(Ignoratio elenchi, ad hominem, reductio ad Hitlerum, non sequitur, etc.)
O debatovanju, fer i dobrom vođenju debate, na blogu je već bilo reči. Uzgred, na blogu imam i nekolicinu omiljenih učesnika u debatama, posebno onih koji u njima nisu smrtno ozbiljni, te sve uvek začine i dozom humora, koja čitavu stvar učini pitkijom i zanimljivijom.
Svi moji prijatelji u stvarnom životu, koji me dobro poznaju, znaju me kao nekog ko rado diskutuje o svemu, ima čvrste stavove, i brani ih. Za sve ove godine, nadiskutovala sam se o svemu i svačemu, i s prijateljima i onima koji to nisu, i većinom su to bile civilizovane rasprave. Manji deo je vođen i glasnijim rečima, a sasvim mali, mali deo i grubljim rečima, kad bi neko ko ne zna, mogao pomisliti, da je možebiti u izgledu najbliskiji fizički kontakt u nekom ultimativnom fajtu. Posebno u mlađim godinama, u debatama o borbi za liberalnije stavove i okruženje, s nekim generacijskim pripadnicima, potonjim džulovima i džiberima ( a la Bane, dobri sin...) dok sam mislila da vredi truda, i dok je još bilo nade za njihov makeover. Eh, dešavalo mi se, takav mi je temperament.
Svi ti razgovori, debate, bili su mi korisni i učila sam uvek, neke svoje stavove sam jačala, a neke bogami i menjala, ne potpuno, ali se mogla naslutiti nakana da se promenim, jer sam uvažavala argumente mojih sagovornika. Formirajući svoja mišljenja, nekad sam znala biti u konfliktu i sa samom sobom, što je ponekad bilo prilično konsternirajuće.
U današnjim godinama, kad su “latice počele da mi opadaju” ( copyright mariopan) retko, retko žučno debatujem. Uopšte se više ne svađam , nigde, pa ni na blogu. Vremenom na blogu stvoriš neko mesto za opuštanje, da sprečiš skakanje pritiska na 200 od svega oko tebe, učiniš ga prijatnim i toplim sebi i onima koji ti dolaze na čašicu razgovora. Na nekim mestima, u nekim debatama ljudi jedva čekaju da nešto kažeš, i da te s prezrenjem dočekaju, skoro "na krv i nož". S prezrivim, i s visine pogledima i stavovima o svemu, učine da ti presedne to što si uopšte hteo da razgovaraš o temi. Ali njih ću ostaviti samima sebi, u njihovom “sterilnom” i neduhovitom svetu.
A sada da se vratim na ono što sam od početka htela, pre nego što sam se, po običaju intimno i nenaučno raspričala na mom delu ovog bloga, na šta mnogi ovde s prezrenjem gledaju, izigravajući svojevrsne “drvene Marije”, koje se pokatkad kiselo smejulje jedino “iza odžaka”, i od bloga ( pozdrav, Narcis!) prave čitavu filozofiju. Na zdrave debate, i one koje to nisu, one u kojima sagovornici koriste razne načine da izbegnu “pravila” zdrave debate i razgovora, kad zamenjuju teze, vređaju u nedostatku argumenata, spinuju i imaju manjak logike u svojim tvrdnjama, i dr. Pogledajte List of fallacies! Makar ovlaš preletite pogledom po njoj, da vidite čime se sve služe vaši sagovornici u raspravama, a pošto ste vi fer i iskreni, ( jel tako, tako je?!), čime se možda i vi služite da “pobedite” u diskusiji. Neke od načina i stilova ja nikad, nikad ne upotrebljavam, jednostavno neke uvrede ne mogu da izgovaram, ali sam se nad nekima, bogami, dobro zamislila.
*** "Debate is masculine, conversation is feminine”.