vukao se dan sivo
pritiskao
podsećao
mračio
lomio
hoće li mi raspraviti misli
iz tog lenjog
vrtoglavog klupka
hoće li mi oprati
ovaj grč sa ramena
kako samo ona ume.
hoće li me poteći
u ono samomojetvoje
zauvek
ostvareno
zajedno
koje je uvek tu
ali me traži kad
se umaglim
i zavrzem u trice i
kučine
i onda mu treba
nešto glatko i sveže
nešto šaputavo
i vlažno
kao ona što je
da ga dovede
do moje
izgubljene glave.
do tvoje
fragmentirane mene
hoće li me uliti
u namotani zagrljaj
prikupljenu
opet i
opet
i
uvek
?
*****
gosti autori:
naslov – brvr
slika – v. veličković
muzika – šopen