Jednom prilikom je naš proslavljeni nobelovac Ivo Andrić napisao: "U zemlji mržnje najviše mrze onoga ko ne umije da mrzi." Čini mi se da se na našem brdovitom balkanu ove Andrićeve reči odjekuju i odbijaju od jednog naroda do drugog, spajajući ih i razdvajajući ih u jednom čudnovatom vrtlogu ljubavi i mržnje, rata i mira, ateizma i verskog fundamentalizma, komunizma i nacionalizma. Posle svega jedno ostaje sigurno, postoje stvari koje naše narode razdvajaju ali jedno ih spaja, a to je mržnja koja postoji između njih.
Gost bloga: Biljana Beba Knežević
Prvi put sam se susrela sa seksom u svom ranom detinjstvu kad je moj, drugi po redu ujak doveo novu i mladu ujnu. Ne, nisam ih videla na delu, ali sam čula starije kako pričaju o tome da oni rade seks. Iako mi pojam nije bio potpuno jasan, valjda onako instiktivno, znala sam da je to nešto sramno, skriveno i samo za njih. Pričali su, ti stariji, sve šapućući kod nane u kujni, da su se seksali u dedinoj šumi. Ja sam se, krijući iza ( dobro ne baš iza, ali sa strane ) frižidera, jedva suzdržavala da ne priupitam nešto. Ono, o čemu se u kući šapuće, o tome se ne pita. Ubrzo su se ujak i ujna venčali, pa je tema seksa bila potpuno neinteresanta. Taman sam bila u fazi zaboravljana iste...
Piše: Nikola Knežević (a.k.a. Metanoia)
Ramuša Haradinaja dočekalo je danas na prištinskom aerodromu više hiljada ljudi. Dočeku je prisustvovalo i rukovodstvo njegove stranke - Alijanse za budućnost Kosova. Najavljeno je da će se Haradinaj večeras obratiti naciji, što će direktno prenositi tri televizije sa nacionalnom frekvencijom. Jučerašnja odluka haškog suda da Haradinaj i njegov saborac Idriz Baljaj budu oslobođeni svih optužbi, izazvala je oduševljenje među kosovskim Albancima. Odmah posle saopštavanja odluke suda u rodnom selu Haradinaja Glođanu započelo je veliko narodno slavlje, koje je trajalo do kasnih večernih sati. Privremena skupština Kosova je danas na početku redovne sednice pozdravila oslobađanje Haradinaja. Odluku o oslobađanju Haradinaja pozdravili su i vlada Kosova, a predsednik Fatmir Sejdiju poručio je uoči izricanja presude da je ubeđen da je Haradinaj nevin.
Izvor: Blic: http://www.blic.co.yu/politika.php?id=36692
Ne bih želeo da komentarišem krajnje upitan tok sudskog postupka Haškog suda protiv R. Haradinaja kao i njegov razočaravajući i malo je reći sramotan epilog jer je to pre mene već uradilo nekoliko autora koji pišu na ovom blogu. Ono na što bi se hteo osvrnuti jesu realne mogućnosti u razvijanju dijaloga i međuetničkih odnosa sa kosovskim albancima i da li je on uopšte moguć posle ovakve presude koja budimo realni, ne ide u prilog normalizaciji odnosa, već naprotiv preti da ionako kritičnu situaciju dovede do tačke ključanja i dalje eskalacije nasilja.
Poštovani čitatelji B92 bloga, u kontekstu tematskog bloka o ideji hrišćanske demokratije odlučio da sa vama podelim jedan kraći tekst koji je svojevremeno objavljen u Politici. Autor teksta je naš poznati teolog, prof. dr Radovan Bigović, osoba koju veoma cenim i poštujem i čiji stavovi na najbolji način oslikavaju jedno novo i savremeno lice Srpske Pravoslavne Crkve.
Politika je "svetovna" zato što se bavi problemima ovoga sveta a ne zato što je nereligiozna ili anticrkvena.
Savremena sekularna društva isključuju Boga kao subjekta društvenih i političkih procesa. Vera se potiskuje u "privatnu" sferu ljudskih osećanja. Javni (sekularni, politički) život podrazumeva "emancipaciju" politike, ekonomije, prava, obrazovanja, umetnosti od uticajacrkve. Vera se suprotstavlja razumu, a duhovno materijalnom. Laičnost, sekularnost mnogi tumače čak i kao borbu protiv crkve i religije uopšte ili pak kao njihovo proterivanje na margine društva. Crkvi se odriče svako pravo na političko delovanje. Danas i veliki broj hrišćana smatra da je to normalno jer je, zaboga, politika "prljava" i ne predstavlja ništa drugo do pohlepu za vlašću i novcem. Hrišćanska etika i politika, navodno, ne mogu zajedno.
Mit na neki način mistifikuje i transcendira indentitet naroda produbljujući njegovu ontološku dimenziju i doprinosi glorifikaciji i značaju uloge koju on ima unutar društveno - istorijskog konteksta u odnosu na druge narode i kulture. U odnosu na to, posebno je zanimljivo osvrnuti se na značaj i ulogu koju mit ima u našoj kulturi i percepciji naše društvene stvarnosti i stvaranju slike nacionalnog i duhovnog elitizma.