Ponukan prethodnim blogom, nisam mogao da ovo ne napišem
Od kada se bakćem po Evropama, imam problem sa "pravom" kafom. Ovoliko godina konzumiranja crnog gustog napitka koji zovemo "turska kafa" (nije tačno da ga turci zovu "srpska kafa"), dovelo me je do toga da su mi druge kafe (sa izuzetkom espresa) prilično bljutave. Što bi se reklo: kao da je crnac oprao noge! Kada počnem da pijem uobičajenu mi u kancelariji filterušu, stomak mi traži nešto jače i počinjem da se nalivam, tako da u toku dana popijem i po litar i onda sam sebe podsećam
Poslednje dve nedelje, u "Hronikama" na stranicama štampe čitali smo o dva slučaja sa beogradskog asfalta. Jedna klasična sačekuša priredjena je zbog raspodele terena medju dilerima droge. Jedno manje uobičajeno ubisto desilo se kada je izmuženom vlasniku gradjevinske firme prekipelo i rešio je da hicima reguliše odnos sa zelenašima koji su mu bili za vratom i učinili život noćnom morom.
Ono što me u ovakvim situacijama posebno zaintrigira su čitulje u novinama. Nije da ih čitam kao penzioneri sa Kalemegdana koji svakog dana najpre provere da li su u njima, a zatim i ko se sve iz generacije preselio u Večna Lovišta, ali sa godinama sve češće pogledujem koga sve tamo nadjem.
Zamislite da neko na ledini za nedelju dana podigne grad za 40.000 ljudi
Zamislite da u taj grad u tri dana stigne tih 40.000 ljudi, najpre 10.000 u jednom danu, a onda ostalih 30.000 dva dana kasnije
Zamislite da tih 40.000 ljudi dodje iz skoro svih zemalja sveta, svih mogućih rasa, boja kože, religija, kultura, zanimanja...
Zamislite da tih 40.000 ljudi, bez obzira na to svoje raznovrsno poreklo, 12 dana živi zajedno, veseli se, uživa, komunicira, sklopi bezbroj prijateljstava
Zamislite da onda za jedan dan ode 30.000 a sutradan i ostalih 10.000
Zamislite da onda pet dana kasnije osim ugažene trave nema ničega što bi podsećalo da je tu bio grad od 40.000 ljudi
Zamislite da tih 40.000 ljudi nastavi da održava kontakte sa barem po desetak drugih narednih nekoliko godina
Moguće?
Svakako. Desilo se to krajem jula i početkom avgusta ove godine. U Hajlands parku, pedesetak kilometara severoistočno od centra Londona, održan je 21. Svetski skautski džembori!
Ne mogu da odolim da ne napišem tekst o utakmicama u inostranstvu. Sutra se igra tekma u Briselu, i žao mi je što ovoga puta neću biti na stadionu. Bio sam pre par godina, kada smo ih poslednji put tukli, i bilo bi lepo da ponovimo taj uspeh.
Put na utakmicu je uvek nov izazov. Ima toliko stvari koje treba da se poklope da bi doneo zadovoljstvo: pre svega rezultat, vreme, društvo. A sve, opet, može da krene naopako i često se završava razočaranjima ili pijanstvom.
"Možda je Guča za pijance, a "Grand šou" smeće, ali je to najbolje što nudimo. Mislite li da na Kolarcu ima više muzike nego na "Grandu"? Kao jedan od objektivno boljih kompozitora tvrdim tako.
Reče Goran Bregović i ostade živ.
Bangladeš - život i ljudi
april 2006.
Kako žive Bangladešu? Kakve su boje kože?
Šta jedu i piju? Indijska ili bangladeška kuhinja? Papričice.
Boišak – bengalska nova godina. Sličnost Šapca i Bangladeša
Biti belac u Bangladešu
april 2006.
Drugi deo bloga o Bangladešu, u kome opisujem Daku i par drugih mesta u Bangladešu, kao i način stanovanja i putovanja po zemlji.
Po obećanju, postavio sam i album fotografija iz Bangladeša. Možete ga naći na adresi:
Glavni grad Bangladeša je Daka. To je u pravom smislu te reči srce Bangladeša. U stvari, kao i u većini zemalja u razvoju, sve gravitira ka glavnom gradu.
Daka je poznata kao grad džamija i rikši. Pored toga, Daku odlikuju sjajne
april 2006.
Ovo je prvi od tri teksta kojima ću pokušati da predstavim ovu azijsku zemlju. Radio sam ih na osnovu podataka sa raznih strana, kao i ličnih zapažanja tokom dvanaestodnevnog boravka. U narednim nastavcima imaćete priliku da čitate o nekim mestima i načinu života u Bangladešu. Potrudiću se da što pre postavim na Net i album mojih fotografija.
Bangladeš je jedna od zemalja u Aziji o kojima se malo zna. Mada nije tako poznata kao Nepal ili Indija, ova zemlja ima svoje zanimljivosti koje zovu na otkrivanje.
Domaćini kažu da je to zemlja