Igra je moj današnji izbor reči na slovo "i", u ovom, ne znam već kom po redu nastavku mojih postova sa ovim nazivom "na slovo...". Pošto je leto, dozvoljene su i poželjne letnje, lake teme (cr by Vladimir Petrović) za nas koji smo još ovde, i nismo se uputili ( a možda mnogi i neće) na topla mora. Razmišljala sam šta bismo se mogli igrati? Nismo baš ni tako mali, znači da bismo mogli započeti neku konstruktivnu, recimo neku literarnu igricu. I onda sam se setila da je prošlo dugo vremena kako je Gospođa Klara jednom u svom gostovanju kod mirelerado započela jednu takvu igru, u kojoj je mnogo nas uživalo.
Ona je izabrala, izmaštala, izmislila, tu priču s nekim imaginarnim likovima, (evo četiri reči na "i", u nizu... 'vata me), a mi smo se nadovezivali. Najlepše je što se ne zna kuda će priča otići. Zar to nije najbolji fazon u blogovanju?
Predlažem da u ovu priču uvodimo (nas) blogere sa bloga B92, i dodeljujemo im uloge onako kako ih vidite, doživljavate, šta mislite o njima, znajući ih virtuelno, naravno. Dakle, naoružajte se s malo mašte, i opletite tastaturom...
Evo, ja ću početi.
-------------------------------------------------------------------------
Mikele9 je sedeo mirno na sofi u prostranoj sobi čudnog oblika, još uvek zabavljen i zadovoljan pričom koju je upravo čuo, što je prerogativ onih umereno aktivnih u svim tim kalamburima. Protegnuo se da dohvati daljinski upravljač, ali ga je ubrzo odbacio. Potom je prišao prozoru i uz reski "klik" bravice na njemu, otvorio jedno krilo. Ugledao je Bojana Budimca kako iznad glave vitla motornom testerom i kroti suvišno rastinje.
Prema Budimcu je polako išla Biljana 77, brišući usput znoj sa čela.
- Bojane, pričaju da te traži neka žena.
- Kakva žena? Ima li ime? - promrmljao je Budimac namrgođeno i pridržavao usnama cigaretu koja se klatila dok je govorio.
-Mrns... malim slovima - kazala je Biljana zabacujući glavu, - tako se pojavljuje na internetu. Pričaju da bi ona za svrhu ovog kalambura volela da ima dugačku riđu kosu, bude visoka i vitka, obučena u zelenu haljinu od organdina, usne - boja shocking red, br. 11856, a la Đilda, i jedno 30-ak godina manje, ako može, aliii ...
- Pa, dovedi je!
Utom su ugledali myredneckself ( u daljem tekstu mrns), naslonjenu na obližnji znak pored puta, (heeehh..) u izgužvanim kargo pantalonama. Majica joj je bila bar dva broja veća. Nosila je ranac na leđima i osušene borove iglice u žutoj, čupavoj kosi. Delovala je iscrpljeno dok je pokušavala da dođe do daha.
- Šta ja to mogu da učinim, mrns? - pitao je Budimac.
- Khmm...Ne znam odakle da počnem...
- Pa, početak nije loše mesto da se nešto započne, - već je gubio živce Budimac.
- Kukusigameni s vama, konačno je prosiktala mrns otresajući iglice iz kose. Ako ovo potraje, trebaće vam svima reanimator...
---------------------------------------------------------------------
A sad, zapletite svi, molim, ne obazirite se na ovih par nick-ova, to mi je tako došlo u mojoj trenutnoj feminine inspiration. Ne postoje nikakve ograničavajuće regule, ali bih volela da kao u svakom romanu, ili filmu à clef, bar naslućujemo ko se iza koga, ili čega krije. Evo i muzike