Andrej je Leni poklonio stabljiku ruže za 8. mart.
Nigde cveta, samo trnje, kapiraš? Našao odbačen deo pored tezge i odneo joj. Kakav je to samo lik. “Kriza je.” – veli. “Šta će ti cvet, draga? Možeš ti njega i da zamisliš. Ali, ako dopustiš, ljubavi, mogu ja to da učinim za tebe.” A onda je, kune mi se suseda Koviljka koja se tu po običaju slučajno našla, on umesto nje u razmeri 1:1 zamislio
jednu tek ubranu crvenu ružu umivenu jutarnjom rosom
i to ne u tri već u četiri dimenzije.
[navodno je uključio i vreme – jasno se videlo kako ruža ubrzano vene].