ođendan je bio, i prošao. Taj dan, dan kad sam se rodila, je značajan manje više zato što mu oni koji ga se sete daju taj značaj. Značajan za okupljanje porodice i prijatelja. Rođendane ne slavim odavno, ali na kraju uvek ispadne da slavim, onako, iz nevezanog. Svi nazovu telefonom ili svrate, onda ja kažem - pa sedite, daj da popijemo po jednu, probaj ovu tortu nisam je do sada pravila, itd. I... na kraju uvek ispadne dobar provod.
A ja sam tog jutra bila slobodna, mislim, od bilo kakvog posla, i nekako setna. Uranila sam, i počela dan pijući kafu na terasi, svodeći konte, prebrojavajući silne godine i događaje. A toga ima!
Svet se mnogo promenio od kada sam ga ja ugledala, do danas. Predivne zemlje u kojoj sam se rodila, više nema. Pa, i moj rodni grad Zagreb mi je sada inostranstvo. Žao mi je što pomisao na njega najčešće povežem s nekim dosadnim administrativnim poslovima i matičarskim uredom.
Da, da...promenilo se mnogo toga za nas rođene davno u prošlom veku. Nije bilo ni naznaka o Google-u, internetu, socijalnim mrežama, pa ni bloga B92, ni mene, myredneckself, da piskaram pod njegovim okriljem.
Ali u toj polovini veka rodio se Bill Gates, pronađen je laser, lansiran je prvi satelit za vreme, TIROS-1, bio je rat u Vijetnamu, pobedio je JFK, berlinski zid je bio jak kao stena. Kuba, i crveni telefoni. Mnoge zemlje su se izvukle iz kolonijalnog ropstva, a rastao je i feministički pokret. Prašili su The Beatles i svi ostali, Dylan je postao sastavni deo života, začela se counterculture, sve kroz igru i pesmu, swinging... Išlo se u bioskop s kokicama i bonbonama kao u najveći, i najbolji provod. Nije bilo onlajn daunloudovanja filmova, a o 3D efektima nismo ni sanjali. Nije se propuštao ni jedan film od Rašomona i Sedam samuraja, do Apartmana i Baterfilda 8. O jagodama i krvi da ne govorim. Strawberry statement! I o Tri kondorova dana. R. Redford, ahhh...
Nobelovu nagradu za književnost dobio je Ivo Andrić. Tada su se još čitale prave papirne knjige, a ne ove digitalne. Mardžori Morningstar sam čitala u krevetu uz baterijsku lampu, jer mi matorci nisu dali da idem u školu neispavana. A kako da odolim!? Gledali smo na dva TV kanala sve serije R.L.Đukića, pa Grlom u jagode, Obraz uz obraz, one putopisne emisije Zuka Džumhura, Dragana Babića....Mogla bih tako do sutra... a valjda ćete nešto i vi dodati!?
Hteli smo reforme, mi deca r&r, bejbi bumeri iz druge polovine prošlog veka. Godine za godinama su prolazile, a planeta se vrtela i vrtela. Rasli smo, postajali stariji, pametniji, obrazovaniji...Mudriji!? Ne znam...
Dobijalo se u tehnologiji, načinu života, ali mnogo toga sam nenadoknadivo izgubila. Kao i obično u životu, radosni i tužni događaji su se i ovih dana preplitali. Nekoliko dana ranije od mog dana rođenja, obeležili smo i godinu dana otkako moj otac nije više sa nama. Tužno je kad više nisi ničije dete...