(либијскими дневником од пре деценије.... листајући)
све ово данас ће једном бити јуче(г. Д.Караклајић)
лудило у личном окружењу се баш примило посредством транзиције, алата неопходног за такве замисли, (урече нас г. Milton ...има томе),јер сваког од нас сусрећу идиосинкратични појединци- комшије са удав темама, жељни дијалога. с'тога није лоше повремено отићи у (своје) Село да проветриш то што имаш непотребног у глави.мукање крава ,блеја оваца кукурик јутарњи петла и ето ти за муфте чудотворног лека Panakeје мелема за свe грешке здравствене.
Tri drugara, Vajt, Grej i Blek već godinama svake prve subote u mjesecu izlaze u Brainsmasher Club . Tada na program uvijek bude neka nova igra-mozgalica čiji su pomeuti drugari veliki fanovi.
Ovog puta u klubu ih je dočekao mohohromatski rulet.
A evo i o čemu se tu zapravo radi - Krug podijeljen na tri jednaka isječka, oboji se u crno, sivo i bijelo. Moguće su 6 kombinacija rasporeda, prikazane na slici.
odrastanje u saveznoj državi virdžini
spisak za odstrel
Sa nekih trinaest četrnaest godina, kada su sve moje vršnjakinje jurile za nekim zarozankom, valja dodati slinavim, koji ne zna ni gde je šupalj ali je spreman da glumi frajera, kinji i naređuje, mene su počele opsedati knjige, naročito one iz lokalne biblioteke. Izgleda da je od samog početka moj život bio pod komandom opsesija. Do tad je moja ceremonijalna faza, kao i nešto kasnija predatorska, bila odavno duboko pokopana, iza mene i iza sugrađana, na zgarištu zadnjeg dvorišta, ali ostala je neka tanana veza, kao dim koji se diže sa paljenog pačulija, ponovo neka olfaktorna narkoza, izazvana vonjom knjiga iz stare zgrade vojne magaze koja je pretvorena u biblioteku. Možda kombinacija zadaha zaostalih metalnih kutija, masti za podmazivanje šarki i uvek prisutne vlage sa miomirisom novih knjiga koje su tamo stizale da ostare i budu zaboravljene, da svako malo završe na nekoj lomači, zbog nedostatka prostora, ne znam.
Bilo je to pre par godina. Saša i ja smo dobili poziv da gostujemo u Norveškoj, u saradnji sa Tuti organizacijom u Falstad memorijal centru.
Sve što smo znali je da je to bio logor za
Ne dozvoli tad da naprave od toga tužni treći čin"
(Druga, dopunjena verzija)
- Obzirom da su ex-socijalističke periferne kapitalističke države i društva hteli-ne-hteli prošli periode socijalističkog razvoja i kapitalističke tranzicije, zakon će prevashodno uzeti u obzir ključne objektivne promene u ekonomskim, kulturnim i političkim mogućnostima, pogledima i potrebama kako društva u celini tako i različitih profesionalnih, socijalno osetljivih ili ugroženih grupacija stanovništva; nadalje uzeće u obzir objektivne i subjektivne formate i kapacitete institucija, ustanova, organizacija i svih pojedinačnih aktera, proizvođača,
13. januar
Sećate se Giacomo Venturelli i Violet Biru - Italijana i Malajke na putu oko sveta biciklima? Upoznali smo se pre oko godinu dana, negde u čileanskoj Terra del Fuego, nakon celodnevnog pedalanja kroz pampas sa jakim čeonim vetrom. Ja sam našla smeštaj u jednoj od radničkih prikolica, sa zajedničkim kupatilom i velikom kuhinjom, koje su se izdavale po prihvatljivoj ceni od oko šest evra.
Već sam se bila smestila i krenula sam pod tuš, kada sam ih videla na parkingu: Đakomo na ležećem biciklu, Violeta na klasičnom. Nisu želeli da plaćaju smeštaj, već
Drugaricu Danu sretnem najčešće u gradskom busu. Ja obično idem samo do pijace a ona žuri na posao, pa onaj dogovor "kad ćemo da se ispričamo i vidimo" obično završi samo na "čvrstom" obećanju. A draga mi je. Lepa, zaokružena, nasmejana, niko ne bi rekao da je neke muke more, kako bi po njenom blistavom osmehu zaključiili ljudi koji je ne poznaju.
Srele smo se tako i pre oko dva meseca. Iz autobusa mi je pokazala zgradu u kojoj joj živi mlađi sin Vlada sa devojkom. Ne iznajmljuju stan, devojka je to nasledla od nekog a ona im sada nosi ručak, armu što je skuvala,
Zimsko nevreme je celog dana snegom zasipalo Beskrajjne Planine. Vetar je ludovao u krošnjama drveća i snežnu izmaglicu kao zavesu spuštao na seoski trg.
Starac je povremeno otvarao mali kapak na drvenim vratima kolibe i dopuštao sitnim pahuljama da mu se tope po licu, uživajući u toplini kolibe, srećan što ima sklonište od vetra i zime. Gledao je kako se vetar igra snegom, kako gradi oblike od guste bele magle i kako ti oblici kao utvare lebde u prostoru, pa ih onda, kada mu dosadi, jednim potezom razveje. Veče se već spuštalo i hteo je da zatvori kapak i ode na počinak,