Prvo ću pokušati da objasnim šta znači ovaj pridev. Koristi se u mom čarapanskom kraju ali i na jugu Srbije. Za čoveka za koga se kaže da je rljav se misli da nije čist, da mu postupci nisu u skladu sa nekim široko prihvaćenim normama (ne misli se samo na sitnice vezane za higijenu), da je prljav, recimo kad jede da ostane tako zamazan, duva nos na zemlju na sred ulice, pljuje svuda i sl. Možda
Na internetu čovek stvarno može da naiđe na svakakve sadržaje. Čitajući juče Huffington Post zamalo se nisam onesvestila kad sam pročitala vest o "digital drugs", kao najnovijoj i najvećoj pretećoj pošasti. Dakle, neka televizija u Oklahomi je u svojoj udarnoj emisiji vesti, u jednom njenom delu upozorila kako se mladi ljudi drogiraju digitalno, preko interneta! Ova pojava zove se - iDosing. Sastoji se u tome da iDozeri leže nepomično sa slušalicama na ušima, i slušaju muziku, tj.
Tadić je kazao da je politikom uvažavanja tuđe patnje i odavanja poštovanja tuđim žrtvama moguće na međunaordnom planu sticati kredibilitet za vođenje nacionalne politike.
Milan Nikolić
Ok, važno je da krenemo redom. U okvirima tako raskošne dramaturgije kakvu je večeras priredila PRVA televizija (šta god ovo ime značilo), trebalo bi se nekako snaći. A, meni bar, nije jednostavno. Kada zaronite u taj okean sreće, ne znate gde biste i šta biste pre. Sletanje aviona Turkish airlineasa, kako su nas revnosno i profesionalno obaveštavali
Da se buniš – nema vajde. Da psuješ – slab ti domet makar se popeo na Avalu. Da očajavaš – to ti ne gine. Sprdnja je najpametnije rešenje. Posebno posle Utiska nedelje, Upitnika, Da kako da ne možda i tako dalje. Osim ukoliko još uvek, ničim izazvano, ozbiljno shvataš te emisije. Em smeh lekovit, em mentalna gimnastika više nego korisna. I, katarza ne gine. Tako su tviteraši noćas, najsmislenije moguće, odgovorili na emisiju Utisak nedelje, za ovu priliku prekrštenu u Lepotica i Đilas.
Pošto sa malo šta dešava ovih dana na ovom blogu, da l' zbog leta i nadolazeće vrućine ili možda što su ljudi krenuli da rade po tri posla ne bi li isplaćali sve globe koje ih sustižu svaki dan, ja se ne dam. Svako je sigurno imao prilike da komunicira sa nekim strancem u zemlji ili inostranstvu. Kako se snalazimo i baratamo stranim jezikom je sigurno individualna stvar ali ne sumnjam da je svako zapeo negde kada je pokušao da prevede nešto sa
"Zadivljen fotografijama nekih ljudi iz Indije, koji slikaju vozove, a pre svega činjenicom da je tamo vreme stalo, neprijatno sam se iznenadio kada sam posle ko zna koliko godina otisao na Nišku . stanicu, slikao vozove, i ustanovio da su Indijski za nijansu moderniji."
Autor citata i fotografija: moj kum Mimi Stojanović
Osim što ćemo imati prilike da se divimoslikarskom umeću mog dragog kuma (a zašto ne i malo nepotizma na mom blogu, može mi se) moćićemo da sagledamo užas "brzih pruga Srbije"
Da li vam je poznato da tokom toplih letnjih dana, roditelji mogu svoje potomke da upisu u jedan od zanimljivih kampova kao sto su kamp za kosarku, kompijutersku grafiku, fotografiju, tenis ...
Eto tako je porodica Milentijevic (Toma i Sanja) napravila kamp na Avali namenjen za decu uzrasta od 12 - 16 godina koji ih poducava "kako se pise blog". Kurs traje 7 dana.
Opšte je poznato da su deca vrlo glasna prirodna pojava. Od prvog dana kada u vašu kuću stigne faraonski umotana vekna koja se predstavlja kao sasvim taze ljudsko biće, jasno je da je tišina svoje završila. Šta je odradila, odradila, u konkurenciji sa tako malim, a tako glasnim stvorom, nema šta da radi. Imanje bebe se meri pauzama između dva urlika, pri čemu je oduvek prosto bilo čudo kako tako mali organizam može da proizvodi toliku buku i galamu.