Opet ja sa neprijatnim temama, ali sta cu kad volim svoj posao.
Jedna od osnovnih duznosti lekara je da ublazi bol. Deluje jednostavno, ali bol je vrlo kompleksan i subjektivan fenomen. Pogledajte samo definiciju! Medjunarodna asocijacija za proucavanje bola kaze da je bol „neprijatno senzorno i emocionalno iskustvo povezano sa istovremenim ili potencijalnim ostecenjem tkiva ili opisano na takav nacin od strane onog ko se na bol zali.“
Ostavicu vam neko vreme za kontemplaciju
Opet dolazi vreme za sadnju drveća. Jeste da bi mnogo bolje bilo da je manje vruće i da je pala barem jedna kiša (zadnja je bila sredinom aprila) ali šta je tu je. Na pazaru se se pojavile mladice, a na nebu oblaci (nadamo se skoroj kiši).
Sadnja drveća je fizički posao, samo ovde je to malo više. U ovim krajevima izreka "nema 'leba bez motike" nema nikakvog smisla jer sa motikom, bar po pitaju zemljoradnje, otprilike možeš da se slikaš, isto važi i za ašov. Zemlja koja je ovde više nego prihvatljiva za zemljoradnju, dapače ubeđuju nas da je super, u rodnoj mi Vojvodini bi verovatno bila klasifikovana kao kamenolom (sad malo nostalgije: nigde nema vojvođanske crnice, meke ko duša... dobro... dosta... idemo dalje).
Mnogo volim kišu. Volim da je gledam iz svoje sobe kad se prosipa
obilno po lišću i kućama. Volim da je slušam kako šapuće ili
dobuje glasno dok čitam o nečemu sasvim drugom.
Kao da cita sa mnom i prati ritam reči i mojih misli koje odlutaju.
Volim da je osetim na sebi svuda.Da budem odjednom
potpuno mokra toliko da mi se oči zatvaraju pod težinom .
Ili da me
Poslednji deo : najgora stvar koja vam se može dogoditi na pecanju ili u vezi pecanja
U prethodnim nastavcima potrudio sam se da ribolov predstavim kao (skoro) idealan provod. Ali – potpuno idealan provod postoji samo u filmovima. Pogledajmo kako stvari, ponekad funkcionišu u realnosti.
..je, naravno, “He who has the gold”.
Šta je čije zlato je, još jednom naravno, teško reći. Nekome je to novac, nekome vlast, lepota, pamet, sila, racionalni ili iracionalni princip, srećne okolnosti, vika, dreka i ostalo, i sve ovo u ovakvoj formi ili onakvoj, pojedinačno ili u mešavini.
Dobro jutro !
Od fudbala, kao teme za uživanje, videsmo - nema mnogo fajde. Ali, pred nama je predposlednji deo serijala o sportskom ribolovu.
I sunčan dan.
ili
- šta nam za manje od 12 milisekundi radi amygdala -
i
- da li je tačka gledišta koja je ishodište izreka "u strahu su velike oči" i "ljubav je slepa" može biti osporena predlogom da je ustvari obrnuto, ali nas je strah da to priznamo i prihvatimo? :)) -
"We have nothing to fear but fear itself." -- Franklin D.Roosevelt 1933, First Inaugural Address
Strah, kao jedna od osnovnih emocija ima nekoliko, na prvi pogled različitih definicija. Većina se slaže da je "strah emocionalni odgovor na neposrednu opasnost ili pretnju" i da predstavlja jedan od instrumenata preživljavanja jer doprinosi svesti o svemu ugrožavajućem u neposrednoj okolini.
Kažu, takođe, da strah kao emociju treba razlikovati od fobija, koje ljudi "imaju" plašeći se nekontrolisano potpuno neverovatnih stvari, pojava ili tema.
O strahu se još može reći:
"Strah je negativno osećanje koje čovek doživljava kad vidi opasnost, bila ona stvarna ili nerealna (nestvarna, tj. opasnost zapravo ne postoji). Strah je primarna emocija koja nastaje usled opažanja ili očekivanja stvarne ili zamišljene opasnosti, ili ozbiljne pretnje. To je urođena, genetski programirana reakcija na preteći ili bolan spoljnji stimulans.
Postoji celi raspon mogućih negativnih osećanja u zavisnosti od situacije u kojoj se čovek nalazi:
- čovek može izbeći opasnost - strah
- čovek nije siguran može li izbeći opasnost - panika
- čovek je siguran da ne može pobeći opasnosti - užas
Postoji takođe celi raspon nerealnih (iracionalnih, nestvarnih) strahova koje nazivamo fobijama (fobija nije nužno iracionalna, ali je uvek preterani strah). Na fiziološkom planu, manifestiuje se ubrzanim radom srca, porastom tonusa mišića, povišenim krvnim pritiskom, povećanim lučenjem adrenalina, ubrzanim disanjem, sušenjem usta itd. Na planu ponašanja, manifestuje se karakterističnim držanjem tela koje je biološki signalna reakcija na opasnost.
Prethodno veče, nakon napornog radnog dana na plus beskonačno, odem sa dve poznanice na kolače i kafu. Raspričamo se sve u 16 i dođemo do priče o tri nama poznate dame koje nisu među živima. Sve tri su bile smatrane moćnim ženama, i sve tri mučno nestajale i nestale iz života. Jedna je 4 godine nepokretna i u bolovim čekala sudnji dan... druga se za dva meseca istopila a onda još deset meseci u polusvesnom stanju čekala svoj kraj, a treću je brutalno ubio neki ludak.
Dosta dobro sam ih poznavala. Jednu čak mnogo volela. Moj zaključak je bio da su sve tri bile
Ja htela da pišem blog. Nisam odavno.
Sinoć mi pade na pamet da , zapravo, nema
žena koje sviraju duvačke instrumente u rock, i
jazz muzici...pa rekoh da otvorim značajnu temu....
Pa prespavah, tema mi se, iz potpuno ličnih razloga učini
trivijalnom... pa , odlučih da menjam...
Kraj leta , i ova težina u vazduhu...znam da znate osećaj,
me povukla da pričam o tome kako je teško tražiti i naći ,pomoć
"...a u ruke Mandušića Vuka...." - Šta koristimo za sportski ribolov ?
Danas uopšte nije problem doći do kvalitetnog i relativno jeftinog pribora. Ali sedamdesetih, to je bio – podvig : po moj prvi štap "Cormoran" sive boje, morali smo otići čak (a tada je to bio puuut) u Pančevo. U Beogradu nije bilo ničeg pametnog (...!) – osim par polupraznih prodavnica "Lovac", a ljudi koje je ribolov zanimao – bukvalno su se snalazili.