Dečakove čarape su počele da nestaju. Svaki dan po jedan par. Prve nedelje niko nije ni primetio, ali na kraju druge, u subotu, kad je počelo ponestajati čarapa u ladici, a nisu se mogle naći ni u prljavom vešu, stvar je izbila na videlo. Dečak nije umeo da kaže gde su i kako nestaju. Uostalom njega čarape i ne iteresuju previše - rekao je da ne treba brinuti, nije ni siguran da mu uopšte i trebaju.
Sve dok moj otac u 84. godini nije odlučio da se oženi, baš i nisam nešto razmišljala zašto se sve ljudi odlučuju na bračnu zajednicu. Valjda sam podrazumevala ono, voliš nekog toliko, da ne možeš bez njega. Dakle, emocije i teška privlačnost. Pa tek ako stvar krene naopako, onda se uključuje racio, odnosno razumna objašnjavanja sebi i okolini, zašto je bračna zajednica pukla i više ne valja.
Možda ne treba zanemariti ni onaj kliše, da ako u razloge emotivne prirode petljaš i racionalne, zdravorazumske, onda je to kalkulisanje. A jedan od ključnih ljubavnih stereotipa kaže da kalkulisanje nije u redu. To što posle mogu da izleću žabe i kokodili, nema veze. Kalkulacija ima negativnu konotaciju, pa bog. Čak i onaj ko je radi, gleda to da obavi u tišini introspekcije, a ako se zezne i lane, gleda da kalkulisanje zabašuri, jer stereotip kaže da ko kalkuliše ne voli dovoljno, da u ljubavi nema mesta računu.
To nije ništa novo jer čovek zaista misli da je pederastija bolest, možda čak i izlečiva. Ako je to tako, pretpostavljam, da ti bolesni ljudi treba da odu kod doktora, je l tako gospodine Palmo? A ko je bolestan može da dobije i bolovanje? Znači kad je napolju loše vreme i ne ide ti se na posao, odeš kod lekara i kažeš “osećam se pederski” i dobiješ 15 dana poštede, pa ako ne ide sa izlečenjem dobiješ i invalidsku penziju? Je l da čika Palmo i vi ostali? Ali pre toga obavezno da se ode u policijsku stanicu da se upotpuni kartoteka “registrovanih homoseksualaca”. Možda i tablice dobiju ljudi... Ili kao Jevreji žute trake.
Ja sam star i usamljen čovek koga ponekad prikazuju u javnosti zato što ne nosim čarape – Albert Ajnštajn u jednom pismu iz 1942. godine
Poslednjih nekoliko meseci svetska medijska javnost je neumorno prenosila vest da je Grigorij Perelman, genijalni ruski matematičar, odbio da primi nagradu od milion dolara za rešenje jednog od najtežih matematičkih problema. U pitanju je dokaz čuvene Poincare-ove
Kao što smo i obećali, nakon Prvog Osnivačkog Blogokongresa Nevladine Organizacije Blogeri Ujedinjenog Be 92 (POBK NVO BUBE92) zakazan je Prvi Radni Sastanak Nevladine Organizacije Blogeri
Ujedinjenog Be 92 (PRS NVO BUBE92).
Mesto održavanja sastanka: Sremska Mitrovica.
Datum: 5. decembar 2009. u prepodnevnim časovima - tradicionalno vreme svinjokolja mangulica.
Predviđeni izlagači sa pripremljenim prezentacijama: 3 sekretara NVO BUBE92
Milan Nikolić
"Umetnost je ono što ja činim drugima, kultura je ono što drugi čine meni"
Branislav Dimitrijević
"Kada veroučitelj kaže učeniku da dobri ljudi idu u raj, onda on upali tv i kroz reality programe gleda - raj"
Pre neki dan sam u ulozi Konzula upoznao Britanca po imenu Ken Roberts. Ken je stupio u kontakt sa našim Konzularnim odeljenjem jer je odlučio da provede sledeće 4 godine svog života obilazeći svet biciklom, a put ga je naveo u Srbiju. „Dovraga," pomislio sam u sebi, „živi primerak pravog britanskog ekscentrika". (To vam je, ako se neko slučajno pitao, eufemizam za „ludaka"). I ako imate naviku da cenite ljude po prvom utisku i vi biste ga tako posmatrali u trenutku kada se pojavio u jarko žutoj kabanici.