Kome danas presudjuje Haski Tribunal? Oni sto se cesto proglasavaju za patriote tvrde da se sudi Hrvatskoj , Crkva u Hrvata svojim ponasanjem ocigledno pokazuje donekle slican stav. Sa druge strane , postoje oni koji tvrde da se radi o pojedinacnoj odgovornosti pa samim tim na optuzenickoj klupi sjede ljudi sa svojim imenima i prezimenima : Ante Gotovina,Mladen Markac I Ivan Cermak.
Iako bi bilo prilicno naivno vjerovati u crkveno patriotsku demagogiju koja presudu trojici generala zeli prikazati kao presudu drzavi il jos gore cijelom narodu , ipak se ne moze izbjeci politicka konotacija optuznice koja nesumnjivo prevazilazi pojedinacnu odgovornost svedenu na puka imena i prezimena.
U svojoj zavrsnoj rijeci u avgustu prosle godine hasko tuzilastvo je ustvrdilo kako je uspijelo dokazati da su pomenuta trojica generala ucestvovala u udruzenom zlocinackom poduhvatu ciji je jasan cilj bilo permanentno iseljavanje Srba sa podrucja Krajine.
Na celu tog i takvog projekta, po ljudima koji su pisali optuznicu, je stajao pokojni predsednik Franjo Tudjman.
Ukoliko se sud danas slozi da je tuzilastvo ovakvu organiziranu namjeru uspijelo dokazati vojno redarstvena akcija "Oluja" ce u medjunarodno pravnim okvirima dobiti status koji joj je hasko tuzilastvo dodjelilo , odnosno "oluja" ce postati samo jedan od instrumenata tudjmanovog paklenog plana eufimisticki nazvanog etnicko ciscenje.
U slucaju ovakve odluke suda sam pravni ili pravedni legitimet "oluje" koga tesko ko moze da opovrgne, postace jalovo opravdanje pred cinjenicom da je VRA "oluja"bila samo instrument politike etnickog ciscenja u kome su zajednicki ucestvovali hrvatsko srpski poglavari.
Dakako cinjenica da je tadasnji hrvatski predsednik u ovom uspjesno implementiranom poduhvatu ocigledno imao saveznika u Beogradu tesko da moze biti opravdanje bilo kome.
Iako se mrtvima suditi ne moze , optuznica hrvatskim generalima, pod uslovom da sud prihvati dokaze tuzilastva o udruzenom zlocinackom poduhvatu, mogla bi se djelimicno pretvoriti u sudsku presudu politici Franje Tudjmana.
Bez obzira sto na sud gledamo kao na iskljucivo apoliticnu instituciju koja je fokusirana na dvije povezane teme zlocin i kazna, ovog puta presuda hrvatskim genralima mogla bi proizvesti jednu dodatnu uzrocno posljedicnu vezu :zlocin i katarza.
Protagonistima dogovornog etnickog ciscenja na brdovitom Balkanu vreme je ipak postalo najveci saveznik. Sa druge strane, vreme bas nije mnogo taklo Beograd, a jos manje Zagreb da sa vise hrabrosti pogledaju u svoje retrovizore vlastite odgovornosti. Srbima sa podrucja Krajine katarza je stigla na najefektivniji moguci nacin ; vojnim porazom. Danasnja sudska presuda, u zavisnosti od stava suda prema udruzenom zlocinackom poduhvatu , mogla bi da pomogne pobjednicima koji upravo radi mitova stvorenim iz pobjede, do katarze dodju kasnije.
Cilj katarze nije, iako mnogi pokusavaju dokazati, nikakvo balansiranje odgovornosti . Dok je svijeta i vijeka teg odgovornosti zavisi od velicine maca u rukama.
Pravi cilj treznjenja je sposobnost da se iskrenije sagleda ono sto je bilo jucer kroz naocale ljudskih bica , a ne kroz prizmu Srba ili Hrvata.