I počnemo mi da pravimo prvu kuću. Mića stalno s majstorima il’ na putu il’ na poslu, dođe umoran i strovali se u krevet. Viđamo se u prolazu, ne stižemo ni da se posvađamo ljudski. U selo retko idemo zajedno, on svaki trenutak grabi da nešto uradi, a ja kad dođem k’o prst u oko svekrvi da sam gurnula. Mnogo joj teško pala ta naša kuća. Znaš kako, Mića bio jedinac, gledala u njega k’o u ikonu i sve se nadala da će joj se vratiti u selo. Nije joj bilo svejedno kad je odlučio da ode u varoš i stalno mu prigovarala što je zapustio imanje, a na mene posebno bila kivna.
Please follow the link. Thank you for your donations that will go to less privileged ones.
https://www.facebook.com/ana.pokrajac.9/posts/1224738264213238
Hor Svitac ima vrlo netipične članove - taman kada su naučili da pevaju sedeći, rekla sam im da ustanu i pokažu roditeljima šta su naučili. Šta mislite da se desilo? Hor je stajao, a svi su ćutali.Ne peva se stojeći!!! Jako je teško da se peva stojeći mirno na jednom mestu, sa rukama pored tela. Dobili smo hor koji ne zna da miruje, ali fenomenalo peva!
Moja kuća mora da bude živa!
by Aleksandar Bekan Todorović on Wednesday, March 14, 2012 at 2:42am ·
Govorili su im i ubedjuju ih da su ludi, paranoični, da su opsednuti teorijama zavere, da mnogo gledaju španske i meksičke sapunice...
Roditelji beba otetih iz srpskih porodilišta odmah po rodjenju već godinama istrajavaju i trpe svakojake uvrede i poniženja u borbi za istinu. Njihov greh je što su uporni i što na osnovu dokumenata zahtevaju ISTRAGU o svakoj bebi, kojoj se gubi trag u nekom od naših porodilišta. Roditeljima je saopšteno da su njihove bebe preminule nakon porodjaja, a na grobljima širom Srbije nema njihovih grobova niti bilo kakvih tragova u evidenciji pogrebnih