Godine su prolazile menjajući boje Astara po ustaljenom redu, deca su rasla, a naše junakinje odavno su se osećale kao prave vile. Međutim, život u Mag-Melu bio je prilično jednoličan. To je donekle odgovaralo našim junakinjama koje su u prethodnom periodu doživele dovoljno uzbuđenja i za desetak ljudskih života. Vilinska šuma bila je mirno i sigurno mesto. Napovilnim ženama činilo se da se nalaze u nekakvoj začaranoj čauri koja ih deli od ostalog sveta rastrzanog ratovima i drugim nedaćama.
Iza njive sa ražom, prostiralo se polje pod zelenim žitom; vidjeli su se i visoko uzdignuti, okaštreni brijestovi sa ostavljenom ćubom na vrhu. Na nebu je, nepomičan i lepećući krilima u mjestu, lebdio škanjac koji je nešto ciljao na zemlji – tačno nad Stojčevom glavom i u zenitu neba!
gost autor: drzurin otac
Danima i misecima san bija pod streson, od svita i ljudi oko sebe , od njihove ratnohuškačke propagande i života s njima , jer se jedino od života i more poludit! Tribalo mi je poć u doktora, ali ne običnega, vengo na psihijatriju...
Objavio Miloš Babović dana 10.6.2014. u 14:34
Tako po njegovom mišljenju postoji samo jedan prazan skup (koga danas označavamo Ø), skup bez članova. (Encyclopaedia Britannica, Kantor)
objavio --->OVDE
...na Trgu neka deca nesto pevaju, nebitno puno balona i decijih glasica razdraganih nego kakvih, i ja gledala malo i videh idu neki sa parolama, na daskama sklepani panoi kojisekoznaprotivcegabuneistrajkuju i onda dosli do Trga i nalevo krug kad su videli decu. Meni to nesto bilo jako lepo...
Mislim, sve znate, četvrtak, anonimni_autor i tako to...
BTW, ajde malo komentarišete da autor ima s kim da se dopisuje - taman naučio kako se to radi, a vi prestali da mu pišete ;)
Avetinjska četa šetajućeg žbunja uvukla se u nečuvan logor. Iza svakog vrbovog grma krile su se po dve snažne ruke naoružane sa dugim masivnim nožem. Sigvratov plan u potpunosti je uspeo. Jedan po jedan Franački vitez ostajao je da leži i da se više nikada ne probudi. Ipak, nije sve moglo da ide tako glatko.
Jedna grupa od nekih šest-sedam vitezova shvati šta se događa, pa poskakaše vičući i tražeći oružje. Na njih se sjuriše vikinzi koji su nadgledali ovaj krvav posao (jer je takvo ubijanje njima bilo ispod časti) i sasekoše ih svojim teškim sekirama.
Nisam sigurna koliko ce jos nas Autor da gostuje ovde, ali za one koji prate, evo prvog dela jos jedne glave:
HODATI POD VILINSKIM ZVEZDAMA
Išli su satima, probijajući se kroz šipražije i drugo nisko rastinje. Kada im je već ponestalo snage, vilenjak ih povede u duboku, mračnu bukovu šumu, gde nije bilo mnogo prizemnog bilja. Mučno lomatanje ponovo se pretvori u prijatnu šetnju. Nastavili su da pričaju i da se smeju. U smiraj dana, tiha šuma je odzvanjala od njihovih veselih glasova. Činilo se da se sve drugo utišalo, ptice su prestale da pevaju, insekti da zuje, mali glodari da šuškaju. Čak se ni njihov neoprezni korak nije čuo od tepiha opalog lišća. Kju se najednom isključi iz razgovora. Devojke to i ne primetiše, ali on iskorači ispred, podigavši ruku da se utišaju. One stadoše, i ućutaše, iznenađeno gledajući vilenjaka koji se ukočio.
Zahvaljući fanatičnoj upornosti blogera Fibonačija (11235oo), s ponosom predstavljam (njegovo) ostvarenje moje ideje!
Nadamo se da će ovaj "projekat" zaživeti (one way or another).
Ja pozivam zainteresovane blogere da i dalje ostavljaju u komentarima linkove na svoje tekstove.
U skladu sa zainteresovanošću i mogućnostima ova lista bi trebalo da bude ažurirana tj. nadam se da bar jednom nedeljno bude objavljena nova.
Još jednom hvala svima.