Primarni i osnovni cilj vojno redarstvene operacije "Oluja" sprovedene u ljeto 1995 bio je:
A) Vraćanje okupiranog područja pod ustavno pravni poredak medjunarodno priznate RH
B) Pomoć srpskom stanovništvu da se riješi ekstremističkih vlasti, te provedba plana Z4
C) Protjerivanje što većeg djela srpskog stanovništva kako bi se obezbedila nacionalna homogenost te samim tim i stabilnost RH
D) Obezbedjivanje važnih ekonomskih komunikacija, posebice autoput Zagreb- Beograd te linija Zagreb- Split
Kad se rade ovakva pitanja, sistem eliminacije je prvo što vas uče u školi. Znači eliminisati odgovore koji veze sa vezom nemaju.
Ne treba mnogo znanja pa da se eliminiše odgovor B).
Treba malo geografije da se eliminiše odgovor D).
Onda nam ostaje izbor izmedju A) i C).
Sjetim se profesora koji bi pred ispite napisao ogromnim slovima na tabli: "RFQC"- Read F question carefully!!
Dakle, osnovni i primarni cilj oluje...?
Hrvatske vlasti uporno već 14 godina zaokružuju A).
Primarni cilj "Oluje" je samo povratak okupiranog područja pod ustavno pravni poredak RH. Napredovali su jedino u tom što su nekako "priznali" da je i branitelj u stanju počiniti zločin. Ti takvi zločini su samo pojedinačni, nepovezani i nikako planirani. Svi oni koji tvrde drugačije i ne daj bože zaokruže odgovor C) su ustvari velikosrpski nacionalisti i protivnici RH a ako su kojim slučajem medju takvima i Hrvati, e onda su to izdajnici, ili rušitelji digniteta Domovinskog rata.
Tako se na listi velikosrpske propagande našlo i haško tužilaštvo koje se sasvim jasno odlučilo baš za taj odgovor C).
Medju velikosrpskim nacionalistima našao se i bivši američki ambasador Pitter Galbraith. On je svjedočio baš ono što proširena haška optužnica protiv generala Markača i Čermaka tvrdi:
"Oluja" je bila i te kako dobro planiran a na kraju i izvršen projekat etničkog čišćenja. Ovaj, kako ga tužilastvo naziva "udruženi zločinački poduhvat", bio je dogovaran medju najvišim vojno i političkim predstavnicima RH uključujući tu i nekadašnjeg predsjednika RH Franju Tudjmana.
Nedavno je sadašnji predsjednik Stipe Mesić oduzeo odlikovanja oficirima HV pravomoćno osudjenim za ratne zločine. Hoće li to isto uraditi sa Gotovinom, Markačem, i Čermakom ukoliko isti budu osudjeni za pripremanje, učestovanje i na kraju uspiješnu implementaciju projekta etničkog čišćenja? Ono što haško tužilaštvo u svojoj optužnici naziva "zajedničkim zločinačkim poduhvatom", hrvatske vlasti nazivaju "legitimnom vojno redarstvenom akcijom "Oluja"".
Samim tim pod skutom legitimiteta stavlja se nešto što ni u jednoj državi na svijetu ne može biti legitimno- a to je etničko čišćenje. Nije Hrvatska jedina zemlja gdje je sprovedeno etničko čišćenje na prostoru bivše Jugoslavije, ali jeste jedina koja isto slavi kao svoj državni praznik koga, gle paradoksa, još i zove Danom domovinske zahvalnosti.
Tragovi ovog zločinačkog poduhvata još su i te kako vidljivi po Lici, Baniji, Kordunu i sjevernoj Dalmaciji. Pusta ili polupusta sela. Totalno promjenjena etnička struktura stanovnistva po većim naseljima. "Oluja" je prolazila kroz svoje različite faze. Od ubistava i paljevina- pa do zastrašivanja, te onemogućavanja iole masovnijeg povratka. Vreme je bilo i danas je ostalo najveći saveznik protagonistima ovog poduhvata.
Svakom godinom koja prolazi sve su manje šanse da se Srbi vrate svom zavičaju. Ono što plaši jeste činjenica da vreme nije učinilo gotovo ništa da se Hrvatska suoči sa istinom da je jedina koja proslavlja masovni egzodus 200000 ljudi kao dan pobjede.
Pobjede čega?
Često u diskusijama o "Oluji" se spominje argument "a šta su Srbi uradili nama". Tačno je da se "Oluja" nije desila u nekom vakumu i da se mnogo toga izdešavalo prije "Oluje", uključujući i zločine počinjene od strane krajiških Srba. Jedno je kad želite nekim stvarima objasniti neke druge stvari, a sasvim drugo kad jedan zločin pokušavate legitimizirati, i što je najgore, pravdati.
Tudjman je oduvijek želio riješiti srpsko pitanje na način koji nikad ustvari nije ni sakrivao. U tome je imao svestranu, doduše uvijek indirektnu, podršku Miloševića. Koliko još vremena treba proći dok se takav "njegov način" jasno nazove svojim pravim imenom, istim onim kako ga je nazvalo haško tužilaštvo- Udruženi zločinački poduhvat? I onda u skladu sa tim da Republika Hrvatska preinači ime svog državnog praznika sa kojim se toliko ponosi?
Blog Post Scriptum
Predsjednik Mesić na proslavi 14. obljetnice operacije "Oluja" rekao je izmedju ostalog: "Još jednom osuđujem sve zločine počinjene u vrijeme Domovinskog rata bez obzira na to tko ih je počinio i tko su žrtve. Zločine počinjene pod krinkom hrvatstva osuđujemo još energičnije jer oni bacaju sjenu na pravednu i plemenitu borbu hrvatskih branitelja i na njihovu žrtvu".
"Plemenita i pravedna akcija "Oluja"", koju velikosrpsko haško tužilaštvo naziva "udruženim zločinačkim poduhvatom". Je l' predsednik Mesić i na taj zločin misli? Pa naravno. On osudjuje sve zločine a pogotovo te u ime hrvatstva.
A sad što isti proslavja? Ma nema veze, Balkan je to.
I na kraju sjetih se jednog stiha krvavih pjesmica Tomislava Perkovića "Tomsona", kome je Hercegovina " jedino inozemstvo gdje javno smije iznositi svoj talent hrvatskom pučanstvu.
"Sveti Ante ako si u stanju
Uzmi Stipu a vrati nam Franju".
Ja ne znam kojem Anti se Tomson obraća, ali volio bih da može da i Stipe ostane medju nama i da nam se Franjo vrati.
Pravednije bi bilo da je Franjo završio tamo gdje su i njegovi generali danas.
Možda bi onda bilo lakše izaći Hrvatskoj iz tog mitomanstva plemenite i pravedne borbe . Istog onog mitomanstva kojeg su Srbi tako skupo platili.
Ovako nam samo ostaje izreka: neka nam je Hag na pomoći kad sami nismo sposobni ljudima se zvati.