hamlet_na_stiklama
Svašta je trulo u državi Danskoj.
Mirela Pavlović, psihoterapeut (u ovom veku).
Diplomirana glumica (u prošlom).
Uvek sam se najbolje osećala u neodređenom prostoru između dve tačke. Između A i B. U autobusu, avionu, vozu, na brodu... dok nepoznati predeli neuhvatljivo promiču. Isto je i sa hotelskim sobama. Volim belinu nepoznatih jastuka, prostranstvo ničijih i svačijih postelja. Kao da u tom međuprostoru oslobođenom ličnih stvari vlada veto na sve životne udarce, smrt, tugu, bol, gladi... Kao da sve ono što inače nije dozvoljeno, ili poželjno, u tom trenutku postaje lako i dostupno. Kratka iluzija besmrtnosti i svemoći. Božanske ili makar carske nedodirljivosti. Nigde i ničija. A svuda i svačija.