Između dva drveta preleće vuga, jarkožuta ptica crnih krila, brojna, ali teška za videti jer se drži samih vrhova krošnji, pa se obično opaža ovako, u letu. Odnekud čujem otegnuto „trrrrrrr, trrrrrrrr“... Osvrćem se da vidim odakle dolazi i, na prostranoj čistini usred šume, ugledam dve grlice na vrhu omanjeg drveta. Uvek mi j zadovoljstvo da ih vidim, liče na gracioznije rođake gugutki, vitkijeg stasa i raskošnijeg perja... i potom se setim da je to ista ona vrsta čija brojnost ubrzano opada, a koju lovni turisti svake godine desetkuju, dok im naše vlasti u tome podilaze i pozivaju ih na sledeću epizodu letnjeg pokolja. Kada krene lovna sezona, ove ptice se u mnogim krajevima ubrzo neće moći videti. Zato uživam u prizoru, dok traje.
S jednim engleskim ptičarom sam nedavno sedeo na beogradskom Ušću, s pogledom na Konjsku adu (Malo Ratno ostrvo). Ispijali smo Jelen i na miholjskom suncu posmatrali patke i galebove kako se skupljaju na niskoj obali ostrva. Klizimo dvogledima duž obale: par stotina plovki gluvara, tek nekoliko liski, par malenih krdža, obavezni mali vranci, pa veliki vranci, siva čaplja, graciozni labud grbac, mali gnjurac, mišar, pa plovka čegrtuša i jedna zaostala seoska lasta, poneki sinji i brojni obični galebovi... Zastajem kod grupe običnih galebova: nešto proviruje iza njih, samo vrat i glava, belog perja i crne ‘kape’, te povećeg crvenog kljuna – velika čigra! Ovo je retka vrsta koju sam tek nekoliko puta posmatrao, a moj engleski prijatelj kaže da ju je video na Floridi, ali da mu je ovo prvi put da je sretne u Evropi.
Uvod : Sportski ribolovac - Lik, delo i delanje
Sportski ribolovac se ne rađa, već – postaje.
Dakle : u pitanju nije gluma, sport, sluh, spisateljski ili slikarski dar, već - ugao gledanja.
гост аутор : анчиба
Мој хоби је израда скрејпова (scrapbooking).
Пре пар месеци дође ми сестра и, сва озарена и весела, крене да ми листа сајтове на нету и клипове на јутјубу о скрејповима. Знајући колико ја волим те ручно
рађене џиџа-биџе, знала је и колико ћу лако да се запалим и за ово.
E, stvari stoje ovako - još daleke 2012. godine nagovorila sam mog R.-a da se registruje na Blog, sve u nadi da će pre ili kasnije rešiti da piše o svojim iskustvima sa planinarenja po Albaniji. Očigledno, to se nikada nije dogosilo, a izgovori su bili razni. No, u svojoj nameri nisam odustajala, tako da sam sinoć, kao uzgred, rekla da bih rado njegov status na Fejsbuku sa poslednjeg pohoda objavila kao blog. Na moje nemalo zaprepašćenje odmah je pristao. Dakle, negde ipak postoji i neka srećna zvezda ili , drugim rečima - čekanje se ( ponekad ) ipak isplati.
Ako koristite Facebook u Internet kafeu ili na drugoj sličnoj "otvorenoj" bežičnoj mreži, od juče možda niste jedini koji gleda u vašu stranicu - zahvaljujući novoj Firefox ekstenziji Firesheep i rupama u bezbednosti Facebook-a (a i mnogih drugih web sajtova). Pročitajte u ovom blogu zašto.
Prvog avgusta je otpočela još jedna sezona srama, koja se u pravnim aktima vodi kao sezona lova na ptice. Prenosim tekst Sofije Pualić-Špero iz Blica:
Rat lovaca i ekologa kod Bačke Topole
EKOLOZIMA PRETE, PREPELICE UBIJAJU
Bačka Topola - Nakon što su otkrili zabranjene vabilice za prepelice, ekolozima društava „Hrast“ iz Krivaje i „Arkus“ iz Bačke Topole nepoznate osobe sa lovačkim puškama ulaze u kuće ili prete telefonom tražeći da im se vrati „oprema za lov“. U lovištima Bačke Topole, Stare Moravice, Bajše, Tomislavaca i Malog Iđoša ekolozi su pronašli i uklonili više vabilica i tako se teško zamerili „lovcima“.
Sami meštani koje „lovci“ unajmljuju da čuvaju vabilice za noć dobijaju 10 evra, čerupanje i čišćenje ubijenih prepelica se plaća 30 dinara po komadu, lovačka društva dobijaju dva evra po odstreljenoj prepelici, a naoružane ekipe koje su unajmili stranci, po pozivu čuvara vabilica izlaze na teren i jure ekologe.
Uobičajena motociklistička solo tura krivuda po teškoj zabiti rasprostrtoj izmedju dve savezne države, Kolorada i Vajominga. Puteve biram grčevito se držeći kraja leta i izbegavajući početak jeseni.
... obrnutim redosledom:
5 Belorepan Haliaeetus albicilla kako napada ribara Pandion haliaeetus (Smederevo): ribar leti ka meni sa ribom u kandžama da se odjednom bezmalo dvostruko veći belorepan zaleti u njega. Ribar ispušta lovinu, a belorepan skuplja krila, brzo ponire i u vazduhu je grabi (Objašnjenje: impresivna aerobatika koju ne bih očekivao