Dok Hrvatska danas slavi "Dan Pobjede", Srbija tuguje. Dok naši zapadni susedi polažu vence i pale sveće za pobednike, u Srbiji se služe parastosi za žrtve tih istih pobednika. Mit o "pravednom ratu" odzvanja kroz etar nacionalnih medija u Hrvatskoj. Vinovnici zločina koji proslavu prate iz Haga, još jednom mogu da prisustvuju sopstvenoj apoteozi, specijalima u kojim se još jednom konstruiše dogma o „Oluji", štampaju posteri osuđenih generala a njihova uloga glorifikuje do nivoa epa.
Iza kulisa pobede koja liči na onu „Pirovu", nazire se stravična slika i cena koju ta pobeda nosi. 200000 progranih Srba sa svojih ognjišta, deportacija, pljački, bezobzirnih razaranja, ubistva, zločina protiv čovečnosti, kršenja zakona i običaja ratovanja. I pored presude u Hagu, državni vrh Hrvatske i dalje smatra da na stratištima još uvek može da se gradi praznična scenografija i državotvorna mitologija. Sa druge strane Drine, u našem vilajetu, promovišu se knjige osvedočenih ratnih zločinaca... Jesmo li tako bliže pomirenju?