... Dinkić može trijumfalno da izjavi u Dnevniku RTS-a da je „Kopaonik veliko gradilište“. Poznato je da se najvredniji deo planine nalazi u okviru Nacionalnog parka, te ispada da je NP „Kopaonik“ veliko gradilište. Nezamislivo bi bilo da tako nešto izjavi ministar bilo koje države...
Vladimir Stevanović, redovni profesor Biološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu i dopisni član SANU (Politika, petak 15. januar 2010, rubrika „Među nama“ strana 16)
Građen više kao hrt nego kao mačka, pouzdano je izmeren pri brzini od 105 km/h. Iako u zatočeništvu živi i preko 20 godina, u divljini je to svega deset: uništeni brojnim sprintovima, zglobovi stradaju te životinja umire od gladi jer više ne može da lovi. Govorim, naravno, o gepardu. Poslednji preživeli iz roda koji je, kako fosilni nalazi pokazuju, imao makar pet vrsta, uključujući mačku-sprintera veličine lava koja je stepama jurila pre pola miliona godina, gepard izgleda odavno juri ka konačnom izumiranju. Da li je zaista tako?
Glavni zimski ptičarski i ptičji spektal jesu velika jata, od po više hiljada ili više desetina hiljada, koja se okupljaju na mestima pogodnim za ishranu, npr. srpskom potezu Dunava. Ni Veliko Ratno ostrvo nije izuzetak. A kako kvantitet obično daje kvalitet (jedan moj poznanik se ovoj tvrdnji svojevremeno usprotivio argumentom da tri lopate i dalje ne daju dobru ribu), u svoj toj masi počesto osvanu rariteti.
What separates men from boys? Iako naivniji googlovori variraju od bar micve do zrelosti, a izvesne zlobnice, kakve li gluposti, čak misle da razlika leži u tome da o dečacima brinu njihove majke, a o muškarcima žene, odaću vam jednu tajnu – ispravan odgovor glasi: “The price of their toys”. To je suštinska razlika.
U tradiciji zapadnih zemalja je odavno ukorenjana navika pomaganja pticama, ali i drugim vrstama koje nastanjuju isto područje. Skoro da ne možete videti vrt bez hranilica za ptice u koja se postavlja raznovrsna hrana, a obavezna je i kućica za gnežđenje, pojilište, kupalište, što doprinosi izgledu dvorišta i odaje utisak uređenosti, a prisustvo ptica daje poseban šarm uz neizbežne forme ozelenjavanja vrtova koje su potrebne i pticama za sletanje, odmor i osmatranje. Tradicija hranjenja ptica prisutna je i u strogo urbanim zonama i česte su terase u stambenim četvrtima, ali i poslovni centri gde se vide hranilice za ptice.
...eko-turizam ima potencijal da otvori četiri puta više radnih mesta od lovnog turizma i da donese dvostruko veći prihod...
Rano popodne novembarskog dana, stižem do ribnjaka u Barandi da utvrdim koje su vrste ptica i u kom broju prisutne u ovoj fazi jesenje migracije. Poput guštera uživam u jednom od poslednjih sunčanih dana ove godine, iako me sunce istovremeno ometa u radu: bije mi pravo u oči, pa je površina vode sva u zlatnim odsjajima. Da tu ne bude kraj, ribnjak je prošaran lavirintom tršćaka koji dodatno skrivaju ptice.
A ptice, naviknute na sportiste, nervozno poleću čim izađem iz kola. Isprva uočavam dve-tri vrste i svega nekoliko desetina obližnjih ptica. U daljini, sporim zamasima velikih krila leti siva čaplja i čini se da je to sve što ću videti.
“Najgori hemijski akcident u svetu desio se u Bopalu, u centralnoj
Foto: Milan Obradović
Veslam vodama beogradskim već dve decenije (npr, ovde, ovde i ovde) i od tih prvih dana sam sanjao da dobiju neko priznanje, kao potvrdu ekološkog značaja, pa i zaštitu. Vrste koje su bile ugrožene i kojima sam posvećivao posebnu pažnju uključivale su orla belorepana, malog vranca, kao i gaka i malu belu čaplju, koje su se tih godina gnezdile na Ušću.