U zavisnosti od onoga što podrazumjevate pod satanizmom, gornji naslov vam može zazvučati kao oksimoron ili pak kao pleonazam. A i sam ljudski lik često umje da se javlja sa vučjim avatarom, tako da je najbolje za dalji tok ovog teksta dobro pretresti i (re)definisati pojmove s kojima ćemo baratati.
Kao što je religija imanentna gotovo svim ljudskim civilizacijama, tako je i za svaki posebni pantenon bilo karakteristično postojanje nekog božanstva koje je oličavalo princip zla ili pogled from the dark side.
Satana, kao vrhovna personifikacija upravo tog čuvstvovanja svijeta, vuče svoje porjeklo iz judeo-hrišćanske teologije i po prvi put se spominje u Knjigama Ljetopisa u Starom Zavjetu i to (gle čuda) kao "tužitelj" u administraciji božjeg suda. Kod hrišćana i muslimana on već dobiva etiketu arhenemija, palog anđela, princa tame, vrhovnog demona, vladara podzemlja i niz sličnih bombastičnih titula. Tradicionalni satanizam, logično, potiče iz kulta štovanja i obožavanja Satane (iliti Sotone) kao vrhovnog božanstva i u osnovi predstavlja religijski koncept direktno suprostavljen trima velikim avramovskim religijama.
U svojoj paralelnoj tajnoj istoriji u odnosu na glavni tok hrišćanske civilizacije, satanizam je dogurao do modernih vremena, razvivši se usput, kao i svaka ljudska duhovnjačka koncepcija u više podvarijanti. I tu dolazimo do glavne raskrsnice u cijeloj priči, a to je podjela na ateistički i teistički satanizam. Što bi se reklo na soft i hardcore produkciju. Iako se generalno opredjeljujem za ovaj drugi pristup, ovdje me prevashodno interesuje moderni ateistički satanizam ili satanizam LaVeyovske provenijencije (kojeg sam u par navrata spominjao na blogu).
Dva istaknuta lika koja su u veliko doprinjela formulisanju osnovnih postavki savremenog satanizma su Fridrih Niče i Alister Krouli, jedan sa filozofskog, a drugi više sa ezoterijskog aspekta.
Ipak ključni čovjek za ovu priču je Anton Szandor LaVey, bivši krotitelj lavova, mađioničarski asistent, policajski fotograf i pijanista u noćnim klubovima, koji 1966. godine, na Valpurginu noc, 30. aprila, osniva Satanističku Crkvu u San Francisku. Naravno, na tu ideju nije došao tek tako. Njoj je prehodilo dugo i intezivno interesovanje za okultna učenja kao i lično istraživanje u toj oblasti.
Inače, zanimljivo je, da iako je Krouli ( koji se nikad nije izjašnjavao kao satanista, već kao okultista i čarobnjak) krucijalno uticao na finalno modelovanje nove filozofije, nije bio baš i omiljena "svetačka" figura u ovim "novocrkvenim" krugovima, a najviše mu se prebacivalo njegovo otvoreno uživanje narkotika.
Po levajovcima droga i alkohol su za slabiće, a njih interesuju samo jake i samosvjesne individue (!?).
Iako nosi naziv crkva, LaVeyove organizacija se zasniva na učenju koje je po svojoj suštini ateistički filozofski koncept, u kojem je Sotona prisutan tek kao ključni simbol u suprostavljanju hrišćanskom nauku, a ne kao istinski entitet.
Da bi se registrovala kao zvanična i legalna institucija, Satanistička Crkva je morala da se distancira od onih najgrozomornijih stereotipa koji su se vezivali za upražnjavanje satanizma, a to su ritualna žrtvovanja životinja i ljudi. Kvazi religijska ikonografija i magijski rituali, meni tu više izgledaju kao nekakvi anahronizmi ili pak mistifikacija koja je kao advertajzing tehnika prevashodno namjenjena pridobijanju novih članova, prvenstveno iz krugova ljudi zainteresovanih za okultizam i onostrano.
Ključne principi na kojima se oslanja LaVeyovo učenje su etički egoizam i hedonizam. Zato i ne čudi što je na samom početku prvobitnu akumulaciju članstva za svoju crkvu, LV obezbjeđivao partijanjem (orgijanjem ?).
Možda se najbolji uvid u srž ove ateističko-satanističke ideologije ogleda u Devet Satanističkih Navoda (koji se, interesantno, na oficijelnom veb sajtu Churc of Satan, pored Engleskog, mogu naći još na Španskom, Francuskom i Hrvatskom (??) jeziku).
1. Sotona predstavlja ugađanje sebi umjesto apstinencije!
2. Sotona predstavlja vitalnu egzistenciju umjesto duhovnih laži!
3. Sotona predstavlja neoskvrnutu mudrost umjesto licemjerne samoobmane!
4. Sotona predstavlja dobrotu prema onima koji to zaslužuju umjesto ljubavi portrošene na nezahvalnike!
5. Sotona predstavlja osvetu umjesto okretanja dugog obraza!
6. Sotona predstavlja odgovornost odgovornima umjesto brige za psihičke vampire!
7. Sotona predstavlja čovjeka kao životinju, nekad bolju, često goru od onih koje hodaju na sve četiri koji je zbog svoje "božanske duhovnosti i intelektualne razvijenosti" postao najkrvoločnija od svih!
8. Sotona predstavlja sve takozvane "grijehe" jer svi vode ka fizičkoj, mentalnoj i emocionalnoj gratifikaciji.!
9. Sotona je uvijek bio najbolji prijatelj Crkve, jer ju je održao u poslu sve ove godine
Jednako ilustrativni su i 11 Satanističkih Pravila Zemlje:
1. Ne dajte mišljenja i savjete ako niste prethodno upitani.
2. Ne pričajte drugima svoje probleme ako niste sigurni da ih oni žele čuti.
3. Kada u tuđem brlogu, poštuje domaćina ili nemojte ići tamo.
4. Ako vas gost u vašem brlogu ometa, odnosite se prema njemu okrutno i bez milosti.
5. Nemojte se pokušati seksualno nametnuti, ako prethodno niste dobili signal za parenje.
6. Ne uzimajte ono što nije vaše, osim ako to predstavlja teret drugoj osobi koja se očajno toga želi riješti.
7. Priznajte moć magije ako ste ju uspješno upotrijebili da bi ostvarili svoje želje. Ako poreknete moć magije nakon njena uspješna prizivanja, izgubiti ćete sve što se njome stekli.
8. Ne prigovarajte o ničemu što ne morate vi osobno podnostiti.
9. Ne činite zlo maloj djeci.
10. Ne ubijajte ne-ljudske životinje osim ako ste napadnuti ili za hranu.
11. Kada hodate otvorenom teritorijom, ne smetajte nikoga. Ako netko vas smeta, zamolite ih da prestanu. Ako ne prestanu, uništite ih.
Čini mi se da se većina ljudi koji pripadaju zapadnj kulturnoj hemisferi mogu bez problema poistovjetiti sa dobrim djelom iznešenih stavova. Tako je i britanska ratna mornarica dozvolila upis u svoje redove deklarisanim satanistima. Uticaj satnističkog svjetonazora, više ili manje eksplicitno, danas se lako može uočiti u jednom djelu filmske i likovne umjetnosti, a naročito u muzičkoj produkciji, čak i kad u pitanju nisu pravci za koje je on po difoltu vezan ( kao ekstremni podžanrovi heavy metal muzike) .
Kako to u jednom od intervju kaže jedan od prominentnijih satanističkih ideologa Nikolas Schreck, izgleda da hrišćanstvo gubi medijski rat sa satanizmom.. Upravo su muzika i film glavni mediji kroz koje satanisti uspjevaju da dopru do mladih ljudi. Da napomenem samo da je Mariyin Manson veliki poštovalac lika i djela Shandora LaVeya.
Lično nisam baš sklon da im olako vjerujem za sve izrečeno. Kad neko postavlja sistem vrijednosti u kojem je ugađanje sopstvenim ćeifima njegovo centralno mjesto onda pri odabiru sredstava da se on i ostvari otpadaju sve moguće skrupule. Ipak, cjenim da bi svako političko društvo, koje sebe doživljava kao istinski demokratsko, moralo da u sebi ima prostora i za ovakve filozofsko-teološke sustave.
ps. Ovaj tekst je inače reakcija na jedan ban.