- Sine! Si-ne! Jel me čuješ? Kakva je to galama?
- Kaži, tata!
- Da ne znaš slučajno gde je moja crna košulja? Ne mogu da je nađem a..
- Molim?? Slabo te čujem!
- Kažem, da li znaš gde je moja crna ...
- Tata, izvini, ali stvarno te ništa ne čujem. Ovde je velika galama. Jel mogu da te zovem malo kasnije?
- Ok, ok, zovni kad budeš mogao. Ćao.
Malo kasnije.
- Tata?
- Ja sam. Kakva je to bila buka?
- Ma ništa... Bio sam s drugarima u radnji. I neka senjora je pričala neke gluposti.
- Kakva senjora?
- Neka žena. Nešto smo joj smetali.
- Jeste li bili nepristojni?
- Ma nismo. Stvarno nismo. Samo smo pričali. Njoj to smeta.
- Verovatno ste galamili. Mnogo ste, bre, glasni, to ljudima smeta... I?
- I ništa.... Nego, tata, u stvari ... Nešto sam loše uradio.
- Kaži, sine.
- Znam da nije u redu.... I malo me grize savest.
- Kaži. Šta je bilo?
- Ma, nešto sam bio nevaspitan. Ti znaš da ja nisam nevaspitan dečko.
- Aman, kaži, nemoj da gnjaviš. Kome ćeš ako nećeš ocu?
- Ma ta senjora što je pričala gluposti.. Kad sam razgovarao s tobom, ona je čula i rekla mi je da sam Ukrajinac.
- Šta te briga. Šta fali Ukrajincima?
- Ma ona je bila rasista. Rekla je "Vi ste došli ovde i sad se ponašate kao da je ovo ovde vaše. Zbog vas pošten svet ne može da nađe posao. Idite vi svojoj lepoj kući!"
- I?
- I onda sam ja rekao njoj: "Slušajte senjora, idite Vi u lepi kurac." Tata, izvini. Stvarno mi se omaklo.
- A ona?
- Ma otkud znam. Šta me briga. Rasista.
- Ovako: ja kao otac moram sad da te upozorim da ne treba da psuješ ljude ... Važno je da si ti prema pristojnom svetu pristojan. A ona - šta je tražila to je i dobila... Dakle, bravo sine tatin, sve si ti to kako treba uradio. Nego reci ti meni da nisi slučajno obukao onu moju crnu košulju, evo tražim je, ne mogu nikako da je nađem?