Milutin & niccolo
(uz malu asistenciju Unfuckablea)
Sportska redakcija Bloga B92 poziva vas na svakodnevno druženje!
Serija blogova čiji početak predstavlja ovaj tekst nastaje na Milutinovu inicijativu kojoj su se s entuzijazmom pridružili Reanimator, NNN, Omega, Unfuckable i Niccolo s ciljem da pruži blogerima mesto gde će moći da prate i komentarišu razne sportske događaje tokom cele godine. Kako se blogovi zatvaraju nakon 7 dana, nas nekoliko, ali i svi ostali blogeri koji imaju volje da napišu tekst na neku sportsku temu (uključujući i one koji nemaju autorsku opciju, koji će gostovati kod nekog od nas), će naizmenično objavljivati blogove na kojima će se moći komentarisati sve sportske utakmice, mečevi i takmičenja u bilo kom sportu koji je blogerima drag (curling included).
Izbor tema je slobodan, dokle god se radi o sportu, ali bez obzira na izabranu temu konkretnog bloga u komentarima je dozvoljeno pričati o bilo kom sportskom dešavanju.
Ideja je da ovim blogovima pokrivamo jednu nedelju - koliko i blog može da traje. Na početku bi se potrudili da napravimo pregled onoga šta nas očekuje, a onda iz dana u dan komentarisali jedan po jedan dogadjaj. Kad ko može i koliko može i hoće. (ovo se prvenstveno odnosi na Unfuckablea, koji stalno nešto kuka kako hoće ali nema vremena)
Na kraju nedelje, pokušali bi da sve sažmemo u neku vrstu kratkog rezimea.
Tokom velikih sportskih dogadjaja, vraćali bi se dosadašnju rutinu: npr. Niccolo bi i dalje postavljao blogove posvećene Grand Slam turnirima u tenisu, a Omega one posvećene velikim biciklističkim trkama.
Na samom početku ove serije, kao pravi džentlmeni, «mikrofon» predajemo: Alavoj.
Dobro došli na svakodnevno druženje!
_____________________________________________________________________
Unfuckable
(uz malu asistenciju osećaja za realnos')
Kada se priča o umetničkom klizanju, moje skromne odrednice u tom sportu predstavljaju Rodnjina i Zajcev, Pahomova i Gorškov, Sanda Dubravčić i Robin Kazins. I neko dvoje koje je katapultiralo „Bolero" međ' široke narodne mase te osudilo mnoge švalere na klasiku tokom sexa, jer to je tada bilo tako „in".
Dakle, da pojasnim : kada se priča o klizanju, zapanjiće vas ovo - moj najbolji izbor je da ne pričam previše.
Ali zato znam Neke koji bi o tome mogli do sutra. A nisu Milka Babović.
Pozdravimo Alavu.
Genious is back, Mlada too:
_____________________________________________________________________
Umetničko klizanje me je privuklo kada sam imala već solidan staž u bavljenju sportskim plesom. Ta dva sporta imaju toliko sličnosti da se moja fascinacija jednim lako prelila na drugi sport. Naravno, ima ljudi koji ni jedan od ova dva sporta ne smatraju - sportom, za njih je to nešto drugo, neka - hm, umetnost. I jesu umetnost. Praćeni muzikom, u biti svakog od njih jeste iznošenje emocija koje su povezane upravo sa tom muzikom, a sve kroz pokret. Ne bilo kakav pokret, naravno, radi se o jasno tehnički i koreografski definisanim pokretima koji zahtevaju izuzetnu fizičku spremu. To je ono što umetničko klizanje čini sportom. I to jednim od najlepših sportova, budući da ne postoje dva klizača koji će jedan isti skok, ili jednu istu piruetu izvesti na isti način. Kada krene muzika, svaki klizač u te jasno definisane pokrete unosi deo sebe, čineći ih jedinstvenim.
U klizanju se ocenjuje sve. Ocenjuje se odabir elemenata po njihovoj težini, zatim izvedba tih elemenata u tehničkom smislu (recimo da li je skok izveden pravilno, kakav je odraz pri skoku, koliko je rotacija izvedeno u vazduhu, kakav je doskok, itd), zatim izvedba elemenata u umetničkom smislu (da li su povezani i čine skladnu celinu, da li prate ritam muzike, itd), a ocenjuje se čak i kostim (podrazumeva se da treba da bude atraktivan, poželjno je da je usklađen sa temom, odn. pričom).
Umetničko klizanje ima 4 discipline - individualno klizanje za muškarce i žene, sportske parove i plesne parove. U svakoj od ovih disciplina takmiči se u obaveznom ili kratkom programu i u slobodnom programu. Oba programa sadrže obavezne elemente, a to su skokovi, koraci, piruete i spirale.
Da biste bili dobri u jednom ovakvom sportu morate ne samo da uložite nego i da izložite sebe, svoje emocije, svoje doživljaje, da date sebe i unutra i spolja. Ono po čemu se klizanje razlikuje od drugih sportova je i to što kada izađete na led imate dva i po do četiri i po minuta da svoju priču ispričate na najbolji mogući način. Od tih nekoliko minuta vam zavisi sve, ne postoji popravni, ne postoji poluvreme, drugi set, nema prilike da se vratite u igru. To je ono što ga čini i teškim i fantastičnim u isto vreme
Kada neko piše istoriju ovakvog sporta onda je to za divljenje i za poštovanje. Poseban je osećaj kada shvatite da se istorija stvara pred vašim očima, da ste svedok nečeg važnog, da imate tu sreću da prisustvujete čudu. Momak o kome pišem stvara istoriju već više od deset godina, a nove stranice ispisaće i na Olimpijskim Igrama u Vankuveru za nekih desetak dana.
Prvi put sam ga videla 2000. Kroz maglu se sećam nekih njegovih nastupa i pre te 2000. Bio je dečak, izuzetno talentovan dečak, još koliko '99. a onda se godinu dana kasnije pojavio kao mladić koji će pisati istoriju. Čudo se zove Evgeni Plušenko.
Njegova životna priča ne razlikuje se puno od drugih priča vezanih za velike sportiste. Klizanjem je počeo da se bavi sa četiri godine. Kada je imao 11, klizalište u Volgogradu, gde je živeo, se zatvorilo. Jako loše materijalno stanje u kom se nalazila njegova porodica nalagalo je da sam, bez roditelja, ode u Sant Petersburg, gde je počeo da ga trenira i brinuo o njemu Aleksej Mišin.
Već sa 14 godina, 1997. osvojio je svetsko prvenstvo u juniorskoj konkurenciji. Naredne godine prelazi u seniore i ostvaruje neverovatan uspeh - treće mesto na svetskom prvenstvu. Sa 16 godina upisao se u istoriju umetničkog klizanja kao najmlađi klizač koji je ikada dobio A Perfect 6.0, maksimalan broj poena od svakog sudije kako za tehničke elemente, tako i za prezentaciju. Ali to je tek početak...
Do 2004. kada je sistem ocenjivanja 6.0 zamenjen novim bodovnim sistemom, Plušenko je dobio ukupno 75 savršenih 6.0 ocena. Od 2000. do 2006. bio je pet puta prvak Evrope, a tri puta svetski prvak. Na Olimpijskim igrama u Solt Lejk Sitiju 2002. uzeo je srebro, da bi već u Torinu 2006. osvojio zlatnu medalju.
Ono što ga čini daleko boljim od svih ostalih klizača je tehnička savršenost, pre svega u skokovima koji su fizički najteži. Prvi je klizač u istoriji umetničkog klizanja koji je izveo kombinaciju skokova 4-3-2 (1999), kao i kombinaciju skokova 4-3-3 (2002). Jedan je od retkih klizača (ako ne i jedini) koji izvodi Bilman piruetu, koja je inače ženska figura. Korake takođe izvodi daleko bolje od svih ostalih klizača.
Glavna karakteristika njegovih prezentacija (što bi neki rekli umetničkog dojma) jeste strast, dramatičnost, umeće da na snažan način iznese svoje emocije. Svaki njegov nastup propraćen je burnim reakcijama publike, koja je svaki put ostavljena bez daha. Njegov slobodni program na OI u Torinu 2006. najbolje dočarava taj spoj savršene tehnike i dramatične prezentacije.
Na završnim, gala egzibicijama pokazuje koliko voli klizanje, ali i da je rođeni šoumen. Čak i oni koji nikada nisu pratili klizanje znaju za njegov nastup kada je izveo neku vrstu kostimiranog striptiza uz pesmu Sex Bomb. Čovek koji je rođen za klizanje i za njega živi.
Konačno, šta se očekuje od njega u Vankuveru?
Plušenko je napustio takmičarsko klizanje 2006. Tokom 2005. imao je brojne povrede zbog kojih je čak morao da se povuče i sa nekih takmičenja. U periodu od 2000. do 2006. bio je toliko superioran u odnosu na sve ostale klizače da je na OI u Torinu bio za čak 27 poena bolji od drugoplasiranog Stefana Lambijela. Njegovo povlačenje se u tom smislu činilo i logičnim.
Iste godine kada je najavio odlazak, iz takmičarskog klizanja su se povukli još neki ruski klizači, takođe dominantni u svojim kategorijama (klizačica Irina Slutskaja i sportski par Tatjana Totmjianina i Maksim Marinin), što je ne samo prekinulo rusku dominaciju u umetničkom klizanju koja je trajala od 1964. nego i otvorilo mogućnost da se Rusi neće ni kvalifikovati na OI u Vankuveru. Zbog toga je Plušenko ove godine, posle četvorogodišnje pauze, odlučio da se vrati. I to kako!
U novembru 2009. po osmi put je osvojio Nacionalno prvenstvo Rusije postavivši novi (nezvanični) svetski rekord sa ocenom 271.59 (rekordi sa nacionalnih takmičenja nisu zvanični rekordi ISU). Zli jezici odmah su rekli da mu je ocena napumpana od strane domaćih sudija, i da više nije tako dobar. Međutim! U januaru ove godine osvojio je po šesti put evropsko prvenstvo. Kratki program je otklizao apsolutno savršeno i postavio novi rekord od 91.30, a u slobodnom programu je klizao toliko bolje od ostalih da je na kraju ponovo bio bolji od drugoplasiranog Lambijela za čak 17 poena! Četiri godine pauze, a kao da nije napustio klizalište uopšte. Ukoliko i u Vankuveru uzme zlato, što je više nego izvesno, biće klizač koji se dva puta uzastupno okitio zlatom na OI nakon više od 50 godina.
Stvaranje Istorije se nastavlja, a mi ćemo tome prisustvovati.