... "plašim se mraka, da me ne proguta...,
"
ne plaši se gospođice moja...
znaš ...mrak ima svojih prednosti, ne vidi se , ono što ti piše na licu.
I ponekad je dobro što je tako , kad ne moraš da objašnjavaš ...da se pravdaš
u mraku možeš lepo i da sanjaš , u mraku se na kraju , obično, pojavi svetlo nekada prigušeno , ali ipak ...
,tmina je ono što pritiska ,teška guši ,prvo opkoli sa svih strana, a onda razgoliti sve čak i misli vešto
sakrivene u dubini neke iskidane duše
prateći tragove, preturajući po relikvijama ,u mislima neke davne prošlosti , pronalazim Reči ,
jednostavno
napisane ,zgužvane i bačene u nekom trenutku
besa , rastrojstva , i lažne hrabrosti ili straha od onoga što dolazi
..., pokušavam da napišem, nešto,o njima ,
dok ćutim u tami, koja me polako me usisava kao vakuum...ponekad osetim da se gubim...
možda da bi oslobodio ove misli
nekad ...krenem, idem i teško se zaustavljam
dok tražim najlepšu smrt za ovu ljubav
u sebi
da ...to će biti vrhunska kreacija
nadmašiće sve što sam učinio
tako se ,pretpostavljam, i smrt dugo zadržava
dok se povlači ..
noćas ću ,opet oživljavati ..... misli ... što odjekuju...lude...izgubljene ...što žele,vrisnu ...da se pronađu
,da izađu iz svog skrovišta, na videlo
ponovo gutam i ćutim tu istu želju...
"kako bih volio znati
izgledaš li sretno
gospođice moja
kad te jesen zanjiše na rukama
kad u oku oblaka vidiš odsjaj
i prestaneš se mučiti
s jednačinama života
kako bih ja gospođice moja
rado s tobom otvorio vrata
i otišao
zaboravio na život
na ljubav
na potonule brodove
kako bih ja gospođice
tugo moja
skinuo sve brojeve godina
izbrisao datume
da naša ljubav
bude primjer djeci koja dolaze"
Željko Krznarić
postoji nekoliko, , stvari koje ti nisam stigao reći ....
možda i nisam imao hrabrosti , strah ?
...
Da li ima smisla tragati za suštinom ... napisanog?
Da li se sa nekoliko reči može napisati , nešto .
?
Kako je tako jednostavno
„ ako nekad „
nada?
Da , možda ,
Kao kad trčiš da uhvatiš vetar ili bežiš od sopstvene senke .
Da li se od nje može pobeći , negde sakriti i pritajiti? I lukavo sačekati da ode
Možda promeniti identitet, da možda je to rešenje, tada i senka više nija ona , nego nekog drugog,
izmišljenog ... da li se promenom identiteta , može promeniti i duša...i dobiti neka nova
"zbogom
oprosti...
tvoja ..."
"tvoja ...? zbog „ako nekad"
Kako tvoja? Kada te nema...
Reči , reči samo reči .
A ipak , reči bole više od svega, nanose najteže rane
ostavljaju najdublje tragove,
sa tako malo reči , napisano mnogo .
kako razumeti?
zar sve može da se kaže sa tako malo reči ?
da li si stvaran ... bio, postojao, pitaš se ponekad jer
prazan prostor u koji si se uvukao kao između dva otkucaja, u tom prostoru je sve što je ostalo ,
ništavilo , praznina, a opet
"...uvek si za jednu nežnost bio lepši
od svih tvojih tuga...."
nisi mogla reći, kao što si nekada mogla nizati reči bez predaha, u nekom čudnom zanosu?
Da li je to možda strah od
.... zaboravila si svoj lik u mojim očima...
te decembarske, mračne , čudno hladne, vlažne,
"....uvek si za jedno ne smem bila nevinija
od svih mojih razloga..."
duhovi se prikradaju , ah osećam ih ...dobro je imati društvo makar i takvo , ,
svi strahovi su izronili , oslobođeni jednim, samo jednim treptajem oka,
ili dobrim gutljajem ...ko će to znati
da ...svi imaju tvoj lik, čudno...
" ... ni u jednoj antologiji nežnosti
nije zapisano tvoje ime
nijedna pesma nije mogla
tako nežno
da govori ono što ćuti
( najlepša pesma nikada nije napisana
najveće istine nikada nisu rečene)
i jednoga dana
kada beskonačno ZAŠTO postane
konačno TI
ti-tako mnogo jedna
(moja najlepše nenapisana pesma)
ni u jednoj antologiji nežnosti
neću pomenuti tvoje ime
(najveće istine nikada neće biti rečene
najlepša pesma nikad neće biti napisana)
... moja najsentimentalnija legenda o nežnosti
neodređena dimenzija svih mojih čula
u namerama odjeka
neka najlepša večnost sa hiljadu lica
i nijednom prolaznošću
možda će sva moja možda biti samo tvoje nikad više
ali
možda je moje jeste iskrenije od svih tvojih nije
možda je moje jednom strpljivije od svih tvojih neću
možda moje nekad više znači od svih tvojih nikad
možda je moje možda lepše od svih tvojih zauvek
najlepša pesma nikada neće biti napisana
biće još onih koji će za jednu nežnost
biti lepši
od svih nečijih tuga
biće još onih koje će za jedno ne smem
biti nevinije
od svih nečijih razloga
biće ih - više od nežnosti
I najmudrija od svih tuga zvaće se sreća
u sva buduća neka najlepša predvečerja na svetu
možda će još nečije možda
biti lepše od svih nečijih zauvek
možda će još nečije jednom
biti strpljivije od svih nečijih neću
ali najlepša pesma nikad neće biti napisana
najveće nežnosti - najlepše ćute "
"...."
..."
... ne želim da se sećam ...
i i ne želim da čujem ...
ali nekako dođe samo od sebe
i možda će neko "zbogom " kao tvoje nekada
jednostavno
,
sve ispisati na licu ... ..
da li ćeš onda...
i ..ne zameri što ti pišem ovako
nedovršene misli ... isprekidane
... snovima
da si volela ...nekada