Elem taman dođoh malo sebi od jučerašnje Golgote a novi udar jutros na moju neveštu demokratsku ličnost (jebiga jedva da sam u zapadnoj demokratiji proveo skromnih i ništavno kratkih 40 godina) iz ranog jutra ničim izazvano, zapljusnu gornji naslov B92 koji me je onako demokratski pozivao da svoje mišljenje izrazim Javno na trgu Respublikum.
Evo o čemu se radi:
TEMA DANA
ČINOVNIŠTVO
Skoro pola miliona službenika na državnim jaslama.
327.000.000.000 RSD pojedu plate činovnika
Šta
Vaš san koliko god bio bizaran (kako kažete), izuzetno je zanimljiv.
Prizor uske neosvetljene uličice, otškrinutih drvenih vrata kroz koja dopire slaba
svetlost (u snu pretpostavljate petrolejki), zatvorene žaluzine, pišete, plave boje
iako to u snu zbog mraka ne možete da vidite ali znate(!), vi koji se krećete tom
uličicom ali sebe ne vidite, vi ste kamera koja snima prizor. Dižete pogled, u
uskom pravougaoniku
Čitam nešto zvanična istraživanja renomirane firme "Rekla kazala" koja u moru interesantnih tema, čiji talasi zapljskuju novinske stranice, neretko obrađuje i srpsku veštinu ugradnje. Po njima, sve što se radi budžetskim parama mora da ima sertifikat "IMT". Za "Ima li Mene Tu?" još kažu da je motor glavne privredne grane - ugradjivanje i društveni razvoj. Ugrađuje se u kubik, u kvadratni metar, barel, kilovat, put, most, prugu, lokomotivu, vakcinu, priključak, dozvolu, ... Samo je nebo granica. I to do nedavno.
Gost autor: mr Dragana Ćorić
Pre neki dan sam razgovarala sa kolegama - o poslu, naravno. Da bi neko bio primljen u zvanje asistenta ili saradnika u nastavi, treba da ima visok prosek ocena ostvaren tokom studija i da je u redovnom roku, dakle, bez obnavljanja godina studija, završio fakultet. Poenta tog našeg razgovora je bila sledeća: džaba svih sjajnih ocena ako ti ne znaš da preneseš svoje znanje.
Džaba desetke ako nisi, tako da kažem, maštovit da zaintrigiraš studente, da ih navedes da te slušaju, da spremaju sa nešto više volje tvoj predmet. Džaba.
Usred tog razgovora, stiže mi sms: "Nastavnik geografije, koji je predavao u dve novosadske osnovne škole je osumnjičen za bludne radnje nad svojim učenicima, dečacima 7. i 8. razred."
Nije me skoro neka vest ovako potresla (a da se odnosi na školstvo, odmah da se razumemo), kao ova. Lično sam se osetila prvo uplašenom kao roditelj deteta koje na jesen kreće u školu, zatim zgroženo kao aktivista organizacije koja se bavi promocijom roditeljstva, i na kraju ponižena kao nastavnik.
Danas je taj dan - Đurđevdan, Dan Grada Kragujevca!
Praznik, slava, dan kada se primaju rođendanske čestitke i pokloni u vidu potpisivanja raznih svečarskih, poslovnih i sličnih dokumenata za koje se veruje da će popraviti stanje u privredi, kulturi, sportu....Lepe reči obećanja, čestitke!
I nema nikog ko je protiv obeležavanja,
„Stidi se! I stid je revolucija“
Pristajem da je ovo možda subjektivna interpretacija onoga što je student Cile, rekao Perici u filmu „Varljivo leto '68-me“. Nešto u stilu onoga kada smo slušajući stare radio prijemnike, sa poznavanjem engelskog toliko da smo se pitali šta li znači ono the (verovao sam kao mali da ću „ceo engleski“ da naučim kad budem znao šta znači the) natucali reči pesama, pa se hvallili kako smo čuli fenomenalnu stvar od grupe „Police“ - „Mesečina, bato“.
Dakle,