"Nekada nije potrebno da se govori, to se oseti, dovoljan je trenutak da pogledaš i neki fluid krene i, vuče te,podiže i tada znaš...da , to je to... "
Ona...
Fina , zgodna...mezimica mamina i tatina...imala je sve... ko iz bajke... neke... on je zvao «baby blue »...ali nije bila plavuša, ... lepa...hm..pa za njega... maza...volela je da se igra ,izaziva, ...morala je sve da dobije, a znala je i kako... (a koja to žena ne zna, samo ako hoće, mi smo tu samo, onako... usput
Devojke iz osmog su me ignorisale prirodnom nemarnoshcu koje one neguju za dechake svojih godina u ranom pubertetu.
U mom sluchaju je bilo josh gore. Za devojke iz osmog nisam postojao. Krenuo sam u shkolu rano, nisam imao ni punih shest, i bio sam uvek u nekom drugom filmu. Dok su ostali dechaci skupljali slichice, ja sam igrao klkere, kad sam preshao na slichice, oni su preshli na muziku, kad sam pocheo da slusham muziku, oni su pocheli da idu na zhurke. Godine emocionalnog kaskanja.
Ali devojkama iz sedmog sam bio osmak kao i svaki drugi. Bojanu sam upoznao
...nastavlja se k´o "dinastija"
Ali prvo malo o ....
... periodu svih (onih) "kataklizmatičnih" dešavanja sa blog-om ( još uvek se dešava da pomalo "štucne"), a bogami i FM-om, kaotakav-im (što bi rek´o unf.) ne može se , a da se ne prozbori koja o beznadežnosti situacije , u kojoj su se našli (neki) od blogo zavisnika...
Neki od nas su čekali ....
Saosećam sa onima čija
"pakost proizilazi iz saznanja o sopstvenoj inferiornosti"
R.K.
Samo toliko i ovo je previše!
pocheo mi dan bash bezveze. nisam spavala dobro (al to i nije neka novina za one koji me znaju). spremila se i doshla na posao. sve normalno, nema nikakve frke. mnogo od mojih kolega dolaze oko 9 ujutru a ja volim da krenem od 7. ta dva sata su mi ko melem za dushu jer sam sama samcata. to vreme iskoristim da sredim inbox, odgovorim ljudima i takoto. nashla sam ovaj snimak u inboxu i htela sam da podelim s vama. meni je sad super raspolozhenje jer sam se setila svojih roditelja i mnogih drugih koji su vozili ili josh uvek voze yugo. ja sam volela taj auto. a vi?
Some indigenous people of North America call the polar lights "Dance of the Spirits".
The short poems that will appear here in a sequence titled "Bipolar lights" can be interpreted as my personal "Dance of the Spirits". The mood changes from one end to another with very little in between. In fact, the poems are divided into two cycles, one called "Day" and the other "Night".
-nešto malo "lokalno-
-Gde si ......(treneru)? Koliko je prošlo da se nismo videli?
* Par godina, Cila ! Jesi´li ovde ili u onim "skandinavskim zemaljama", a i šire "majku ti božiju"?*
-He, he...Soprajz! Ovde sam , kod mojih "ludaka" u Somboru! Sećaš se njih?
*Kako bi mogao da ih zaboravim*
- Daaaa, kakav su (smo) pichvajz pravili kad smo ih vodili na boom , pa kod "česme",pa u "Begeš" na Kleptona, pa...mnogo toga dobrog , pozitivna energija na sve strane, "good old times" i ...
....kullllaža
----------------------------------------------------------------------------------------------------
U Indiju. Na otvaranje treceg oka. Videli smo sve shto se mozhe videti sa ova dva. Daj trece. A izvinjavam se, ako mozhe ovo trece da mi bude plavo, znate, dobro bi mi ishlo sa zhutom asurom koju sam nabavio u Delhiju. O, izvinjavamo se, potroshile su nam se plave ochi, ali ako stavite nogu na chelo i tako odete u susedno selo, sednete ispod velikog drveta i chekate dovoljno dugo neshto ce vam poplaviti sigurno. O, zar ne postoji neka jednostavnija tehnika? Pa ima jedna po