Novi/stari ministarski
Postoje momenti u ovom našem gradu kada se u gradu misteriozno otvore portali svetova i kultura i kada grad postane jedva velika i posvemašnja planetarna - Pachanga, жураја kolokvijalno.
Nedavno su nam bili drugari iz Hrvatske, naseljeni sada u Rijeci, inače rodom iz Zapadne Slavonije, iz dela koji je razoren bio ratnim sukobom. Nisu nikada bili u Srbiji, i o Srbima su se borili da ne misle onako kako im je okruženje nalagalo: kao o zlim ubistvenim četnicima koji haraju iza ugla spremni da ih pojedu i raščereče. Moji drugari pripadaju onoj generaciji koja je bila dovoljno stara da se rodi u Jugoslaviji, ali previše mlada da bi shvatila ratnu stihiju što im umalo nije razorila živote a jeste razorila okvire društva u kojem su otpočeli svoje mlade živote.
Tek, kada su sišli s druma, s ovu stranu Zapadne Civilizacije i Sveta, uprkos napetosti i uzbuđenim iščekivanjima da se dogodi najgore kada upadnu u ruke ovog genocidnog Naroda, drugari su našli nešto sasvim drugo - opušteni, srednjeevropski gradić, s prelepim ženama i nasmešenim momcima, grad dobroćudnih i pitomih ljudi, spremnih i ornih uvek za Pachangu.
Još se nisam ni razbudila jutros kako treba kada mi je stigla notifikacija na Fb od prijateljice Ljubice Crnoglavac, vezano za slučaj diskriminacije koji se desio u Butiku 13 u Bulevaru Kralja Aleksandra koji cu ovom prilikom da prenesem od reči do reči, a napisala ga je voditeljka Jasmina El-Abd Vasiljević.
"Razmisljala sam da li da objavim ovaj post, i odlucila sam da necu da cutim zato sto su me izvredjale radnice butika da sam Ciganka, nije sramota biti Rom, vec komentarisanje i selekcija ljudi po nacionalnoj osnovi je vredjanje. Danas sam otisla da kupim haljinu u Butik13 u