gošća autorka: Snežana P. Lončar
Napisat ću joj pismo kad budem daleko - misli Jona i ne čuje svoj glas koji tu misao izgovara.
Kome ćeš napisati pismo? - upita žena skrećući pogled s monitora kompjutora u koji već satima gleda i lagano tipka prstima po koljenima, djeluje bezvoljno i daleko, možda nervozno.
Kako ću se sada izvući. Treba biti tajno, treba da dozna tek kad me ne bude više. Kako ću se sad izvući. Što god da progovorim o tome pretvorit će se u jad - misli Jona i uzmiče prema vratima. Žena ga gleda površno, pogled joj je negdje po sredini njegova lica, ali ipak s izvjesnim zanimanjem i ponavlja pitanje. Odjednom mu sinu, nesmišljeno dođe:
To je stih jedne pjesme koju sam jučer negdje čuo - govori i osjeća kako to zvuči sasvim uvjerljivo, vjeruje da je dovoljno uvjerljivo da ona ne nastavi ispitivati. Pokušavam se sjetiti melodije, ali ne ide, a pjesma mi bi smiješna, stihovi su smiješni, a i muzika, nešto kao parodija na... - nastavlja Jona, pa zašuti na tren. Ma nevažno je, već mi, eto, pade na pamet - doda odmahujući rukom uvjerljivo nehajno i pokuša se nasmijati, ali bezuspješno. Osjeti kako mu se lice iskrivljuje u grimasu, u neki, pomišlja, glupi, izdajnički izraz. Ali žena se malo osmjehnu i vrati pogled na monitor lapotpa ispred sebe, pa Jona odahnu, shvati da se uspio izvući i skoro da iskliznu iz sobe.
Pa, da privedemo kraju i ovu glavu.
Autor je trenutno negde na slavama, ali je, naravno, poslao pozdrave svim svojim vernim čitaocima.
Dok su odmicali hodnikom od Otolfove trpezarije, Frija primeti da se na Kjuovom čelu kupe graške znoja. Vilenjak je hodao uspravno, kao da ne oseća nikakvu bol zbog svojih slomljenih rebara.
Tamnokosa ga upita:
- Šta ti je trebala ona predstava sa sveštenikom, kada si ranjen i bilo bi ti mnogo bolje da si odmah posle dvoboja otišao? -
Ne bih da dužim. Prosleđujem vam mejl moje najbolje drugarice i svima vam se unapred zahvaljujem na strpljenju i pomoći!
Ako možes, molim te, stavi na blog. Imaš sve informacije na listiću u prilogu. Ivina drugarica je u pitanju. Idu zajedno na odbojku, inače se znaju iz parkica 10 godina. Nije dolazila na trening dve nedelje (inače prati Ivu do kuće kad se vraćaju uveče) i večeras se Iva vrati sa ovim papirom, podelili im u klubu...Leukemija, retka. Dete jedinica. Moraju i donora koštane srži da traže. Nađjino godište. Svi smo u šoku. Prvo smo plakali, sad gledamo kako da pomognemo, da vidi što više ljudi, pa da uplate što pre. Imaš dva korisna linka na papiru: fejsbuk i preko sajta OŠ "Jelena Ćetkovic". Tamo su svi detalji... Ja šaljem svima koje znam...
POMOZIMO NAŠOJ DRUGARICI!
Nina Spremović, naša učenica iz generacije 2013/14, obolela je od teške bolesti-akutne leukemije. Da bi pobedila bolest, Nini je neophodno presađivanje koštane srži. Nažalost, naši lekari nisu u mogućnosti da spasu Ninu, i njena jedina nada je operacija u specijalizovanom zdravstvenom centru u Rimu, koja se mora obaviti najkasnije za 3-4 nedelje. Pomozimo našoj Nini u borbi s bolešću i vremenom, tako što ćemo prikupiti sredstva za operaciju. Svaki prilog je važan, svaka pomoć je dobrodošla, jer za Ninu znače život!
Ukoliko želite da date dinarski prilog, za Ninu je otvoren račun u Banca Intesa.
Informacije o deviznom računu za pomoć Nini i sve ostale informacije možete pronaći na FACEBOOK stranici “ZA NINU“/ https://www.facebook.com/pages/ZA-NINU/378885868974387
Sve informacije o humanitarnim aktivnostima za Ninu u okviru OŠ „Jelena Ćetković“ možete naći na sajtu www. jelena.edu.rs
Hvala na pomoći!
Učenici i nastavnici OŠ „Jelena Ćetković“
I dalje gostuje Anonimni Autor (kunem se, registrovao se - valjda ce se udostojiti i da pocne da odgovara na vase komentare, ukoliko ih bude bilo)
Posle obilnog jela društvo se počelo bolje osećati. Grupa pridošlica čak povede neusiljen razgovor. Za to vreme tri prilike u kostimima sa šarom lišća, sedele su na kolenima i nemo ih gledale. Momak u plavom plaštu izdvoji se iz gomile, priđe Kjuu i stade nešto da priča o oružju. Vilenjak mu je samo lakonski odgovarao, gledajući „kroz njega", jer je tako uspevao da pogledom obuhvati i sagovornika i društvo iza njega. Iskusno Kjuovo oko nije moglo a da ne primeti pažnju sa kojom Urlik i njegovi drugovi prate mladićev nastup.
Dok sam tokom 2015. godine pisao socijalnu dramu "Izvršitelj", razgovarao sam sa ljudima koji su ostali bez 2/3 plate ili bez ličnih stvari iz stanova nakon "intervencija" tzv. izvršitelja, uz asistenciju policije. Tada nisam ni slutio razmere zla i strahota te troglave aždaje - banke, izvršitelji, državni organi.
Krajem
Zato što
I, evo ih, stižu nam stari poznanici - Džilovi!
SAVEZNIŠTVO
Ne mogavši više da izdrži to što sedi besposlen u zasedi, car otvori direktan kanal za komunikaciju sa zapovednikom Džilova iako je tako reskirao da se otkrije položaj i namera njegove zašite.
- Komandante Kruk, zakleti branioče prostora pod slavnom džilovskom civlizacijom, šta se to dešava na vašoj teritoriji? Imamo informacije da nam sa vaše teritorije dolaze neprijatelji koji nemilosrdno, već duže vreme napadaju i vas. Mi smo okupili našu flotu da ih junački dočekamo, međutim, koliko vidimo, oni prilično kasne. Šta se tamo kod vas događa? Da li su vaše neustrašive kosmičke snage, slavne u celom univerzumu, do nogu potukle trokrake gadove, ili su prokletnici udarili na neku drugu stranu, pa će na nas napasti na drugom mestu? - izrecitova Geltazar kada se na holovizoru pojavila krupna kosmata glava trenutnog džilovskog vladara, mada mu se stomak okretao zbog ljigavosti u koju je morao biti uvijen diplomatski govor sa tim okrutnim divljacima.
Zamalo da zaboravim da okačim - znate svi da sam zaljubljena u sneg. Daklem, posle kriptozoološkog izleta, Anonimni_autor se vratio priči koju vam priča već neko vreme. Današnji nastavak - kako je sagrađen I.M.I.R
Pregovori sa Džilovima došli su u svoju završnu fazu. Najveći kamen spoticanja bio je broj kolonista na novom brodu. Džilovi su se, naravno, zalagali za jednak broj ali, Geltazar nikako nije hteo da pristane na to. Možda je to izgledalo čudno ali, na žalost, bio je potpuno u pravu: