Koliko ima nesrećnih sudbina i ljudi kojima je potrebna pomoć u velikim gradovima? Iznenadićete se ako ne znate.
Prošle nedelje kometarisali smo na poslu kampanju borbe protiv gladi. Drago mi je bilo da je bila tako uspešna u Srbiji.
Fudbalski šampionati u većini zemalja Evrope su pred samom završnicom. Kao retko kada u skorijoj prošlosti, u većini njih situacija je više nego napeta. U najznačajnijim ligama, pa i u ovoj našoj nesretnoj, razlika izmedju prvih timova na tabeli je bod do dva. To, uz završnicu Lige šampiona i Lige Evrope, obećava izuzetno zanimljivih narednih fudbalskih mesec dana, koji će nas uvesti u kulminaciju ovogodišnjih takmičenja - Svetski šampionat u Južnoj Africi.
Osoba A: Jugi, Srbin, generacijama iz Prizrena, danas izbeglica, član odreda od 1954. godine, bio starešina Saveza izvidjača Kosova i Metohije
Osoba B: Oki, Turčin, deda po majčinoj strani Crnogorac, iz porodice starosedelaca, član odreda od 1968. godine, sada rukovodi odredom
Osoba C: Kujtim, Albanac, član odreda od 1970. godine, uvek tu kad treba
Osoba D: Đafa, svi misle Albanac a on Turčin, član odreda od 1982. godine, neizbežan
Osoba E: Hipi, Rom, sasvim drugačiji od nadimka koji nosi, član od 1968. godine, najveći veseljak
Osoba F: Salja, Albanac, član od 1978. godine, najmirniji od svih, ali poslovno najuspešniji
Pisac Paolo Koeljo, u svojoj redovnoj rubrici koju objavljuje u Magazinu aerodoma u Parizu, daje savete o tome kako treba putovati i upoznavati svet. Pošto mi se pristup u velikoj meri poklapa sa njegovim, sa zadovoljstvom prevodim njegov tekst.
Već 14 godina, čudna izložba "Svet tela" (Körperwelten) obilazi svet i svojim eksponatima izaziva sasvim raznolike komentare posetilaca, javnosti, medija i zvaničnika. Do sada je imala preko 28 miliona posetilaca! Zagonetni doktor Ginter fon Hagens i njegova supruga Adgelina Vejli izlažu ljudska i tela životinja bez kože! Odrana, tako da se mogu jasno videti svakojaki organi koje površinski prekrivač tela sakriva od naših očiju. Neki eksponati su više nego ubedljivi: crna pušačka pluća, mrtvi deformisani fetusi, režnjevi ljudskog mozga, telo u skoku, ceo krvni sistem izvadjen iz organizma, trudna žena sa sve plodom u svom stomaku, srce i drugi krvni sudovi pogodjeni jakim udarom, organi napadnuti rakom i drugim bolestima... Neka od tela su u staklenom okviru, ali većina ih je pred posetiocima bez ikakve zaštite, na dohvat ruke. Frapantno, degutantno, zastrašujuće? Da, svakako, ali i poučno, zanimljivo, otkrivajuće. Pogledajte.
Vi koji skijate, zamislite kako bi bilo da se niz padinu spuštate sedeći na jednoj skiji, i to i u slalomu, veleslalomu ili spustu? Ili, da vam neko veže oči a onda ide ispred vas i navodi vas, sve brzinom kojom sada skijate!
Vi koji klizate, zamislite da sedite na klizaljkama i tako se borite sa 6 protivnika po hokejaškom terenu pokušavajući da odbranite svoj gol i ugurate pak u njihov.
Vi, rekreativni skijaši, zamislite da sedeći na jednoj skiji prevaljujete desetak kilometara i pri tome tri puta pucate tako ufalčovani za skiju.
Vas nekolicina koji ste ikada probali da gurate kamen na polju za krling, zamislite da to radite sedeći.
Nimalo jednostavno, zar ne?
Dobro došli u Vankuver na Zimske paraolimpijske igre!
Početkom 2002. godine, gostovali smo porodično kod mog nekadašnjeg direktora, jednog sjajnog, inventivnog zanesenjaka poznih godina, u njegovoj kući u Francuskim Alpima, nedaleko od Ženeve. Uz raklet i vino, pozvao me je da pogledam zanimljivu knjigu fotografija. Ostao sam zabezeknut nad "Zemljom iz vazduha". Od tada znam ko mi je omiljeni fotograf - Jan Arti-Bertran.
Bili su to najbolji dani naših života.
Ne, bili su to najbolji dani ikada!
(Sloba Konjević na komemoraciji Vladi Divljanu)
Evaluirate li ačivment participatora? Šerujete li mesidže sa lajne?
Pogledajte šta sam o tome govorio na TEDx-u u Novom Sadu.