Dokonam,
dok anđeli spavaju, pa razmišljam šta su naši praroditelji, Adam i Eva (nema prezimena u originalnom tekstu pa ne znamo koje su nacionalnosti bili, ali po geografiji sudim da su bili Indijci), zapravo napravili do te mere da smo svi potonji rođaci kažnjeni tako drastično da moramo stalno da trpimo neke boli i da živimo u nesavršenoj egzistenciji?
Dorćolski kej
Budim se jutros, otupljenog uma, promajne glave, s nekom od onih melodija koje vam se bez pitanja i dozvole usele u praznu glavu, pa samo čekaju da počnu da ječe. Ide ovako nekako „...ne krivim / oženjen sam, kao momak živim / rke-koke rke-koke / gore-dole gore-dole / levo-desno levo-desno / je l’ možemo posle da popravimo, grešio sam?“ pitao je nesuđeni a smrznutii pevač (ako si kod „levo / desno“ grešio, šta li bi bilo sa Lili Marlen, pitam se u prolazu), samo u beloj košulji, normalno utopljenog kamermana na mostiću splava na koji sam sišao da potražim crnogrlog morskog gnjurca, pa ga po treći put za redom promašio. Gnjurca, šlager-pevača sam baš i mogao.
Kažu još 1980. A evo sad je umro i Kubancima.
Ostade samo
и сањај Адмирала Кузњецова.
драги пријатељи и пријатељице,
интересујем се нешто,
ето,
желим да покренем рат са снс-ом а у погледу упуцавања 1.6 милиона долара државне помоћи за наше најмање грађане,
Došao sam na ovaj blog ne da bih vam prodavao pamet ili vam pričao naivne dečije priče. Hteo sam da svoje misli uporedim sa vašim. Mislio sam da mi je čast da diskutujem sa pametnim, obrazovanim i normalnim ljudima. Umesto toga ovo mesto se pretvorilo u smetilište uma. Pretvorilo se u zbirku najgorih uvreda. Da bi isti koji te uvrede izgovaraju rekli da na blog dolaze samo da se zezaju. Potražite cirkus u vašem gradu, gospodo. Zbirka napisanih psovki je takva da bi svaki pošteni kočijaš iz nje mogao da obogati svoj rečnik.
Aj’ da pokrenem diskusiju ovde, da li nam treba nova luka, deset puta veća od sadašnje (s planiranih skoro 900 ha, približno površine Novog Beograda) ili nam je potrebniji već predložen pa potom stopiran zaštićeni rezervat prirode i plavno područje koje prima višak vode i ublažava i visinu plavnog talasa i brzinu kojom udara u beogradske obaloutvrde?
Prema Hrvatskoj nisam nimalo ravnodušan nikada bio: otac mi je Slavonac rodom, a mi smo, kao dica, odrastali na otoku Hvaru, budući da je tata radio za Minel Kotlogradnju, pa budući da su oni podigli strojeve u splitskoj toplani 1970-ih, on se tamo skompao s frendovima inženjerima koje smo svi, ovako jednoznačno i familijarno bezrezervno zavoleli, pa smo mi odlazili kod njih na more leti, a oni bi nam uzvraćali posete zimi, u velikoj Prestonici nekadašnje nam države. Sve to, nažalost, jedno višedecenijsko druženje, prekinuo je rat. Mi smo izgubili vezu s njima, oni sa nama, telefonske veze nisu radile, pisma nisu odlazila, i nesretna Juga se rastočila ka' Leut u olujnome moru...
Znam da vrapci imaju veliki simbolički značaj na ovom blogu još od onog čuvenog bloga Nebojše Krstića, the bloggera, ali skoro sam naleteo na jednu neuporedivo fascinantniju epizodu iz kineske skorije istorije u kojoj su vrapci igrali vrlo važnu ulogu.
Naime, u sklopu velike kampanje Veliki Skok Napred, Mao Ce Dung je 1958. naložio svim Kinezima da krenu u masovno uništavanje- vrabaca. Logika velikog Maa je bila da vrapci, kao veliki tamanitelji zrnevlja, predstavljaju opasnost i napast za pirinač, pšenicu i ostale useve i da ih se, stoga, ima uništiti u sklopu velike higijenske
Mali Srpčići iz Sremskih Karlovaca u Beogradu su obišli ono što je za njihov sistem vrednosti najvrednije i najpoželjnije i što će im najviše koristiti u budućem životu u Srbistanu.
Karlovački osnovci na ekskurziji u Beogradu posetili Cecu u njenoj vili