројавањем звезда на предивном небу које је сваког трена имало бити прекривено ватреним лоптама, пренуо нас је из сањарења стравични бљесак и продорни урлик рањеног неба. без речи, ми крадљивци који смо познавали тај предео до у душу, потрчали смо колико нас ноге носе. трчали смо, и са дахом који је нестајао, у нама су нестајале и једна по једна успомена на дане када смо били безбрижни и срећни. стигли смо таман до руба шуме, где се пред нама распрштао читав предео у ноћи без буке и са пуно звезда, таман да га осмотримо последњи пут. још један урлик неба и још један стравичан бљесак, и потом још један, последњи... тада је поново све утихнуло, али њега, Старог Торња, није било више на хоризонту. тек тако, just like that, the Old Tower was gone, and with it, all our memories, all our childish souls, everything was gone. it was the end of the world as we knew it, and i haven't seen from then forth Darkwood for long ages to come. my soul felt so bad, the Old Tower was gone. my entire heart became broken, perhaps for good, on that very night, April 29th 1999.



Komentari (44)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Blade Runner Blade Runner 20:34 11.02.2009

Kad procitam

ovako dobar tekst, prosto mi krivo sto nisam iz Beograda.
vishnja92 vishnja92 20:43 11.02.2009

e bre Vilovnjace

a sto si ga zakljucao? toliko toga sam danas imala....a stvorio se u trenu - ja ni do Dunava, a on vec tu :)
jeremija92 jeremija92 21:07 11.02.2009

I Zoltan je nešto oborio

libkonz libkonz 21:14 11.02.2009

Drago mi je da si otključao

Za mene je srušeni toranj jedan od simbola Miloševićeve gluposti. Ja više stvarno ne znam da li sam neke stvari sanjao kad ovo niko drugi ne spominje. Ako se ja dobro sećam, NATO je dva puta gađao trafo stanicu koja je toranj opsluživala strujom. Sećam se kako su se na radiju hvalili našim električarima koji su mnogo brzo sve popravili. Da li je neko od naših pametnih stratega pomislio da njima neće biti problem da pogode i sam toranj? Da će bombardovanje jednom proći, a da će toranj trebati ovom narodu posle. Uostalom, kada su mogli da žrtvuju radnike RTS-a, šta je onda jedan običan toranj!
Cyrano de Bergerac Cyrano de Bergerac 23:56 11.02.2009

Re: Drago mi je da si otključao

libkonz
Ako se ja dobro sećam, NATO je dva puta gađao trafo stanicu koja je toranj opsluživala strujom. Sećam se kako su se na radiju hvalili našim električarima koji su mnogo brzo sve popravili. Da li je neko od naših pametnih stratega pomislio da njima neće biti problem da pogode i sam toranj?

Da li ti stvarno vjeruješ da ga inače ne bi srušili?

Zbog koje trafo stanice su srušeni novosadski mostovi?
ivana23 ivana23 00:31 12.02.2009

Re: Drago mi je da si otključao

Uspelo skretanje bombi dan-dva pre rusenja kao rezultat imalo je razaranje transformatorske stanice i nekih kuca. Tada su i ciljani nosaci tornja, pa su, eto skrenute bombe pogodile sto su pogodile.

Kada je rusen toranj, a gledao sam sa nekih 3.5 km ciste vazdusne linije sve to, prvo je bila crvena vatrena lopta, rekao bih staticke eksplozije, onda nakon par sekundi se zemlja zatresla sa jasnom detonacijom, a tek posle toga su usledile avio bombe sa karakteristicnim odskokom eksplozije. Oci su nam bile pune fine prasine i bojali smo se da nismo zatrovani ili ozraceni finom radioaktivnom prasinom. Jednostavno smo stajali i u nemoci gledali.

Airserbia
libkonz libkonz 00:38 12.02.2009

Re: Drago mi je da si otključao

Airserbia

Hvala Ivana. Lakše mi je kad ovo čujem. Zaista.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 06:33 12.02.2009

Re: Drago mi je da si otključao

dragi drugari,
bilo je zakljuchano samo zato jer nisam dovrshio u prvom momentu a morao sam na neki poslic da izadjem, sad je gotovo i dostupno.
Milutin Milošević Milutin Milošević 00:27 12.02.2009

Toranj

Mnogo je značio nama izvidjačima. Na Avali i okolini sam učestvovao u bezbroj orijentacionih takmičenja, a toranj na je uvek bio sjajan orijentir.

Vidim da raste novi. Već je dovoljno upečatljiv. Drago mi je
49 41 49 41 03:27 12.02.2009

Nikad necu razumeti

Kad me jedan stari vrlo visoki Amerikanac pitao za moje poreklo i kad sam mu odgovorio; besno je odmahnuo rukom u uzbudjenu.

Nikad ja to necu razumeti, da neko nekoga bombarduje; dal' se to zvalo NATO, amerikanci ili bilo kako-nastavio je stari svojom srdzbom. Neverovatno koliko mi zao! ponavljao je vise puta.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 17:48 12.02.2009

Re: Nikad necu razumeti

i tako su otvorili epohu gde bilo ko može da bombarduje bilo koga?

stvarno, zbog čega su nas bombardovali? monika sex? jači trening za irak/iran u budućnosti? da nam srede privredu (30 milijardi dolara štete, prema Vikipediji; 'oće da nam vrate te pare?) pa je otkupe џабалеску? da povrede mladu srpsku demokratiju u povojima (=Veran Matić)? šta je bio američki racional operacije navodno uperene protiv miloševića?
behemot123 behemot123 04:22 12.02.2009

Hvala

Divan tekst... zamalo suzu da pustim, musku, najtezu, boktemazo. Vratio si me u mladost, secanje na setnje rasadnikom (kod zel. stanice Kosutnjak), prvi poljubac (bas sam se iscimao). Topcider, prelep i kad pobeli od snega, i u prolece kada je pivo na klupici kao dar boziji i jedan od boljih razloga zasto covek, uprkos svemu, treba da se rodi. Rakovicka suma, lezerno naslonjena na moju radnicku, upropascenu Rakovicu, forever. A sto se bombardovanja tice, ono vece kad su roknuli neko cudeso od dve tone na Strazevicu, samo sam se cimnuo iz sna (dobrano uspavan vecom kolicinom tekucine), opsovao i okrenuo se na drugu stranu. Strazevicu su silovali, ali nisu uspeli da je sruse. Zilavo brdo, Hebo im pas mater seljacku do kraja sveta, da citiram dr Protica. Rakovica ne sme pasti. Hvala ti, brate rakovicki. Jos sam u kraju, cuvam vatru, pa svrni na po jedno. Pozdrav.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 17:53 12.02.2009

Re: Hvala

nema frke, Matori... uvek! inače, vodili smo sina-bebaća prošlog proleća kod Ajdučke česme, na Supernejčural, da gleda Darkvude u Šumi... i šta se dogodi? nauči on tada da se dernja iz petnih žila, i sad imamo bebaća-pankeraju koji se dernja po kući kada je srećan!
alpeot alpeot 20:59 12.02.2009

Re: Hvala

Srđan Fuchs
i sad imamo bebaća-pankeraju koji se dernja po kući kada je srećan!


Cute
srki92 srki92 07:00 12.02.2009

Beli potok

Usred bombardovanja trudio se ja oko neke fine devojke koja je zivela malo ispod tog tornja, u Belom Potoku. Al' ono, bas se trudio ;-) Toliko, da sam u jednom danu bajsom dva puta otisao na tu njenu Avalu i nazad do mog predgradja - prvo po nju, a posle da je otpratim kuci. Cale joj za malo zvao policiju posto je drugi uspon bas potrajao. I onda sam se vracao tako, u sred mrkle noci, bez mesecine. Picim niz Avalu, hladno, ponoc prosla, a okolo seva PVO, urlaju avoni, govna padaju sa neba, a ja bre srecan.... Eh, jos da me je pozvala da prenocim...Ovako, 88 km predjoh tog dana, dusu sam ispustio... i sve za dzabe. Jos su i toranj srusili...

behemot123 behemot123 07:33 12.02.2009

Re: Beli potok

Picim niz Avalu, hladno, ponoc prosla, a okolo seva PVO, urlaju avoni, govna padaju sa neba, a ja bre srecan.... Eh, jos da me je pozvala da prenocim...Ovako, 88 km predjoh tog dana, dusu sam ispustio... i sve za dzabe.


Alal ti vera, majstore! Imao sam i ja slicnu situaciju, samo u suprotnom smeru (od periferije ka centru). Bio sam sa ribom sa Vracara, tek dva meseca u vezi. Ja odlepljen, kakvi zaljubljen! Napijem se da izguram noc, dok gospodari zveri sipaju tone uzarenog čelika na Nepokoreno Brdo (Straževica), a onda izjutra zapucam u fensi kraj. Doduše busom, tebi stvarno svaka čast! Ma kakve sirene, ja se kezim kao idiot, mogao bih 15 nevidljivih da srušim, srcem i erekcijom! I tako svaki dan, da mi se srećica ne potrese od silnih bombi. Završi se i bombardovanje, a srećica reče: „Slušaj, mom tati malo smeta što ti toliko često svraćaš (!), ajd malo iskuliraj!” Razmažena tatina jedinica, dotični nije mogao da me smisli. Ta priča se kasnije račvala na vrlo čudne, i kontam, za jednu priču vrlo zanimljive načine, al da ne smaram sad. Ukratko, ljubav pobeđuje, a RAKOVICA FOREVER.
49 41 49 41 14:40 12.02.2009

Re: Beli potok

srki92
Usred bombardovanja trudio se ja oko neke fine devojke koja je zivela malo ispod tog tornja, u Belom Potoku. Al' ono, bas se trudio ;-) Toliko, da sam u jednom danu bajsom dva puta otisao na tu njenu Avalu i nazad do mog predgradja - prvo po nju, a posle da je otpratim kuci. Cale joj za malo zvao policiju posto je drugi uspon bas potrajao. I onda sam se vracao tako, u sred mrkle noci, bez mesecine. Picim niz Avalu, hladno, ponoc prosla, a okolo seva PVO, urlaju avoni, govna padaju sa neba, a ja bre srecan.... Eh, jos da me je pozvala da prenocim...Ovako, 88 km predjoh tog dana, dusu sam ispustio... i sve za dzabe. Jos su i toranj srusili...


E, moj srki92.
Da te pustise da prenocis; ne bi ti bilo nista vise dzabe.

Gledao bi sa tvojim malim kako ponovo grade toranj. Sanjao kako da zdimis na Kopaonik; makar na jedan dan.
Ipak je daleko i skupo?!?

Padine Kolorada i skijanje po njima; bile bi ti kao virtualni sex preko interneta.
srki92 srki92 17:07 12.02.2009

Re: Beli potok

49 41

E, moj srki92.
Da te pustise da prenocis; ne bi ti bilo nista vise dzabe.


Verovatno bi, jer ubrzo me mobilisalo...
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 18:00 12.02.2009

Re: Beli potok

behemot123
Bio sam sa ribom sa Vracara, tek dva meseca u vezi. Ja odlepljen, kakvi zaljubljen! Napijem se da izguram noc, dok gospodari zveri sipaju tone uzarenog čelika na Nepokoreno Brdo (Straževica), a onda izjutra zapucam u fensi kraj. Doduše busom, tebi stvarno svaka čast! Ma kakve sirene, ja se kezim kao idiot, mogao bih 15 nevidljivih da srušim, srcem i erekcijom! I tako svaki dan, da mi se srećica ne potrese od silnih bombi. Završi se i bombardovanje, a srećica reče: „Slušaj, mom tati malo smeta što ti toliko često svraćaš (!), ajd malo iskuliraj!” Razmažena tatina jedinica, dotični nije mogao da me smisli. Ta priča se kasnije račvala na vrlo čudne, i kontam, za jednu priču vrlo zanimljive načine, al da ne smaram sad. Ukratko, ljubav pobeđuje, a RAKOVICA FOREVER.



ahhh, razumem te u potpunosti... to je uvek bio konflikt civilizacijskih krugova, recimo, Vračar i mi, uvek smo ih privlačili, ali smo im bili i suviše daleko, suviše nedosežni... Love&Workers' Rakovica Forever!
papaja papaja 08:41 12.02.2009

Darkvud

а Дарквуда даб увек био богат и пун разних чуда: ту је било војних полигона ..


Ja sam se 1993. igrao rata i kopao rovove po Darkvudu, a po tadasnjim planovima to je bilo mesto okupljanja u slucaju uzbune za moju tadasnju jedinicu ,verovatno je zato i sumica gadjana prve noci 1999.
drug.clan drug.clan 14:13 12.02.2009

Zasto ga obnavljamo

Bio je simbol - kakav god!
Srusili su ga bez ikakvog razloga!

Ali zasto ga sada opet gradimo kada je ovoj zemlji potrebno mnogo vise od besmislenih simbola (kao komunikacioni toranj vise nema nikakav znacaj)?
Treba nam mostova, pruga, puteva, bolnica, domova staraca,... (skola nam nece trebati jer je dece sve manje)
Cyrano de Bergerac Cyrano de Bergerac 14:59 12.02.2009

Re: Zasto ga obnavljamo

drug.clan
Ali zasto ga sada opet gradimo kada je ovoj zemlji potrebno mnogo vise od besmislenih simbola (kao komunikacioni toranj vise nema nikakav znacaj)?

'nako.

U inat.


Jebeš racio, ponekad treba misliti srcem.
drug.clan drug.clan 15:02 12.02.2009

Re: Zasto ga obnavljamo

Cyrano de Bergerac
drug.clan
Ali zasto ga sada opet gradimo kada je ovoj zemlji potrebno mnogo vise od besmislenih simbola (kao komunikacioni toranj vise nema nikakav znacaj)?

'nako.

U inat.


Jebeš racio, ponekad treba misliti srcem.



"Misliti" srcem dok se vozimo 50km okolo jer nema mosta da bi pokupili dete sa fakulteta jer u nasem gradu nema ni jednog?
Cyrano de Bergerac Cyrano de Bergerac 15:39 12.02.2009

Re: Zasto ga obnavljamo

drug.clan
"Misliti" srcem dok se vozimo 50km okolo jer nema mosta da bi pokupili dete sa fakulteta jer u nasem gradu nema ni jednog?

Da, i tada.
srki92 srki92 16:57 12.02.2009

Re: Zasto ga obnavljamo

drug.clan
Bio je simbol - kakav god!
Srusili su ga bez ikakvog razloga!

Ali zasto ga sada opet gradimo kada je ovoj zemlji potrebno mnogo vise od besmislenih simbola (kao komunikacioni toranj vise nema nikakav znacaj)?
Treba nam mostova, pruga, puteva, bolnica, domova staraca,... (skola nam nece trebati jer je dece sve manje)


Potpuno si u pravu. Izes ti simbol kad znas da se za njega trose pare koje su daleko potrebnije negde drugde. Kao i za onaj faraonski, na Vracaru. Neki spomenik pored drveta u sumi je mozda ok, ako bas neko hoce, eventualno usput nekako i da potamane krpelje u toj istoj sumi. Ali ovako kurcevito, a glupo...mislim bas je onako, naski...







Srđan Fuchs Srđan Fuchs 17:24 12.02.2009

Re: Zasto ga obnavljamo

drugari,
ajd ne politizujmo temu (jedino baš ako niste za neku pljuvku po NATO-u ),
al' nije mi bio cilj da pričamo o besmislu gradnje novog tornja, već u smislu rušenja starog. oke?

srke,
žao mi što te pored svog elana devojče otkuliralo... da, behu to čudna vremena, i vremena kada su srca beograđanki bila neumoljiva. dobra strana bombardovanja je bila barem u tome što su beograđanke konačno shvatile da je ovaj dan možda poslednji pa su postale malo pristupačnije...
vishnja92 vishnja92 18:05 12.02.2009

Re: Zasto ga obnavljamo

hej Vilovnjace :)
била је то невероватна појава једна: читав Дарквуд, све апсолутно све, свако створење од најсићушнијег цврчка преко врабаца, гугутки, голубова, до шумских лија, јежева и локалноодомаћених паса луталица и њима верних непријатеља мачака (тог поподнева су се, у свом том чуду, окончала сва њихова непријатељства да би постали, сви скупа, једна преплашена и ишчекујућа катастрофу творевина) - све је заћутало злокобном и злослутећом тишином.

nisi se ti smanjio dovoljno za Srednji svet, na nevolju i na srecu tvoju.

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 18:18 12.02.2009

Re: Zasto ga obnavljamo

Vishnjaz, ja sam im doneo našu neodoljivu širinu...
srki92 srki92 20:54 12.02.2009

Re: Zasto ga obnavljamo

Srđan Fuchs
drugari,
ajd ne politizujmo temu (jedino baš ako niste za neku pljuvku po NATO-u ),
al' nije mi bio cilj da pričamo o besmislu gradnje novog tornja, već u smislu rušenja starog. oke?

srke,
žao mi što te pored svog elana devojče otkuliralo... da, behu to čudna vremena, i vremena kada su srca beograđanki bila neumoljiva. dobra strana bombardovanja je bila barem u tome što su beograđanke konačno shvatile da je ovaj dan možda poslednji pa su postale malo pristupačnije...


Eh, sto bi neko rekao, ko zna zasto je to dobro .

Nego ima jos...

Posle bombardovanja, sa jednom drugom cicom, ovoga puta strogo poslovno, prijateljica-koleginica- banderasica ko i ja, odemo nekim vec povodom na Avalu i vidimo tamo onu rusevinu od tornja. Nije bas bila bog zna kako obezbedjena i mi uskocimo da zdraknemo sta ima, mislim ono, hardver, mikrotalasi, klistron i tako to, cisto nerd-business, stvarno, ko bi odoleo?!. Jao kad smo se dovatili nekog talasovoda koji smo iscupali ispod cigala, jer gde je talasovod, tu je negde i cevka...sto nije mala stvar za videti u doba solid state-a...Rovarimo tamo po prasincini, nismo ni primetili Djoku cuvara sa isukanim pendrekom u jednoj i TT-jcem u drugoj koji nas je opkolio sa svih strana: "Ajde sad sve jedan ruke uza zid!!!". Covek utripovao da je upecao NATO spijune i placenike, na delu!

Jedva smo se izvukli da ne zove DB, tek kad smo pomenuli Miku T., tadasnjeg direktora tehnike RTS-a, sa kojim smo bas puno radili, a koji je bio onako, prava matora inzenjercina kome se nije gadilo da visi po predajnickim lokacijama, tako da su ga znali svi cuvari....











Srđan Fuchs Srđan Fuchs 21:10 12.02.2009

Re: Zasto ga obnavljamo

ух, дебеа и тих ликова који су се шетали с тететјцима и пуцали у небо (a каткад и у земљане )... мог једног другара с врачара су, тих година, држали у карантину, исто у некој кући, неколико месеци пошто се вратио из африке са неким афричким грипом. онда је нека новина објавила да болује од нечега типа вариоле, па се окупили мештани и 'тели да поруше ту кућу, са све њим и особљем из инфектолошког унутра...

strange, strange times... 1999/2000...

него срке,
88 км од твог предграђа до девојчетовог? па ди си ти живео? у новом саду?
srki92 srki92 21:34 12.02.2009

Re: Zasto ga obnavljamo

Srđan Fuchs

него срке,
88 км од твог предграђа до девојчетовог? па ди си ти живео? у новом саду?


Hahaha, pa pusti malo da uzivamo u mojim pecaroskim pricama ;-).

Salim se, mislim da si propustio mali detalj: "...u jednom danu bajsom dva puta otisao..."
Tako da nije Novi Sad, nego jedno drugo brdo, na drugom kraju Beograda. Da je zivela u Novom Sadu bilo bi mnooogo lakse, ali i manje "viteski"












albicilla albicilla 15:33 12.02.2009

da li sam jedini

... kome je avala lepsa bez tornja? a i cemu sluzi, u eri digitalne televizije? inatu?
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 17:30 12.02.2009

Re: da li sam jedini

a, kapiram, srušili su toranj u stvari da bi nam pomogli da brže uđemo u digi-eru?
Gospodja Klara Gospodja Klara 16:51 12.02.2009

Suma i sumari

Nisam bila u sumi, ima toliko godina... Ostala mi je u secanju onako devicanska, kakva je bila 80-tih. I kukurek u prolece, utabane staze (sa dzombama, da ti ne bude bas dosadno na bajsu), poneko obelezeno drvo (valjda kad smo trcali kros u osnovnoj?), rojevi sitnih musica... Mada je nisam bas potpuno osvojila, kao ovi Zagori koji su ziveli tik uz nju. Ipak sam zivela dole nize u civilizaciji
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 17:27 12.02.2009

Re: Suma i sumari

možda smo bili necivilizovani i šumski ljudi, ali zato romantičnosti našoj ravne nije bilo.

kada se darkvuđanin s gore u grad spusti... pa sve devojke sa vračara i dorčola bi ostajale bez daha kada bi mi kročili džadom.
Gospodja Klara Gospodja Klara 18:08 12.02.2009

Re: Suma i sumari

Ma pogresno si me shvatio. Ja sam, gospodine, devojka(bila) s pedigreom, iz istog kraja. Mislim da poznajemo iste ljude, pomenuo si ih na proslom blogu. Znam ja vas sumare kao svoje... Btw, ako nije indiskretno, u koju si skolu isao?
Gospodja Klara Gospodja Klara 18:10 12.02.2009

Re: Suma i sumari

kada se darkvuđanin s gore u grad spusti... pa sve devojke sa vračara i dorčola bi ostajale bez daha kada bi mi kročili džadom.

Pssst, nemoj da te cuje neki lokal-patriota iz tih krajeva.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 18:13 12.02.2009

Re: Suma i sumari

pa, nisam valjda u Đuru i u Franciku...

aaa, ti si, Klaro, iz onih lepih kuća preko puta robne kuće?
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 18:14 12.02.2009

Re: Suma i sumari

šalim se ja, Vračar je naša druga kuća....
Gospodja Klara Gospodja Klara 18:30 12.02.2009

Re: Suma i sumari

pa, nisam valjda u Đuru i u Franciku...

Hahaha, nisam ni mislila, svi smo mi kod nobelovca poceli:)

A ovi sto ih pominjes ranije, buljbas, to je moja ulica. Kakav robnjak, to nije kacila cetresosmaja, znaci - periferija.

A volim da slusam legende o Zagorima, narocito jer ih dobro secam iz epohe novog romantizma, joj kakve frizure! Ali imali su spirit, naravno.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 18:56 12.02.2009

Re: Suma i sumari

Gospodja Klara
pa, nisam valjda u Đuru i u Franciku... Hahaha, nisam ni mislila, svi smo mi kod nobelovca poceli:) A ovi sto ih pominjes ranije, buljbas, to je moja ulica. Kakav robnjak, to nije kacila cetresosmaja, znaci - periferija. A volim da slusam legende o Zagorima, narocito jer ih dobro secam iz epohe novog romantizma, joj kakve frizure! Ali imali su spirit, naravno.


buljba je akter i ove uvodne priče...
Gospodja Klara Gospodja Klara 19:10 12.02.2009

Re: Suma i sumari

buljba je akter i ove uvodne priče...

Ovo me ne iznenadjuje
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 19:21 12.02.2009

Re: Suma i sumari

šteta što nisi bazala sa nama, jesmo bili Zagori, ali dobri i osećajni k'o svež 'leb.
Gospodja Klara Gospodja Klara 20:12 12.02.2009

Re: Suma i sumari

dobri i osećajni k'o svež 'leb

Ko kifle kod Goranca

Ma sve to, Zagor i Ciko, i toranj, i kifle i to vreme i mi koji bazamo po sumi, sve to i dalje postoji u nekoj ravni

A sta je sa Buljbama, godinama nemam vesti o njima? Vise ne zivim u Bg. Moze na PP.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana