Danas je u Jasenovcu... obeleženo... Šta se tamo više uopšte može obeležiti, osim smrti stotina hiljada civila svih uzrasta, odnosno načina smrti nad kojim su čak i sami nemački nacisti bili šokirani?
Poručiše sa današnjeg, prigodnog skupa, da se zločin ne sme ponoviti, ni mržnja, ni ...
Novac je nešto s čim se susrećemo u svakodnevnom životu, nešto što upravlja našim sudbinama, sudbinama naših roditelja, dece, unuka... Novac je, ponekad, ono što nam određuje sudbine, što nas nagoni da napustimo grad u kome smo odrasli, prijatelje, rodbinu, porodicu, novac je ponekad ono što ljude održava u lošim i disfunkcionalnim brakovima, a ponekad i jedina stvar koja ženu ili čoveka čini srećnim: stvar koja kupuje kozmetičke tretmane, ulepšavanja, cipelice, tašnice, ogrlice, seksualne igračkice, a ponekad, boga mi, i čitave partnere... U Srbiji se često za previše
Retko mi skoči krvni pritisak zbog vesti iz domovine mi (niti ih pomno pratim, niti me previše interesuju), ali prilikom čitanja ove sa Blicovog sajta mi se smračilo pred očima. Pa kaže:
Uhapšen zbog kopije filma „Montevideo“
Juče je uhapšena prva osoba koja je piraterisala film Dragana Bjelogrlića “Montevideo, Bog te video”.
Goran Č. iz Beograda uhapšen je zbog sumnje da je preko interneta napravio link za preuzimanje celokupnog snimka filma “Montevideo, Bog te video” reditelja Dragana Bjelogrolića, saznaje “Blic”.
Osumnjičeni je uhapšen u akciji SBPOK, čiji su pripadnici juče upali u stan Gorana Č. i izvršili pretres.
-- U stanu je nađen računar, koji je zaplenjen, a osumnjičeni je priznao delo i zatražio advokata, kaže za “Blic” izvor iz MUP Srbije. On navodi i da je osumnjičeni, koji se tereti za pirateriju, zatim priveden u policiju na saslušanje.
U svetlu ponovo raspaljene "debate" pro&contra NATO osećam nekako potrebu da "preštampam" jedan moj stari tekst, prvi put pripušten u sajber prostor, pre nego što sam dospeo na blog b92, na mom, sada nepostojećem, privatnom blogu, pa onda objavljenom ovde u doba "potpalublja" (septembra 2008.).
***
Šta je zajedničko sledećim naizgled nepovezanim događajima: vojni puč u Grčkoj 1967, otmica i ubistvo Alda Mora 1978, masakr na železničkoj stanici u Bolonji 1980, masakr na Oktoberfestu u Minhenu 1980, neuspešni atentat na papa Vojtilu 1981, potapanje Grinpisovog broda Rainbow Warior 1985. na Pacifiku?
Pa, "samo" to da su sva ta (ne)dela izvršili ili iza njih stoje ljudi povezani u network pod komandom CIA, MI6, DIA (Defence Inteligence Agency), Pentagona i NATO-a (najčešće tim redosledom). Što, da razjasnim, ne znači da su to uradile ta konkretna (ne)dela na zahtev ili pod komandom tih respektabilnih institucija, mada, s druge strane, ni to nije isključeno. Spisak (ne)dela je, naravno, mnogo duži i uključuje razne vrste aktivnosti od manipulacija izborima, vojnih pučeva, terorističkih akcija, kidnapovanja, politčkih ubistava, trgovine drogom do torture. Geografski su se (ne)dela dešavala po onome što se (samo)proglašavalo "slobodnim svetom", a vremenski tokom nekih 40 (+) godina -- od Drugog svetskog rata pa do 1990.
Teorija zavere? Na žalost, ne.
Gost autor: Jelena Tinska
Ne znam skoro nikog ko ne voli naučno-popularne TV programe o prirodi, naročito o životinjama. Svašta se u njima dalo videti, od raznoraznih oplođavanja, rađanja i stasanja životinja, pa do takođe raznoraznih smrti u raljama, kandžama i sličnim alatima predatora. U ovom drugom neki uživaju do mere da se dobar posao pravi snimcima predatora kako ubijaju svoj ručak. Nisam od tih.
Moram da objavim "disklejmer": post sadrži fotografije ručka crne guje, ko ne vole bolje da ne otvara.
Istorija ume da se poigra na veoma čudan način. Ironija da se ponuđena "nada u koju možemo verovati" uzima na ulici uprkos, a ne zahvaljujući predsedniku SAD Obami, koji je tu nadu pre dve godine nudio šakom i kapom muslimanskom i nadasve arapskom svetu, upravo u Kairu, je meni zabavna. Ne mogu da se ne zapitam nije li i taj govor, koji je tada bio veoma lepo primljen u pomenutim svetovima, doduše sa ogradom da treba sačekati prelazak s reči na dela, dao neki, barem mali, doprinos.
Podsećanje na Kairski govor neprijatnu situaciju za Obamu (i administraciju mu), suočenu sa izborom -- diktator ili "nada u koju Egipćani mogu verovati", čini još neprijatnijom. Međutim, ne treba brinuti, političarski obrazi su debeli, te se na prvu loptu birao diktator, bez da se trepne. No, to je tzv. real-politika ("Kome je do morala neka ide u crkvu," mislim da ne treba da navodim izvor). Demokratija je lepa samo dok se čeka, samo dok od sebe nagoveštaj da.
Pierre-Simon Laplace (1749-1827), jedan od najvećih naučnika u istoriji čovečanstva, koga obično svrstavju u red velikana sa Euklidom, Galilejem i Njutnom, nije bio previše skroman čovek. On je, istina, potekao iz relativno skromne porodice (njegov otac je imao malo imanje u Normandiji i bavio se poljoprivredom), ali je život završio
iliti "Sram te bilo" part 2
Ne znam da li me utisak vara, ali mi se čini da ovih dana samo ministar Milosavljević daje intervjue. I svaki je antologijski. Strah me je da više otvorim novine da opet ne iskoči neki biser dragog nam ministra. Ovog puta domaćin su mu bile Večernje novosti.
Molim premijera Cvetkovića da uradi nešto po ovom pitanju. Neka ministar sjaše već jednom.
"Analiza "Eurostata" je pokazala da su u Srbiji, zbirno, cene hrane, pića, duvana, odeće, elektronike i prevoznih sredstava za 42 odsto niže od proseka Evropske unije, dodao je ministar."
Baš mi je milo i drago što u našoj jeftinoj Srbiji može da se kupi alkohol i duvan za male pare. Samo je to falilo našoj omladini pa da svi budemo srećni i zadovoljni. Pa naravno da će statistika da pokaže da svi jedemo sarme dok su alkohol i duvan skoro pa besplatni. E sad neki doduše jedu meso dok oni u većini kupus.
U normalnim zemljama gde su na alkohol i duvan visoki porezi, kod nas samo šte se ne poklanjaju uz dvevne novine. Kakva je to zemlje gde premijer (sada hvala bogu bivši) otvara fabriku duvana.
I pre flešbeka jedan mali predah. Ima veze: OrkeStar za svadbe i sa'rane